Koliko je to težak život
kada je čovjek sam i umoran
i svaka sijeda las
kao da je života moga tajni glas,
da sam do jučer mislio,
da sam prezren kao staro kuče.
A zapravo ništa nije drugo,
nego što mi se život moj trg'o
između teatra i ženina smaragda
i odlučih se konačno za glumce važne
koji mi napraviše lasi tako snažne,
da sam oblake po nebu mogao vući
kao zmajeve dječje u nevinoj ruci,
dok konačno ne doživim,
da umor me cijeloga svlada
i danas kao staro strašilo mrijem.
Kako je to težak život
kada je čovjek sam i umoran,
a svaki maleni korak
kao da je božanski dar
pred smrt hodati i slobodno disati,
jer sve što bijaše,
bijaše samo duše maleni trik,
da zbog teatra
postadoh sam i umoran
i kroz tamnu noć
samo se čuje moj teški krik.