RIJEČ O UMJETNOSTI KRISTINE ĆAVAR
Ako stojimo pred nekom slikom zvijezda Kristine Ćavar i ako se naši pogledi kao na stvarnom nebu gube u daljini, onda nam ipak ne pada na pamet, da vjerujemo kako su zvijezde sa svojom svjetlošću stvarne i da ih možemo rukom uhvatiti.
Tu se malo razlikujemo od Sandre Vulin i njenog „Vila“, jer mi inzistiramo na realnosti estetskog doživljaja. Slika, dakle, ne treba težiti bilo kakvim obmanama i ne treba izazivati iluziju stvarnosti, nego jednostavno postoji kao slika prikazanog. Odatle slijedi, da je prostor na slici potpuno samo pojavni prostor i u tom smislu on se razlikuje od realnog prostora u kojem se slika ili crtež pojavljuju. Tako, dakle, u promatranju umjetničkog i slikarskog djela pojavljujući prostor ili prostor koji se prikazuje na slici nikada se ne zamjenjuje sa datim realnim prostorom niti se oni na slici vide, nego se on osjeća kao drugi prostor.
Tako vidimo neki predio, neki enterijer ili pak neke zvijezde, ali se one razlikuju od zvijezda na realnom nebu. Isti je slučaj i sa svjetlošću koja se predstavlja na slici. Osjetna opažajnost u kojoj se prikazani predmeti pojavljuju bitno počiva na igri svjetlosti i sjene tako, da se i tonovi boja osjenjuju prema svjetlosti, jer su svjetlost i boja komplementarni. Međutim, svjetlost na slici koja pada na prikazane stvari i čini da su pojave zasjenjene nije ista svjetlost kao ona koja u okolnom realnom prostoru pada sa prozora ili stropa ili pak neba kao što je to slučaj sa slikama Kristine Ćavar.
Treba, dakle, praviti razliku između realne i pojavljujuće svjetlosti na slici. Zašto? Zato, jer je umjetnička ili pojavljujuća svjetlost ljepša od realne i tu vidimo jednu veliku šansu za našu mladu umjetnicu koja snagom svoje neiscrpne mašte slika zvjezdani sjaj ili jaku sunčevu svjetlost ili sjaj baklje, difuzni sumrak i prema tome se pojavljuju prikazane stvari i likovi kao nijansirani, jasno oivičeni ili rasplinuti i samo nagovješteni u nijansama boja i sjena.
U tome se sastoji veličina i snaga slikarskog djela, da slikar ne reproducira svaki vidljivi detalj, mada njegova umjetnost zavisi od detalja, nego on daje samo ono što odgovara prikazu i načinu viđenja koji uvlači promatrača u određeni način promatranja. Zato mi ovdje vidimo jednu razvojnu liniju poreklu od ruske avangardne umjetnosti koja se ovdje originalno dovršava, jer se slike Kristine Ćavar pod određenim okolnostima mogu ograničiti na nekoliko poteza i na taj način može skrenuti pažnju na ono određeno što treba, da se pojavi i odvrati od svega ostalog suvišnog.
Uputiti se u takvo vođenje viđenja znači razumjeti umjetnika, naime, to znači naučiti da sami vidimo tako kao što on vidi i to ne samo u promatranju njenog umjetničkog djela, već i samostalno u životu.
Ovdje je zvjezdani sjaj kao i u našem stvarnom životu sjaj naše duševnosti, naše volje i snage da prepoznamo ono što budi nadu, ono što je lijepo, skladno, ono što je istinito, što je dobro i da pred tim polažemo svoje račune kao pred mjerodavnim sudijama na svjetskom sudištu Pravde.
Zlatan Gavrilović Kovač
