MRAVI
slika: Zlatan Gavrilović Kovač
Mi smo ranije u “Kozmologiji zlatnoga prstena” naveli slučaj šumskog mrava koji ima latinsko ime FORMICA RUFA pa smo naveli slučaj mog osobnog iskustva dječaka, da ako uzmemo dva mrava iz istog legla, u pravilu vojnike i ako ih istovremeno stisnemo za zadak i tijelo i suočimo sa njima samima, tada otpočinje borba među njima kao da je riječ o neprijatljskim vojnicima i ona traje neko vrijeme, dok se oboje naglo ne udalje i ako ponovimo ovaj postupak, onda ta borba može imati i fatalne posljedice za jednog od njih. Mi smo tada naveli, da cijeli ovaj slučaj postavlja neka vrlo važna pitanja o karakteru odnosa među jedinakama istog legla ili društva, onda neka čisto fiziološka pitanja u svezi sa biološkom organizacijom jedinke i konačno, da postavljaju problem BOLI koja nije samo karakteristična pojava za više biološke organizacije, nego za sva živa bića kao izvijesna stanja trpljenja duše koja se sada bavi sama sobom.
Sličan slučaj također sam otkrio čitajući Schopenhauera iz njegova djela “Svijet kao volja” i predstava gdje se ovaj njemački filozof bavi problemima Hobseove filozofije i principom homo homini lupus i kao da kani iskazati, da su ne samo ljudi jedni drugima neprijatelji, nego da kao što je to slučaj kod australijskog buldog mrava, čovjek sam sebi može biti veliki neprijatelji, ako ne i najveći.
Schopenhauer raspravlja o australijskom BULDOG MRAVU u Drugoj knjizi svoga djela Svijet kao Volja i Predstava i to pod naslovom Objektivizacija volje i on govori tu da sam ljudski rod manifestira do stravične jasnoće životnu borbu, taj samorascjep volje pa čovjek postaje za čovjeka vuk, homo homini lupus, ali on napominje kako iste takve sukobe nalazimo i na nižim stupnjevima objektiviteta volje pa onda zapisuje:
“U tom smislu je najdrastičniji primjer bulldog mrava iz Australije. Kada presječete toga mrava odmah započinje borba između prednjega dijela sa glavom i zadnjeg dijela sa repom. Prednji dio ščepa zadnji zubima, dok se drugi hrabro brani bodeći onaj prvi. Borba obično traje pola sata sve dok oba dijela ne crknu ili dok ih drugi mravi ne odvuku i to se ponavlja svaki put kada se takav mrav presječe.”
(iz jednog Howittovog pisma publiciranog u Galignani Messenger 17.11.1855.)
Mi bismo samo ovom slučaju australijskog bulldog mrava dodali i istinu, da je to najopasniji mrav na svijetu, jer od njegova ugriza može čovjek i umrijeti zahvaljujući negativnim alergijskim reakcijama na njegov ugriz.
Kada sam svome sinu Ezri rekao, da ispita tog mrava u šumama Melbournea, on je samo povikao: “Ali on jako štipa” pa mi je ispričao zgodu, da je to on već napravio presjekavši mrava malenim štapićem i doista se dogodilo ono o čemu je Schopenhauer pisao prije 150 godina.
