PLANETA ZEMLJA I NEKI PROBLEMI SA ČOVJEKOM
slika: internet
Planet Zemlja je jedini planet u našem solarnom sistemu na kojem postoji život. Isto tako na njemu obitava i čovjek možda nekih 15 milijuna godina.
Zemljina orbita nalazi se izvan područja koje je dovoljno toplo, da se održi tekuća voda. Bez efekta staklenika koji zadržava toplinu u atmosferi, voda na Zemlji bi se zaledila. Paleontološki nalazi upućuju na razdoblje u Zemljinoj povijesti u kojem je privremeno nestao efekt staklenika, a površina se smrznula tijekom 10 do 100 milijuna godina i sada se postavlja pitanje kako bi čovjek eventualno mogao preživjeti ovakve ekstremne uvjete u ovako dugom vremenskm periodu.
No, pored toga možemo reći kako je planet Zemlja meko nebesko tijelo. Bošković je na primjer baš raspravljao o mekim tijelima misleći prije svega tu na planet Zemlju, a kao meko nebesko tijelo ono je izuzetno osjetljivo na vibracije koje dolaze ili iz unutrašnjosti Zemlje ili iz srazova sa drugim nebeskim objektima.
Slično kao i kod drugih terestrijalnih planeta, unutrašnjost Zemlje je podijeljena u više slojeva:
vanjska čvrsta kora
tekuči omotač (plašt)
tekuča vanjska jezgra
unutrašnja kruta jezgra
Kora
Kora je vanjski sloj Zemlje, dubine 5 do 35 km. Sastavljena je od silikatnih stijena. Na granici kore i omotača nalazi se Moho-sloj, poznat i kao Mohorovičičev diskontinuitet prema hrvatskom znansteniku Andriji Mohorovičiču. Materijal iz unutrašnjosti stalno izlazi na površinu kroz vulkanske otvore i pukotine na površili ili na oceanskom dnu. Ono što je jako važno u ovom procesu primijetiti je to, da Zemlja kao meko nebesko tijelo u takvim slučajevima stalno cijela vibrira i te se vibracije osjećaju na cijeloj zemljinoj površini i unutrašnjosti. Recimo, bilo bi jako važno uočiti korelacije potresa koji nastaju iz srazova tektonskih ploča na zemljinoj površini sa pojavama erupcije vulkana potaknutih upravo tim i takvim vibracijama
Omotač
Ispod kore, do dubine 2900 km nalazi se omotač. Sastoji se od spojeva bogatih željezom i magnezijem. Sa dubinom raste i pritisak, a sa pritiskom se mijenja i točka topljenja. Stijene u višim slojevima nalaze se u polurastopljenom, plastičnom stanju, a u većim dubinama su čvrste. Materijal se kreće ("teče") vrlo sporo zbog visoke viskoznosti.
Jezgra
Kako je prosječna gustoća Zemlje 5515 kg/m3, a gustoća materijala na površini samo oko 3000 kg/m3, očito se gušći materijal mora nalaziti u jezgri. U vrijeme nastajanja Zemlje, prije 4,5 milijardi godina, Zemlja je većinom bila rastopljena. U procesu koji nazivamo diferencijacija teži elementi su potonuli prema središtu, a lakši su se skupili uz površinu. Zato je jezgra sastavljena uglavnom od željeza (80%), nikla i silicija.
Jezgra se dijeli u dva dijela, unutrašnju kruta jezgra i vanjska rastopljena jezgra. Smatra se da je unutrašnja jezgra u kristalnom obliku, a vanjska sastavljena od tekućeg željeza i nikla. Smatra se da strujanje ovog rastopljenog metala (i miješanje koje nastaje zbog Zemljine rotacije) stvara Zemljino magnetsko polje.
Nema nikakve sumnje da je riječ o velikim silama, ali ipak treba imati na umu, da one nisu dovoljno velike u slučajevima eventualnog sraza sa drugim nebeskim objektima, jer prijenos energije putem valova može izazvati totalni rasap ovog mekog nebeskog tijela.
