JACOB I NAŠI ANĐELI
Bijaše jedne noći došao Jacob kod mene i mi stanemo pričati o koječemu. Njega je najviše tada okupirala jedna misao na jednu mladu djevoku sa kojom je tek netom stao komunicirati. Tvrdio je kako je neobično emotivna i draga djevojka koja, istina, jeste u vezi sa jednim tipom, ali da ga se hoće riješiti i da on stoga ima neke šanse, a onda me zapita:
"A, Zlatan, kako si ti, što ima novoga sa tobom?"
"A moj Jacob, evo, ništa nema novoga sa mnom, sve je po starom, jedino što više nisam u depresiji, nego, evo, radim na ovim svojim esejima. Nego, znaš, kada puno pričam onda je to znak, da je sve manje-više u redu sa mnom, a ako samo talambasam naokolo, onda nije dobro. A ti, čitaš li ti još onu knjigu o kolektivnoj svijesti i nesvjesti?"
A Jacob na to:
"Znaš, nikada nisam čitao tako zanimljivu knjigu kao što je ova. Toliko finih stvari sam pročitao i naučio i shvatio, da je sve na ovom svijetu stvar naše svijesti i nesvjesti. Divna knjiga. Nego, Zlatan, ti izgleda da si opet postao kao Buda?"
"Pa jesam, Jacob, evo kako već mjesecima radim na ovoj novoj knjizi to sam se zaokruglio, samo pišem, spavam i jedem i uopće se ne krećem i to je vjerojetno razlog, da sam se tako udebljao zadnje vrijeme, a istina je da izgledam kao Buda, imam velike uši, da mogu čuti nebeske harmonije, veliki osmijeh da svima mogu pokazati kako sam sretan i veliki trbuh, kojim pokazujem svijetu, da sam zadovoljan".
A Jacob na to: "Pa znaš, Zlatan, i ja dosta spavam i ja sam kao Buda, unekoliko, samo usnuli Buda i mogu ti reći, da je najveći izum čovječanstva krevet, možda i veći od vatre i ja njime mjerim naša civilizacijska dostignuća. Nego, baš neki dan tako sam spavao, a onda se nekako prenem iz sna, jer me probudi jedan neobično visok zvuk, kao da netko jednim drvenim čekićem lupa po staklenoj posudi sa vodom i onda se probudim sav u znoju i nisam više mogao usnuti."
A ja na te njegove riječi se iznenadih pa rekoh: "Ma nije moguće, Jacob, pa i meni se isto tako nešto dogodilo neki dan, bijah u polusnu, a onda me probudi piskutav zvuk i moja se glava nekoliko puta strese, ali sam nastavio spavati. Stvarno čudno?!"
"Pa jeste’’, nastavi Jacob,’’… jako je to čudno i ja u neku ruku ne mogu naći odgovor na te neobičnosti, koje se i tebi i meni događaju."
Onda smo neko vrijeme šutjeli, razmišljajući pa onda zaključim: "Ma znaš što, Jacob, to vjerojatno naš dragi Nebeski Otac i njegovi Anđeli prave muziku za nas," i mi se obojica nasmijemo pa nastavimo raspredati druge stvari.
iz moje knjige RAZGLEDNICA IZ AUSTRALIJE izdane 2014.
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic25.php
