ANDRIJA MOHOROVIČIĆ
slike: internet
Andrija Mohorovičić je bio otac Stjepana Mohorovičića o kojem netom govorismo. Andrija je imao četvoro djece sa zenom Silvijom Vernic. Rođen je u Opatiji 23. siječnja 1857., a umro je 18. prosinca 1936. Poznat je po svojem Mohorovičić diskontinuitetu i kao otac suvremene seizmologije. Studirao je matematiku i fiziku na Filozofskom fakultetu u Pragu 1875 godine na kojem je također radio svjetski poznati fizicar i teoreticar Ernest Mach.
Prvo je bio predavačem na gimnazijama u Zagrebu i Osijeku, a od 1882. godine radi kao predavač na Kraljevskoj Pomorskoj školi u Bakru. Bio je također predavač geofizike i astronomije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.1898. postao je član Jugoslavenske Akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu gdje je bio privatni docent, a od 1910. postao je redovni sveučilišni profesor. U Bakru se Mohorovičić susreo sa pitanjima meteorologije i to dok je bio predavač na Kraljevskoj pomorskoj školi. Osnovao je meteorološku stanicu 1887. godine. Tako je otpočeo sa sistematskim opservacijama, mjerenjim, analizama sam konstruirajući instrumente za Opservatoriju oborina u Hrvatskoj i Slavoniji. 1892. utemeljio je meteorološku opservatoriju na Griču u Zagrebu gdje je utemeljio meteorološki servis za čitavu Hrvatsku. Observirao je tornado u Novskoj koji se pojavio 31. ožujka 1892., također je observirao vihor u Cazmi 1898. godine.
U svojim meteorološkim notama iz 1901. godine je razmatrao problem pada atmosferske temperature u zavisnosti od visine. Akumulirane podatke svojih opservacija oblaka iznio je kao bazu svoje disertacije pod naslovom ‘’O opservaciji oblaka, dnevni i godišnji oblačni periodi u Bakru’’ koju je obranio 1893. godine na zagrebačkom Univerzitetu.
1909. opservirao je slučaj potresa koji se dogodio u pokupskoj regiji, nekih 40-tak kilometara udaljenom od Zagreba. Zahvaljujući seizmografskim stanicama zaključio je, da seizmički val udara na rub između različitih tipova materijala, dolazi do refleksije i refrakcije vala na isti način kao što svjetlost upada na prizmu i kada se potres pojavi, dva vala, longitudinalni i transfesalni, prolaze kroz zemlju kao različiti vektori. Tako je zaključio da planeta Zemlja ima površinski sloj na vrhu i unutrašnju koru i zahvaljujući svojim opservacijama ponašanja valova prvi u seizmologiji sačinio je razliku ili diskontinuitet površinskog sloja planete Zemlje i njene kore. Prema Mohorovičiću, ova struktura može objasniti opservaciju dubina gdje seizmički valovi mijenjaju brzinu i različiti su u odnosu na kemijsku strukturu između stijena povrsinskoga sloja i zemaljske kore.
Iz prikupljenih podataka on je pretpostavio da je gornji sloj, površinski sloj Zemlje, negdje oko 54 km u debljini. Mi danas znamo da ovaj sloj jeste na dubini od 5 do 9 km ispod oceanskog dna i 25 odnosno 60 km ispod kontinenata koji nosi tektoničke ploče. Ovi slojevi se danas u suvremenoj seizmologiji zovu Mohorovičićev diskontinuitet, ali zbog složenosti ovoga hrvatskog imena nehrvatskim znanstvenicima on se pojednostavljeno zove Moho. Sva ova pitanja koja su bila tako sudbonosna za Mohorovičića kasnije su priznata kao fundamentalna pitanja geoznanosti.
Umirovljen je 1921. godine kao jedan od najznačajnijih znanstvenika geoznanosti na svijetu u 20. stoljeću. Jedan krater na Mjesecu, koji je 51 km u dijametru, nosi njegovo ime. Također asteroid 8244 nosi njegovo ime, riječka gimnazija i istraživacki brod hrvatske mornarice.
ISTRAŽIVACKI BROD HRVATSKE MORNARICE ANDRIJA MOHOROVIČIĆ
Ovaj istraživački brod hrvatske mornarice je negdje početkom '70.-tih godina prošlog stoljeća bio građen u Poljskoj, u brodogradilištu u Gdansku ili njemačckom Dancingu.
Moj otac je ispred hrvatske mornarice bio onaj koji je bio odgovoran za stroj na ovom brodu i postavljen je na njemu kao upravitelj stroja. Neko vrijeme je proveo u Gdansku, dok brod nije preuzet, a onda je u Poljskoj kupovao jeftini poljski kristal, jeftini poljski jantar i zidne tanjure s oznakama grada Gdanska.
Brod je inače građen u istom onom brodogradilištu koje će nekoliko godina kasnije postati baza Nezavisnog sindikata ‘Solidarnost’ kojeg je vodio također radnik tog brodogradilista i električar Lech Valesa.
Brod je inače u to vrijeme vrijedio kao jedan od najsuvremenijih istraživačkih brodova svoga tipa na svijetu.
iz moje knjige VELIKA IMENA HRVATSKE ZNANOSTI I FILOZOFIJE
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic24.php
