NE, NISAM BYRON!
Ne, nisam Byron, ja sam drugo,
prognanik, kakvih malo ima,
putnik, k’o on kog’ svijet ne prima,
al’ ruska duša sa ruskom tugom
k’o počne prije, taj prije i pada
što li ću prije do sudnjeg dana,
u duši! – groblje mojih nada
k’o tovar na dnu oceana?
Tko će da sazna tajne tvoje,
moj oceanu?
Tko će glasan,
da kaže svijetu misli moje?
Jesam li bog ja ili – što sam?
Međutim, nihilizam je mišljen kao najkompletnija sloboda, nihilizam je znanost bez dogmi, bezuvjetno podnošenje iskustva i prihvaćanje konzekvencija bez mrmljanja pa to je unekoliko jedna filozofija razočaranja, beznađa i nevjerovanja, romantični revolt protiv tamne realnosti, protiv zadovoljstava trgovaca koji prodaju zašećerenu vodicu kao eliksir, revolt kojemu još jedino preostaje religijska svijest i gdje se može pronaći mir jedino u Nebeskom kraljevstvu, jedino u Bogu.
Herzen bi rekao: “Ja vas ne savjetujem, da se borite sa svijetom, nego vas savjetujem da otpočnete s autonomnim nezavisnim životom sposobnim, da pronađe spas u samome sebi čak i ako cijeli okolni svijet propadne.”
Ljermontov je umro primjereno i u skladu sa svojom filozofijom u dvoboju s osobom koju je poznavao godinama, jer je bio cinik, jer je bio ignorant i veliki kritičar koji se sramio svoje slabosti tako, da je pisao o jakim individuama, hrabrim herojima, snažnim osobnostima. On je neizmjerno uživao u bogatstvu prirode Kavkaza, okolnih sela i jednostavnih kmetova, ali nije mogao izdržati prazninu petrogradske inteligencije koja je umislila, da stvara velike ideje, a koja je zapravo bila jedan veliki kupleraj nesposoban riješiti glavna pitanja i probleme carstva pa onda nije toliko čudno kako je primila vijesti o njegovoj pogibiji sa velikim olakšanjem i zadovoljstvom.
U njegovoj pjesmi SAN on pjeva:
''SAN
Podnevne vrućine, klisure Dagestana
ja još uvijek ležim sa metkom u svojim prsima
duboka rana još je uvijek crvena i topla
krv curi kap po kap
Ležim sam na pijesku jaruge
na litici nadvijen okolo nje
sunce izgori njegov žuti sjaj
i ja zaspem kao mrtav.
I ja usnem ponoćni bal
u mojoj domovini, svjetlucav sjaj
mlade djevojke sa vjencem cvijeća uplatene
govore o meni sva je slast.
Ali jedna sjedne duboko zamišljena
nije dio veselih tema
i njena mlada duša, sam Bog zna
bijaše umočena u najtužniji san.
Njen san, klisure su Dagestana
u klisuri njen prijatelj je mrtav
na njegovim prsima crna rana
života tok hladi krv tamna.''
preveo sa ruskog
dr. Zlatan Gavrilović Kovač
ISBN 978-953-8100-43-7
iz moje knjige "RUSKA ZORA"
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic31.php
