Marketing
NE, NISAM BYRON!
Ne, nisam Byron, ja sam drugo,
prognanik, kakvih malo ima,
putnik, k’o on kog’ svijet ne prima,
al’ ruska duša sa ruskom tugom
k’o počne prije, taj prije i pada
što li ću prije do sudnjeg dana,
u duši! – groblje mojih nada
k’o tovar na dnu oceana?
Tko će da sazna tajne tvoje,
moj oceanu?
Tko će glasan,
da kaže svijetu misli moje?
Jesam li bog ja ili – što sam?
Međutim, nihilizam je mišljen kao najkompletnija sloboda, nihilizam je znanost bez dogmi, bezuvjetno podnošenje iskustva i prihvaćanje konzekvencija bez mrmljanja pa to je unekoliko jedna filozofija razočaranja, beznađa i nevjerovanja, romantični revolt protiv tamne realnosti, protiv zadovoljstava trgovaca koji prodaju zašećerenu vodicu kao eliksir, revolt kojemu još jedino preostaje religijska svijest i gdje se može pronaći mir jedino u Nebeskom kraljevstvu, jedino u Bogu.
Herzen bi rekao: “Ja vas ne savjetujem, da se borite sa svijetom, nego vas savjetujem da otpočnete s autonomnim nezavisnim životom sposobnim, da pronađe spas u samome sebi čak i ako cijeli okolni svijet propadne.”
Ljermontov je umro primjereno i u skladu sa svojom filozofijom u dvoboju s osobom koju je poznavao godinama, jer je bio cinik, jer je bio ignorant i veliki kritičar koji se sramio svoje slabosti tako, da je pisao o jakim individuama, hrabrim herojima, snažnim osobnostima. On je neizmjerno uživao u bogatstvu prirode Kavkaza, okolnih sela i jednostavnih kmetova, ali nije mogao izdržati prazninu petrogradske inteligencije koja je umislila, da stvara velike ideje, a koja je zapravo bila jedan veliki kupleraj nesposoban riješiti glavna pitanja i probleme carstva pa onda nije toliko čudno kako je primila vijesti o njegovoj pogibiji sa velikim olakšanjem i zadovoljstvom.
U njegovoj pjesmi SAN on pjeva:
''SAN
Podnevne vrućine, klisure Dagestana
ja još uvijek ležim sa metkom u svojim prsima
duboka rana još je uvijek crvena i topla
krv curi kap po kap
Ležim sam na pijesku jaruge
na litici nadvijen okolo nje
sunce izgori njegov žuti sjaj
i ja zaspem kao mrtav.
I ja usnem ponoćni bal
u mojoj domovini, svjetlucav sjaj
mlade djevojke sa vjencem cvijeća uplatene
govore o meni sva je slast.
Ali jedna sjedne duboko zamišljena
nije dio veselih tema
i njena mlada duša, sam Bog zna
bijaše umočena u najtužniji san.
Njen san, klisure su Dagestana
u klisuri njen prijatelj je mrtav
na njegovim prsima crna rana
života tok hladi krv tamna.''
preveo sa ruskog
dr. Zlatan Gavrilović Kovač
ISBN 978-953-8100-43-7
iz moje knjige "RUSKA ZORA"
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic31.php
Post je objavljen 14.06.2018. u 08:57 sati.