IZ NOVE KNJIGE "KOZMOLOGIJA I FILOZOFIJA"
§34
Filozofija uviđa da znanost nosi opasnost jednog znanstvenog života koji je sav prožet logičnim aktivnostima. Ovu opasnost ona vidi u izvjesnim razvojim transformacijama smisla, jednom smislu kojem znanstevnost naginje. Taj znanstveni smisao pogodan je na primjer logici, ali on podrazumijeva udaljavanje od samih izvora i ostaje neosjetljiv za problem izvora bilo čitavih znanosti bilo samog ljudskoa života, izvora smisla bitka i istine života. Filozofija misli jedan proces u kojem se matematika može širiti lišena svakog smisla i kao dodatak logičkog na sve strane u smislu njene tehničke primjene u kojoj se vidi samo zamašna praktična korist. Razumije se, također, da je ovim izgubljen izvorni smisao istine.
Filozofija zna, da znanost sužava i time promašuje zbiljsko i svagda povijesno iskustvo čovjeka. Stoga znanost nije niti jedinstveno niti najobuhvatnije iskustvo istine koje posjedujemo. Znanost nije nikakvo izvorno događanje istine, nego je upravo svagda izgradnja same istine i to poimanjem i zasnivanjem onog što se u njezinom okružju pokazuje kao moguće i nužno ispravno, točno. Ako neka znanost dospije povrh toga ispravnog i točnog do neke istine, onda to više nije znanost, nego filozofija.
Znanost je cogito, kartezijanski cogito koji je jedan nevremenit duh. Ovo učenje o cogitu prihvaća samo svijest o onom vječnom. Stoga je i subjektu vječnost pojmljena kao moć, da se obuhvate i anticipiraju vremeni razvoji u jednoj jedinoj intenciji. Od Descartesa cogito objavljuje jedan novi način egzistencije koji ništa ne duguje vremenu, a sebe otkriva kao univerzalni konstituens svakog bitka.
Ako je taj cogito subjektu pristupačan, onda je moguće ljudski duh, kada se radi o formi svih objekata, pojmiti Bogom, božanskom prirodom. Cogito čini da subject naposljetku koincidira sa Bogom. Ako inteligibilne structure svijeta subjekta postavljaju u vječnost kada je prepoznata u cogitu, onda ona spoznavajući subjekt u isto vrijeme oslobađa od svih ograničenja i uopće svakog pitanja koji se tiče konkretne egzistencije. No, ta je svijest iako konstituirajuća ipak svijest konačnog subjekta.
ISBN kod NSK RH 978-953-354-110-5
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic44.php
