ANĐELE MOJ!
slika: digital art
Kako da Zemljom mirno hodim
kada me tvoje oko motri
i pitanje vječno,
kakve li je Pravde na svijetu
i Boga Svedržitelja tajne promisli,
kada je tebe prisilio,
da kao janje bijelo
podnosiš udarce u srce smjelo,
anđele moj!?
I da lice tvoje nježno
sakriješ rukama smjerno,
jer neki opaki ljudi,
pakosti sulude i ludi,
kano pijani druzi
što kavge su puni
u birtiji vina opora su pili
pa su narav pokazali takvu,
da je tvoja duša
od nemoći i jada pusta
i glavu, koja nisko pade,
čelom dodirujući hladni kamen
i vriska suza i kamen
i grkljan što nož skoro kuša
te najposlije taj košmar
poniženja i bola prestade,
jer je vriska tvoja
postala moja zbiljska druga,
anđele moj!
I mjesto vrata krvava
na Istoku je majušna ruža procvjetala,
da je ne tvoja vriska,
nego ljubav naša zbiljska druga
što je kao svijetla zvijezda mala,
koja cijele noći nebom šeta
pa je nevinome svijetla kolajna
i utjeha,
samo ako pogledaš visoko,
u ono biće, koje ti je bilo kao sivi soko,
tvoga djetinjstva i mladosti,
anđele moj!
