PONEKAD
slika: digital artist Realengo
Ponekad, tako, svakakve misli
dolaze mi na um
i san nikako na oči da dođe,
nego se sjetim velike nježnosti
u šarama tvojih toplih skuta
majko, moja bolna rano,
da mi je razbiti ovaj žedni kamen
u tisuću komadića
po umornoj duši što iz mene navire,
dok bol moja što raste do ganuća
pod Zidinama tvojim ne okonča.
Ponekad, tako, svakakve misli
dolaze mi na um
pun sam snova o silama što kovitlaju,
snovi moji, moja razbijena okna,
gdje su znanci koji krug označuju,
da bih mirisao mirtu
i bijelu kadulju
kao ponoćnu ženu mladu,
da od njenih njedara milost iskam,
milost za izbavljenje pod stopalima njenim,
o, kako malo znam o toj noči i toj čeznji?!
Ponekad, tako, svakakove misli
dolaze mi na um,
da je otrgnuti zaboravu
sva ta opijela davna
i da moja patnja što niče u grudima
postane crna od dubina
kao more što utočište je ludom
i kao tihi vjetar što u grabu bobe
i bez berača skida,
u pećini ja sam svijet i život sanjao,
Slobodo, sa tobom Djelom je stvarano.
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic34.php
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=69392
