KAKO SAM POSTAO IDIOT?
Postoje neki fenomeni u Austaliji kojI su nama Hrvatima prilično strani.
Ja bih cijenjeno čitateljstvo upoznao sa jednim takvim australskim fenomenom: negdje prije neki dan uputim se ja gradskim autobusom do svoga sina u posjetu i ja sam malo pogriješio, jer sam izabao vrijeme nakon posla, dakle, doba najvećih gužvi u gradskom prometu.
Na sjedalicama autobusa predviđenog za invalide sjedilo je nas osmoro putnika od kojih sam ja bio najstariji i uđe na jednoj stanici jedna slijepa djevojka sa psom.
Red bi bio u svakom slučaju, da se netko od nas digne toj djevojci i ustupi joj mjesto na sjedištu, ali su svi očekivali da to učinim ja, a ja sam opet smatrao da ima mlađih, koji su to spremni napraviti i na koncu se jedna djevojka pokraj mene digne i ustupi joj mjesto, dok je djevojka preko puta doviknula, očito misleći na mene: ''Idiot!'', ali je ona i dalje nesmetano nastavila grijati svoju guzicu na mekom sjedištu lokalnoga autobusa.
I svi su ljudi u autobusu mislili, da je moja sveta dužnost, da se dignem toj djevojci, kako bi oni neometano nastavili sa putovanjem, jer je ovdje već stoljećima moda da migracija ili crnci ili neki drugi, koji nisu ''native'', budu na usluzi kako to Australcima padne na pamet.
Ima, doduše, jako puno komoditeta u toj filozofiji, samo što ja nekada ne pristajem na njega.
odlomak iz knjige RAZGLEDNICA IZ AUSTRALIJE
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic25.php
