PROdo's world... or something ^^

pojma nemam šta mi je...
nočas sam, među ostalom, u 4 sata sna sanjo 3 puta...
jedan je bio ponovo noćna mora...
i kad kažem noćna mora... ne mislim na "jao nemam novaca za platit račune"... mislim na horore

bio sam sa nekim nekom žemskom na groblju... i jedan "duh" ju je opsjednuo...
ona je iz groba digla svog muža... koji je ko zombi se samnom tuko da preuzme moje tijelo...
nekim metalnim šipkama smo se tukli
na kraju... pobjedio sam al nisam pobjedio... neki... mislim da svećenik je proglasio moju pobjedu ili tako nešto...
i onda sam polako se udaljavo od groblja sa tom curom...
ova je napustila ju i sad su oboje stajali pored svog groba... zombi bračni par...
i on se nasmijao i rekao "vidimo se opet sljedeće godine" i smijao...
a "kamera" u mojoj glavi je zumirala prema njegovim očima... i one su počele goriti...
i prije nego sam se probudio... zadnja slika u mom umu... zombi oči u krupnom plau koje gore i "jeza" smijeh...

mislim da moja podsvjest vodi bitku dobro VS zlo... neznam kako drugačije ove sve snove objasniti...
uf

ponekada ne razumijem zašto...
ima toliko ljudi koji VJERUJU u njega... a svejedno im je grozno u životu...
i onih koji ne vjeruju i grozno im je...
ma OPĆENITO ima masu ljudi kojima je grozno...
ne podcjenjujem sportaše al svi mi mislimo isto "hej.. tip zaradi 5 miliona na godinu a samo malo nabija loptu uokolo"...
svaka njemu čast... cijenim ja njegov talent...
no što je sa ljudima koji svakodnevno riskiraju svoj život... a dobiju par soma kuna na godinu?
zašto je ljudima toliko lakše zaboraviti i ignorirati nego stati na svoje noge i POKUŠATI promjeniti...
zašto ne shvaćaju da smo MI oni koji biramo kuda ide ovaj svijet...
plače mi se...

Slušo iko ikad?
danas sam se sjetio skinut njegov novi album pa većinom uživam u ovom
White & Nerdy video
legenda tip... moram jednom skinut njegovu komplet diskografiju kad se sjetim... iako imam već jedno 80%
eto... nikakve mudrosti danas ^^

Evo kratke računice...
kada sam imo 18... sam radio ko sezonac u birou...
satnica mi je bila cca 25 kuna...
naime radio sam 8-14, dakle 6 sati... no poslodavac mi je pisao 8 sati i isplaćivao 20 kuna satnicu...
dakle to vam je po standardnih 22 dana rada puta 8 sati nekih 3500 kuna...

onda kad sam odusto od faksa... našto kasnije dobio poso u banci... još uvijek mi je satnica tu negdje... recimo...

i onda ti dođe doma majstor... neki od njih imaju završenu stručnu neki ni to... koji ti za sat vremena "ruku" naplati 100 kuna...
dakle on da ima 8 sati na dan, 22 radna dana... ima plaću od cca 17.000 kuna...
bez poreza, mirovinskog, prijava i tako dalje...

i onda mi sami recite... isplati li se imati faks?

Hvala ti ZPM što si me potako na novu temu...
dolje su ti komentari od "ljutite" gladys al pročitaj... no nemoj se ljutiti na nju :o)

Evolucija...
dakle danas jako malo ljudi vjeruje u evoluciju... u biti malo ljudi vjeruje u išta...
baš je danas bilo u novinama "zašto se slavni predaju sexu, drogi i alkoholu?"
pa jasno zašto... jer traže "spas" u tjelesnome... a ne shvaćaju da ga NEMA tamo...
mislim da je šuker rekao "u svima nama je jedna rupa... i mi u nju možemo trpati što god želimo od ovoga svijeta... no Bog je jedini koji ju može napuniti... i sve do tada dok njega ne stavimo da vodi naš život... ta rupa će biti u nama i mi ćemo biti prazni"

tako nekako u biti...
al evolucija..
da pitam ljude koji ne vjeruju 2 stvari...
prva... od kuda su sve kosti i slični fosili ako evolucija nije postojala?
zašto se dan danas događaju mutacije?
da, da... vražje djelo će neki reći... ili božje djelo da nas potakne na vjeru...
ok... super...
no kaže jedan evolog ili kak se tipac stručno na hrvatski zove...
što je jednostavnije za povjerovati...
u Boga koji je napravio toliko stvari i sitnica po svijetu kako bi nas zavarao...
ili u Boga koji je pokrenuo Big bang i onda pustio da se dalje sve razvija tokom kojim je on to zamislio?

a druga...
oni koji ne vjeruju u evoluciju...
da li se cijepite protiv gripe svako tu i tamo?
ili vašu djecu?
ako kažete da... vjerujete u evoluciju... jer inače nema svrhe cijepiti se svake godine ako bakterije i virusi ne evolviraju...
ako kažete "ne... ja molim Boga da se ne razbolim"...
e onda ste u grijehu...
kako možeš BOGA molit... a SAM nisi ništa napravio?
to je ko da sjediš u kući i moliš boga "bože zaradi mi para za živjet jer se meni neda"
PFT!

eto... hugs and cookies

PRO

Evo jedna "kratka"

definitivno ima razlika kod muškaraca i žena...
ona prva i očita... žena bildanjem nikad ne može biti jaka ko muškarac jer ima drugačiju građu npr...
mi smo imap žilavije građeni...
što ne znači da žene mogu biti bolje u nekim tim poslovima koji to zahtjevaju od muškaraca...
oni u pravilu ne zahtjevaju bildere ^^

al... kažem emocionalno...
e sad će te me nazvati šuvinistom...
al smatram da su žene impulzivnije i osvetoljubivije...
nemojte ovo krivo shvatiti... al eto... moje mišljenje je da one generalno gledano više reagiraju iz instinkta... dok mi iz "razuma"...
nije da ga imamo puno... al ono malo koristimo ^^

evo... pljujte me ^^

Opet ja :o)

moram 2 stvari danas navesti...

čitam podosta religioznih stvari i nešto sam zamjetio... i nešto se zapitao...
zamjetio sam... da Isus DANAS dođe među nas... msilim da bi prošo isto ko i prije 2000 godina...
proglasili bi ga ludim... ok možda ga ne bi kamenovali... al kako ono pjevaju "the the"... upucala bi ga CIA :o)
ako ne oni... neki vjerski fanatik bi se našo i odeeeee...
da li se svijet promjenio u zadnjih 2000 godina?
naravno... imamo čuda tehnologije?
no dal se ČOVJEK promjenio?
ni malo dragi moji...


a... što sam zamjetio i moram komentirat...
bio jedan komentar kako "mi vjerski fanatici vidimo samo loše a ne dobro"...
naime osoba koja je to napisala nikada neće doći do moga bloga...
al svejedno moram reći...
ima jedna izreka... "za dobrog hakera zna cijeli svijet, za najboljeg nikada nitko nije čuo"...
isto tako je sa lopovima... a podosta slično i sa prosvijetljenim ljudima...
naime... ljudi danas čuju one GLASNE... jer oni se deru na sve strane "UBILI STE ISUSA!" ili "VJERUJTE NAMA!"
no... oni pravi vjernici imaju i dar skromnosti...
i oni neće izaći van i derati se na sva zvona...
jer koliko god bi oni to željeli... jer je duh sve ti pre velik da se zadrži u sebi...
oni shvaćaju...
kako je ono citat od majke Terezije... ne sjećam se točno ali "Ne radite velike stvari nego male stvari sa velikom ljubavlju"...
neka vam to i bude misao dana... vjernik ili ne... ovo je svima predivna rečenica...

hugs and cookies,

pro

nije mi jasno...
toliko pitanja... skoro nikakvi odgovori...
i psutite na stranu sad "samo je jedan odgovor"...

zašto...
ZAŠTO je meni toliki problem tražiti nešto za sebe...
ne vidim više što bi... i krenem molit...
"Bože... molim te pomozi mi... da nađem snagu drugima davati snagu..."
onda se sjetim da u biti ne molim za sebe...
"ok... jamo drugačije... Bože... daj mi sedmicu na lotu kako bih mogao ići sviejetom i pomagati"...
ček... to opet nije za mene...
"Bože... daj mi curu... ili... bolje daj svima koji..."

I GIVE UP!
koji mi je?!?
zašto je toliki problem zatražiti nešto za sebe?!?
zašto ne mogu fokusirati misli?!?
zašto kad molim jedno ispadne sasvim pedeseto???

zašto se ne mogu moliti za jednu osobu ili jednu stvar bez da mi 500 drugih ljudi ne padne na pamet?!?


IZLUĐUJE MEEEEEEEEEEEEEEEEEE
ŠTO PROPUŠTAM!
ŽAŠTO MI SE JEDNOSTAVNO NE UKAŽE GORUĆI GRM I REČE MI ŠTO I KAKO?!?

al ne... lakše je živjeti u kušnji... iako i ja i On znamo da ostajem očito zagrižen za svoje glupe ideale... od hijih NEMA NIŠTA!


...
...

idem spavat...
čitamo se sutra...

bio jučer na pivi sa frendom...
well on je pivu... ja sam htio kakao al je konobar neš pobrko a i meni pivo doneso...
kasnije je on još jedno pivo a ja kavu da se otrijeznim prije neg što odem vozit doma...

sve u svemu... trebo bi se ić naroljat... ja i jedno 10 žena... :D
jedini problem... to bi završilo tim da bi se cure zabavljale a ja bi negdje u kutu sjedio i razmišljo... :D.... ... ... :,(

ah well...

pojma nemam da vam budem iskren...
praznina...
don't get me wrong...
imam super život...
super roditelje...
imam love koliko treba...
imam negdje daleko i prijatelje...
koji me strašno vole ofc :o)

svejedno je tu ta praznina...
kažu mudri ljudi da ju samo Bog može popuniti...
well možda je problem u tome što nisam nekih 6 godina se ispovjedio...
možda jednostavno ne vidim ono što mi je ispred nosa... a ne mogu se udaljiti dovoljno da vidim cijelu sliku..

možda sam stvarno trebao ići u svećenike onda kada sam imao sumnje...
no uvijek se mislim... da ovako mogu više toga učiniti u svijetu...

ne znam...
najteže je naći vlastite odgovore...
jer kad sam sebe pitam "što želim"... samo imam 2 odgovora... "mir i sreću"...
ne za sebe... za svijet...

i koliko god volio izreku "pucaj prema mjesecu jer ako i promašiš ćeš završit među zvjezdama"...
zvjezde su daleko...

iako sam svima zaželio lijepo valentinovo... meni nije baš lijepo počelo...
probudio sam se usred noći sa nočnom morom...
sad... kad mi je legica na poslu pričala kako je njena nočna mora od nedavno bila da nije imala čekove u dućanu...
ili jedna prijateljica kako nema love za račune platit...
meni su to fora snovi...
al moje "nočne more" su se oduvijek vezivale na tamnu stranu...

opet sam sanjo da me opsjednuo demon...
stvarno nikom ne želim to iskustvo...
jednom sam sanjo da sam "lice u lice" sa Isusom...
e to je san...
mir... sreća... i svo znanje svemira...
takav osjećaj se stvarno ne može opisati...
ako je to ono što zovemo raj... onda se za tako nešto stvarno isplati provesti čitav život u "patnji"...
no... sa druge strane... onda sam nedavno sanjao potpunu suprotnost...
i noćas... opet...

što je najgore... u snu sam ja ŽELIO to...
vjerujte... da nisam flegma kakva jesam... probudio bi se vrištajući...
ne može se opisati ni jedan ni drugi osjećaj...
ako je to pakao... ne želim ga više sanjati... kamo li iskusiti...

dal polako gubim razum... da li mi "onaj gore" želi pokazati što me čeka na jednoj i drugoj strani...

wakaranai...

prvo jedna zanimljivost...
u 00:00 noćas mi je mobitel počeo "svjetlit"...
don't ask... pojma nemam... al ležo sam u krevetu, nisam mogo zaspat... i najednom puff... ko da ga je netko "otvorio"...
pogledam na njega i kaže "12:00"...

al eto... tinovo :o)
pta da vam kažem? lagano sam zbunjen... po činjenici da sam malo prije skinuo pidjamu... stavio antiperisperant i deodorant... i onda opet obuko piđamu...
dobro da nisam onda krenuo na poso :D
al eto... svim usamljenim srcima danas koji još nisu našli ono drugo srce koje kuca u ritmu sa njihovim...
moje će danas kucat skupa sa vašim...
so don't hang your head... if nothing you have me :o) (velika utjeha hihi) ^^
Give it time :*


hugs and cookies

PRO

Pročitajte doljnji post ako niste još...
i zapamtite ga...
jer za mjesec dana ću ponovo biti takav...
neznam zašto... možda imam poremećaj hormona pa svako 28 dana imam PMS? hehehe

anyway...
sve ćešće moja molitva navečer... koja u biti ne postoji... jer nije ono standardno leć u krevet... pa izmolit oče naš, zdravo marijo, slava osu i anđele čuvaru... iako dok sam to radio bi ubacio i jedan "pokoj vječni"...
pogotovo kad mi je kolegici umro otac na poslu... svaku večer je bio posvećen njemu...
no to je jedna mala tajna koju ona nikada neće doznati ;o)

no... sada moja molitva više naliči razgovoru sa Bogom...
Kako je to rekao moj prijatelj svećenik... Oprosti T ako je ovo povrijeda privatnosti ali :o)
uzeo je stolicu... i pošto je Bog uvijek tu... legao je u krevet i rekao "Bože... sjedni... ajmo pričati"...
i... kaže da je on pričao... a Bog mu je odgovarao... ali ne jezikom čovjeka...
Bog je odgovarao preko Duha svetoga izravno u njegovu dušu...

nakon te priče... ja ko ja... moram dobacit nešto... pa sam mu reko "a jesi neki... sebi krevet a Gospodinu stolac, ha?"

no... nisam ni ja daleko od otga što bi neki nazvali ludost...
sure... zadnja ispovjed mi ima nekoliko godina...
i kroz sav taj grijeh ga je tečko vidjeti... no tu je...
i svaku večer isto... "Bože... vodi me putem koji si mi namjenio... da mogu osvijetliti staze onima koji su izgubljeni i vratiti ih na tvoj put"...

kad čovjek malo razmisli...
čudno je... nije li... pogotovo jer "ne vjerujem" u njega...
a vidim ga... i pričam s njim...
i'm somewhere in the twilight zone i guess...

no... najednom... počeo sam se družiti sa braćom i sestrama katolicima...
i možda me je on tamo odveo...
možda je rekao "Sine, tvoja volja je velika... no prvo treba tvoj duh da se smiri... jer kao što more dok je burno ne može odražavati mir i ljepotu neba iznad njega... tako ni tvoja duša ne može odražavati moj mir po svijetu dok ona ne bude mirna"...



I guess time will tell...

opet sam u totalci...
činjenica da sam sad gledo "the lake house" nije pomogla...
predivna priča... krši sve zakone temporalne mehanike... svejedno predivna :o)
4 godine...

idem...
neznam šta idem...
nepijem pa se ne mogu izopit...
ne pušim pa ne mogu nać utjehu u dimu...
ne drogiram se... iako vjerujem da koliko sam tvrdoglav mi ni to ne bi moglo ovisnost stvorit al radije ne riskirat...
ne kockam... ne varam... ne lažem...
samo volim...

i gdje me to dovelo...
na konstantno balansiranje...
klaun koji hoda žicom...
izpod njega ponor...
ponor dementie...
koji zove...
no klaun mora dalje balansirat...
balansirat da publika bude sretna...

a ponor zove...
i publika plješće...





I raise this glass of water to you, Nietzsche, my faithfull friend.

Mislim da ste se iskomentirali na prošlu temu... evo nove :o)

2 pitanja... teoretski slučaji...
recimo da se zaljubite u tipa/tipicu... i vidite on/ona je taj/ta...
no... dogodi se nesreća...
on/ona ostane trajni invalid... i minorna oštečenja mozga...
da li ostajete uz tu osobu?
i ako da... što ako ju to sve baci u toliku depresiju da više ne želi živjet... i "odbija" vas jer odbija život...
da li mu/joj i dalje pružate ljubav?

što ako ste već bili u braku kad se to dogodilo?


i...
što da dobijete, npr, novi posao... dupla plaća... super uvjeti... no morate se odseliti...
no... vaš partner se ne može odseliti iz privatnih, nepremostivih razloga...

odbijate ili imate alternativu?


think about it... think good... think carefull :o)

hugs and cookies,

PRO

Moram se izjasnit za prošli post...
jer neću moć i onako mirno zaspat... a ovako još i manje...
bar dok ne nađem rame za plakanje... a njega nemam pa se moram na blogu ispuhat...

naime... nema mi goreg nego kad povrijedim nekog tko mi je drag...
znam, znam... svi mi to radimo tu i tamo jer nisamo savršeni...
al svejedno... ja nikada nemam namjeru povrijedit nekoga i kad to onda stvarno napravim...
ponekad jer sam pre buran... ponekad jer ne mislim... ponekad jer sam iskren... ponekad jer sam sebičan...
i kad se dogodi sam toliko loše volje da bi najradije da me netko upuca i zakopa u šumi...

grize me... izjeda me iznutra...
dan danas me grizu neke riječi koje sam reko... neke stvari koje sam napravio...
jer sam povrijedio osobe koje su mi bliske...
i ako mi one možda danas ne zamjeraju više... ili ih je totalno briga...
mene nije...
jer ja nisam osoba koja može jednostavno zakopat tako nešto...
ne mogu... točka...
ne mogu se pravit da nečeg nije bilo... da se nešto nije dogodilo... jer se dogodilo...
i nema stvari koja me više živcira nego kad netko na "što je" odgovori sa "ništa"... ili "nije bitno"... je... bitno je... meni je i te kako bitno!

i... tako...

a drugi dio priče...
za 2 dana mi je baki 80ti...
prije 4 dana je imala infarkt...
u bolnici je... doktori su rekli da je čudo... imala je TEŠKI infarkt preko noći... i ujutro se lijepo mirno digla i rekla da ju voze u bolnicu... sad se oporavlja i nije u kritičnome stanju...
ona je jedina baka koju imam da je krvnog srodstva...
baka i djed sa mamine strane su jako rano umrli... nisam ih upozno...
djed sa tatine strane je umro dok sam bio bebač...
mamine i tatine sestre i braću rijetko viđam...
tatinu sestru ponekad jer mi je i kuma... i "najnormalnija" od moje rodbine...
iako su mi i mamine sestre drage al su jednostavno pre daleko...
prve rođake...
jedino se viđam sa kćeri od tatine sestre... i njezinoj kćeri sam kršteni kum...
a ni za njih ne nadjem previše vremena... pa me grize i tu savjest...
mama je u lošem zdravstvenom stanju...
sure... poživit će ona još dosta... iako podosta njurga al ono :o)
tata... jetra mu je u banani... ima šećer... masnoću...
svejedno se ne pazi... pokoju litru vina navečer uz tv... kojeg gleda do 4-5 ujutro...
3 kutije cigareta na dan...
elan mu je na nuli... ja sam većim djelom krivac jer nikad nisam bio genije od sina kao kojeg me on uvijek gledao...
nego traim život za kompom...

jedini koji me razumiju...
moja "oma i opa"...
naime do 5te godine sam živio u njemačkoj i kad bi mama i tata radili... čuvali su me jadan simpatični stariji par koji su živili ispod nas...
i kako sam počeo govoriti... i reko moj prvi "mama" i "papa"...
tako sam i reko svoj "oma" i "opa"...
i tako... dan danas... mama je mama... tata je papi... gospodja Velte je oma... a gdin Velte je opa...
i ne mogu zamislit ocu reć "tata"... kad pričam o njemu mogu reć "moj stari"... no njemu ne mogu zamislit reć ništa nego papi...
i oma i opa su oma i opa...
nema veze što nemamo krvnog srodstva...
bliži su mi nego skoro sva ostala moja obitelj... mama i tata iznimka...

oma je doduše isto u groznome stanju.... cirkulacija joj polako popušta...
opa... koji je bio nogometni sudac godinama.... je imo već 3 infarkta... i sada se opet buni da slabo dobiva zrak...

kad sam bio mali sam omi rekao... "oma moraš doživjet moje vjenčanje... tako da te mogu pitati da li je to prava"...

neće više dugo... i 3 osobe će izaći iz mojega života...
zauvijek ovaj puta...
i shvatio sam da želim jednu sliku... gdje smo ja, mama, papi, oma i opa... jedan zadnji puta svi sretni i nasmješeni...
jedna uspomena koja će me držat kroz sve... i uvijek podsjećat zašto sam takav... i zašto ću im vječno biti zahvalan...

od ome... sam "naslijedio" njen intelekt... njezinu mogućnost racionaliziranja i sređivanja problema... i shvaćanje kako su sve brige samo prolazne...
od ope... mogućnost da kroz cijeli život prolazim sa smješkom... uvijek je bio vedar, nasmijan i šaljivđija...
od tate... njegovu smirenost... mogućnost da i kroz najgora vremena ostane priseban...
od mame... heh... od mame...
mnogi ju gledaju ko šturu osobu... impulzivnu... i malo toga je i prenjela na mene...
no najbiinje... prenjela je na mene snagu da uvijek pomaže ljudima... i mogućnost opraštanja koju ni sama nije znala da ima... al ju ja vidim...

i svim njima skupa... ono najbitnije... nevjerojatno puno ljubavi koju su mi uvijek pružali...
svi oni imaju ogromno srce... i makar je bilo svađa... i makar mi se sada roditelji jako često svađaju...
da nemaju toliko veliko srce... ne bi ga sada ni ja imao...
i želio bih da mi svi 4 mogu biti na vjenčanju...
no... tko zna kada... al sa njihovim srcem i mudrošću u meni... znam da... NE MOGU izabrati krivu...

neznam dal će oni ikada doznati za ovo... al nadam se da znaju da sam im svima zahvalan... i vječito ću bit...
i nadam se da ću imati priliku na tu jednu zadnju nasmijanu sliku... na koju ću u kutu moći napisati "hvala"...


a i vama hvala...
na tome što ste ovo pročitali...
i na tome što će se netko možda nekada sjetiti što je pročitao...

a ja sad idem... slušati njihov glas u mome srcu kako me tješi u još jednu noć...

hvala...

meni bi trebalo zabranit pričat sa ljudima...
u biti trebalo bi napravit ovako...

PRO: "e bok!"
netko: "bok!"
PRO: "kak je?"

e sad ako taj netko reče "super!" onda prodo reće "baš mi je drago, aj bog"

a ako reče "pa nije baš" e onda mogu pričat s njim...

i'm a perfect mood changer...
ako je netko loše volje... uspjet ću izmamit smješak...
no ako je netko dobre volje ne daj mi blizu jer će taj netko završit loše volje...
a ja ču se naredne dane grist jer sam kreten kakvog nema...

Eto...
bio posjetit kumče...
mala cakana ^^
a rođica mi je našla nove profesije...
prvo kaže da imam odlične ruke... da bi trebo za ginekologa...
pa kaže da ne može vjerovat da mi kumče već sat vremena sjedi mirno na stolici... da razmislim o karijeri u vrtiću...
i osim toga mi je rekla da Ivano... mali braco od mog kumčeta... je jako plašljiva beba i uvijek plače kad dođe posjeta... doduše kad sam ja došo se, nakon što me pola minute čudno gledo, počeo smijat...
njezin zaključak... jer imam jako miran glas :o)
i osim tog mi je predložila da uzmem Paolu (kumče moje malo) na čuvanje do jedno 18te godine kad je tako mirna hehehe ^^
doduše najveći kompliment mi je bio "ti mora da ćeš bit odličan otac"... yay ja! ^^

no... da... komentari vaši...
eru...
pa... većina... bar oni kojima je jasno što traže... a to su većinom žene... muški sam traže *kašlj* :o)

LY
stvarno sam ju jako malo zadnje vrijeme spominjo... al si me ti jako malo čitala :P :D
no... da... bila je tako posebna... zato je i prva osoba u koju sam se oficijalno zaljubio...
i ne... prebolio sam ju... no zar prebolit nekog znači ne pričat o njemu?
neznam zašto podosta cura ljuti kad se priča o bivšima...
ono što morate shvatit... ona je dio mene... jer je godinu dana bila veoma blizak dio moga života... i ona je uspomena koju ne želim brisati...
no to ne znači da ju još volim ili da ju nisam prebolio... kad pričam o ljubavi ću pričat o njoj jer je najbliže ljubavi što sam imo... a kad pričam o prijateljstvu ču pričat o drugim ljudima ;o)

AB
misliš da ne bi rado upoznavao ljude?
al stanje je kakvo je... jedino da možda odem u kafić... sam pijuckat kavu... čitat novine... i ubacit se onda nekoj curi...
no opet... nisam tip za to... volim upoznat osobu prvo... a ne mogu upoznat bez da upoznam i...
well... you have any ideas? i'm "fresh" out :o/

angel
nije... zasigurno nije...
but life's so lonely at the moment...
i onda ti netko reće "bit ćeš odličan otac"... a ti si pomisliš "možda... al prvo treba curu imat za to..." :o)

bliži se mojih kvarat stoljeća...
naravno... sve više ljudi gnjavi oko cure...
i naravno ako ju nikad ne nadjem će me svi gledat ko "loosera"...
postalo je važno imat curu/ženu bez obzira na to kako se pašete... bitno da ju imaš...

sorry al ja sam JAKO izbirljiv...
ne oko biranja cure... tu su mi kriteriji jako niski...
actualy imam samo jednog...
mora moći vidjeti svijet kroz moje oči... i voljeti ono što vidi...

reko sam niski... da... imat samo jedan kriterij je nisko... druga stvar što je taj kriterij jako teško za naći... još pogotovo na otoku.... kad nikada ne izlaziš... jer je tvoj pojam izlaska kava sa 1-2 frenda/frendice...

mogo bi bit sa puno njih... no ja ne želim ništa dublje ako se ne razumijemo...
glavni razlog zašto mi bivša fali...
uz sve tvrdoglavosti... razlike interesa... daljinu...
pričali smo istim jezikom... i gledali iste stvari...

to tražim... ne... ne tražim bivšu u drugima...
tražim taj osjećaj... da ništa drugo na svijetu nije bitno osim te osobe... i osjećaj da to nikada neće prestati...
i dok ne budem siguran da to vidim...

radije ću bit 70godišnji samac...


Pjesma i riječi

Couldn't have said it better myself :o)

danas mi žena sa djetetom bila na šalteru...
nemrem belivit...
razvedena je... to znam po tom jer mi njen "muž" dolazi sa vremena na vrijeme pulaćivat alimentaciju...
no... the "fun" thing...
actualy mi se činila žena "cute"... pogotovo kad je poljubila malu na čelo...

starim, starim...
još malo pa ću za bakama počet gledat ^^

još sam nešto htio pisat...
neznam... umoran sam...

i need a hug :o)


P.S.
da ne pričam samo o meni... pročitajte o globalnome selu

mislio sam pisat o ovome...
pa opet ne...
pa opet da...
pa sam mislio izmislit pričicu...
pa me glava zabolila...
pa mi se ne da pisat...
al onda čitam druge blogove sad i opet se mislim... aj pisat ću...

Naime ako izuzmemo flegme... postoje dvije vrste ljudi...

psi i mačke...
mačke su ljudi koji smatraju da trebaš zavrijediti njihovu ljubav...
i par put ih povrijedi i okrenuti će ti ledja...
nikada nisam volio mačke ko životinje... cute su al ne volim njihov stav...

i postoje psi... ljudi koji će te pošnjofat i reć "hej... ti si ok"... i što god da psu napraviš... on zna kakav si i zna da si zavrijedio njegovu ljubav...
možeš prema svima bit okrutan... no ako pas vidi "dobro" u tebi... on će "plakat" na tvojem grobu makar nitko drugi ne bude...

svijet treba i jedne i druge...

trebamo mačke... da naučimo da ti život ne nudi stvari samo tako... i da ni dobro ni loše u životu ne uzmemo zdravo za gotovo nego da znamo da se stalno trebamo truditi...
i trebamo pse... kako bi znali da što god da se u životu dogodi... kojem god putem krenemo... netko će uvijek biti uz nas na tom putu...


gledam kako stvari na nas ostavljaju dojam kad se dogode u mladim danima...
ako se vežeš za nekoga... i taj netko napravi nešto... cijeli život ćemo živjeti u strahu ako taj strah ne pobijemo na početku...
ljudi se toliko zakače za to negativno... da zaborave vidjeti pozitivno...
ko što je moj otac rekao...
bože... uzeo si mi kćer... sad ćeš mi uzeti i sina... zašto bože?
no... ja sam tu...
i neznam dal je mome ocu jasno... al bog ga je uslišio...

tu sam i svjestan sam jedne vrlo bitne činjenice...
ja sam pas...
al ne bilo koji pas...
ja sam pasmina koja će šnjofat i šnjofat i šnjofat... sve dok ne nađe ono dobro u čovjeku... i zaključi "hej... on je ipak dobar... ostajem mu plakat na grobu što god da se dogodi"...

i živim... i možda je svijet velik a ja mali... i zato ga ne mogu promjeniti...
no moje je srce dovoljno veliko da nikada neće odustati...

VAF! :o)

Prva suza...
Prvi zub...
Prvi dan škole...
Prva ljubav...
Prvi poljubac...
Prvi dan posla...
Prva bračna noč...
Prvi razvod...
Prva tragedija...
Prvo bunilo...
Prvo dijete...
Prvi unuk...
Prva pomoć...
Zadnji porzdrav...

Njena sjena...
Neopažena...
Uvijek je bila tu...

Well...
JEdnom davno mi frendica bila poslala ovu pjesmu...
upravo mi je došla na play listu pa sam je se sjetio...
a i pjesma je kulj pa evo malo nešto completly different :o)

Lords of the Acid - Pussy

ko prvo... compli...
je... ima ljudi koji me čitaju a nit ne komentiraju...
i to je ok... znam da su tu i samnom su u srcu...
ima ljudi koji su me prestali čitat... i oni su samnom u srcu...

al... i sad se nadovezujem na dijanicu...
moji postovi u pravilu jesu inspirirani vama...
ponekad time da pročitam nečiji post...
ponekad time da se čujem sa vama...
ponekad i nešto što vidim na cesti ili na poslu...
no muči me onaj osjećaj...
ko da pekaru u mirovini objašnjavaš kako peći kruh :o)

greentea...
hmm...
ajde pa nit nije tako loše hehe ^^
na vas su ljudi naviknuti da ste takve...
na mene se ni žene nemru naviknut a kam muški :D
kak mi nedavno reko frend... "ko si ti i što si napravio sa proom?" ^^

al i da ti se na post nadovežem...
je...
pričam sa frendom iz norveške prije 2 dana...
o promjenama i stuff...
i.. kažem da postoji jedna stvar koju moram promjenit na sebi... no vjerojatno je to zadnje što bi on pomislio...
nakon nagadjanja i neuspjeha sam mu reko što...
više strpljenja...
naravno... nikad ne bi to pogodio jer on me pozna ko osoba sa skoro beskrajnim strpljenjem...
naravno neki od vas su vidjeli da mi zna "puknut film" a to ne volim...
znam i na poslu ponekad mi pukne...
a nije potrebno... samo treba sekundu stat... promislit... i ne inatit se...
ionako će me proć za 2 minute so what's the point?
ja i osveta su 2 riječi koje ne idu skupa hehe

i općenito je tako... naljutimo se... i onda neš ne želimo napravit kako bi dokazali naš stav...
na kako je lijepo išla prva rečenica iz udžbenika grčkog... nasilje radja nasilje...
netko mora prekinut začarani krug...
zašto onda odma na početku ne srezat napast?
reć "aj neka ti bude... no smatram to, to i to"...

al ljudi ko ljudi... uvijek im izađi u susret i nikad ne nauče ništa :o)

i još mi se neš vrtilo glavom oko strpljenja i ljutnje... ah well... radim po običaju 5-6 stvari u isto vrijeme pa zaboravljam... reko direktorici prije koji dan da antisklerin moram počet pit pa je prasla u smijeh... well... i made someones day if nothing :o)

Ima dana ko danas...
najradije bi zatvorio blog...

nije me briga tko me čita...
nije me briga da me netko nadje tko me poznaje...
ovo sam ja... and me proud...

al ima dana kad ne vidim smisao...
mjesecima nisam nijednu pjesmu ili priču napisao...
sam pričam o tome kako kako sam ili razočaran svijetom...
ili o stvarima koje ionako svi znaju...

i recite mi...
why?

osim što je za cca 3 mjeseca 2godišnjca mog bloga :o) :o/

P.S.

pročito mail od best frendice koja ponekad čita ovo čudo od bloga al ne komentira...
well mrzim lančana pisma al "pouku" ču samo copy/pasteat...
N... ili Z ako hoćeš ;o) hvala :o)