Pročitajte doljnji post ako niste još...
i zapamtite ga...
jer za mjesec dana ću ponovo biti takav...
neznam zašto... možda imam poremećaj hormona pa svako 28 dana imam PMS? hehehe
anyway...
sve ćešće moja molitva navečer... koja u biti ne postoji... jer nije ono standardno leć u krevet... pa izmolit oče naš, zdravo marijo, slava osu i anđele čuvaru... iako dok sam to radio bi ubacio i jedan "pokoj vječni"...
pogotovo kad mi je kolegici umro otac na poslu... svaku večer je bio posvećen njemu...
no to je jedna mala tajna koju ona nikada neće doznati ;o)
no... sada moja molitva više naliči razgovoru sa Bogom...
Kako je to rekao moj prijatelj svećenik... Oprosti T ako je ovo povrijeda privatnosti ali :o)
uzeo je stolicu... i pošto je Bog uvijek tu... legao je u krevet i rekao "Bože... sjedni... ajmo pričati"...
i... kaže da je on pričao... a Bog mu je odgovarao... ali ne jezikom čovjeka...
Bog je odgovarao preko Duha svetoga izravno u njegovu dušu...
nakon te priče... ja ko ja... moram dobacit nešto... pa sam mu reko "a jesi neki... sebi krevet a Gospodinu stolac, ha?"
no... nisam ni ja daleko od otga što bi neki nazvali ludost...
sure... zadnja ispovjed mi ima nekoliko godina...
i kroz sav taj grijeh ga je tečko vidjeti... no tu je...
i svaku večer isto... "Bože... vodi me putem koji si mi namjenio... da mogu osvijetliti staze onima koji su izgubljeni i vratiti ih na tvoj put"...
kad čovjek malo razmisli...
čudno je... nije li... pogotovo jer "ne vjerujem" u njega...
a vidim ga... i pričam s njim...
i'm somewhere in the twilight zone i guess...
no... najednom... počeo sam se družiti sa braćom i sestrama katolicima...
i možda me je on tamo odveo...
možda je rekao "Sine, tvoja volja je velika... no prvo treba tvoj duh da se smiri... jer kao što more dok je burno ne može odražavati mir i ljepotu neba iznad njega... tako ni tvoja duša ne može odražavati moj mir po svijetu dok ona ne bude mirna"...
I guess time will tell...
Post je objavljen 13.02.2007. u 12:03 sati.