PROdo's world... or something ^^

prvo...
hvala na komentarima...
pogotovo greentea sa svojim monstrumom :o)
bilo je lijepo čitati al sam vražje umoran danas... pa ću komentirat koji drugi dan :o)

danas sam dobio svakojake komplimente... jedan je da sam "unique"... *me proud*...
jesam... definitivno jesam ;o) *ego grows again*

a i dijelio sam ih podosta...
doduše nije mi jasno kad nekim ljudima daš kompliment ti kažu "yea right" ili neki kažu "pretjeruješ"...
a da im to ISTO kaže osoba u koju su zacopani bi rekli "ah... kako ga volim"...
zašto je toliko lakše povjerovat toj osobi neg prijatelju? realy... :o)

i još jedna mudrost koju sam danas "prodao" par ljudi...
filozofi stolječima tragaju za smislom života...
e pa sad ću vam ga odat...
smisao života je... (42 hehe)

u svakome trenutku činiti jednostavno ono najbolje što možete

eto...
duboko, jelda?
but that's it...
to je sve što trebate raditi... i evo vam sreće...
i ko misli "pa ti nisi sretan"...
varate se... ja sam JAKO sretan... jedino ponekad sam malo usamljen... al SRETAN! :o)
i nije bitno što sam usamljen as long as i'm true to myself... and make others smile ;o)
think about it :o)

a ako ne nadjete ništa za komentirat... evo nešto...
doskočite :o)
ja ih imam par koje koristim redovito... a i druge smišljam kad zatreba...
npr... na "dobar dan" odgovaram sa "svaki dan!"
ili ovo još jedne... kad vam netko kaže "j*** se"... makar u šali ili ozbiljno... ja rečem "hvala na lijepim željama... budem prvom prilikom"...

nothing like throwing ppl off balance ;o)

hugs and cookies... sutra ujutro valjda budem komentare na komentare piso i ponovo gledo blogove... uključujuć greentea ^^

Koliko dugo se čovjek mjenja...
svi znamo da kroz školovanje društvo mjenja nas... i mi mjenjamo društvo...
i kasnije nas naši partneri mjenjaju... i oni nas...
ponekad nas nešto porijedi i podsvjesno se trudimo biti sve suprotno od toga...
ponekad nam je nešto drago... i to nešto postane dio nas...
ponekad su to sitnice... način na koji namještamo kosu... boja koju nosimu... načni na koji kažemo drugoj osobi "volim te"...

no kada se prestanemo mjenjati?
da li ako uđeš u vezu sa parnerom sa 20... ćeš do 30te poprimit njegove navike...
da li ćeš sa 15 poprimit nečije osobine i hobije?
da li ako sa 30 uđeš u vezu si već formirana osoba i ne mjenjaš se više ni trunke?

2 stvari želim trenutno promjeniti na sebi...
moje prenaglo donošenje odnosta na temelju prijašnjih iskustava...
i moje shvačanje da moram ispraviti cijeli svijet po MOJOJ slici...

jer nisu svi ljudi isti... makra i pričaju isto... neki misle nešto sasvim drugo...
a i ja nisam du ta izliječim svijet... nego samo da svijet nađe predah u meni dok ne krene dalje na svojem putu... di god da ga on vodio...

pa onda jednoga dana će iz svega toga možda doći jedna osoba... za koju ću uvidjeti da je nešto sasvim neočekivano... a ona će kraj svojega puta naći u mojemu utočištu...

i ne zaboravite... iako se ponekad ne čini tako... uvijek ću biti tu za vas... javi te se... pa ako se slučajno ne odazovem odma... recite da je hitno...

jer nema važnije stvari od ljudskoga života...

hugs and cookies...
PRO

znate šta...
priznajem...
greentea je potpuno u pravu...
da... naviko sam da sam uvijek ja u pravu...

to je dugogodišnja dilema roditelja i djece...
roditelji svoje iskustvo koje su mukotrpno stekli žele podjeliti sa svojom djecom...
no djeca ne žele slušati... a roditelji ne žele prihvatiti da ponekad su djeca ona koja moraju sama naučiti...

šta mi ostaje...
pustit ljudi neka rade po svome... no ostati negdje sa strane u promatrati...
ako sam bio u krivu...
super... bolje još za njih ;o)
ako sam bio u pravu... biti ću u blizini ako bude trebat pomoć...

nema od ponosa ništa... samo štetim sebi i drugima oko sebe...

ne znam u biti na koga se ljutim...
na sebe?
na svijet?
na ljude?
na "prijatelje"?
na to što svi živimo u svojem malome svijetu i nikome nedamo u njega?

jedan od onih dana kad bi jednostavno najradije uzeo tablete i zaspo...
zauvijek...

obsesions are like fire and water...
good servants but bad masters...

do i rule my obsesions... or do they rule me...

Ovaj puta sam stvarno ljut...

Ljut na ljude koji me smatraju budalom...
Mislim... ti isti ljudi me cijene... no moje savjete smatraju glupim jer se ja naljutim na njih i onda se oni naljute na mene i kad se ja uspijem sabrat jer vidim da smo oboje emocionalni njima se više ne priča jer su me otpisali za budalu...

HVALA!... znate ko ste iako će neki od vas reći "ma nisam"...

nešto ću vam reć...

Djetetu kad ga odgajaš treba ponekad ne dovolit stvari...
iz vrlo jednostavnih razloga...
ako dijete nikad ne naučiš da može samo... nikada neće niti probati samo...

no mi ljudi se onda ponekad zamislimo...
ah... nitko nikada nije uz mene... u pravim krizama si moram sam(a) pomoći...
emocionalno ću ojačati... moram koristit moj ispusni ventil...

Reći ču vam nešto...
ispusni ventili su SRANJE
sure... ispustit ćeš sve iz sebe... i bit će ti super... ko što je meni svako jutro super jer je moj ispusni ventil spavanje...
Secret... na kraju dana... ko npr SADA mi je opet SRANJE...
jer nisam riješio moj problem... nisam ubio svoga demona... nisam ga zamjenio drugim demonom...
moj demon je još tu... samnom... samo sam ga privremeno mako na stranu...


i neće bit bolje... dok ne konfrontirate svog demona... i rečete mu "znam da si tu... vidim te... i ne bojim te se... jer znaš što? ne samo da mogu SAM(A) protiv tebe ako to želim... ne... nego imam prijatelje koji će uz to biti samnom na svakom koraku mojega puta... a ti se mali lijepo *******"

možemo stajati na noge... pogledajte mi malo "ekipu" koja me čita...
slomljena srca... mrtvi roditelji... materijalni gubitci...
al hej! TU SMO... MI smo prošli kroz sve to... and we're alive to tell the tale!
i ne samo to... nego smo ZAJEDNO...

ljut... ljut sam ka pas...
sure... sutra ujutro ću se probudit i biti će mi žao...
al sutra ujutro će biti kasno...

nikada nije kasno za demone...
al kasno je za odluke koje sam JA donesao...
i ako znamo da se ja nikada neću povuči iz bitke... pogotovo kad je riječ o tuđim demonoma...
jer znamo da imam dvije baterije...
jedna ima dovoljno snage da pola amerike obskrbi strujom...
druga jedva može ručni sat pokrenut...
no onu prvu koristim za VAS...
ni možda jesam smotan... no DALEKO sam od glup...

eto... za kraj... dok ne porazmislite malo o svemu ovome... ja ću se povući sa ovom porukom od Chris Rea...

why do i even bother sometimes...
i know why...
jer je svaka sekunda moje bedare i živčanosti i svega negativnoga VRIJEDNA toga...
jer ako i jedan od vas na samo TRENUTAK bude sretan... sve moje negativne emocije su bile vrijedne...

sad sam u totalnoj bedari... :,(

Popušio cigaret danas… nisam 2-3 godine već…
Actualy nikad nisam bio ovisan o njima al znam popušit jednu kad sam ekstremno živčan…
I poslije mi je išlo na još jednu… suzdržao sam se…
Jednom je jedna bivša prekinula samnom…
Kupio sam kutiju cigareta… popušio ju u tjedan dana… to je bilo najviše ikad…

Još nešto moram reć… točno je da ljudi žive u svome malome svijetu…
Al reći ću vam nešto o nama koji živimo u bajci…
Mi ŽELIMO tamo živjeti… i maša „BAJKA“ je nama toliko realna ko i svaka vaša takozvana „realnost“…
Jer REALNOST ne postoji… postoji samo ono što mi vjerujemo…
I to je jedini i ispravni put…
I pustite nama naše bajke… jer se niti mi ne petljamo u vaše

Ne čitaju vam se baš retrospektive? :o)

well... bar pročitajte onaj zadnji link na prošlom postu... ako volite pričice...
jer možda pišem na temelju inspiracije za sebe... no svi volimo da nas se čita :o)

da... ljubav...
jučer navečer sam lego i po običaju se zamislio... al mi se nije dalo više dizati i pisat blog...
Naime znam par osoba koje se boje ući u vezu iz vrlo zanimljivoga razloga...
boje se jer možda nakon par godina nađu nekoga boljega...

ja znam da je ljubav individualna za svakoga čovjeka...
no... ljudi bi trebali nešto shvatiti...

na svijetu je 6 biliuna ljudi...
to je 6.000.000.000 ljudi...
sam zaboravio koju nulu? :o)
koliko ih vi kroz svoj život upoznate?
ja sam možda sad na jedno... 1.500... ako brojim klijenta u banci...
od njih... baš UPOZNO sam... hm... 150 recimo...
blizak sam sa njih možda 45 bio...
veza sam imo 5 sa tim ljudima...

you do the math...
moro sam upoznat 1.500 ljudi... za 5 veza...
i svaka od njih je bila drugačija...
no... veza je stadij eksperimentiranja...
kad uđete u nju... kažete u biti onoj drugoj osobi "hej... u mojim očima... ti si drugačija/drukčiji os svih ovih oko mene... i nevjerojatno si mi drag(a)... pa hajmo vidjeti kamo će nas to dovesti"
... naravno... jedno je osobu čitati preko neta... drugo prek telefona ju slušat... treće ju viđat par puta na tjedan... sasvim 50ta stvar je živjeti sa njom...

sometimes things just dont work out...
but sometimes... they do...
i onda dođe brak...
i sad... tu je gdje neki krivo misle...
brak ne znači "hej... ti si najbolja cura/najbolji dečko na svijetu..."
draga mi je na prekidu rekla "preboljet ćeš me, ima boljih od mene"...
jedna od tipičnih fraza...
reći ču vam isto što i njoj tada...
"ima... no ja ne želim drugu... ja želim tebe"...

brak je upravo to... reći drugoj osobi "draga/dragi... ja sma svjestan/svjesna da oko nas ima 6 biliona drugih ljudi... i da sigurno postoje oni koji su bolji od nas... no meni je to svjedno... ti si ona(j) koga ja želim... i nadam se da ti misliš isto tako"...

zapamtite da kad se osjećate loše... i mislite da ste ološ svijeta...
nema mjere po kojem je čovjek bolji ili gori od drugog čovjeka...
mjera ste vi... i onoliko koliko sebi vrijedite... toliko vrijedite u ovome svijetu...
bez obzira što drugi govorili :o)

Hugs and cookies

Your PRO

Ne... neću o ratu :o)

odgovori na komentare su vam dolje, ko i uvijek... koga zanima ;o)
gledo sam malo moje stare postove...
ko prvo... ne sjećam se više zašto je Dijana bila Ovo printala... valjda je bio neki optimizam u tom trenu tamo :o)

osim toga... neke svoje "pričice" nisam napiso u onom postu kad sam ih sve sabro...
recimo Ovaj... koji me se actualy kinda svidja...
ili psiho test koji sam radio i Rezultati...
0% brutal :D
ne znam dal sam ovaj depresivni bio linko... hm... hladno :o)
e... i još jedan test osobnosti... Crash... ovaj... Thora ^^... zamjeti sa kojom osobom sam na spisku :D
e i onda ovaj post u kojem se prisjećam jedne vrlo važne stvari... tko ne razumije... nek reče... objasnit ću mu :o)
onda... tu i tamo sam ljude nadahnuo kako tvrde npr ovdje... well... čudak sam :o)

puno toga sam napisao...
doduše... tražim još jedan post koji se veće na naslov ovoga posta...
ne mogu ga naći u ovoj masi postova...
zanimljiva vremena... i'm nostalgic now :o)

P.S.
evo... našo sam ga ovdje...
wow... 3 mjeseca? a čini mi se ko da sam prije godinu dana to piso :o)

Well... ovo će bit kratak... nisam nit mislio da ću uskoro pisat post al komentary kod Gladys su mi dali "inspiraciju"...

"volim te"... i "hug"...
koliko vam znače?

jednom sam imo temu... da li gube značenje kad se previše ponavljaju...
i meni ne... iako se dosta njih neće složit...

no što kad nekome rećeš 20 puta za redom?
to više nema smisla za mene...
ONDA izgubi smisao...

sure... da mi netko reče "volim te, volim te, volim te!"

al da mi netko to sad ponavlja "u beskraj"... neznam...
doduše držat me u hugu do beskraja... glasam "za" ^^

Evo...
upravo završih čitanje i komentiranje blogova... zajedno sa kavom i kremšnitom ^^
i evo inspiracije za post...

danas... malo o emocijama ^^ (u biti o meni hehe)

jeste li primjetili kako se na blogu mogu vidjeti emocije i misli onoga tko je pisao post dok ga je pisao?
da? ne?

pročitajte malo svoj post...
gledaj te malo suptilne stvari...
kako ste stavljali interpunkciju...
kada ste prelazili u novi red...
koje ste riječi koristili...
i u kojem kontekstu ste ih koristili...

sjetio sam se prvog smsa od drage nakon prekida... bilo je već pročlo tjedan dana ili tako nešto...
interpuncija... riječi... sve je bilo drugačije nego kad smo bili skupa...
sms je zračio "hladnoću"...
ne onu "mrzm te hladnoću"... jednostavno indiferentnost...

zadnj njen sms koji sam dobio... prije kojih godinu i po...
zračio je sa "whatever" atmosferom...

ljudi mi znaju reč da sam empatičan...
za one koji su gledali zvjezdane staze ili poznaju psihologiju...
empatija je mogučnost da čovjek može znatišto drugi čovjek osjeća...

meni to nikada nije bio problem...
pa čak i preko teksta...
vidiš kako je netko raspoložen... dal mu se priča... sitnice koje su bitne za razgovor...

jednom sa upozno jednu curu na netu... prek ICQa... pričali smo jedno sat ili dva... i nekim čudom razmjenili brojeve mobitela...
kasnije navečer smo par smsa zamjenili... i nekako smo spali na to da mi je rekla "ma ti pojma nemaš o meni"...
ja sam odgovorio sa smsom u kojem sa nabrojao par njenih karakternih osobina...
privatnih kako i društvenih...
dobio sam natrag sms "ok... tko si ti? odkud me znaš? zašto me sprdaš?"

toliko o poznavanju ljudi...
samo treba imat odvorene oči i uši...
ne vidim SVE... ponekad sam i ja zaokupljem istjerivanjem svojih duhova...
a ponekad se jednosavno pravim da ne vidim...

Efo... dobro jutro ^^

probudio me sms u 1 ujutro...
moja dobra stara frendica :o)
zahvaljuje mi što sam ju "trpio" svo ovo vrijeme...
od srednje pa sve do sad... pogotovo kroz krize u vezi sa dragim...

strange story...
bili smo treći srednje ja mislim...
skoro kroz cijelu srednju sam sjedio sa jednim tipcom...
no u trećem se razrednica odlučila nas malo porazmjestit...
i stavila mene i nju skupa...
naša reakcija?
pogledali smo jedan drugog i rekli "joj ne!" hehe
tjedan dana kasnije... nerazdvojivi :o)

i tako... došlo vrijeme faksa...
kave svako tu i tamo... ponekad i od 11 ujutro pa do 7 navečer...

no onda ja odselio na rab... ona u australiju...
no nikad nismo prekinuli kontakt :o)

i eto... zamislilo me...
ona je bila potpora svom dragom zadnje godine... (neću u detalje)...
ja sam bio potpora njoj... i još par ljudi povremeno...
no na koga sam se ja oslanjo? :o)

ovo vas sad malo čitat... nemrem više spavat ^^
sorry što me nije bilo... velika pusa svima...
pozdravljam lyricsima od roxette "go to sleep"

šta da vam kažem?
nisam depresivan...
nisam loše volje...
nisam dobre volje...

u biti sam bezvoljan...
znate onaj feeling prije samoubojstva?
a da... većina vas nezna :o)

se to piše ovdojeno? ne zna? oh well...

ponekad stvarno mislim da postoji nešto tipa "soul mate" i da osjećam što ona osjeća...
nema objašnjenja za moje promjene raspoloženja osim tog...

osječam se u biti superiorno svemu i svima...
kompleks veće vrijednosti? :o)
teško za opisat...
uglavnom... da sad, npr, odem na razgovor za poso... jao ljudima u prostoriji samnom...

otkud taj feeling?
jer sam actualy superiorniji u 80% stvari od 95% ljudi koje znam...
u onih 20% vjerojatno spada sport i pokoje gluposti iz "općeg znanja" koje mi nikad u životu neće trebat...
a onih 5% su jako iznimni ljudi za koje me uopće nije sram ako sam ravnopravan ili inferioran

recimo poso... COME ON!
stvari na kojima 50-100 ljudi radi po pola godina bi ja sa ekipom od 2-3 čovjeka u tjedan dana riješio...
nego svi se orijentiraju na "to nije moj poso" i ko te šljivi...

i boli me glava za poludit...
želim sve otkačit sad i sa nekim jednostavno otić na tjedan dana u šumu...
čisto ja, ta osoba, možda hrana da baš ne lovim životinje po šumi i skupljam bobice kojih nema po zimi...
mobitel... just in case... koji bi prolly bio ugasen većinu vremena...
i uživat... ništa ne radit... čitat... pričat... smijat se... otkačit...

sigh...
upalio sam msn i icq opet danas... javite ak vam treba hug :o)
vi inferiorna bića! hihihihi :D jk ^^

neki su primjetili...
ne sam da njih ne posjećujem neg općenito slabo blogiram...
nisam previše pričljiv ove dane...
ako vam treba uho... tu sam...
ili na mom blogu, ili na mailu... tu i tam ću bit na ICQu i MSNu...
a oni koji imaju broj moba... on je upaljen 24/7 :o)

sorry again... al ako treba šta se javite... nemojte mislit da zato jer nisam voljap pričat nisam voljan pomoć ili nekom razvedrit dan ako mogu ;o)

super stvar... osim kad se moraš dizat u 6 na poso...

eto... odmaro sam malo uz blogove sad...
iako ne znam dal to mogu nazvat odmaranjem...
čitanje me čini živčanim iz nekog razloga...
ne volim duge tekstove... gubim se u velikim količinama slova...
a sa druge strane i sam znam pisat duge blogove ^^

well... da nadoknadim što mi je jučer blog popapao post...

pod 1...
neznam... čisto mi ponekad dođe da se na self-pesimistic način našalim...
nije da mi je potrebna pažnja u tom trenu... jednostavno moj način izražavanja...
ponekad ću vam reč, citiram, "ma nisam ti ja glup, ja samo izgledam glupo"...
a ponekad ću vam reć "ma ja sam ti savršen i ni jedna žena mi nemre odolit"...
guess it all deppends on the conversation :o)
al u biti nije bitno... samo sam htio da se zna ^^

pod 2...
puno puta čujem od ljudi "da nisam imo život kakav jesam ne bi bio takva osoba kakva sam sada"...
je... istina... skrzo...
no dal moraš doživit nešto loše da vjeruješ u dobro?
ne... obratno je istina...
evo jedne priče iz "mog života"...
naime prije mene su moji starci imali Eleonoru... mislim da se tako zvala...
moga oca sam samo JEDNOM čuo da ju je spomenuo u svih ovih 20 i neš sitno godina od kad pamtim stvari...
nikad neču zaboraviti... reko je...
prvo sam izgubio kćer nešto poslije rođenja... i poslije toga mi se rodio sin... mjesec dana ranije... sa problemima... iso ko i ona... i pomislio sam "Bože, zar sam stvarno napravio nešto tako loše u životu? zašto mi to radiš?"
well... ja sam još tu ko što vidite...
Bog nam ne daje loše... on nam daje dobro...
i u jedno vjerujem... iz lošen NE MOŽE NIKAKO nastati dobro... iz dobrog loše... da... obratno... NIKAKO...
i loša iskustva će vas možda naučiti da je suprotno bolje... no ako se dobro ne dogodi nećete ništa naučiti...
primjer... recimo da vam 5 veza za redom propadne... naučit ćete što?
da je ljubav vrijedna stvar... no i druge stvari poput da vam nije suđena i da ju je skoro nemoguće nać i šta ja znam...
i dok ju ne nađete ćete vjerovat u loše stvari...
lođa iskustva ne rade dobrog čovjeka od nas... ko što niti činit loše stvari ne mjenja naš život na bolje...
recite da sam glup ili budala ili romantičar ili šta ja znam... no u pravu sam i debatirat ću do iznemoglosti svakog tko mi ovdje proturiječi...
i zato sam sretan... jer nisam u cijelome životu imo loših iskustava...
i zato sam dan danas takva budala kakva jesam... i nije mi ni TRUNKE žao...
eto... :o)

i 3.
well tu sam bio skrenuo negdje sa teme kad sam pisao...
zna se svakome od nas dogoditi da na raskrižju odemo lijevo dok naše srce ode desno...
i prije nego što shvatimo što se dogodilo... onaj ja koji smo sada i onaj ja o kojem sanjamo smo toliko daleko jedan od drugoga da se skoro više ne poznamo...
i što možemo onda...
stat... i vratit se natrag do mjesta gdje smo krivo skrenuli... i ić u potragu za nama...
ili odustat od svojih snova i nastaviti hodati dalje...
ne dajte da se vi i vaše srce nikad razdvojite...
vjerujte... ono je uvijek u pravu... i nije ono krivo čak niti kad se zaljubi i kasnije bude povrijeđeno... jer ono je samo slijedilo pravi put... dok je ona druga osoba koja je otišla krivim putem i ostavilo svoje srce...
ili ponekad niti ga nije slušalo iz prve... nego neke drugo organe :o)

ja znam da je moje srce još uvijek samnom... da nije... ne ga svaku včer čuo da me tječi sa riječima "ne brini... sada izgleda loše no ujutro će opet sve biti dobro"... i ne bi me budilo sa osmjehom kakvo samo ono može imati svako jutro... i riječima "jesam ti reko da će ujutro biti sve bolje?"... and then i know :o)

napiso sam dugi post...
i jedan jedini put ga nisam kopiro prije neg ga pošaljem... i izbriše mi se ^^

well evo u 3 rečenice sve što sam napiso
1. kad kažem "mene nitko ne voli"... it's a joke... znam dobro da ima ljudi i koji su :P
2. da li je nužno potrebno loše iskustvo da nas nauči koliko dobra vrijede ili to ovisi o nama...
3. da li ste ono što želite biti i tko ste uopće...

eto... sad sam ljut na blog i idem pajkit... grrr

Eto... čudna stvar je ta štafetica...
razmislite... osoba X... izmisli štafetu... kako bi zbližila ljude or whatever...
osoba x izaziva 5 ljudi na štafetu...
prosječni bloger neka u 2 dana odgovori na štafetu...
dakle... za 2 dana... imamo 5 blogova na štafeti...
oni svaki izazovu 5...
za 4 dana... 25 novih...
i oni istu stvar...
za 6 dana... 125 novih...
i šta sad? well... za 2 tjedna imamo 78.125 novih odaziva... i još stare... recimo oko 100.000 blogera je na štafeti u sam 2 tjedna ;o)
ah well... koga još zanimaju velike tajne prodoa... dolje su pa čitajte ako niste

o čem sam htio...
tulifoniro sam sa legicom nedavno... i priča mi kak je bila sa drugom legicom na pivi... i da je prekinula sa dečkom nak mjesec i po... što je za nju, ko fol, rekordno...
što se dogodilo?
well... cura da je pametna... 140-150 IQ cca... no... grudnjak nosi dvojku...
i pitala dečka dal bi radije nju ili neku curu koja ima IQ od 100 a nosi veći grudnjak...
well... think you can guess the rest :o)

tako da naprijed... možda i ta teorija od tvog frenda ima neš hehehe ^^
i... evo nas kod teme kompleksi...
truth be told... većina mojih bivših je bila "nadarena"... kako bi to mi muški u šali ponekad rekli... no jedna me jednom davno pitala... dal su mi draže nadarene ili obične ili male il što već... i odgovorio sam joj isto ko i danas što bi odgovorio bilo kojoj... stvarno mi nije toliko bitno koje mjere cura ima... koji joj je grudnjak... kolika joj je kilaža... to su sve tako nebitne stvari...
ne totalno nebitne al nebitne...
i onda je došlo ono "ok... al da možeš birat"... ja ko ja... iskren... reko sam "pa... valjda normalna veličina"...
ona fkors... povrijeđena mojim odgovorom...
i ovaj tjedan kad sam čuo ovu priču od legice sam se zamislio...
ima podosta cura koje su iskompleksirane ili opsjednute svojim grudima... ko što ima podosta muškaraca za koje to važi u mednožju...
i što se događa... začarani krug... mi drugima nabijamo komplekse ako nisu "savršeni" jer su neki drugi nama nabili...
muški moraju imad 20 cm među nogama a žene nosit četvorku...
zašto?
još možda i donekle razumijem to kod nas muških... al nije da shvaćam kod žena...
come on... ako ćemo sa religiozne strane... Bog te stvorio takvog/takvu jer si upravo TAKO savršen... Don't get it?
all i can say is...

Nesavršenstva su ono što čovjeka čini savršenim

cudno kako se takve stvari brzo šire, a? :o)
hippy... ti si jedina koja nije procitla još komentar... procitaj ga dolje ;o)

dakle... izazvalo me puno ljudi actualy... and i'm all warm and fuzzy now...
you realy care :,)

5 stvari o meni koje nitko ne zna?
actualy... to je jako teško...
hm...

ok... 1.
volim cijeli svijet... like you didnt know that, huh? :o)
i jednog dana ce doc i osoba koju cu voljeti više nego cijeli svijet...
i kako je nedavno rekla frendica za njezinog buduceg decka... da "mora prat zube"... super... dakle 90% muške populacije? hehehe
actualy imam samo 3 uvjeta... nisam toliko izbirljiv, ha? ;o)
dakle... druga stvar o meni koju znate/ne znate...
uvjeti po kojima trazim curu...
1. mora razumjeti da ja volim cijeli svijet...
sure... zvuci lako, jelda? e nije... jer znate i sami... nitko ne voli bit drugo rupa na sviralu...
no ona mora razumjeti... da ce mi ona uvijek biti iznad svega... i da nema toga što ne bi dao da ona bude sretna... al doslovce... no u istu ruku mora razumjeti da me nikada ne stavlja pred izbor i zahtjeva banalnosti...
dakle... da mi ne rece "biraj... ili ceš prestat radit to i to ili odlazim"...
tko god mi to rece... samo cu mu pokazat vrata...
ne iz razloga jer to ne bi napravio... nego zato jer zna što mi je važnije... a ipak me stavlja pred "izbor"...
i sa druge strane... banalnosti... da me nece zvat usred, npr, važnog poslovnog meetinga da joj donesem maramice jer su ponestale... sure... da joj život ovisi o tome bi napustio meeting bez prigovora... ili da joj je umro netko iz obitelji... odma bi otišo do nje bez obzira na meeting...
dakle... dajem sve od sebe uvijek... i ona mora znati da mi je na prvom mjestu no da imam i drugih stvari u zivotu...
get it? :o)
2. 100% povjerenje...
zašto? iz veoma jednostavnog razloga... kako bi reko moj kolega na poslu "dovoljno mi je da me stranke pokušavaju zafrknut... ne želim uz to još morat i ledja pazit"...
ja cu njoj uvijek dat 100% vjernost... i moram znati da cu od nje imat isto... a ne da ako par puta izadjem van sa frendicom... ne pojavim se doma na vrijeme... ne budem dovoljno dobar u krevetu... i sto ja znam sto jos...
da me zbog toga prevari ili napusti...
dosta sam se "igro" u zivotu... nema vise igranja... ili si za mene ili znas di su vrata...
i 3... well prvo da prodjemo sa prva 2 ;o)


3... uf... piškim u bazen :D
ovo je actualy zanimljivo... right ^^
radi se o tom da sam se na poslu skompo sa jednom kolegicom iz zga...
i well... mailamo se tokom posla podosta cesto... veceras smo cak i tulifonirali "malo" i tak...
a jednom prilikom me bila pitala "dobro imas li ti uopce kakve mane? lazes? krades? piskis u bazen?"
i tako nesto slicno...
u svakom slucaju... jedino sam pozivitno odgovorio na ovo sa bazenom... jer actualy to jesam radio pokoji put kad sam u njemackoj bio u bazenu ^^
al u biti to je samo kako ja skrivam svoju savrsenost pred širim pukom...
pa zamislite... da se procuje da sam savršen? pa ne bi mogo od publike izac na kraj ;o)

4...
bojim se visina :o)
aha... imam fobiju... netko od vas nema? :o)
actualy cesto razmišljam ZAŠTO... ne znam da budem iskren... pocelo je negdje kad sam imo 10 godina... i cuo da u biti ljudi koji se boje visina imaju osjecaj kad su na visini ko da ih nešto želi povuci...
valjda sam nekako projeciro to sam sebi u pamet... i sada ja se bojim visina...
recimo kad sam ovdje na rabu na zvoniku zadnji put sa frendom bio... ne mogu vam opisat osjecaj...
ko prvo... moraš na putu gore prolazit stepenicama pored otvorenih prozora...
uz to stepenice izgledaju nestabilno...
i kad smo bili gore on je sjedio na prozoru...
ok... sure... bio sam i ja na prozoru... i sjedio...
no konstantno sam imo onaj feeling... i bio sam "zaleden"...
kad smo došli na pod sam htio se igrat pape i poljubit pod ^^

5...
bojao sam se mraka sve dok nisam došu u srednju :o)
neznam koja je fora samnom i mrakom... valjda se u biti cijeli život samo bojim samoce...
vrata su od sobe uvijek morala bit otvorena i svijeto upaljeno...
nisam nikakve postere ni slicno mogo imat u sobi jer sam stalno imo osjecaj da me gledaju...
dan danas kad pogledam horor prije spavanja mi je neugodno...
sure... dok sam bio u zgu sam ih znao gledat i sam u stanu pa poslije ci spavat...
doduše ja i strahovi smo cudna stvar... u tom pogledu da cu ako treba ih uvijek konfrontirat...
ko i moj strah visina...
koliko god me bilo strah... mogu stajat sa litice i nebodera gledat dolje...
al mislim da ce me samoce biti cijeli život strah...
ne strah u smislu strah... nego... well :o)

eto... sad proslijedit na 5 osoba?
well... vecina vas me odazvala... onda da olakšam cijelu situaciju...
oni koji nisu odazvani od nekog drugog... i koji nisu mene odazvali... a na mojoj su listi srca... ja njih odazivam...
to mislim da su cca 5... ili? :D

Well... to su u pravilu vise-manje svi koji me redovito citaju :o)
so...
za one koji če mi priči ili čekat me da dodjem...
reko bi vjerojatno "hej!"... predstavio vas... i rekao da se radi o jako staroj frendici koju nisam godinama vidio...
još uvijek bi bile sumljive?
ko prvo...
ljubomora može biti i dobra stvar... sigurno...
al razmislite... u vezi/braku ste... i uz to SAMNOM...
zar TOLIKO malo povjerenja imate?
baš sam nedavno reko frendici... kad uđem u brak... GOTOVO...
dao sam obečanje... ti si mi zadnja... tebi sam dao srce... točka...
sure... oči mogu pobjeć tu i tamo... al samo oči... um i srce su kod nje...

razriješenje dileme... dobio poziv od frendice da je u gradu... nismo se godinama vidili... i da je prekinula sa dečkom sa kojim je jako dugo imala vezu...
naravno... išo sam se vidit s njom... i vi ste baš uletile u trenutku kad sam ju tješio... (bravo compli hihi)...
čak i da sam ju poljubio... na nos, čelo, obraz...
halo? to znači da varam? vi čete prestat viđat prijatelje osim kad mislite na prijevaru?

i sa druge strane... lagano je uvrijedivo da mislite da bi mogo varat... namjerno nisam napiso sa bilo kim neg samnom... i lagano je sumljivo za sve koje uopće misle na prijevaru...
sure netko od vas ima u grubu povijest... al ono...
dobro pomislite... dal bi vi mogle ikad prevarit muža? što se samo zadnjih 5 godina sve dogodilo? a sad zamislite 30 godina braka? što ako nije dobar u krevetu? što ako naiđe neki veći romantičat? što ako naiđe neki šarmer?
život a ne samo brak... nas svakodnevno stavlja na kušnju...
al bitno je uvijek poštivati samo 2 (dva) pravila... 2 pravila za mirnu savjest i sretan život...
1. da li ono što radim, radim iz ljubavi prema Isusu i ljudima?
2. da sam na mjestu onog kome nešto radim, da li bi želio da mi on/ona radi istu stvar?

samo to... 2 jednostavna pravila... koja bi promjenila cijeli planet :o)
i sad idem cvilit jer nemate povjerenja u mene :P

Evo... netko mi je dao inspiraciju za novi blog

Ovo pitanje sam možda već jednom imo na blogu...
u pravilu ga uvijek postavljam curama sa kojima sam "planiro" biti u vezi... ili pokojoj frendici...
a sada me zanima što vi mislite... cijenjeno 100% žensko čitateljstvo... jedino jedna iznimka al on mi ionako komentira na ICQu hehe ^^
OK... dakle... situacija je ova... počmite zamišljati :o)
U vezi smo... ili ako hoćete u braku... sretan brak ;o)
I jedan dan ste došli doma... mene nema... iako bi trebao biti doma jer nemam taj dan druge obveze...
na stolu je poruka "Morao sam izaći, objasnim ti večeras kad se vratim :*"
vi slegnete ramenima ili što već... i odete u grad... kupiti si neki novi par cipela... torbicu... možda i odete kupit namirnice pa da večeras napravite romantičnu večeru samo za nas...
no prolazeči kroz jedan od parkova vidite mene sa ženom koju nikad niste vidjeli prije
U zagrljaju smo, njezina glava na mom ramenu... ja vas ne vidim jer sam leđima okrenut...

Pitanje je... Što će te napravit... i što će te razmišljat?
čuo sam raznorazne odgovore na ovo pitanje u zadnjih par godina... zanimljivo je kako puno ljudi razno reagira...
neću vam odgovarat na komentare vezane za ovo... al tek kad se skupi nekoliko odgovora ću vam napisat sljedeći post... ovisno o tome kakvi će biti komentari :o)
ajde... da čujem... recimo bar jedno... 7 komentara prije neg nabacim novi post... a sad idem u krpe jer se dižem za 5 i po sata ^^

hugs and cookies,
PRO

Nda... vrijeme za novi post... znam...
nemam inspiracije...
nije doduše toliko inspiracija koliko to da ono što mi se mota glavom nema riječi...
a možda je i temperatura kriva...
davno, davno... prije jedno 5 godina... kad sam se zacopo u jednu curu.. prva i jednia moja ljubav na prvi pogled...
pošto nismo bili baš toliko blizu jedan drugom smo se mailali poslije toga...
well kad je došla nova sam joj bio napiso da ju volim... skupa sa činjenicom da mi je pas bio otrovan tada...
pa je to pripisala tome i rekla da neznam što pričam i nije se više čula samnom dok se opet nismo igrom slučaja vidili...
sada bi vjerojatno i sve ovo isto pripisala tome da neznam što pričam...
well srce ako čitaš... a siguran sam da ne... nije bio pas u pitanju tada... i znala si... ko što sada ajvjerojatnije nije ni povišena temperatura kriva :o)

tako da... eto... ne znam... ili znam?

Well...

ovaj puta općenito o tome što sam naučio...
ne samo samopouzdanju... iako je i to dio priče :o)
Kao prvo... slažem se sa jednom stvari sa kojom sam pričo sa dobrom frendicom iz Britanije prije podosta mjeseci.
Kad su žene mlade onda većinom žele "Bad Boya"... hormoni bujaju... život je predivan... adrenalina ko u priči...
onda sa vremenom uviđaju kako je romantika super... i negdje u starijim danima... shvate da ono što žele je obiteljski čovjek sa povremenom "avanturom"... ^^
ne u smislu da tu i tam se upuste u avanturu sa drugim... iako to neke rade ^^

Može biti da je posljedica ta da se ipak nismo pre daleko odvojili od životinja.
Mužjak rase želi svoje gene prenjeti što bolje... dok ženka traži najbolje gene...
I dok su na početku to geni "vođe" ili ti najjačeg u skupini... kasnije, dakle dob kad bi trebala imat djecu... to trebaju bit oni koji će se brinuti o toj djeci... a tu ti muškarci ne dolaze baš previše u obzir jer je tim istima problem brinut se o sebi a kamo li o obitelji ^^

I cure kad su "mlade" većinom rade iste greške... padnu na par tipa kojima je sam bitan spolni odnos... i kad ih nekoliko puta povrijede kažu "BAH! svi ste vi muškarci isti... neću više"...
huh?
With all due respect all IMHO... zato jer su napravile par krivih izbora osudit SVIH NAS... to nije ni malo fer... jelda?
Sure... svakom muškom je bitan sex... i ako Vam tvrdi išta drugo (ko ja većinom npr) onda nešto skriva ^^

Kada vam muškarac pridje samouvjereno u disku... on nema samopovjerenja u sebe in general... on ima povjerenja da će osvojiti vas... BIG difference... jer je ovo omalovažavanje VAS... a ne povjerenje u sebe...
Povjerenje je svom šefu reć "ček... u krivu ste"... pa iako ćeš vjerojatno dobit otkaz... ili kad ti pijan tip koji je duplo širi od tebe reće "diži ruke!" i svi u društvu dignu ruke a ti mu kažeš ne... to je samopovjerenje :o)
trust me... i know hehe ^^

ne kažem da su veze sa onim prvima loše...
kako ono kaže Robin Williams... "And it says that if you die for your religion you'll go to heaven and will be greeted by 40 crystalclear virgins... now everyone who has ever been with even 1 virgin is going 'well i don't know...'" heh

znate što je puno lošije... nikad ne napravit pogrešku... i onda sa 30-40 kad si u braku htjet "experimentirat"...

sve vi koje ste ikad imali slomljeno srce... pogotovo one kojima se to par puta dogodile...
koliko vam SADA znači veza? i da li bi ste riskirali izgubiti tu vezu radi 5 minuta sreće?

znam, znam... mi ljudi smo takvi da bi i život dali radi 5 sekundi sreće...
no ako imate 90% onog što želite u tom muškarcu... zašto radi onih 10% riskirati sve to?

neki od vas mi neće vjerovati... ne morate... nisam ko zna koliko star... ne mogu reć da sam popio mozak svijeta...
no 2 činjenice... ljudi koji su imali problema sa vezama... iako ja nisam bio do sad u stanju ni jednu svoju održat... su uvijek dolazili ka mene...
druga stvar... ja sam muško... iako ne tipično muško... provodio sam vremena sa njima... znam kako razmišljaju... i provodio sam vremena sa podosta cura... znam i kako one rezmišljaju...
dakle pričam i venusianski i marsovski bi se moglo reć hehe ^^

usualy i say... nije problem u meni nego u ostatku svijeta... no kada uporno radite istu stvar... i uporno vam ne uspjeva... zar nije realističnije da je problem u tome što radite i kako radite?

pravilo je vrlo jednostavno... nitko se ne mora mjenjati... jer u pravilu svi mi volimo opravo ono što i sami jesmo... ako som romantičari, volimo romantičare... ako smo ovisni o spolnom ovisu volimo nekoga ko je isto takav... ako smo workoholici... guess what hehe
ako se mjenjamo... vrijeđamo sebe... i sve one koji vjeruju u nas... i odavno sam si reko... ja sam upravo savršen ovakav kakav jesam...
da li bi mjenjao stvari na sebi? naravno da bi... fizički i psihički... no na kraju bi ja ostao ja... nije da bi uzeo tuđe tijelo ili promjenio si karakter potpuno na neš drugo...
da li bi mjenjao prošlost? naravno da bi... i ne kažem sad da bi išao u prošlost i nikad ne "bio skupa" sa nekom curom... preselio se u sasvim 50ti grad... ili šta ja znam šta...
ne... ako bi išao u prošlost... išao bi da promjenim stvari koje sam napravio dobro... tako da budu još bolje
sitnice...

i ako vam ITKO kaže drugačije... laže... možda svjesno... možda podsvjesno... no znate i sami da koliko god nešto bilo dobro... uvijek može bolje... i zato ako imaš šansu... iskoristi ju... no kad je već gotovo... budi sretan sa onim što je :o)


eto... za kraj evo vam napokon jedna slikica... mislim da nije fer kad smo se već zbližili da ne znate kak izgledam...
ako netko stvarno ne želi vidjet... samo ću stavit link al :o)
slikano je prije godinu i po cca... bio sam na godišnjem i frend me izazvo na partiju warcrafta... well... nisam warcraft bio igro dobrih 2 godine pa sam odigro brzinski jednu partiju da se sjetim kako se uopće igra hehe
onda mi je uzeo fotić i igro se malo... pa je reko "ime cenzurirano"... ja se okrenuo da vidim šta je i evo slike ^^

sad se ja idem malo zadubit u sliku... jer sam skužio da stalno gledam ljudima oči a nikad nisam svoje ^^
hugs and cookies all... poso zove isto tako :D

Dakle...
recimo da jedan od vas ima regularni 8-16 poso... drugi dosta neregularni...
dakle tu i tamo ide na dječje rodjendane, daje ljudima doma madaže po potrebi i šta ja znam...
i naravno... izuzeo sam stvari koje ćeš sam radit...
npr.. ako se meni sad igra na kompu... ili ako sam od volje ić si nešto sklepmat u garažu...
naravno da neću ženu sa sobom uzet jer sumljam da bi i htjela ić samnom ^^
i što se dogadja...
ujutro se oko 6 probudim... odem na poso... vratim se doma oko 17 recimo... možda kasnije... žena mi je možda na dječjem rodjendanu nekom ili tako nešto... vidimo se tek oko 19... ja taman igram nešto na kompu... recimo na netu sa društvom pa uprav nemrem prekinut...
oko 8 sjednemo na večeru... pa pogledamo film... pa oko 11 u krpe...

šta vama to nije UŽASNO malo vremena za provodit sa osobom koja vam je najvažnija stvar na svijetu?
i jedino vikend imate skupa?
Ko što uvijek kažem kolegama na poslu... da sam usred sastanka koji banci znači miliarde... i da me nazove žena i kaže da joj je npr loše... ili da joj trebam...
hell... makar bio u tokiju... pokupio bi sljedeći avion doma i ne bi ni sekundu čeko...
obitelj mi je na prvom mjestu... u to spadaju i roditelji... i nema apsolutno NIŠTA važnije od toga...
i jednostavno ne mogu zamislit kako bi IKAD mogo ne htjet biti skupa sa osobom koju volim...
čak i jednom kad smo ja i bivša prekinuli... falila mi je od prve sekunda kad smo poklopili...

Zar sam ja stvarno slučaj za kliniku? :o)
Još me ne razumijete?
Poslušajte što kaže Bette Midler u The Rose

Vidim da je loše kad pišem o više tema... koncentrirate se većinski na jednu :o)
Nemam ove dane previše inspiracije jer mi se privatne stvari motaju glavom... al evo teme pa da čujem šta vi mislite...

Prije koji mjesec je bio jedan bračni par na televiziji koji su se upoznali na poslu i koji rade skupa.
Komentar koji su psiholozi dali... da je to grozna veza.
Probude se skupa, voze na poso skupa, rade skupa, odu na marendu skupa, vrate se doma skupa, doma su skupa i navečer odu u krevet skupa...
Point beeing... nitko ne može stalno biti skupa bez da jedan drugome ne dojadi. Everyone needs time on their own

I koliko god se ja slagao sa činjeicom da meni tu i tam treba vrijeme "za mene"... al da sam u sobi... sam... i da meditiram... pa da mi upadne žena i zagrli me... nije da bi mi smetalo...
i da ju vidim 24 sata na dan nije da bi mi smetalo...

A šta vi mislite?
Ili sam ja naivan ili jedina osoba na svijetu koja tako misli... al do sad još nisam čuo nekog da se slaže :o)

Smijeh...
gledam "home improvement" seriju... umirem od smijeha...
prvo za one koji ne znaju... radi se o tipu koji u seriji ima seriju o kućnim radovima...
ludilo... evo neki od citata...
kad je ženi pokazivo whirlpool koji joj misli instalirat...
"it has 3 speeds. Slow, medium and who needs a man anyway"
ili
ona: "Would you like to come upstairs and take a hot bath with bubbles?"
on: "I would love to... Bubbles"

volim ovu vrstu "stand up" komedije odavno...
nikad nisam imo idole... no ako bi trebo nabrojit glumce koji su me inspirirali to bi vjerojatno bili on, Jackie Chan zbog svoje slapstik komedije i Robin Williams zbog njegovog velikog srca i brzog jezika :D
i to ne zato jer su u filmovima dobri... nasuprot.. zato jer su dobri ljudi van filmova...
a jedan od najboljih filmova mi je "groundhog day"... gledo sam ga 10-15 puta, imam ga na dvdu i mogo bi ga gledat uvijek bez da mi bude dosadno...
zašto? veoma jednostavno... film nam nikad ne govori koliko dugo je proveo u "beskonacnosti"... i autor sam kaže da su mislili negdje možda ubacit da je bilo 1000 godina al nisu htjeli jer su htjeli da se prenese osječaj kako mu na kraju vrijeme više nije ništa značilo...
no film za mene prenosi veoma važnu poruku... kada bi čovjek živio beskrajno dugo... shvatio bi da biti čovjek ne znači vodit život tako da je njemu dobro... nego vodjeti život tako da je svima oko njemu dobro... i samim time se njegova ljubav umnožava i vraća njemu kao i svima oko te osobe koju je vaša ljubav dotakla...
i prije nego što vas pustim da o toj temi promeditirate ču vam natuknuti...
ako dođete ljuti na poso ili u školu... šta se događa sa vama i sa ljudima oko vas?
Ako dođete dobre volje... što se onda događa?
i što se događa kada ste loše volje i naiđete na nekog bliskog ko je dobre volje?
dobro razmislite... i shvatiti će te snagu ljubavi... i zašto se ja ne želim mjenjat :o)

a signs... znan, znam... vjerojatno će te preskočiti ovo gore al bi vas MOLIO da porazmislite o tome... i ne samo "hej... ima pravo"... ne... sjednite... ugasite svjetlo... pustite laganu glazbu... i MEDITIRAJTE nad temom :o)
dakle... signs...
pričam danas sa frendom... neću te spomenut ko si iako ovo čitaš ;o)
i pričamo oko nekoga... neću sad spomenut koga ^^
i on mi govori "if you build it, they will come"... naravno... potpuno je u pravu... i namjeravam buildat... tj nisam niti presto buildat...
no on je čovjek koji vjeruje da nam bog stalno šalje signale... i ko me čita od prije... i ja vjerujem da nam šalje signale kada je nama potrebno
no ne vidim u svemu signal... ko što sam reko... bog nam šalje signale kad je POTREBNO... i šalje ih onako kako ih mi najbolje možemo shvatit... ponekad... preko nekog drugog... no mi ljudi većinom NE ŽELIMO čuti... ponekad i ja... a i neki od vas ;o)
i što se dogodi... u 21:14 mi je on reko tu rečenicu... u 21:18 je na epizodi "home improvementa" koju sam gledo tip reko "aaah! but if you build it... they will come!"
So... oboje smo se složili... ON... nešto želi od mene... a ON nikad nije u krivu so... :o)

Samopouzdanje...
cure actualy tu riječ lako zamjenjuju sa testosteronom...
čast iznimkama ^^
dok sam ja svoj ego usmjeravo na druga mjesta a ne u genitalije...

i što me dovodi do današnje misli...
nije problem napravit scenu i izazvat iskru pri prvom susretu...
al dosta mi je toga...
želim da sljedeća veza ne bude tu zato jer sam ja nastupio ko hrpa testosterona... nego zato jer sam ja ja
jer mislim stvarno... koliko god ovo bahato zvuči ali ako me netko ne voli 365 dana u godini...
that's realy there loss :D

jer ja imam sve što želim od sebe... ^^

Prvo neš nevezano...
gledo sam sad terminatora 3... film SUXA! :o)
mislim... kakva je to poruka filma?
"our destiny was never to stop judgement day, but mearly to survive it... together"

COME ON!
to je ko da rečeš "nemreš spriječit ratove samo ih preživit...
ko je u kontroli nad našim životom ako ne MI :o)

actualy... nije tako nevezano hehe

zvonjava... poljubio bi te al poslije tog se vjerojatno ne bi mogla odvojit od mene pa onda neću... a i malčice si daleko :D
poljubio bi i best frendicu al mislim da onda to prijateljstvo više ne bi bilo to...
i ona DOBRO zna zašto to mislim... i slobodno me smiješ tući za ovaj komentar ;o)

moj problem nije manjak samopouzdanja... jednostavni dokaz tome je da nemam nikakvih problema hrpi od 1000 ljudi izreć javno šta mi je na pameti...
moj problem... što ga jako brzo izgubim...
prošle godine u ovo doba... bio sam na 2 intervjua za poso u zgu... odbili su me...
na treći me nisu ni zvali pod izgovorom "ma mi u biti samo tražimo sezonca, bla, bla, yadda, yadda"...
there i go... sulking...
veze... imo sam savršenu vezu... i sad će neki možda i reć "savršenu a samo jednom si ju vidio i onda je prekinula?"
da... savršenu... no ona mi je rekla gotovo je... ja sam ju zamolio da se predomisli... nije...
what do i do?
pokupim sljedeći autobus doma umjesto da rečem "stop... ne želim te izgubit i nema veze što!"

ok... kreten sam... bio :o)
dosta je al ovaj puta stvarno...
sure ne mogu se promjenit kompletno za čas... no mogu se natjerat na promjenu...
netko se možda sjeća prije par mjeseci kad sam napiso "prekidam sa lijenosti" ?
naravno... nisam najednom presto bit lijen... no kad bi uočio "aha... opet izbjegavaš nešto jer si lijen" bi se sam na sebe naljutio i zagrizo zube i napravio što se treba...
ista stvar sa samopouzdanjem... sljedeći puta kad zamjetim da sam budala... dat ću si nogu u dupe, pobrat se i ić dalje sa životom

here i am... telling people "life doesnt wait for no one"... and still...
sjedim na autobusnoj stanci života, pomažem ljudima da se ukrcaju autobus...
a ja jednostavno ostajem na stanici... ne ulazeći u niti jedan autobus jer ne znam da li je to moj

SO WHAT'S THE WORST THAT CAN HAPPEN??
ako sam sada na dnu... onda svi putevi samo vode na jedno mjesto...

to the top of my little mountain! :o)

so here we go again... and this time for real

Postavlja mi se jedno pitanje i jedna teza...
naime sad sam tulifoniro 3 sata sa jednom blogericom (Prodo hotline! woho! hehe... jesam li ikad spomenuo da je jedna od mojih bivših bila sa sex prek tulifona a ja protiv? hihi)
i puno toga smo si spričali... no kao temu bih ovo naveo... i neću navest koja blogerica radi zaštite podataka ^^

ko prvo... teza...
smatram da čovjek ima JAKO puno mentalnih blokada... i da možda ponekad ni sam nezna koje su...
a većinom ni nezna zašto...
npr... sa koliko ljudi možete otvoreno pričat o sexu?
i sa koliko ljudi možete otvoreno pričat o temi samozadovoljavanje?
dobro razmislite za odgovor :o)
i još masu drugih stvari...
dok sa druge strane... meni je neugodno, iskreno rečeno, al smatram da nemam tajne ispred nikoga... i kad me netko pita BILO što... dat ću mu i odgovor... naravno ako je pitanje iskrene naravi :o)

a druga stvar... veze...
iskustvo je pokazalo, bar meni, da se veze razviju u prvom susretu...
i sada... iskreno...
sa koliko ljudi ste bili u vezi da je bilo "ono nešto" prisutno na početku... i sa koliko da se veza razvila tokom par mjeseci?
veza sa mojom bivšom se ostvarila unutar mjesec dana... al od prvog dana je bilo prisutno "ono nešto"...
dok npr kod vas... kad bi si zamislili mene ko životnog partnera... priznajte... iako imam većinu osobina koje bi žene htjela kod muškarca... jednostavno vam je to nezamislivo... right?

dakle... koliko veza je imalo "iskru" na početku i koliko ih se razvilo tokom vremena od minimum 3 mjeseca

može u postotku za one koji neće brojke javno ;o)

aj hugs and cookies... idem pajkit ^^

well... nova mi je započela tako da mi se smrzo nos ^^
al... vatromet... on mi uvijek izmami smješak...
colors... pretty ^^

zato vam svim od srca želim predivnu novu godinu...
ko još nema nekog uz sebe da si nađe
ko nema para da ih nabavi BEZ da opljačka banku (kad je to danas u modi)
i svima puno, puno lijepih sekundi koje će vječno pamtiti

ne brinite... sjetio sam vas se svih večeras... u mislima ste uvijek samnom :o)