Prvo neš nevezano...
gledo sam sad terminatora 3... film SUXA! :o)
mislim... kakva je to poruka filma?
"our destiny was never to stop judgement day, but mearly to survive it... together"
COME ON!
to je ko da rečeš "nemreš spriječit ratove samo ih preživit...
ko je u kontroli nad našim životom ako ne MI :o)
actualy... nije tako nevezano hehe
zvonjava... poljubio bi te al poslije tog se vjerojatno ne bi mogla odvojit od mene pa onda neću... a i malčice si daleko :D
poljubio bi i best frendicu al mislim da onda to prijateljstvo više ne bi bilo to...
i ona DOBRO zna zašto to mislim... i slobodno me smiješ tući za ovaj komentar ;o)
moj problem nije manjak samopouzdanja... jednostavni dokaz tome je da nemam nikakvih problema hrpi od 1000 ljudi izreć javno šta mi je na pameti...
moj problem... što ga jako brzo izgubim...
prošle godine u ovo doba... bio sam na 2 intervjua za poso u zgu... odbili su me...
na treći me nisu ni zvali pod izgovorom "ma mi u biti samo tražimo sezonca, bla, bla, yadda, yadda"...
there i go... sulking...
veze... imo sam savršenu vezu... i sad će neki možda i reć "savršenu a samo jednom si ju vidio i onda je prekinula?"
da... savršenu... no ona mi je rekla gotovo je... ja sam ju zamolio da se predomisli... nije...
what do i do?
pokupim sljedeći autobus doma umjesto da rečem "stop... ne želim te izgubit i nema veze što!"
ok... kreten sam... bio :o)
dosta je al ovaj puta stvarno...
sure ne mogu se promjenit kompletno za čas... no mogu se natjerat na promjenu...
netko se možda sjeća prije par mjeseci kad sam napiso "prekidam sa lijenosti" ?
naravno... nisam najednom presto bit lijen... no kad bi uočio "aha... opet izbjegavaš nešto jer si lijen" bi se sam na sebe naljutio i zagrizo zube i napravio što se treba...
ista stvar sa samopouzdanjem... sljedeći puta kad zamjetim da sam budala... dat ću si nogu u dupe, pobrat se i ić dalje sa životom
here i am... telling people "life doesnt wait for no one"... and still...
sjedim na autobusnoj stanci života, pomažem ljudima da se ukrcaju autobus...
a ja jednostavno ostajem na stanici... ne ulazeći u niti jedan autobus jer ne znam da li je to moj
SO WHAT'S THE WORST THAT CAN HAPPEN??
ako sam sada na dnu... onda svi putevi samo vode na jedno mjesto...
to the top of my little mountain! :o)
so here we go again... and this time for real