Komentari

prodotes.blog.hr

Dodaj komentar (6)

Marketing

  • Scarlett

    mali, ne zezaj se!
    ovaj post mi, iskreno, izgleda ko neka oproštajka. a nećemo oproštaje...nikakve!
    jasno?!...jasno?!
    svi mi znamo da si ti tu za nas, nemoj me sad plašiti, ok?
    ;o)
    Ma ljudi se stalno mijenjaju, tu uopće nisu bitne godine. Možeš do 40-e biti više-manje isti i onda se nešto jednostavno prelomi i promijeniš se u potpunosti. A možeš bit i jedan od onih ljudi koji se mijenjaju postupno, iz godine u godinu. Namjerno ili slučajno.
    Ili i jedno i drugo!;)
    Promjene zapravo uopće nisu loše, sve dok se ne radi o mijenjanju onoga što te čini tobom, one glavne stvari koju je teško objasniti, a čini razliku od čovjeka do čovjeka. You get it?
    pusa*

    avatar

    29.01.2007. (22:41)    -   -   -   -  

  • eruditna

    hm...promjene... pa mogu ti reći što je čovjek stariji to se i manje može može mijenjati u vezi....
    zanimljivo si to rekao onu rečenicu o životu...život ide kroz čovjeka a ne čovjek kroz život
    kiss&hug

    avatar

    30.01.2007. (08:32)    -   -   -   -  

  • close to me...

    to da si uvijek tu u to sam se uvjerila^^
    a šta se tiče promjena,mislin da godine nisu važne,čovjek se u svakom trenutku može promijenit ako to uistinu želi.samo što godine utječu na teškoću mijenjanja,osobu od 15 god se lako može promjienit dok osoba od 30 je već formirana i teško će se promjenit al se isto može promjenit...
    *hug*

    avatar

    30.01.2007. (12:47)    -   -   -   -  

  • Razgovor s Bogom

    Ali vjerujem da nećeš zaboraviti da i ti imaš pravo da u drugima pronađes utoćište…a time će i tvoje utoćište postajati sve toplije za druge…
    a kad ne bi imali potrebu za kontrolom i sigurnošću…mislim da bi promjene stvarno bile nešto predivno i nešto protiv ćega se nikad ne bi bunili…jer kad bi mogli pružit sebi i drugima tu slobodu da u svakom trenutku iskazu sto je ono sto zele promijeniti…
    Jer promijeniti nešto zelimo da bismo bili sretniji i ispunjeniji…i zasto bi onda ogranićavali taj period do kad se mijenjamo…na sreću imamo pravo uvijek…i zasto da osjecamo griznju savjesti sto se mijenjamo…ako smo spremni dopustiti i drugima da se mijenjaju…uf…ali nije to baš jednostavno…izvesti tu promjenu u sebi, riješit se kontrole i pruzit slobodu…al bitna je volja…za početak…pa će i promjena uslijedit…primi pozdrav edan*

    avatar

    30.01.2007. (13:06)    -   -   -   -  

  • forsaken_angel

    znas ke? cini mise da sam ja ovdje ostavljala dio po dio sebe..heh
    spava mi se...umorana sam od ucenja...ja bi vristala...

    avatar

    31.01.2007. (16:08)    -   -   -   -  

  • greentea

    da ti nešto kažem. ozbiljno.
    nema načina da zaustaviš promjene oko sebe i u sebi. takav zastoj značio bi smrt (i to u obliku u kojem ona zapravo uopće ne postoji -bilo bi to nešto kao kraj, a kraja nema, bio ti toga svjestan ili ne).
    dakle, kao prvo, nikada se nećeš prestati mijenjati, ni ti niti svi mi ostali. daje li ti to nadu?
    oni među nama koji ti izgledaju kao da su uvijek isti, kao da se ne mijenjaju, oni su samo
    najuplašeniji, najjadniji - čovjek se čvrsto drži nečega, samo onda kad se boji krenuti dalje.
    neko tvoje prijašnje iskustvo (na temelju kojega danas donosiš odluke) ponavljat će se u
    raznim oblicima onoliko puta koliko ti je potrebno da naučiš "lekciju". (čuo si za žene koje iz
    veze u vezu nailaze na agresivne tipove - i to će im se dešavati dok ne shvate da sebe moraju promijeniti, dok ne nauče da mogu biti drugačije i tek to će dovesti u njihov život drugačije muškarce). život lomi ko suhe grančice ljude koji se nisu sposobni mijenjati. i to su jedini gubitnici među nama - u ovom životu, naravno. ali i oni imaju pravo na to svoje i takvo iskustvo.
    a, tu negdje je i odgovor na tvoju silnu želju da promijeniš svijet -što ja jako dobro razumijem, jer sam i sama bila upravo takva - željela sam da mogu bar na pet minuta biti
    bog i dovesti ovaj šugavi svijet u red. moj red. šugavi svijet se nije dao. sramota. šta da ti
    pričam -to razumiješ i sam.
    zamisli - hehe, ne život u ritmu muzike za ples, nego - kutiju punu plavih stakelnih špekula/klikera. svi su stakleni, plavi, jednako veliki - isti. i jednom od njih dosadi sve to plavetnilo, mali poludi i počne urlati: mijenjate se, mijenjajte se, šta čekate, budite žuti, i zeleni i bijeli -poludit ću od tog vašeg plavetnila! ostali ga gledaju u čudu: vidi budale, isti je
    kao mi, a smeta mu što smo mi ovakvi! glupex jedan! hej, mali, živci zbor!
    mali stade u čudu, zamisli se i odluči - ko vas šiša! ne morate! ja ću biti crven! i pocrveni.
    sa stane gledano, ti vidiš da više ta cijela kutija nije ista - jedan jedini kliker je sve promijenio. ostali će vidjeti da se može....poželjet će još netko probati...i imat će predsobom
    putokaz....budi to ti! ostalima daj slobodu da odlučuju sami za sebe. i tek tada će te mnogi slijediti. imat će što slijediti.
    mislim da sada više ni ne moram pisati post na mome blogu. oprosti.
    nemoj da nemam što čitati.
    pozdrav.

    avatar

    31.01.2007. (20:27)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...