iako sam svima zaželio lijepo valentinovo... meni nije baš lijepo počelo...
probudio sam se usred noći sa nočnom morom...
sad... kad mi je legica na poslu pričala kako je njena nočna mora od nedavno bila da nije imala čekove u dućanu...
ili jedna prijateljica kako nema love za račune platit...
meni su to fora snovi...
al moje "nočne more" su se oduvijek vezivale na tamnu stranu...
opet sam sanjo da me opsjednuo demon...
stvarno nikom ne želim to iskustvo...
jednom sam sanjo da sam "lice u lice" sa Isusom...
e to je san...
mir... sreća... i svo znanje svemira...
takav osjećaj se stvarno ne može opisati...
ako je to ono što zovemo raj... onda se za tako nešto stvarno isplati provesti čitav život u "patnji"...
no... sa druge strane... onda sam nedavno sanjao potpunu suprotnost...
i noćas... opet...
što je najgore... u snu sam ja ŽELIO to...
vjerujte... da nisam flegma kakva jesam... probudio bi se vrištajući...
ne može se opisati ni jedan ni drugi osjećaj...
ako je to pakao... ne želim ga više sanjati... kamo li iskusiti...
dal polako gubim razum... da li mi "onaj gore" želi pokazati što me čeka na jednoj i drugoj strani...
wakaranai...
Post je objavljen 14.02.2007. u 15:26 sati.