When in Rome
...
ajde... bit ču stereotip i pisat o novoj godini dan ko i svaki drugi za mene stvarno ne mogo reć da mi je neka nova godina posebno u sječanju... sve su više manje iste... sjedenje uz komp do pola noči... otvorit šampanjac... pogledat vatromet... popit šampanjac... ić u krevet... novogodišnje odluke? nikad ih ne donosim... odluke se donose DANAS a ne za sljedeću godinu... if you wanna do it, do it now... period... mood? ljut... puna mi je kapa svega... puknuo bi al onda bi nevini nastradali... a nisu krivi oni nego ja... eto... čitamo se... P.S. upravo sam se sjetio nečeg... *hug* *hug back* nemoj me nikad pustit držat ću te dok mi ne rečeš da te pustim to se nikad neće dogodit right... humans... pft... |
Rocky - Austin Roberts
Sjetio sam se još jedne pjesme... koja spada DEFINITIVNO medju onih 5... dakle 6 sve skupa :o)
evo Vam rijeci... i ako se sjetite kojeg poboljšanja za izgled bloga javite :o) Alone until my eighteenth year, we met four springs ago she was shy and had a fear of things she did not know, but we got it on together in such a super way we held each other close at night and traded dreams each day. and she said, "Rocky I've never been in love before, don't know if I can do it, but if you let me lean on you, take my hand I might get through it, through it." I said, "Baby, oh sweet baby, it's love will set us free, and God knows if the world should end your love is safe with me." We found an old grey house and you would not believe the way we worked at night to fix it up took classes in the day paintin' walls and sippin wine, sleepin on the floor. With so much love for just two soon we found there'd be one more and she said, "Rocky I've never had a baby before, don't know if I can do it, but if you let me lean on you, take my hand I might get through it, through it." I said, "Baby, oh sweet baby, it's love that sets us free and God knows if the world should end your love is safe with me." We had lots of problems, yeah, but we had lots of fun like the crazy party when our baby girl turned one I was proud and satisfied life had so much to give till the day they told me that she didn't have long to live. she said, "Rocky I've never had to die before, don't know if I can do it..." Now it's back to two again, the little girl and I Who looks so much like her sweet mother, eometimes it makes me cry I sleep alone at nights again, I walk alone each day And sometimes when I'm about to give in I hear her sweet voice say, to me "Rocky, you know you've been alone before you know that you can do it But if you'd like to lean on me take my hand, I'll help you through it, through it I said, "Baby, oh sweet baby, It's love that sets us free And I told you when the world would end your love was safe with me" She said, "Rocky, you know you've been alone before you know that you can do it But if you'd like to lean on me... 'scuse me now... I have to cry... and go to bed :o) |
Dizajn
Za one koji su uprav sad upali...
Radim opet malo na dizajnu... al nemam puno inspiracije... dakle work in progress i ideje i kritike ovdje ostavite jer neznam sto pokusavam napravit :o) |
As promised...
Bivša...
po jedno treći puta ja mislim :o) dakle... pisat ću sa što manje detalja... ne zato jer skrivam, sram me, ne želim, bla, bla... iz jednostavnog razloga jer ovdje pišem ne samo o svojem nego i tuđem životu... pa poštujem privatnost :o) Anyway... upoznali smo se jednu večer na ircu... za one koji neznaju... to je chat jedne vrste... ja sam bio tamo slučajno... frend se nije spajo na ICQ pa sam išo provjerit dal je na ircu... bio je tamo al je bio AFK... so i waited... i onda je došla ona... isto slučajno... frend ju nagovorio da ode vidit šta je to irc... well... actualy je sve iđlo zbrda zdola... neznam zašto sam joj se javio al jesam... i tako 2-3 puta... i na početku sam joj se činio užasno čudan al i arogantan... kome nebi sa rečenicom "well... ja sam ti savršen i ti ćeš se zaljubit u mene"... nisam doslovce tako reko... al nešto slično :o) i tako smo se sve češće čitali... i nešto je bilo tu... nešto... well... :o) nakon nekog vremena... ne pre dugog... mislim da jedno mjesec dana... pričali smo nešto... ja sam bio umoran tu večer... i reko sam, parafraziram, "ma volim ja tebe i sve je to lijepo i fino ali..." i onda je još nešto slijedilo... neznam o čem smo pričali da budem iskren... samo mi je poslije toga došlo "..." ja njoj "šta?"... ona opet "..."... ja opet "ŠTA?"... a ona meni "volim i ja tebe"... onda sam tek pročito što sam napiso i... well... tako je krenulo... sjećam se prvi puta kad me nazvala na mob... sa govornice... bila je dežurna i bilo joj je dosadno... bilo je nešto tipa "hej"..."znaš ko je"... "um... nagadjam"... neznam dal sam joj odma reko ime i pogodio... al zvala me na mob... ja sam bio na poslu i baš sam imo na šalteru jednu stranku koja je zahtjevala više vremena i bila neurozna... pa sam joj reko da ću nazvat kasnije... par minuta kasnije sam ju zvao... ona taman jela sendvich... bila je tako zbunjena... nije znala sta rec... bilo actualy very cute :o) jednu vecer me nazvala da mi rece samo laku noc... bonove bi uvijek u par dana potrosila... i ja isto al meni nije bio bed jer sam ja radio i zaradjivo... bilo je predivno... do tog dana kad nije prekinula... 21.10.2004 oko 11 sati i koja minuta mislim da je bilo... sjedili smo na obali... jucer je bio prvi dan da smo se vidili... dosao sam joj u posjetu... godišnji sam uzeo... i... pitala me za planove... reko sam da nemam... uzimam stvari kako dodju... jedino cem se nadam je onih 5 minuta... za one neznaju... reko sam joj da jednom u zivotu zelim 5 minuta u necijem zagrljaju... bez briga... bez misli... bez icega... samo ja, osoba koja je samnom u zagrljaju... i zagrljaj... apsolutno nista drugo... tada smo to zvali "nasih 5 minuta"... well... nikad nisu dosli... sada je samo jos mojih 5 minuta :o) alway... rekla mi je nesto tipa "zelis cuti sta ja planiram" ili mislim ili sta... rekla je kako nema smisla... kako bi morali prekinuti... kak smo oboje pre tvrdoglavi... bla, bla, bla... znate ono kada slusate... sve cujete... sve pamtite... al niste tu? gledao sam u more... i kad je prestala pricati jos je bilo par sekundi tisine dok nije rekla "ajde, ajde... svijet nije propao"... ja sam se samo nasmjesko i reko "moj je"... kako ide pjesma... why do the birds keep on singing, why does the sun keep on shining... don't they know it's the end of the world... it ended when you said goodbye... poslije sam ju pito dal ju smijem bar zagrlit... bili smo par sekundi u zagrljaju... oboje zbunjeni... well... poljubila me poslije toga... moj prvi poljubac... mozda i moj zadnji... vjerujte mi... za onih par koji nisu jos imali to iskustvo... ne zelite da bude vezano za nesto negativno... za one koji jesu... nadam se da je sretno sjecanje... jer moje nije... kad god vidim nekog u poljupcu sada... sjetim se tog poljubca... i kad god se sjetim... osjecam se ko da mi se zmija zamota oko srca i stisce ga... i necu vise o tome jer sad dolazim do negativnih emocija koje trenutno ne mogu podnijeti a ne zelim eksplodirati :o) i tako... trebao sam ostati jos 1-2 dana kod nje... nisam... otputovo sam isti dan... rekla je i sama da ostanem 1 dan... al nisam vidio smisla... frendovi su me iducih 3-4 dana dok sam bio kod njih pokusali malo uzdignuti... no ne mozes uzdignuti srce koje pati... mozes izmamiti smjesak... no nemozes utjerati srecu natrag u srce... to je nesto sto srce samo mora primiti... a jedini nacin za vratiti srecu... je naci novu srecu... eto... bio sam poprilicno patetican poslije toga... nista vise nije imalo smisla... skocio bi bio sa obliznjeg mosta da ne volim ljude oko sebe vise nego sebe na zalost... pogotovo sa njezinim komentarima tipa "ma zaboravit ces ti mene za cas"... znam medek da si mislila samo najbolje... ali slomljeno srce se ne lijeci tako... i poslije toga smo neko vrijeme drzali kontakt... nije me htjela izgubit ko prijatelja... well... jos uvijek to jesam... no... ne saljem joj vise smsove... ne zovem ju... ne pisem joj... previse je bolno... i nemam snage za to... da mi se pojavi danas pred vratima i rece "trebam pomoc"... pruzao bi joj pomoc... no kad vise joj ne bi trebala bi ju zamolio da opet ode... jer dok netko drugi ne zauzme mjesto u mojem srcu gdje je jednom bila ona... nemam snage vise za ista drugo nego pruati joj pomoc u nevolji... dakle... neki ce sad rec da sam glup... da zbog veze koja je bila virtualna... patim preko 2 godine... ja cu te iste ljude pitati... jeste li ikada sanjali san iz kojeg se niste htjeli probuditi? ona je bila moj san... i poslije nje... zivot nije nista drugo doli jedna pre duga nocna mora koja nikako da prestane... jedino sto mi i malo svjetla jos daje u moj zivot... ste vi... |
realy...
Koji san…
Vampiri, ljudi iz budućnosti sa hologramima, auta na rasklapanje, ljudi iz osnovne, novogodišnja proslava u crkvi… There is a simple AND logical explanation… I'm going nuts! :o) Osim toga je zahladilo… Zahladilo tipa ispod – zahladilo… a ne ko u dobrim osnovnoškolsim danima ispod 10 zahladilo… ah… dobri dani :o) Globalno zagrijavanje my ass :o) Osim toga… pričanjem sam shvatio par stvari… Jedna je… čak i ako me jedna od vas odvede doma… a par vas prijeti :P :o) Težak sam za uzgajat… pre romantičan sam čak i za žene… a ionako ne mislite ozbiljno... ja da ;o) I tako :o) |
Svašta
Digli mi na poslu tlak...
actualy... rijetko kad mi na poslu dignu tlak... vjerojatno činjenica da sam nekom išo napravit uslugu i onda dobio po nosu... ah well... al ima i dobrih dana... jednoj penzionerki sam jednom povećo minus za jedno 100-200 kuna... 2 minute je ona meni zahvaljivala... standardni "bog van da sriće i zdravlja"... ima jedna teorija koju mi je frend... svećenik budući reko... kad vidiš "dobre" ljude stalno vidiš nesreće... a oni "loši" stalno imaju sreće u životu... eorija iza toga je kako kod onih loših je vrag već učinio svoje... dok ove dobre još obrađuje... well... explains a few things... za niš sam danas... i sad mi i stara još diže tlak... pitam se... kad budem 20 godina u braku... dal ću tako mislit o ženi? uvijek se mislim da je to drugačije... da ženu biraš a da i se roditelji nametnu... al onaj tračak sumnje... al dobro... valjda nikad neću doznat :o) i opet za one koji će reć ili misle reć "hoćeš" uzmi me doma ako tak misliš :P :o) |
Strange...
ok... ko se boji zmija ne gledat ovo
Snake & Hampster realy... something weird is going on in the world... mislim... biblija kaže "lav i janje" al... oh well... kinda cute tho :o) i još nešto... Do Re Mi nije li predivno? ko da 4 ljudi svatko pjeva svoju pjesmu... koja se stapa u predivnu polifoniju... :o) |
9m bicycles
Dugo ju nisam slušo... sad mi pala na pamet...
There are nine million bicycles in Beijing That's a fact It's a thing we can't deny Like the fact that I will love you till I die We are twelve billion light years from the edge That's a guess No-one can ever say it's true But I know that I will always be with you I'm warmed by the fire of your love everyday So don't call me a liar Just believe everything that I say There are 6 billion people in the world More or less And it makes me feel quite small But you're the one I love the most of all We're high on a wire With the world in our sight And I'll never tire Of the love that you give me every night There are nine million bicycles in Beijing That's a fact It's a thing we can't deny Like the fact that I will love you till I die And there are nine million bicycles in Beijing And you know that I will love you till I die Postoje stvari koje se dadu izmjerit... i one koje su subjektivne... ponekad su laži... ponekad su promjenjive istine... Što nam ostaje nego vjerovat u njih? Kad me ljudi u banci pitaju "Kako je?" ja kažem "Dobro! plaća mi je ista dal mi dobro ili loše... pa onda ću radije izabrat dobro, jelda?" :o) There are nine million bicycles in Beijing That's a fact And I will always care about all of you... Each one in a special way and one a bit more then the rest :o) |
predbožićno raspoloženje
ovaj puta ću i ja skočit sa mosta ko i svi :o)
rekoh jednom... ja nisam niti tip koji skače sa mosta kad svi skaču... niti tip koji ne skoči kad svi skoče... ja sam onaj koji gleda kako ljudi skaču... i raspituje se zašto skaču... pa onda odluči ;o) anyhoo <-- ovo je namjerno ovak napisano puno toga... počmimo sa temom... ste primjetili na badnjak... da di god odete... vlada neko posebno raspoloženje? vjerojatno si umišljam... ak kad se badnjakom prošećete ulicom... sve je nekako... "puno čarolije" :o) ili možda je to sam ljubav u zraku... al se osjeti... teško je bit depresivan čak i da hoćeš biti ^^ e i sad sam se sjetio... edit: o) kićenje bora.. ok... imamo umjetni bor... zato jer mama ne voli kad sve one iglice padaju po podu i stalno čistit i šta ja znam... a i mahovinu ne stavljamo par godina već u štalicu... al ju bar malo sredimo i tako... nego... kako ta ceremonija izgleda kod nas u pravilu negdje kad počme sunce zalazit... ja i moj ćale (kojeg ja inače zovem papi... i ne mogu zamislit ga zvat drugačije... to mi je još ostalo od mog djetinjstva iz njemačke hehe) složimo bor i počmemo kitit... standard... prvo svijećice... pa kuglice... male na vrh, velike na dno... i to je to... kasnije... mat (nju zovem ma' i ne kužim današnje klince koje roditelje zovu imenom...) porazmješta kuglice koje joj se ne svidjaju i postavlja trakice na bor kako ih ona želi... ja bi rado jednom na sve to pošprico snijeg u spreju... onako od gore na dolje... al ni to ona ne voli... sigh :o) i tako to... osim toga... pitam se dal će me se bivša sjetit... bar u mislima... 2 godina već nikome ne šaljem sms... ni za uskrs, ni za božić, ni za novu... ok... lažem... ne NIKOME... al samo 2-3 osobe dobiju sms od mene... neznam dal sam digo nos na cijeli svijet... ili samo želim znat dal je svijetu stalo... ili oboje... ili neš treće... zar je bitno? pitam se dal me se UOPĆE ikad sjeti... dal kad pogleda na kalendar... vidi 23ći... i sjeti se kako smo si svaki mjesec na 23ći čestitali novih mjesec dana skupa... dal telefonira ponekad i sjeti se "hej... o tom sam jednom s njom pričala"... vidi neš na kompjuteru i sjeti je na mene... bleh... i da... fusnota... za vezu... opet ću objasnit... moj život se trenutno sastoji od poso-kuća-krevet... izmedju uguram blog... i to je to... blog je moj jedini kontakt sa svijetom... nemam s kim na kavu... kad nemaš s kim na kavu nemaš nit šanse za upoznat nečije društvo... a kad nemaš tu šansu... well jedino kako bi mogo upoznat curu je da iza posla odem u kafić, pročitat novine i popit čaj... al "mrzim" sjedit sam u kafiću pa to ne radim... eto... dakle osim ako nekim čudom ne upoznam curu na blogu... a to bi trebalo bit veliko čudo... neću imat novu vezu... to je za one optimiste od vas... još mislite da sam pesimističan? samo sam realističan... kad sam pesimističan onda znam da jesam :o) još jedan edit... upravo sam nareo bananu na šnite... stavio u veliku šalicu, preko tog posipo cimet i šećer i zalio mlijekom... well... ako me ovo ne potjera na wc... mogo bi se naviknut ovo jest za doručak... zakon ^^ samo fali nešto... hmmm... |
koma
opet pridobivam publiku?
sad ću opet bit pesimist... "za koji mjesec će te me ionako zaboravit"... nije fer da to govorim kad neznam... al ono... povijest se ponavlja a meni je to do sada uvijek bilo tako... kad sam napokon povjerovao za bivšu "e ovo bi mogla biti osoba koju jednom u životu neću izgubit"... odeeee :o) :o( bivša... cijeli dan mislim o njoj... u biti je prva pjesma jutros na radiju bila "pada tiha noć" ili kako se zove... i tako... bacila me u bed... svako malo na poslu sam "space out-o"... pitam se što bi stranke mislile kad ih obrađujem... i gledam negdje u mrtvu točku... on the other hand... da znaju da taj isti zaposlenik koji je fin, kulturan, pristojno odjeven, ljubazan i šta ja znam koje komplimente sam sve dobio... da taj isti tip kad ode u zg i vidi jednu određenu kapu od jedne određene osobe... koja sa strane ima male... um... pojma nemam kak se to zove... kečke? nešto u svakom slučaju visi sa strane... i ja ne mogu odolit da tu kapu oduzmem toj određenoj osobi, stavim na glavu i mašem glavu ljevo desno tako da se i te kečke miču skupa sa cijelom glavom... a još je bolje kad uz to počmem pjevat nešto tipa "kaaapaaaa... kapapa... papapapa kapapa" ^^ nema veze što sam to bio radio na FERu... dok su me studenti gledali... doduše bilo mi ja malo žao mojih prijatelja u tom trenu jer su nekak se okretali i govorili "ja njega ne poznam" hehehe can't kill my inner child ^^ al eto... danas sam... "blje" kako bi se stručno izrazila jedna moja draga mi prijateljica :o) i tako... još se mailam sa jednom legicom... i onda došla u red jedna cura... well... to je bila cura koja me prvi puta poljubila... al... ne mislim sad na francuski poljubac... nego dječji... pošto smo tada bili negdje... 7-8 ili koliko? sjedili smo na balkonu kuće od susjeda koja je bila u izgradnji... jedan uz drugog... i ona se okrenula, poljubila me u obraz, nasmješkala i okrenula glavu... predivna uspomena... ja sam naravno ko tipično muško... bio zbunjen hehe i tako... danas ju gledam u redu... šta se kaže "trbuh do zuba"... i sjećam se i tih lijepih vremena... pa kad mi došla na šalter kažem "dobar dan vas dvoje" a ona meni "možda i troje" :o) lijepo za nju... i tako mi se legica buni da joj fale ti dječji poljupi... a ja njoj objašnjavam da je to sve u glavi... i kak smo se ja i bivša bili jednom "igrali" da smo mala dječica... i zabavljali na tu temu dobrih sat ili dva... al sa druge strane... jednom smo se i igrali doktorice i pacijenta al nećemo sad tu u detalje hihihhihi i... onda mi je palo na pamet... u thi godinu dana... smo se JAKO puno čuli telefonom... par mailova razmjenili... pričali podosta na ICQu... i na ircu... i znate šta? ok... nismo živili skupa... al nije bilo JEDNE minute da nam je bilo dosadno... uvijek je tu bilo neceg novog... neceg neispricanog... neceg neisprobanog... ili ponekad samo je bila cinjenica da smo "zajedno" dovoljna... ah well... zato sam ju toliko volio... tko zna kakva će bit sljedeća veza... a da ne pričam... da li će je bit? :o) :o/ hug svima... idem odgovorit na komentare onima kojima jos nisam :o) edit (23:54) slusam james blunta i "goodbye my lover" i lagano se slamam... cijeli zivot gledam ljude... proucavam... pokusavam im malo srece dovest u zivote... ponekad MOZDA i uspijem... Did I disappoint you or let you down? Should I be feeling guilty or let the judges frown? 'Cause I saw the end before we'd begun, Yes I saw you were blinded and I knew I had won. So I took what's mine by eternal right. Took your soul out into the night. It may be over but it won't stop there, I am here for you if you'd only care. You touched my heart you touched my soul. You changed my life and all my goals. And love is blind and that I knew when, My heart was blinded by you. Goodbye my lover. Goodbye my friend. You have been the one. You have been the one for me. I'm so hollow, baby, I'm so hollow. I'm so, I'm so, I'm so hollow. |
puno toga...
daklem...
prije nego idem čitat ko ima nove postove and stuff... da ja ubacim jednog novog :o) puno toga u biti mi je išlo glavom ove dane... a i imo sam vremena... dosadno mi je... toliko dosadno da sam na prijenosnom i stolnom sortirao napokon podatke... koje sam potpuno logično složio prije... na primjer... direktorij "backup" pa u njemu direktorij "cd" pa u njemu direktorij "nešto" i tako :o) no uz to sam sortiro mp3 kolekciju koja je već narasla na 8000... većina njih je več imala id3 tagove... a dosta onih koji nisu su imali naziv datoteke tipa "izvodjac - pjesma.mp3" tako da je to bilo lako... sad imam jos jedno 100 pjesama koje se zovu nesto nalik na "track 1" hehe... al sam zadovoljan sve skupa... i sad sam si pustio roxette :o) osim toga sam našo jedan popis pjesama... pjesme koje bih čuo na radiju a nemam ih u kolekciji i trebo bi ih skinut... moram na tom poradit jedan dan :o) od socioloških i ljubavnih stvari... well... danas nešto gledo u novinama kako moš mjenjat boju očiju kad ti pukne... kad čovjek pomisli... friz, oči, liposukcija, povečanje/smanjenje grudi, povečanje usana, smanjenje nosa... i ona manekenka koja je umrla nedavno od anoreksije... ajme... kad sam vidio sliku sam si pomislio "hodajući kostur... wow"... postajemo dio jednog stroja... i gubimo svoje ja... svi skaču sa mosta... skočimo i mi... ili zato jer ostajemo sami na mostu pa nas je strah... ili zato jer uvijek idemo kamo svi idu... ili zato jer nam netko daje ultimatum kojim će nam na mostu bit gore nego ako skočimo... nije li to grozno? a ljubav... danas baš pita me kolega šta ima... i kak je on našo sad neku curu novu... da je dobra i fina i super i tako... a ja njemu šaljem natrag, to je bilo oko 6 i po, 7 navečer... "meni je sada 2 godine, 2 mjeseca i 7 sati od mojeg zadnjegpoljupca... ujedno i prvog kojeg sam dobio NAKON prekida... a i osim toga je negdje 11 mjeseci od kad sam zadnji puta bio sa nekim na kavi ako ne brojimo godišnji kad mi je frend bio u posjeti na par dana" naravno... njegov komentar je bio "previše si se udaljio iz društva"... puko sam... nije da sam se ljutio al mi je puna kapa više ljudiju koji mi govore stvari koje znam i ne mogu ih promjeniti... bar ne bez posljedica koje bi mogle bit gore nego ovo... mislim... nije da nisam pokušo... smso sam par ljudi iz srednje i osnovne koje poznam i imam broj... ili se ne odazivaju na poziv na kavu ili nemaju vremena... jedino sam sa jednom frendicom uspio izac 2-3 puta... onda su me starci oprali da zasto s njom idem na kavu da to nije prava cura za mene... um... nije da sam pokuso u brak s njom ili ju u krevet povest ili sta ja znam... hell idem na kavu sa njom! ok... znam ju iz osnovne i... well... cura ima mali hendikep od rodjenja... al... pa sta? ko da mene to briga... al znate kako je to u malim mjestima... kad sam iso prvi puta s njom na kavom... ima vec godinu dana... well... iso sam na kavu oko 7 navecer... doso direkt doma... sljedece jutro u 7 i po sam doso na poso i kolegica govori "aha... bio si sa *** na kavi?" WTF! nije proslo niti 12 sati i od toga normalni ljudi 6-8 sati spavaju i vec cijeli otok zna?!? tako da ukratno... stanje je lose i ja bi ga rado mjenjo... al cak sam i nedavno prico sa starcima... well znate mene... svakom pokusavam ugodit kad mogu... anyway... od mog staroga je pala PREDIVNA recenica... "da... on ode van raba, mi krepamo i onda?" predivna potpora da stanem sam na svoje noge... jelda? :o) i jos nesto me mucilo danas... mislio sam se koliko cesto sam od nekih ljudi cuo da su se zaljubili u ozenjene ljude... ljude u zarukama... ljude koji su puno stariji/mladji od njih... i moj savjet bi bio uvijek bio nesto tipa "well sam(a) najbolje znas dal se radi o romansi ili pravoj ljubavi... dobro razmisli i odluci"... nikad nikome nisam davo savjete "to napravi/to nemoj napravit" nego uvijek "sam najbolje znas... mogu ti samo rec sta bi ja napravio"... al... sta bi ja napravio da mi se tako sta dogodi? sta da se zaljubim u curu koja je ozenjena? well... ima jedna koja mi je simpa i bas mi nedavno prica "koliko dugo treba cekat u braku prije nego si odem trazit ljubavnika" hehe... valjda se salila ^^ da sam zarucen... i da mi najednom se pocme druga svidjat... puno vise od ove... sto bi napravio? zivio u iluziji... ili povrijedio osobu sa kojom sam u zarukama? ili sto obratno? i sto ako se zaljubim u curu 10 godina mladju ili stariju? ok... 10 godina mladju bi bilo malo pedofilski hehe... al ono... ja 60, ona 50... cak ne zvuci tako strasno... a obratno? da je ona 60 a ja 50? pitanja na koja nema odgovora... dok se ne dogodi... ili sta vi mislite? :o) talking 'bout my world, my love, my life every time I try to close my eyes you just enter my mind and you lay yourself down beside me |
woho!
inspiracija! ^^
ljubav... hm... prava ljubav postoji... vjerujte mi... ona ne očekuje ništa... mi ljudi smo oni koji očekujemo nešto... a vidio sam ju... mnogo puta... vidio sam ju većinom kod žena... kad se muškarac ponaša, da prostite svi, ko posljednje govno... a ona se samo smješka... i nije joj bitno... jer ga voli... i jedino što je bitno je da je on tu uz nju... to nije prava ljubav bi neki mogli reći... ne... TO je prava ljubav... ono što nije je obostrana ljubav... i nije pametno... al TO je ono što je prava ljubav... teško je to objasniti nekome ko je stariji od... recimo 10... i mladji od 80... jer u tim godinama... srce šuti i razum je onaj koji govori... koliko od vas je prebolilo zaljubljenost... i ljubav... i svađe... i shvatila... malo ću pretjerat al nešto kao "čekaj malo... pa razlog zašto on podrigne poslije svakog obroka je zašto ga volim!" da... pretjerujem al što želim reći... je da kad pređete preko one faze kad je sve kod njega "slako"... i preko one faze da ga želite promjeniti kako bi dgovarao vašem "princu u zlatnom oklopu sa bijelim vrancem" jer ste shvatili da je od sveg toga samo došo konj... kad pređete preko svega toga... i JOŠ ga volite... ONDA shvatite... da je to... što je on drukčiji od SVIH ostalih... TO razlog zašto ga volite... pravu ljubav... ako ju niste doživjeli... ne možete shvatiti... jer ju shvaća smao dijete u nama... a ono šuti kad odrastemo... sve dok ga ne pustimo ponovo van u starosti :o) pogledajte djetetu i starcu u oči... duboko u oči... i vidjeti ćete o čemu pričam :o) i još jedna stvar... ljudi su me znali pitat... zašto medju top 5 pjesama... koje su actualy kinda optimistične... stavljam Bobby Goldsboroa i "Honey" lista, ne nužno ovim redosljedom, je ova... 1. Eric Clapton - You Look Wonderful Tonight (3:39) 2. Goo Goo Dolls - Iris (4:51) 3. The Police - Every Breath You Take (4:09) 4. Aerosmith - I Dont Want To Miss A Thing (4:39) 5. Bobby Goldsboro - Honey I Miss You (5:55) to je copy/paste od moje sadasnje play liste... dakle... dakle... 1 je optimisticna... 2 je optimisticna iako je film kinda pesimistican ;o) 3 je optimisticna 4 je isto tako... a 5... well... definitivno nije... al uvidjate sličnost? za one koji ne... svih 5 pjesama su na jednu temu... savršenstvo osobe koja bi trebala biti uz tebe cijeli život... iako u slučaju 5 to nije to... al tematika je ista... poslušajte ih i obratite pozornost na taj dio :o) zato mi je #5 na listi... i zato ću uvijek vjerovat u ljubav... someone will understand :o) |
3 stvari...
prvo...
zvonjava... točno... ali i netočno :o) ljubav je u biti samo davanja... jer prava i potpuna ljubav daje i nikad ne očekuje zauzvrat... kako je to jednom rekla moja bivša... "za tebe bi sve napravila... da mi rečeš da spavam u štali bi otišla... al znam da mi to nikad nebi rekao... jelda?" :o) al... nisam mislio na to... nego doslovce na to da u ljubavi nema ja i ti... nego je sve mi... sve što posjeduješ ne posjeduješ nego posjedujete... i kad je jedan loše volje... oboje su... i kad jedan plače... oboje plaču... i... well... you get it :o) drugo... ste ikad imali osjećaj... kad ste u kadi po sat vremena... i onda se poslije toga još tuširate pola sata... i još nije dosta? well... sad sam bio pod tušem... i to mi se cijelo vrijeme motalo po glavi... neznam... nije da se osjećam nešisto ili šta ja znam... jednostavno... i want the water to wash it all away... i treće... nevezano za tuširanje... čudan san... ležao sam u krevetu... i experimentiro... čudno experimentiranje doduše... dopuštao sam zloduhu da zauzme pojedine djelove moga tjela... dok na kraju sam reko nešto tipa... "dosta mi je svega... zašto me ne zauzmeš cijelog!" reći ću vam... jeste ikad osjetili strah? ponekad je činjenica da sanjam sa svim čulima super stvar... ali ponekad... nakon što sam se u snu još neko vrijeme derao "van iz mene!" i drhto ko budala... i onda sam se probudio... i krenuo u kuhinju popit nešto... kad sam osjetio da se "ono" vraća... ikad gledali one glupe filmove sa snovima? well... nakon što sam ga osjetio da je opet ušo u mene... probudio sam se... san u snu... naravno... ja ko ja... znate kako se budim iz nočnih mora... ko iz svakog drugog sna... ležo sam na leđima... ruka na prsima... otvorio oči i gledo u plafon... terified as hell... stil keeping my outer calm... i dont want to be there when i snap... |
Phew...
Evo malo neš drugo...
dolje su vam odgovori... oni koji su komentirali... pa si pročitajte ako niste ^^ anycow... nije da sam nesposoban ili nešto... moj glavni problem je što ne vidim "zašto"... sure... mogo bi se sada uhvatit nekih planova koji mi se motaju glavom... i do svoje 35te mogu biti miliunaš... čak dvostruki... i što onda? imam 2 miliona kuna i nemam ih s kim za potrošit... nije zabavno :o) još uz to... da se preselim u zg... nadjem tamo posao... pa jednog dana kad budem "sam" tj kada budem i bez roditelja... kuću preuredim u 3 apartmana... i zaradjujem 10-15 soma eura na godinu s njom... misus režije i nešto bi moro plaćat nekoga tko bi spremao kuću kad je smjena gostiju ako sam ja u zgu... al... nije u biti to bila tema današnja... bila mi danas jedna stranka se bunila jer nešto nisam htio napravit za nju... pošto je račun na supruga... tako da ona nesmije to što je htjela... i kasnije komentiram prek emaila sa jednim kolegom "stranke" i on govori kako ne kuži stranke gdje jedna drugoj odlučuje što će sa novcem i te fore... pa sam mu reko da je meni to čudno kad se radi nekom iza ledja... al... citiram "da meni žena digne 10.000 kuna i kupi si majcu novu i za 2-3 dana mi reče nemam problema sa time... glavno da mi reče"... i onda on u šali kaže da bi joj dao pištolj i reko da se ode upucat... pa mu ja kažem "ok... aj ne 10.000 al recimo da za 500 kuna kupi cipele"... pa onda kaže "e onda bi joj samo reko da lupa glavom o zid"... is it only me or... bivšoj sam par puta znao kupit bon za mobitel... pa mi je jednom rekla da ne kuži zašto joj dajem moj novac... rekao sam joj "srce... to nije moj novac... to je naš novac" i dan danas tvrdim... u vezi za mene nema "ja i ti" nego samo "mi"... so... call me naive... but oh well :o) |
Fear
Gledo sam buffy da ne moram mislit malo ove dane...
naravno imalo je suprotni efekt... pogotovo rečenica "understand we'll go hand in hand but we'll walk alone in fear" ... istina... al ne zato jer nas ljudi napuste... ne... nego kada nas je strah... mi se povučemo sami u sebe i ne damo nikome blizu... i tako sami pojačavamo svoje strahove... ko postoji jedna izreka iz andromede... "the universe doesn't always give us what we want, it gives us what we need" previše vremena sam provodio pomagajući drugima... i dan danas neznam da li sam išta postigao... moje baterije su prazne... neko vrijeme već radim an rezervi... al nemam više snage... vrijeme je da počmem moliti... moliti... al kako? Bože, daj mi ponovo snage da vodim ljude kamo si im ti zakazao, i da vršim tvoju volju na ovome svijetu. No neka bude volja tvoja. Jer ja više ne mogu... oprostite svi... |
bleh
great... upravo sam doživio "no one understand my pain anyway" fazu...
mislio sam da je to nešto što nikad neću doživjeti... oh well... all things aside... grozno sam... doduše kad idem na poso... ili kad se vraćam sa posla... fućkam... i čak imam smješak na licu... i actualy to ozbiljno mislim... al kad sam doma... i kad trunem... oh well... ove dane ću možda govorit par gluposti... ignorirajte to... to je otprilike ko kad se svoje svađa... i govori stvari koje actualy ne misle... nego ih govore samo zato da bi jedan drugome naudili... nešto slično ja sada radim... ne sa namjerom da naudim... nego možda ko... well... poslije prekida sa bivšom sam govorio joj par veoma glupih stvari... time sam ju povrijedio... jako... ne... nisam ju vrijeđao al... jednostavno sam htio da vidi... nije mi bilo jasno kako ne može vidjeti što meni... točnije NAMA radi... nakon nekog vremena sam prekinuo kompletno kontakt sa njom... ko prvo jer joj time samo dižem tlak... a ja ne želim apsolutno nikome naudit... hell... čak i kad mi muha sjedne na stol ju ne mogu ubit... mislim... pogledajte joj u oči... i jednostavno... žao vam je... a sa druge strane... mene je boljelo... bog zna koliko puta joj se želim javit... al znam... i da joj samo pošaljem jedan sms... "sretan rođendan" ili "sve najbolje u novoj godini"... slomio bih se... trenutno... napuknutostaklo je stabilnije od mene... šalio sam se danas sa zaštitarom u banci "hej... zaposlenik poludio i škarama ubio zaštitara... garant tema za naslovnicu"... nadajmo se da me neće biti na naslovnicama... još se držim... doduše ako bude samoubojstvo će garant pisati "bio je vedar i smješan dečko, uopće ne vidimo razloga zašto je to napravio"... well... možda bi kolege u banci rekli "osim što je zadnjih par tjedana stalno lajo ko pas bez razloga" :o) al to bi sigurno izostavili... oh well... idem se valjat jedno sat vremena u krevetu sa jedne strane na drugu... dok vi... well... gledate televiziju... spavate... uživate sa dekima... bojite se bit otvoreni... sumljate u dobro u svijetu... pojma nemam što radite u ovo doba noći... ili kad god da ovo čitate... head... hurts... ... must... sleep... ... ... sorry šta ti kradem ° ali... °5 minuta° P.S. još dvije stvari... spasite životinje... mislim... koliko šesto vidite akcije "spasite gladne" ili "spasite djecu bez roditelja" ili "zaustavite ratove"... sorry... al mi se digne tlak kad vidim takve prosvjede... vegetarijanci... aj... neću nikome sudit kako da jede... al... kako ono ide vic "i čovjek se pomoli, bože podari ovom lavu kršćanske misli... i lav nejednom stane... te se prekriži i kaže bože hvala ti za ovo jelo koje si mi darovao" druga stvar.. mislim da sumljam u ono što radim... realy... koliko ljudi sam pomogo? koliko ljudi se osjećauu bolje zbog mene? koliko se osjeća gore zbog mene? koliko se osjeća puno bolje od kad ja više nisam dio njihovog života? možda bi stvarno bilo najbolje promjenit poso... ko što je rekla mala curica za novine nedavno "ja želim biti bombaš samouboica kad odrastem kao i moja baka"... bleh... dost mi je svega... |
Par sitnica...
prvo da komentiram...
T... još nisam napravio robota koji bi mi to zadovoljstvo ujutro dozvolio... but i'm working on it ;o) ja nemam nikog oko sebe... doslovce... osim starce hehe complicated... ma ak hugam jastuk i mislim na nekog... boli kad otvorim oči pa to ne radim :o) osim tog... ko što sam baš reko frendici... danas sam krepan od posla.. najradije bi u krevet i mazio se sa curom... doduše moj cunning plan ima jednu malo zakačku... nemam curu :D foraken... može... samo ja, ti, krevet i doručak... ček... ovo je ispalo sad krivo :D daklem... hororskop mi kaže da bi se mogo uskoro zaljubit u nekog koga poznam samo površno... great... ako bude u pravu... još jedna internet veza... kako kaže pjesma... e citiram doslovce al mogla bi nam desiti se ljubav mogla velim al ja još neznam dal to želim ili ne želim :o) i direktor moje direktorice je ljut na mene... očito ne voli ljude koji mu se ne *kašlj kašlj* realy... direktori... svaka čast par iznimaka kao što je moja direktorica... al svi smatraju da su oni božanstva i ako se prema njima loše ponašam sam sa drugima još i gori... umišljena, razmažena derišta... kako sam ono nedavno reko... stop the world, i want to get off... |
Toast
Znam, znam...
ovaj zadnji post je kratko bio gore... i svi vi imate i drugog posla i ne gledate dnevno blogove i tak... al shvatio sam dvije stvari... 1. svaki puta kada sam na dnu... kad više ne mogu... kad mi "treba" nečija ruka... oko mene nema nikoga... naravno... mogo sam nekim ljudima i poslat sms... naravno vjerojatno ti ljudi onda nebi imali love na mobu... ili bi i oni bili u problemima pa bi ja reko "ma nije ništa... samo da vidim kako si"... i tako ja gledam u svijet... i svijet gleda u mene... i mi se gledamo... dok ja ne slegnem ramenima, uzdahnem i... 2. jeste ikad primjetili kako je predivno kad se ujutro probudite uz miris toasta, marmelade i svježe pržene kave? ... |
...
Želim pisati...
Želim skakati... Želim vrištati... Želim plakati... ... ... ... I što onda? Mislio sam samo ovo postati... al nemir me natjero iz kreveta da editam... 250 jubilarni... jupi... Neki od vas znaju... oni koji ne znaju... kad je došlo do prekida izmedju mene i bivše... prvo je pala ona rečenica sa njene strane "I... koje si planove imao" ili tako nešto... ja sam joj rekao da nisam... osim jednoga... onih 5 minuta... i onda je pala njezina spika... znate one "znaš... razmišljala sam"... jedna od fraza koje kad čuješ... zaledi ti se krv u žilama... al... ne pišem zbog toga nego... zbog 5 minuta... jer se valjam po krevetu ko da sam opsjednut demonom trenutno... 5 minuta... često smo koristili tu... frazu? što je značila... neznam kojim povodom sam joj to pričao al jednom smo pričali o budućnosti i željama... i ja sam joj rekao da je jedna od mojih rijetkih želja za budućnost ta... da želim provest 5 minuta u nečijem zagrljaju... al ne samo bilo kakvih 5 minuta u bilo kakvom zagrljaju... nego jedan od onih zagrljaja... kad sve nestane... vrijeme... brige... postor... sve... jedino što ostaje... ste ti... osoba u tvoj zagrljaju... i zagrljaj... apsolutno ništa drugo nije tu... sve brige su zaboravljene... vrijeme nije bitno... 5 minuta... 5 minuta koji prožu za tren... a traju čitavu vječnost... 5 minuta... 5 minuta... potpunog mira... ništa za misliti... ništa za raditi... samo ti... on/ona... i zagrljaj... 5 minuta... 5 minuta... 5 minuta... i ako ih uskoro ne dobijem... i ne smirim srce i razum... nadam se da ste bar vi drugi dobro :o) |
|
Shine bright morning light Now in the air the spring is coming Sweet blowing wind Singing down the hills and valleys Keep your eyes on me Now we're on the edge of hell Dear my love, sweet morning light Wait for me, you've gone much farther Too far |
God's Great Plan
O čemu želim pisati...
Angel... ti si me u biti potakla na ovu temu... ako budeš pročitala... hvala :o) jeste ikad poslali sms tipa "reko bi ti al ne stane ni djelić svega u 160 znakova" ? :o) tako se ja osjećam... toliko toga bi svima vama rekao... al sve to ne stane u jedan životni vijek :o) počmimo ovako... jednom sam sanjao jedan jako kratki san... trajo je svega par sekundi... bio sam "negdje" i samo najednom od tog negdje sam se "stvorio" na jednoj livadi... i oko mene je bilo bliještavo svijetlo... zasljepljuče... al... u isto vrijeme... ga nije bilo... svjetlo kojega si sjetio... i vidio... a sa druge strane je sve bilo normalno ko i svaka livada u proljeće... i shvatio sam u tom trenu... tečko je to za opisati... možda je stvarno bio Bog... možda se moja mašta ili podsvjest poigravala samnom... u tom trenutku na livadi... u tih par sekundi... ZNAO sam... Bog je oko mene... osjećao sam mir... toplinu... nešto što se jednostavno ne može u riječi staviti... i znao sam "sve tajne svemira"... sve mi je bilo tako... jasno... nije bilo pitanja... nije bilo sumnji... sve je bila... harmonija... Bog... ako vjerujete u njega... on je iznad svega... zamislite to ovako... jedan list papira... trokutast... lijeva strana, koja je vrh trokuta, je početak... "veliki prasak"... desna strana, strania trokuta, je kraj... ne kraj ko kraj... nego kraj materijalnoga svijeta... poslije velikog praska... može se svašta dogoditi... no veliki prasak je početak materije... a kraj... postoje neopisivo mnogo krajeva... sve što mi napravimo... mjenja kraj... sve što naš susjed napravi mjenja kraj... bog... je iznad tog papira... i on vidi sada, u ovaj čas, početak... sve krajeve... ali i sve ono između... dok mi... smo na tom papiru... i mičemo se prema kraju papira... svatko od nas ima svoj trokut u tom trokutu... rođenje... koje je vrh... i smrti koje su stranica suprotna tom vrhu... i neprestalno se mičemo od vrha prema stranici... na to ne možemo utjecati... no... možemo utjecati dali hoćemo gore... ili dolje... to je "slobodna volja"... no što bog radi... (oprostite na malim slovima svi koji čitate hehe) on slaže sve te naše male trokute u taj veliki trokut... i pokušava napraviti najljepšu sliku koja postoji... i pošto on već zna kako ta slika izgleda... on nas POKUŠAVA navesti da idemo pravilno... ili dolje... ili gore... sotona sa druge strane... on nas pokušava navesti na suprotno... što je rezlutat te "borbe dobra i zla" ? jedna velika puzla sa 2 igrača... gdje svatko pokušava složiti svoju sliku... ko jedna ogromna partija GOa... bog stavi svoj kamenčić... lucifer svoj... bog svati svoj i preokrene nekoliko luciferovih... lucifer stavi svoga i preokrene nekoliko onih koje je bog postavio... no... što je najbitnije... Bog je onaj koji stavlja zadnji kamenčić... a zadnji kamenčić će preokrenuti cijelu sliku... um... i sad sam se opet izgubio u vlastitim mislima... kad moj mozak ima samo dvije brzine... radi i ne radi hehe... ono bitno za NAS... mi ne vidimo onaj veliki trokut... mi niti ne vidimo ovan naš trokut... mi vidimo samo di smo... i neke od mjesta na koje možemo sljedeće ići... Bog je onaj koji vidi cijelu sliku... i on nas navodi iako to ponekada ne izgleda tako... Je li netko gledo bruce almighty? život mu je bio koma... i djelom je sam kriv jer nije htio vidjeti... no... da stvari nisu bile tako loše... nikada na kraju ne bi vidio sliku sa božeg stajališta... i jednim "malim" potezom... bog je od kaosa stvorio savršenstvo... ne samo za Brucea... nego i za ogromnu količinu drugih ljudi... ko ona igra sa koncem... kad jedan drugom dodje se konac a ruke i svaki puta ga onaj drugi malo više zapetlja... no i jedan i drugi točno znaju poteze... i nakon određenog broja poteza... konac će se od kaosa rasplesti i sve će biti jasno :o) Hm... do i make any sense here? :o) Can't blame me for trying :o) P.S. ako me netko ne kuži pola posto... i nije mu do toga... evo nešto i za njih Dance Battle |
Past, present and future...
Šta radim...
sjedim za kompom... mislim se šta moram još obavit većeras i ddal da odem spavat kad to sredim ili gubim vrijeme za kompom uz igrice ili tako nešto... i... slušam craig davida... walking away... bila je danas na radiju i automatski uz tu pjesmu mi pada i druga pjesma na mojoj play listi na pamet... richard marx... hazard... naime... moja bivša bivša... well... isto veza na daljinu... za one koji neznaju... nikad nisam imo pravu vezu u 4 oka... jedino od fizičkog kontakta što sam imo (izuzmimo hugove)... je jedan poljubac od bivše NAKON veze... eto ;o) šta sa te dvije pjesme? well... ja i bivša-bivša smo znali visit na telefonu i nije imala te pjesme na kompu pa sam joj tu i tamo pustio pjesme... tako da su mi se te pjesme vezale za sjećanja i nju... tako da kad je danas david bio na radiju sa tom pjesmom... sjetio sam se bivše-bivše i puno sjećanja me preplavilo... lijepa sjećanja... rijetko kada imam ružna... mislim imam ih al ne prizivam ih :o) da... i od toga je prošlo već jedno 5 godina... dolazimo iz prošlosti u sadašnjost... tip koji sjedi za kompom... piše o prošlosti koja je izgubljena... nezna šta bi sa sobom... sutra sveti niko... i šta imam od sutrašnjeg dana? masu ljudi u banci koje moram "opsluživat" i uz to sve moram lege častit kavom jer mi je imendan... još će me i za uži pokoji od njih potegnut... čudna tradicija... a za poklon... heh... right... budućnost... T... očito da ne mogu ostat ovakav... jer ako ostanem ovakav... kakvu budućnost imam? poso koji nije na stalno... a i da je... iscrpljuje... a plaća nije ko zna šta... bez cure... bez perspektive... bez društva... tako da te moram pitat... or else... WHAT... :o) pametna rečenica za kraj? ... perite se iza ušiju u uvijek pojedite svo zelenje sa tanjura? :o) I think about my life gone by And how it's done me wrong There's no escape for me this time All of my rescues are gone, long gone |
Lud u mozak, malo sam maka...
Ne... neću o TBFu :o)
Schizotypal personality disorder SPD... ne... ne njemački SPD :D A mnemonic that can be used to remember the criteria for schizotypal personality disorder is ME PECULIAR: M - magical thinking that influences behavior, superstitiousness or the paranormal well... sometimes... E - eccentric behavior or appearance yep... me P - paranoid ideation um... yea.. E - experiences unusual perceptions sure! C - constricted affect not sure... yea... i think yea... U - unusual thinking & speech duh.... *drool* :o) but yea... ME! L - lacks friends *nod* I - ideas of reference hmm... not often but yea... A - anxiety (socially) YEP! R - rule out psychotic disorders & pervasive developmental disorder Not sure ;o) sooo... i'm y schizo! If you see me, please contact the nearest hospital. TY! |
Lost
Just when I'd stopped opening doors
Finally knowing the one that I wanted was yours. Making my entrance again with my usual flair. Sure of my lines. No one is there. Don't you love farce? My fault, I fear. I thought that you'd want what I want. Sorry, my dear. But where are the clowns? Send in the clowns. Don't bother, they're here. u komi sam... ako se uskoro BILO što ne dogodi... a da nije iz MOJE snage... slomit cu se... samo ne vidim tko ce me podignut ovaj puta... In other news... kido sam se od smjeha kad sam ovo gledo... Dating Asian Al Bush a ovo me onda bacilo natrag u depru Why do you wake up? hm... why do I wake up... |
| < | prosinac, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv