Maturanti PPG
27.06.2006., utorak
Dogovor za završnu svečanost
Kao prvo, čestitam svima na položenoj maturi!  Podsjećam vas da sutra u 12 morate doći u školu potpisati se u matičnu knjigu kako biste mogli dobiti svjedodžbe. Poslije toga, imat ćemo generalnu probu prije svečanosti - morate isprobati toge, čuti gdje, kako i kada se krećete sutra i tome slično. Vidimo se sutra!  - prof. |
23.06.2006., petak
ŽIVJELI I PREŽIVJELI!!!  jeeeeee  |
JJJJJJJJEEEEEEEEEEEEIIIIIIIIIIIIIIIIIIII  SAD SVI MOŽEMO OPUŠTENO OVAK |
|
AAAAAAAAAAAA GGGGGGGGGGGGGGGGOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOVVVVVVVVVVVVVVVV NAJJJJJJJJGORI DIO MATURE!!!!!!!!!!!!!!!!! |
jeeeeeeeeeeeeeeeee  |
|
GOTOVO!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! :D :D :D |
22.06.2006., četvrtak
|
AAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAA NEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEE ZAŠTOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOO *?&#%&/?**!"#$%$#%!%!%&"(()=)"/"&"%     SVEEEEEE ZNAM, BUAHAHAHAHAHAHAHAHAH  da ziiiheeeerrrr  TEEEEKMAAAAAAAAAAAAAAAAAA |
PITANJE ZA PROFU!!!!
|
S obzirom da sam se u zadnje vrijeme puno raspitivao o maturi došao sam do nekih stvari koje me jeko muče. Svi, ali baš svi koje sam pitao,a već su prošli maturu, tvrdili su mi kako u svakoj školi profesorica dopusti učenicima da za vrijeme slaganja koncepta mogu imati skripte ili knjigu i služiti se njima te si tako olakšati posao, jer ne znam koliko je moguće tražiti od učenika da nauče sve četiri godine gradiva iz hrvatskog. Isto tako me zanima kolika je moja ocjena ako sam pismeni dio napisao za pozitivnu ocjenu,a usmeni dio odgovorio za negativnu ocjenu? da li je to pad ili prolaz? I šta ako padnem samo hrvatski? moram li sve ponovno i kada? Unaprijed se zahvaljujem na odgovorima... Zabrinuti |
15.06.2006., četvrtak
|
sutra je obranaaaa !!!!!!!  |
Romantizam
|
Potječe od francuske riječi romantisme. Europski književni umjetnički pokret, i stilska epoha, koja se javlja krajem 18. i početkom 19. stoljeća. Tada nastaje roman, pripovjedno djelo u kojem se događa nešto nestvarno ili su krajolici opisani melankoničnim tonom. Javlja se u vrijeme Francuske revolucije (1789.), koje potvrđuje nezadovoljstvo prosvjetiteljstvom i otpor prema racionalizmu. Naglašava se osjećajnost i doživljaji čovjekova unutarnjeg svijeta, individualizam te poistovjećivanje pisca i glavnog junaka u djelu. Romantičari se vraćaju prirodi i zanimaju za egzotične zemlje. Prepuštaju se mašti koja ih dovodi do tajanstvenih i natprirodnih pojava. Tada se posebno cijeni bajka, a njen je najistaknuti pisac Hans Christian Andersen (Bajke ispričane djeci, Nove bajke i priče, Slikovnice bez slika.). Stvara se romantični pesimizam, poznat pod nazivom “svjetska bol”. Mladići vrše samoubojstva zbog ljubavi; izražavaju potrebu za pronalaska samog sebe, bez čega je život besmislen. Javlja se zanimanje za povijest, narodne jezike i za narodno stvaralaštvo. Romantizam se najprije javlja u Njemačkoj otkud se širi po ostalim europskim zemljama. Glavni su predstavnici u njemačkoj književnosti: Novalis, Johan Wolfgang Goethe i Fridrich Schiler; u engleskoj književnosti: William Wordsworth, S. T. Coleridge, George Gordon Byron, Walter Scott i John Keats; u francuskoj književnosti: Alphonse de Lamartine, Victor Hugo i FranÇois-René de Chateaubriand; u ruskoj književnosti: Aleksandar Sergejevič Puškin i Mihail Jurjevič Ljermontov; i američki predstavnik Edgar Allan Poe. by:  LEEEEEEEEE |
13.06.2006., utorak
REALIZAM U EUROPSKOJ KNJIŽEVNOSTI
|
- lat. realis – stvaran - pravac u književnosti koji je trajao od 1830. – 1870. - javlja se u Francuskoj, Engleskoj, Rusiji - pisci se okreću stvarnosti, promatraju, analiziraju, opisuju, kritiziraju - realizam je naziv za: književni pravac metodu književnog stvaranja -NAČELO KRITIČNOSTI: pisci kritiziraju društvo i negativne društvene pojave -NAČELO OBJEKTIVNOSTI: objektivno opisuju stvarnost oko sebe NAČELO TIPIČNOSTI: likovi su tipični predstavnici svoje klase pisci opisuju sve društvene slojeve i prostore -KNJIŽEVNE METODE opisivanje (eksterijer, interijer, lik) pripovijedanje dijalog unutarnji monolog (Dostojevski) -POSTUPCI PISACA REALIZMA: opis prostora, eksterijera, interijera detaljno vanjski opis lika porijeklo lika socijalni status lika psihološka karakterizacija lika Predstavnici realizma -FRANCUSKA: STENDHAL, BALZAC, FLAUBERT, MAUPASSANT ENGLESKA: DICKENS, THACKERAY, TWAIN (američki) RUSijA: GOGOLJ, TURGENJEV, DOSTOJEVSKI, TOLSTOJ Ruski realizam -RANI REALIZAM GOGOLJ (Kabanica, Revizor, Mrtve Duše) -RAZVIJENI REALIZAM TURGENJEV (Lovčevi zapisi) – utjecao na Gjalskog u Hrvatskoj -VISOKI REALIZAM TOLSTOJ (Ana Karenjina, Rat i Mir) DOSTOJEVSKI (Zločin i kazna, Idijot) – izjavio da smo svi izašli ispod Gogoljeve kabanice Honoré De Balzac -francuski predstavnik -u svojim romanima dao sliku Francuskog društva; kritičar društva -OTAC GORIOT -realističan društveni roman; roman lika -tema: Analiza francuskog društva početkom 19. st. u Parizu -LIKOVI Otac Goriot – bivši tvorničar tjestenine Anastasie de Restand – njegova kći Delfine de Rastignae – student, siromašan plemić Vantrin – bivši robijaš fabula se dijeli na 3 dijela: 1. OTAC GORIOT 2. EUGENE 3. VANTRIN -problemi u djelu: pretjerana roditeljska ljubav, pogrešan odgoj, novac kao smisao života, moralne deformacije u društvu, želja za uspjehom Fjodor Mihajlovič Dostojevski -rođen u Moskvi -prvi roman „Bijedni ljudi“, 1846. Tada ujedno započinje svoju 1. Gogoljsku fazu koja traje do 1849. kada je poslan u Sibir na 10 godina -prvi roman nakon povratka „Zapisi iz mrtvog doma“ -djela: PONIŽENI I UVRIJEĐENI, ZLOČIN I KAZNA, IDIJOT, BJESOVI, BRAĆA KARAMAZOVI -ZLOČIN I KAZNA -psihološki, društveni, kriminalistički roman -psihološki jer opisuje psihička stanja lika, uvodi unutarnji monolog -kriminalistički jer ima sve osobine krimi-romana: a) zločin, b) ubojica, c) istražitelj. Razlika je samo u tome što ovdje na početku znamo tko je ubojica. -društveni jer opisuje i kritizira društvene probleme Carske Rusije. (Lihvarenje, siromaštvo, zločin, društvena nepravda, prostitucija, alkohol) -mjesto radnje: PETROGRAD, 19. st. -LIKOVI: RODION RASKOLJNIKOV – siromašni student (podvojena ličnost) DUNJA – njegova sestra SONJA MARMELADOVA – prijateljica prostitutka RAZUMIHIN – njegov prijatelj (razumna osoba – simbolika imena) LUŽIN – Dunjin zaručnik SVIDRIGAJLOV – nasilnik PORFIRIJE PETROVIČ – istražitelj ALJONA IVANOVA – lihvarica -radnja romana traje 9 dana - očituje modernost romana -likove možemo podijeliti na 3 grupe: DRUŠTVENI BUNTOVNICI (Rodion) NEMORALNE OSOBE (Svidrigajlov, Lužin) HUMANE, POŽRTVOVNE OSOBE (Sonja, Dunja) -Rodionovo opravdanje zločina: postoje izuzetne ličnosti kojima je dozvoljeno da u ime viših ciljeva učine zločin Lav Nikolajevič Tolstoj -ANA KARENJINA -realistični društveni i ljubavni roman -roman o braku, obitelji i obiteljskim odnosima -mjesto radnje: PETROGRAD -tema: Tragična ljubav Ane Karenjine i društveno-ekonomski problemi u Rusiji -LIKOVI: -ANA KARENJINA -ALEKSEJ ALEKSANDROVIČ KARENJIN – njen muž -STIVO OBLONSKI – njezin brat -DOLI OBLONSKI – njegova žena -KITTN – Dolina sestra, Levinova žena -LEVIN – seoski plemić, Kittin muž -ALEKSEJ VRONSKI – Anin ljubavnik -MOTO: osveta je moja, ja ću je vratiti; Sve sretne obitelji nalik su jedna na drugu, a svaka nesretna obitelj, nesretna je na svoj način. -povezane su dvije fabule koje se izmjenjuju: 1. LJUBAVNA PRIČA ANE I VRONSKOGA 2. LJUBAVNA PRIČA KITTN I LEVINA -tema braka iscrpljuje se piščevom analizom triju likova: 1. ANE I KARENJINA 2. DOLI I STIVA 3. KITTN I LEVINA -problemi u djelu: LJUBAV I BRAK, PRAVO NA LJUBAV, PRELJUB, NEMORAL VISOKOG RUSKOG DRUŠTVA, POLOŽAJ KMETSTVA, DRUŠTVENA NEPRAVDA -kroz lik LEVINA iznosi svoje vlastite ekonomske i društveno-političke ideje o potrebi reforme društva, o pravednosti NIKOLAJ VASILJEVIĆ GOGOLJ -ukrajinski pripovjedač i komediograf -javio se na prijelazu romantizma u realizam -književni rad započeo je s pripovijestima punim fantastičnih elemenata temeljenih na ukrajinskim bajkama i legendama -kasnije se u romanu «Mrtve duše» i komediji «Revizor» okreće društvenoj kritici feudalne Rusije -vrlo se često prema svojim likovima odnosi ironično -najpoznatija zbirka pripovijesti je 'Mirgorod'' (Kabanica, Nos…….) -poznata mu je romantična pripovijest iz života kozaka – Taras Buljba IVAN SEREGRJEVIĆ TURGENJEV: -pripadao je ruskome plemstvu -obrazovao se je u inozemstvu u kojem se kretao u književnim krugovima -najpopularnije djelo: zbirka pripovjedaka iz seoskog života 'Lovčevi zapisi' -autor je nekoliko romana u kojima su aktualne probleme ruskoga društva: -Rudin -Očevi i djeca (opisuje život takozvanog suvišnog čovjeka) -Plemičko gnijezdo -od svih ruskih pisaca najviše je utjecao na hrvatske pisce realizma (Kumčić, Gjalski) NATURALIZAM -1870. – 1890. -određuje čovjeka kao biološko biće, poziva se na genetiku -na čovjeka utječu 3 elementa: nasljeđe društvena sredina povij, trenutak -ESTETIKA RUŽNOĆE – opisuje ružne teme života -teme: NASTRANOST, ZLOČIN, DUŠEVNA BOLEST, IZOPAČENOST -predstavnici: Francuzi. : E. Zola, Guy de Maupassant, braća Goncourt (Gonkur) Talijan. : Verga Rus Gogolj (komedija Revizor) Šveđanin August Strindberg - drama Gospođica Julija Njemac. : Hauptmann (drame) EMILE ZOLA -utemeljitelj naturalizma .- predgovoru romana Therese Raquin u djelu Eksperimentalni roman daje ove osobine naturalizma: - pisac mora biti istraživač, promatrač ; mora opisivati fotografskom točnošću - pojedinac je rezultat društvene sredine (po teoriji Hippolytea Tainea - čit. Hipolit Ten) i nasljeđa (po Darwinu), a pokreće ga biološka motivacija - nagoni - treba prikazivati mase, a ne pojedinca, fotografskom točnošću - pisati objektivno , a ne subjektivno GUY DE MAUPASSANT -francuski naturalista, majstor novele -poznat po tome što je samilosti opisivao svoje likove pod utjecajem Zole -najpoznatije novele: 'Horla', 'Na vodi', 'Ogrlica'…. -najpoznatiji romani: 'Pierre i Jean', 'Jedan život'  |
Onima koji nisu danas bili na pripremama IV.
|
Dans smo imali zadnje pripreme. Ponavljali smo nezavisno i zavisno složene rečenice (gramatika), liriku, epiku i dramu (književnost). Znate moju e-mail adresu, nemojte se ustručavati javljati ako imate ikakvih problema ili nedoumica. Naglašavam još jednom da morate početi učiti! Odmah! Sada! UČI! - prof. p.s. Pozdravlja vas prof. Ivančić  i poručuje vam da... (pogledaj gore!) p.p.s. UČI! |
12.06.2006., ponedjeljak
Obavijest onima koji danas nisu bili na pripremama III.
|
...i onima koji jesu. :-) Danas smo završili s promjenjivim vrstama riječi. Za sutra pripremite SVA pitanja koja me morate pitati da ne gubimo vrijeme na stvari koje već *znate*. :-) To uključuje otvaranje bilježnica, razmišljanje o pitanjima, ponavljanje, čak i UČENJE! :-) Na posao - vrijeme leti... - prof. |
07.06.2006., srijeda
U REGISTRATURI-Ante Kovačić
 TEMA: Odrastanje i sazrijevanje seoskog mladića u gradskoj sredini. MJESTO RADNJE I MJESTO RADNJE: Radnja se zbiva u Hrvatskoj u 19.st. OSNOVNE MISLI: Gradska sredina negativno mijenja ljude; ljubav nema granica. KRATKI SADRŽAJ: Ovaj veliki roman započinje prepirkom spisa i registara, a nastavlja se kao "raspredanje" glavnog junaka u obliku ispovjesti, kojoj je cilj da razobliči kritički hrvatsko društvo onog vremena u rasponu od osirotjelih seljaka i pogospođenih opanaka do pokvarene gospode. U registraturi je prije svega svjedočanstvo o mučnom probijanju kroz život jednog seljačića, u čemu nalazimo istinite i ujedno tipične crte ne samo Kovačićeva životopisa. Glavno je lice Ivica Kičmanović sin seljaka Jožice, veseljaka koga su zbog sviranja u seoskom "orkestru" seljani nazivali "Zgubidanom". Njihov najbliži susjed, zdepasti "Kanonik", imao je kćer Anicu i sinove Peru i Mihu a kako su Jožičina djeca bila bistrija, razvi se zavist i suparništvo. Ivica odlično završi osnovnu školu i uz pomoć Mecene nastavi se školovati, živeći u kući svoga dobrotvora, kod njegova "kumordinara " Žorža. Mecena je neženja, bogat, maglovite prošlosti: ima na duši živote nekolicine ljudi kojih je smrt posredno skrivio pošto je obeščastio lijepu seljanku Doru. Kad je Ivica navršio devetnaestu godinu, k Meceni se doselila Laura, njegova rođakinja, djevojka čudne prošlosti i još čudnije budućnosti. Međutim, Ivica ustanovi da je ona Mecenina ljubavnica pa se i sam s njom splete, zbog čega ga Mecena otjera iz svog dvorca. Ivica se vrati kući gdje ga opet dočeka zavist obitelji susjeda "Kanonika", kojega je sin Miha bogatom ženidbom obogatio. Mecenu je u međuvremenu Laura otrovala i opljačkala, saznavši nakom toga iz jednog pisma da joj je on zapravo otac, a suluda davno obeščašćena Dora - mati. Laura potraži Ivicu i pomogne Jožici da izgradi novu kuću. Seljani su ih ogovarali zgog divljeg braka ali Laura se ne želi lišiti slobode pa radije pošalje Ivicu natrag da završi školovanje, a sama nastavi živjeti s Mihom, sve dok njegova žena Justa ne preminu u neobjašnjivim okolnostima, uz asistenciju Laure. Ivica spozna da je Laura zločinka i želi se vjenčati s "Kanonikovim" kćerkom Anicom, kojoj nađe službu kod neke gospođe, gdje je i sam radio kao instruktor. Laura u dogovoru sa svojim novim ljubavnikom Ferkonjom udavi i Mihu, pokrade Mihin novac i pobjegne, ali kod podjele plijena ubije i Ferkonju. Hajdučica Laura ipak želi ponovo osvojiti Ivicu, a kad je ovaj odbije ona s razbojnicima provali na njegove svatove i pobije ih redom: Ivičinu majku, oca Jožicu, "Kanonika", otme Anicu te je u šumi unakazi tako da joj odreže grudi. Ivica je preživio pokolj, pa ranjen svjedoči na sudu protiv Laure koju napokon strijeljaju. Iz njezinih grudi ne kanu ni kap krvi. Ivica se počinovniči, postane registratorom, ali ubrzo poludi, zapali sve spise i sam izgori u tom plamenu. LJUBAVNI TROKUTI Vrlo značajnu ulogu u pokretnaju radnje imaju ljubavni trokuti. Oni su i uzrok većini nemoralnih, ružnih radnji. Prvi ljubavni trokut čine Ivica-Laura-Mecena, što je Ivici uzrokovalo protjerivanje iz Mecenina doma. Najviše ljubavnih trokuta nalazi se u trećem djelu romana. Prvo Laura-Miho-Justa,a nakon Justine smrti, koja miriše na Laurino maslo, stvara se novi trokut Miha-Laura-Ferkonja. Navedeni se ljubavi trokut raspliće tako da Laura i Ferkonja ubiju Mihu, a zatim Laura ubija Ferkonju. Laura najzad pokušava pridobiti Ivicu no on je odbija opredjeljujući se za Ančicu i tako se stvara posljednji ljubavni trokut romana Laura-Ivica-Ančica koja završava tragično. STIL I JEZIK Roman u registraturi sastavljen je kao svojevrsna biografija pisca. “U registraturi” je realistička, polubiografska freska u tri djela u kojoj pronalazimo realističke, romantističke i naturalističke elemente. Romantički elementi u djelu dolaze do izražaja u crtanju lica crno-bijela tehnika te u patetičnom stilu kojeg Kovačić upotrebljava. Nalazimo ih i u Ivičinom odnosu sa Laurom. Realistički elementi djela pojavljuju se u socialno–psihološkom motiviranju lica. Roman ima čvrstu fabularnu okosnicu i opisi su konkretni i detaljni. I svi događaji su realno prikazani, a jošjedan značajan element realizma, je jezik sredine, svaki čovjek govori karakteristično. Sam izbor književnog roda i vrste u ovom slučaju roman, koji se uz pripovjetku smatra karakteristikom razdoblja realizma. Naturalistički elementi dolaze do izražaja u opisvanju zločina koje čini Laura i njena družba. Najčešći su u završnom djelu romana kada se fabula razvija u smjeru fantastike, a scenom dominira Laura. Prvi dio je pisan u ih formi, Ivica Kičmanović, pripovjeda svoj životopis, dok u drugom i trećem djelu romana ulogu pripovjedaća preuzima pisac. U središnji fabularni tok uključuju se epizode iz seoskog života koje ilustriraju nove društveno-ekonomske odnose u selu i psihologiju sela. Pisac se ne iscrpljuje samo događajima koji se tiču izravno glavnog junaka, već portretira i sporedne likove. Da bi objasnio njihovo značenje Kovačić prati svoje junake od početka, daje njihove biografije. Opisi sredine u kojoj su smješteni junaci su vrlo detaljni i razumljivi. Kovačić vrlo dobro oslikava sredinu u koju su vješto uklopljeni i likovi. Slike seoske idile i nemoralnog gradskog života toliko su jake da se čitajući djelo u glavi nalazimo na mjestu gdje se odvija radnja. Zbog toga ekranizacija ovog djela nije predstavljala veći problem. U djelu je zastupljen velik broj jezika, čime nam Kovačić želi pokazati utjecaj tuđinaca na našim prostorima. Gospoda se srame svoga materinjeg jezika pa često koriste rečenice iz drugih europskih jezika posebice njemačkog, latinskog, talijanskog… Kovačić nas poput Kozarca upozorava na neiskorištene resurse koje imamo u Domovini. Tim resursima se koriste tuđinci koji zaposjedaju našu zemlju, sijeku naše šume, te ruše stoljetnu povijest, namečući svoje jezike i zakone. U radnji nalazimo brojne komične situacije, koje izazivaju smijeh, no ta se komedija daljnjom razradom radnje pretvara u tragediju, koja izaziva zgražanje i osud. Djelo obiluje kontrastima prije svega u opisima seoske sredine i odnosu te sredine prema gardskoj. U cijelo djelo su utakna piščeva razmišljanja, upozorenja i sl. Želi nas uvjeriti da gradska sredina kvari ljude, što mu je i pošlo za rukom jer i ja sam se čitajući posramio što živim u gradu. by:Lea  |
06.06.2006., utorak
Obavijest onima koji danas nisu bili na pripremama II.
 Danas smo ponavljali promjenjive vrste riječi - imenice, pridjeve i zamjenice. Sljedeći put radimo glagole i nepromjenjive vrste. Ustrojstvo rečenice (subjekt, predikat, itd.) smo počeli na jednom od ranijih satova - to moramo završiti i ponoviti. A onda i nezavisno i zavisno složene rečenice. Gradivo četvrtog učite doma - imate sve u bilježnicama. I književnost isto tako. Pozdrav svima! - prof. |
Antun Gustav Matoš
Antun Gustav Matoš Godine 1896. Matoš je imenu Antun pridodao ime Gustav. Pučku školu i gimnaziju završio je u Zagrebu, gdje je polazio i glazbenu školu. Godine 1891. upisao se na Vojni veterinarski institut u Beču, ali je studij nakon jednog semestra napustio. Vratio se u Zagreb, koji kao vojni novak napušta 1893. godine. 1894. godine bježi iz vojske, ali je ubrzo uhićen i zatvoren u petrovaradinskoj tvrđavi iz koje uskoro uspijeva pobjeći. Od tada, kao vojni bjegunac, uzdržavajući se sviranjem čela i pisanjem kritika, živi u Beogradu (1894 - 1898, 1904 - 1908), Ženevi (1898 - 1899) i Parizu (1899 - 1904). U nekoliko navrata potajno dolazi u Hrvatsku, da bi se u Zagreb vratio nakon 13 godina, odnosno nakon proglašenja amnestije za vojne bjegunce. Iako je 1910. položio ispite za učiteljsko zvanje, Matoš, uglavnom zbog svojih političkih stajališta, ne uspijeva naći službu. Uzdržavao se od svog književnog i publicističkog rada. Izuzetno književno obrazovanje Matoš je stekao uglavnom svojim radom i intelektualnom znatiželjom, te se upravo njemu može pripisati zasluga za predstavljene svjetske, osobito francuske, književne tradicije hrvatskoj kulturnoj sredini. U raspri starih i mladih Matoš se nije odlučio za ni za jednu od sukobljenih strana, potvrđujući tako samosvojnost svog pjesničkog stvaralaštva. Proza Dobar dio elemenata od kojih je satkana pripovjedačka proza s tematikom "naših ljudi i krajeva", dodirivanje nekih aktualnih društvenih problema i u groteskno-fantazijskom ciklusu će naći odjeka, ali motivi misterija ljubavi, jednako tako i smrti, uopće nokturalnih stanja i atmosfera, u ovom će drugom krugu doći do punog izražaja, produbljenije i intenzivnije doživljeni. Posebnost tih motiva očitovat će se u prvom redu sužavanjem fabulativnih zahvata, analizom pojedinačnih individualnih sudbina literarnih junaka, nestajanjem površnih anegdotskih elemenata i unošenjem nevjerojatnih događaja i bizarnih likova, što će uvjetovati pojačanu psihološku motivaciju, a potiskivanje sociološke u drugi plan. Sve je to rezultiralo činjenicom da je proza ovoga kruga, umjesto regionalnog ili nacionalnog, poprimila širi kozmopolitski karakter. U putopisnoj prozi Matoš je jedan od naših najvećih inovatora. Motiv pejzaža, ne samo kao dio pripovjedne cjeline, nego i kao samostalna tema, novost je koju Matoš, povodeći se za Barresom, uvodi u hrvatsko prozno stvaralaštvo. Njegov pejsaž ne zaustavlja se samo na izvanjskoj slici, on uključuje aktivno svojeg autora: ne samo po lirskoj intonaciji, po izrazu koji nosi osobnu notu i posebnom fokusu kroz koji autor sagledava taj pejzaž, nego naročito po tome što svaki pejzaž obilno razvija asocijacije za promišljanja posve različitih problema. Ta izrazito impresionistička crta, gdje pejzaž dobiva određenu funkciju da kao povod emocionalnom uzbuđenju razvije do maksimuma sposobnost iskričavih asocijacija - tipična je za Matoševe pejsaže gotovo u svim njegovim tekstovima. Posebno se to, dakako, očituje u brojnim njegovim putopisima u kojima je pejsaž isključiva tema: npr., u izvanrednome lirskom putopisu Oko Lobora. Poezija Dok je novele, putopise, kritičke članke i feljtone pisao i objavljivao usporedo od samog početka svojeg pisanja, poezijom se kontinuirano počeo javljati u časopisima dosta kasno, tek oko 1906. godine, i do kraja života napisao je u svemu 80-ak pjesama. Neprijeporno je da je Baudelaire bio veliki učitelj Matošev, od kojega je preuzeo niz formalnih elemenata, i o kome je, ne jednom, oduševljeno i pisao. Osjećaj i potrebu za strogo određenim oblikom - konkretno za formu soneta, smisao za muzikalnost stiha, povezivanje u opći sklad glazbe riječi, boje i mirisa, dakle osjećaj za sinesteziju, vrlo profinjen ritam, te izmjena govorne i pjevne intonacije - vanjske su, vidljive odlike Matoševe poezije. Ljubav i cvijet, možda dvije ključne riječi i njihovo variranje, međusobno pretapanje i pretvaranje čiste apstrakcije poimanja ljubavi u konkretan pjesnički simbol cvijeta - javljaju se kao dominantni motivi u početku Matoševa pjesničkoga govora. Česta pojava motiva smrti u toj lirici, elegičnost, sumornost i baladičnost mnogih njegovih stihova, intenzivno osjećanje prolaznosti i nestajanja, sivilo boja i zvukova, sumnje i doživljaji ljubavi kao velike boli - posljedica su sukoba sna i stvarnosti, najjače izraženih u ponajboljim ljubavnim pjesmama "Samotna ljubav", "Djevojčici mjesto igračke", "Utjeha kose". No, i onda kad je bio najviše obuzet intimnim dilemama i formiranjem vlastitih koncepcija života i svijeta, traženjem puta do ljepote i harmonije, kad je svoja emocionalna stanja izražavao u poetskim pejsažima "Jesenje veče", "Notturno", on je, istodobno, izražavao i svoja patriotska osjećanja koja su bila neraskidiv, sastavni dio njegove ličnosti. U ponajboljim svojim rodoljubnim stihovima "Stara pjesma", 1909., "Iseljenik", razočaran po povratku u domovinu (1908.) malodušnošću Hrvata u khuenovskoj i postkhuenovskoj eri, Matoš piše elegične stihove obojene sumornim doživljajem domovine. Upravo osjećaju za jezik i njegovu melodioznost, u povezivanju subjektivnog, intimnog s objektivnim i općim, i u posebno naglašenoj težnji za modernim izrazom i leži Matoševa poetska veličina. UTJEHA KOSE Gledo sam te sinoć. U snu. Tužnu. Mrtvu. U dvorani kobnoj, u idili cvijeća, Na visokom odru, agoniji svijeća, Gotov da ti predam život kao žrtvu. Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne, Sumnjajući, da su tamne oči jasne, Odakle mi nekad bolji život sjao. Sve baš, sve je mrtvo: oči, dah i ruke, Sve, što očajanjem htjedoh da oživim U slijepoj stravi i u strasti muke, U dvorani kobnoj, mislima u sivim. Samo kosa tvoja još je bila živa, Pa mi reče: - Miruj! U smrti se sniva. 1906. JESENJE VEČE Olovne i teške snove snivaju Oblaci nad tamnim gorskim stranama; Monotone sjene rijekom plivaju, Žutom rijekom među golim granama. Iza mokrih njiva magle skrivaju Kućice i toranj; sunce u ranama Mre i motri, kako mrke bivaju Vrbe, crneći se crnim vranama. Sve je mračno, hladno; u prvom sutonu Tek se slute ceste, dok ne utonu U daljine slijepe ljudskih nemira. Samo gordi jablan lisjem suhijem Šapće o životu mrakom gluhijem Kao da je samac usred svemira. 1910. |
05.06.2006., ponedjeljak
Obavijest onima koji danas nisu bili na pripremama I.
|
Danas smo ponovili što su fonemi, morfemi i alomorfi. Osim toga, ponavljali smo glasovne promjene - morfološki i fonološki uvjetovane (sibilarizacija, palatalizacija, jotacija, nepostojano a, vokalizacija, jednačenje po zvučnosti i po mjestu tvorbe). Dogovoreno je da pitanja na maturi mogu biti i pojedinačne promjene! Prepišite to - nećemo ništa ponavljati, sutra nastavljamo s gramatikom.  - prof. |
Henrik Ibsen - Nora. Lutkina kuća
 KRATKA BILJEŠKA O PISCU: Henrik Ibsen rodio se 1828. g. u Skienu u Norveškoj, u religioznoj građanskoj obitelji. Smatramo ga jednim od najvažnijih dramatičara druge polovice 19. st. Nakon raspada obitelji Ibsen se seli u Grimstadt, gdje pokazuje prve znakove sklonosti ka umjetnosti. Nakon nedovršenog studija posvećuje se pisanju i postaje redatelj i dramaturg Norveškog kazališta. Najveća njegova djela su: Katilina, Komedija Ljubavi, Pretendenti na prijedstolje, Brand, Perr Gynt, Stupovi društva, Lutkina kuća, Sablasti, Divlja patka, Gospođa s mora. TEMA: Položaj žene u patrijahalnom društvu te njena borba za slobodom. Mjesto radnje: Torvaldov stan Vrijeme radnje: Vrijeme božićnih blagdana (100-200 prije današnje godine) KRATKI SADRŽAJ: Nora je djevojka odrasla u obitelji koja joj je pruzila nježnost i sigurnost. Nakon oćeve nježnosti u obitelji isto joj pruža i suprug. Ona, međutim, u svom tom na prvi pogled bezbrižnom i lijepom životu smatra da je samo lutka u rukama muškaraca, najprije u rukama oca, a onda u rukama supruga. Njen muž Helmer je u prošlosti obolio od teške bolesti, ali ga putovanje na jug, točnije Italiju spašava. Da bi došla do novca za put, uzima zelenaški zajam od Krogstaga, koji je bankovni činovnik. Nakon neugodne situacije koju je izazvalo Norino krivotvorenje potpisa na mjenici ona se ne smiruje i odlućuje napustiti muža, djecu i obitelj. Nora se vraća kući pošto je obavila kupnju božićnih darova. Krišom jede slatkiše, jer Helmer tvrdi da će joj oni pokvariti zube. Potrošila je nešto, a dio ostavlja po strani za vraćanje zajma Krogstadu. Božić prije bili su u teškom financijskom stanju i nisu si mogli priuštiti blagodati Božića, sada je Helmer dobio promaknuće u banci na mjesto direktora te si mogu priustiti božićne darove, drvce, većeru, . . Za vrijeme božićnih blagdana u posjet im dolazi gospođa Linde, stara Norina prijateljica koju nije vidjela 10 godina. Gđa Linde je ostala udovica bez djece te je došla u grad u potrazi za poslom, a čula je da joj prijateljičin muž ima vrlo visoko mjesto u banci. Nora joj priznaje da je uzajmila novac kad joj je muž bio bolestan, a ovaj živi u uvjerenju da je to novac Norina oca. U međuvremenu u posjet je došao i Krogstad, beskrupulozni, bezosjećajni gad, kako ga je vidjela Nora, od kojeg je pozajmila novac, koji je također i bivsa ljubav gđe Linde, no to nitko tada nije znao. Helmerov dugogodišnji prijatelj doktor Rank, također dolazi u sobu i njih troje vode beznaćajne razgovore. Kada u sobu dođe Helmer Nora ga moli da zaposli gospođu Linde. Stvar je riješena, jer ionako misli otpustiti Krogstada. Doktor i gospođa Linde odlaze kući . Nora je ostala sama, dolaze djeca i ona se igra s njima. Na kraju čina dolazi Krogstad i prijeti joj da će sve reći njenom mužu o mjenici i krivotvorenju potpisa ako ga Helmer otpusti. Nakon što se Helmer vratio Nora razgovara s njim, ali šef Dioničke banke je već čvrsto odlućio; Krogstad ce dobiti otkaz. Nora se priprema za maskenbal koji se sutradan treba održati, na kojem ce biti obućena u napuljsku ribaricu te plesati tarantelu. Gđa. Linde je došla pokrpati joj kostim i iskreno porazgovarati s Norom o mjenici i zajmu. Nora ponovo ostaje nasamo sa suprugom i pokušava ga nagovoriti da ne otpusti Krogstada, ali budući da je toliko navaljivala, Helmer se naljuti i odmah posalje Krogstadu pismo da je otpušten. Nora je očajna. Dolazi dr. Rank i vodi razgovor s Norom, uglavnom o njegovoj skoroj smrti i sutrašnjem plesu, no uskoro dolaze na temu ljubavi i dr. Rank joj otvara svoje srce koje pripada samo njoj. Dolazi Krogstad i Nora moli dr. Ranka da ode do Helmera i zadrži ga u sobi neko vrijeme. Ulazi Krogstad, te se on i Nora svađaju. On želi da se ponovno uzdigne u društvu i prijeti joj da je napisao pismo Helmeru o njenom krivotvorenju mjenice i da će ga poslati. Nora je nemoćna i očajna. Na odlasku ubacio je pismo u sandučić, od kojeg samo Helmer ima ključ. Nora moli gđu Linde da ode do muža i traži pismo natrag. Gđa Linde odlazi. Nora zadržava Helmera plešući s njim, tako da ne može otvoriti sandučić. Ulazi gđa. Linde. Krogstad je otputovao, ali Noru to ne zabrinjava. Ona očekuje čudo. Očekuje ljubav, razumjevanje svoga muža kada sazna istinu, požrtvovnost i povjerenje. Gđa. Linde i Krogstad razgovaraju o nekadašnjoj ljubavnoj vezi, oboje su sretni jer se međusobno vole, te obnavljaju staru vezu. Nora i Helmer se vraćaju s plesa, ona želi još malo ostati, ali joj on to ne dopušta. Linde govori Nori kakva je situacija i odlazi. Ostaju sami. Helmer želi voditi ljubav s njom, ali ona ne. na Norinu sreću dolazi dr. Rank i spašava situaciju. On se divno proveo na plesu, uzeo je jednu cigaretu od Helmera i otišao. Na odlasku je ubacio dvije posjetnice sa crnim križem preko imena čime je objavio svoju smrt. Helmer je ispraznio sandučić za poštu i otišao čitati pisma u svoju sobu. Ona namjerava otići, ali on je zaustavlja. Pročitao je pismo. On je osuđuje na sve načine, zabranjuje joj i odgoj djece; zapravo se boji samo za svoju čast, ugled i vlast. Nora je nesretna i tek onda shvaća svoj položaj u obitelji, te odlućuje napustiti djecu i muža i poći u potragu za ljepšim životom, odnosno u potragu same sebe. Prima pismo od Krogstada u kojem se nalazi mjenica i obećanje na šutnju. Helmer je presretan i misli da je sve završeno, ali već je prekasno Nora prvi put u osam godina braka s njim razgovara ozbiljno. Ne voli ga više. Čekala je čudo. Čitavo vrijeme nadala se čudu (da će on preuzeti njezinu krivnju na sebe!) kao dokazu ljubavi. Helmer ostaje bez ključnog oslonca u životu, jer je Nora otišla iz njegova života zalupivši vratima. by: Rudač |
ARTHUR RIMBAUD
 -Arthur Rimbaud, (Charleville, 20. listopada 1854. - Marseille, 11. listopada 1891.) -francuski pjesnik, Arthur Rimbaud, preteča je simbolizma i nadrealizma -pjesme je počeo pisati već u petnaestoj godini -u sedamnaestoj napisao znamenitu poemu Pijani brod -prestao je pisati u dvadesetoj godini života da bi se prepustio pustolovnom životu trgovca-istraživača u egzotičnim krajevima - uz pjesme, objavio je i neku vrst pjesničke autobiografije Sezona u paklu, dok je Iluminacije, zbirku poetskih fragmenata u prozi i slobodnom stihu u kojima je još jednom pokušao izreći "neizrecivo", izdao Verlaine bez njegova znanja tek 1886. -u svijet literature banuo je i prohujao kao meteor, ostavivši djela koja nagovještaju simbolizam i nadrealizam moderne poezije -vrata koja je Baudelaire odškrinuo, Rimbaud je širom otvorio -uznesen i porican, za jedne ikona, za druge psihopat, taj je "prokleti" pjesnik ostao u svakom slučaju lirski fenomen kojem mnogo duguju sve moderne poetske struje -najpoznatija djela: Pijani brod, Samoglasnici, Alkemija slova, Marina... |
CHARLES BAUDELAIRE
|
-francuski pjesnik Charles Baudelaire, najvažniji je prethodnik gotovo svih preobražaja pjesničkog izraza od simbolizma do naših dana -tijekom samotnoga djetinjstva u rodnom Parizu i teške traume izazvane preudajom voljene majke u preosjetljivu Baudelaireovu psihu uvukle su se klice sjete, tjeskobe i bunta koje će bujati i razarati ga cijeloga života, što će se manifestirati i kroz njegov pjesnički opus -u umjetničkim krugovima Pariza, pogotovu boemskim, sklapa mnoga poznanstva, ali istodobno objavljuje i uspjele likovne recenzije, surađuje s književnim časopisima i prevodi Edgara Allana Poa, s kojim duhovno i estetski suosjeća -objavljivanje znamenite zbirke Cvjetovi zla godine 1857. donosi mu umjesto očekivane slave sudski proces zbog povrede javnog morala i nešto malo prolazne popularnosti izazvane tom bukom -među malobrojnim duhovima koji su shvatili da je Baudelaireova pjesnička zbirka otvorila nove i neslućene vidike i mogućnosti razvitka poetskog izraza bio je i njegov suvremenik Viktor Hugo -vrijeme je postupno ispravilo greške pjesnikovih suvremenika, koji su u mlađem naraštaju uvidjeli svu novinu Baudelaireova izraza, osjetili magičnu moć njegovih simbola, sugestivnost metafora što se tajanstveno poigravaju čulima i razumom -malo je pjesničkih zbirki koje su tako odlučno utjecale na razvitak modernog pjesništva kao Cvjetovi zla -u njima je Baudelaire zapravo želio dati nov osjećaj ljepote, koji je njemu samom omogućio da otkrije nepogrešivi izraz vlastite duše -njegova poezija duguje svoju trajnost i punoću jedinstvenoj jasnoći jezika i njegove boje, ali Baudelaireova najveća slava ipak je u tome što je iz njegova djela izravno poteklo nekoliko velikana svjetske poezije poput Verlainea, Malarmea i Rimbauda -najpoznatije pjesme: Sukladnosti, Albatros, Veseli mrtvac, Strvina, Slijepci... |
04.06.2006., nedjelja
Johann Wolfgang Goethe
 -bilješke o piscu: -rodio se 28. kolovoza 1749 godine u Frankufurtu na rijeci Maini -potekao je iz ugledne i imućne građanske obitelji -pjesničke prvence objavljuje u Leipzigu, gdje studira pravo. Plaća danak pomodnom klasicizmu u duhu rokokoa. To je između šesnaeste i sedamnaeste godine života, kad se vraća kući "slomljenih krila". -"Patnje mladog Werthera" učinit će ga najpoznatijim i najlavnijim njemačkim autorom -prvi njemački pisac koji postiže svjetsko značenje -najznačajnija djela: Patnje mladog Werthera, Faust, Herman i Doroteja, Reineke Fuchs i dr. -umro je 22. ožujka 1832. PATNJE MLADOG WERTHERA -epistolarni roman (djeluje istinitije i uvjerljivije) -može se podjeliti u 2 djela koja dočaravaju Wertherovu psihu: 1) do njegova odlaska u grad - veseo i sretan 2) do njegove sahrane - tužan i sumoran -Goethe je temu dijelom preuzeo iz života Carla Wilhelma Jerusalema, a dijelom iz vlastitog. Jerusalem je Goetheov prijatelj sa studija u Leipzigu koji se ubio zbog nesretne ljubavi prema kćeri svojeg poslodavca i prema njemu je nastao lik Werthera. Lik Lotte je dijelom nastao prema Charlotti Buff, a dijelom prema Maximiliani la Roche, dok je lik Alberta nastao po uzoru na njegova prijatelja Johanna Cristiana Kestnera, Charlottina zaručnika. -romantičarska obilježja u djelu: -u većini slučajeva osjećaji prevladavaju razumom. -plemići i građani su u djelu izmješani, makar nisu izjednačeni, ali ipak se vidi da nisu tako strogo odvojeni. -ima mnogo opširnih i detaljnih opisa prirode, Werther puno više priča o svojim osjećajima, o svojem duševnom stanju nego o događajima koji se zbivaju oko njega. -Werther samoubojstvo smatra junačkim djelom, a da je djelo klasicističko on bi vjerojatno ubio Alberta, a ne samoga sebe. -djelo nema klasični oblik nego je pisan u posve novom obliku. -ima stilskih obilježja koja su u klasicizmu bila nezamisliva (eliptični stil, inverzija). -lica: -Werther: Mladi pjesnik i slikar koji na majčin nalog odlazi kod svoje tetke u Wahlheim (izabrani dom) da riješi s njom pitanje nasljedstva. Isprva jednostavno uživa u prirodi i seoskoj idili, ali onda upoznaje Lottu te se odmah zaljubljuje u nju. Njegove patnje počinju tek kada dolazi Albert i tek tada uviđa kako je njegova ljubav nemoguća iako je i prije znao da je Lotte zaručena. Mi ga upoznajemo preko pisama što ih šalje svojem prijatelju Wilhelmu. -Lotta: Pametna i osjećajna djevojka koja se mora skrbiti za šestero braće i sestara i za bolesnog oca. Zaručena je za Alberta, više zbog njegova novca s kojim može djeci osigurati budućnost i obećanja majci nego zbog ljubavi. Zaljubljena je u Werthera i njih dvoje su kao stvoreni jedno za drugo- oboje vole plesati, imaju isti ukus za književnost, vole prirodu, djeca vole Werthera- jedino što im je na putu je Wertherovo financijsko stanje koje ne bi moglo zadovoljiti potrebe šestero djece i nadolazeću. -Albert: Lottin zaručnik, svi ga opisuju kao pedantnog i čestitog čovjeka što treba značiti da je iz ugledne obitelji i da ima novaca. Raspravljao je s Wertherom o samoubojstvu i pokazalo se da je Albert još uvijek ostao u klasicizmu i odan tradiciji -sadržaj: Werther, mladi pravnik, dolazi u neki gradić kamo ga je poslala majka da rasčisti neka pitanja u vezi s nasljedstvom. Prigodom ladanjskog bala što se priređuje u okolici, upoznaje Lottu, kćerku upravno-sudskog čonovnika koji je u kneževoj službi. Oduševljen je njezinom milinom, prirodnim držanjem i plemenitim osječajima, pa iako na da je zaručena s Albertom, on će se u nju zaljubiti. Primjetivši da mlada djevojka nije prema njemu ravnodušna, Werther je sretan i blažen, A kako se Lotta vlada nadasve korektno, ne zaboravljajući ni na čas odsutnog zaručnika on je zbog toga još više poštuje i cijeni. Kad se Albert vratio s putovanja, Werther se s njime sprijateljio i dvoje mladih ljudi provode sretne dane uživajući u bezazlenoj društvenosti i prirodnim ljepotama gradske okolice. No Wertherova ljubav biva svakim danom sve jača, dosadašnja ga idila ne zadovoljava i mladić napokon donosi odluku da ode, kako ne bi narušio skld koji vlada između zaručnika. Hoteći se praktično zaposliti da bi izmakao mislima na Lottu, mladić se dade nagovoriti da primi mjesto tajnika kod jednog diplomata. Teško podnosi službu jer nije birokrat nego pjesnička duša. A kako njegov gospodar voli sitničavo zabadati, gubi volju za službu koja ga nikad nije privlačila. Poslanik tuži Werthera ministru, no ministar pokazuje više razumjevanja i daje mladiću očinske savjete kako se u buduće ima vladati. Werther podnosi ostavku i stupa u službu nekog kneza kome ć na ladanjskom imanju kratiti vrijeme.Wertherov novi gospodar nije loš čovjek, ali je prosvjetiteljski suhoparan pa ga romantični mladić teško podnosi i doskona napušta službu. Neuspio pokušaj da se zaposli i da u tom poslu nađe zadovoljstvo pojačava potisnute osječaje prema Lotti, koja se udala za Alberta. ne mogavši odoljeti želji da je opet vidi, Werther se vraća u gradić gdje su se bili upoznali. Stanje doskora postaje neizdrživo. Albert s koji, se nekoć dobro slagao sada mu je omrznuo, a sve mu se čini da Lotta u tom braku nije sretna koliko zaslužuje. U drugu ruku Wertherova ekscentričnost vrijeđa trijeznog Alberta koji mutno naslućuje da bi mu Werther mogao postati opasan. I Lotta koja je dugo zavaravala samu sebe, počinje uviđati da njezini osječaji nisu bezazleni. Između Werthera i njegove okoline nesporazumi se množe i Lotta bi se htjela izvući iz te situacije, ali sama nezna kako. Da bi spriječila svakodnevne Wrtherove posjete, ona mu naređuje da par dana izostane, a Werther kojeg već duže vrijeme salijeću misli o samoubojstvu izvršava sada poslijednje pripreme. Vraća se još jednom Lotti, pada joj oko vrata i njihove se usne prvi put sjedinjuju. Nakon trenutačnog zanosa Lotta se pribere i daje Wertheru do znanja kako ga više ne želi vidjeti, Werther odlazi kući sav rastresen. poručivši Albertu da mu posudi pištolje jer se sprema na putovanje, on ih dobiva, a pri tom ga blaži misao da ih je sa zida skinula Lotta i obrisala svojim mekanim rukama. Ne usudivši se reći Albertu što se dogodilo, Lotta je bepomoćna, a Werther se iste noći nakon oduljih meditacija, koja stavlja na papir, ubija Albrtovim pištoljem. Njegovo umiranje uzrokuje opću sućut: Lotin otac i njegova djeca okupiše se oko umirućega koji prije smrti ne dolazi k svijesti, Albert je očajan, a Lotta samo što ne skapavala od žalosti. Pošto je umro Werther je pokopan na kraju groblja između dvije lipe, na mjestu što ga je sam odabrao. Na posljednji počinak ispratila ga je Lottina rodbina, nosili su ga obrtnici, a svećenika nije bilo.  |
03.06.2006., subota
'Posljednji Stipančići'
 Vjenceslav Novak: 'Posljednji Stipančići' FABULA Stipančići su bili bogata patricijska obitelj iz Senja, koja je tridesetih godina 19. stoljeća osiromašila. Članovi su te obitelji otac Ante, majka Valpurga, sin Juraj i kći Lucija. Bogatstvo je stekao Antin otac baveći se trgovinom, pomorstvom i vinarstvom. Ante, međutim, nije bio u sposoban zarađivati, nego se radije bavio politikom misleći da će na taj način, pomoću političke moći, zadržati stečeni ugled i bogatstvo. To je bio pogrešan korak jer je u svim tadašnjim političkim previranjima uvijek bio na pogrešnoj strani. To je bilo vrijeme nakon napoleonskih ratova kada su se vodile borbe između pristaša mađarskog građanskog nacionalizma, hrvatskog feudalnog domoljublja, njemačkog tradicionalizma i začetaka Gajevog narodnog pokreta. Ante Stipančić je nastojao odviše uskogrudno zadržati samo svoj povlašteni status te je u tom smislu često mijenjao političke saveznike, da bi na kraju završio prezren i odbačen od svih. Kako je griješio u politici, tako je griješio i u vlastitoj obitelji. Prema patrijarhalnom običaju, sve je nade i sve svoje neostvarene malograđanske ambicije uložio na sina Jurja za čije je školovanje u Beču malo pomalo rasprodao svu naslijeđenu obiteljsku imovinu. Međutim, iako po prirodi pametan, Juraj je rasipnik i lijenčina koji, umjesto da uči, troši novac na provode i zabavu prikazujući se u pismima ocu u lažnom svjetlu, odnosno onako kako bi ga otac želio vidjeti i kako ga je odgajao od malih nogu. Za Luciju, nažalost, novaca više nije bilo. Prvi ples na koji je otišla i koji je u njoj razbudio želju za životom bio joj je ujedno i posljednji. Za društveni život potrebni su novci, haljine, cipele, knjige o kojima se može razgovarati, ali od svega toga nema ništa jer cijelo bogatstvo odlazi na Jurja i Antine promašene političke poteze. Ni to nije sve, jer ne samo da si ne može priuštiti odjeću, već joj otac, koji nikad s njom nije emotivno razgovarao, određuje i što da čita i govori, kako da se ponaša i misli. Jedina koja razumije Luciju je njena majka Valpurga, ali ona je nemoćna pred autoritetom svog muža. Naposljetku, Ante, prezadužen i razočaran u sina, umire 'od srca' i to je početak konačnog kraja obitelji Stipančić. Nedugo nakon očeve smrti stiže na kratko kući Juraj nastojeći izvući od majke novac za pokriće svojih dugova. To će mu na kraju i uspjeti te će im odnijeti i zadnji novčić, nakon čega će Lucija i Valpurga morati odseliti u manju kuću. Prilikom svog posjeta Juraj je doveo iz grada i svog prijatelja Alfreda, otmjenog gradskog zavodnika koji je u roku tih petnaest dana uspio zavesti i Luciju. Nakon njihovog odlaska Lucija je počela pokazivati znakove tuberkuloze, što je Valpurga povezala sa žalošću zbog Alfredovog odlaska. Kako bi odobrovoljila kćer, Valpurga je sama počela slati kćeri lažna pisma u kojima joj Alfred stalno ulijeva novu nadu. Što je još gore, ta pisma su odvratila njihovu pažnju od jedinog čovjeka koji je zaista volio Luciju, gradskog siromaha Martina Tintora. On je Luciji i slao ljubavna pisma, ali od stidljivosti nije čak ni napisao svoje ime već samo inicijale, M. T. Kao siromašni đak, bio je poslan u sjemenište, ali ni tamo nije mogao prestati voljeti Luciju. Kad odlučuje zbog te svoje ljubavi napustiti svećenički poziv već je prekasno. Lucija je na samrti i umire na njegovim rukama nakon što je prije toga otkrila sve o lažnim Alfredovim pismima. Martin se potom zaređuje i predaje svećeničkom pozivu do kraja života. Valpurga je nadživjela svoju kćer za dvije godine. Sa sinom, koji se posve pomađario, izgubila je svaku vezu, a onda je i sama umrla 'od srca' dok je na Veliki petak prosila na cesti novac. PRVA TEMA: uspon i pad Senja Jedna od središnjih tema u cjelokupnom Novakovu stvaralaštvu je regionalizam vezan uz njegov rodni grad Senj. Senj je kroz povijest doživio burne promjene. Najprije je, zbog uskočke tradicije, bio pod izravnom vojnom upravom (sve do 1871), a pored toga je bio povezan dobrim cestama i s Karlovcem i, tada još turskim, Bihaćem te naposljetku treba uzeti u obzir da su Senjani bili vrsni pomorci. Sve je to utjecalo na to da Senj postane najvažnija luka na ovom dijelu Jadrana, a Senjani bogati trgovci i brodari koji trguju i s Turcima, i s Bečom, i s Peštom. Međutim, mađarskom orijentacijom prema Rijeci Senj će izgubiti velik dio svog prometa. Nekad bogati trgovci, poznati po rastrošnom životu, naglo propadaju i osiromašuju, a Senj od značajnog regionalnog središta i gospodarskog čvorišta postaje zabačeno provincijsko mjesto bez većeg značaja. Društveni profil Senja u to vrijeme vrlo je raznolik: u njemu se miješa mediteranski i germanski mentalitet, narodnjaštvo i vojna uprava, bogatstvo i siromaštvo, tradicija i novosti, provincijalizam i duh Beča i Pešte. Sve to nastoji obuhvatiti Novak u svojim realističkim romanima. DRUGA TEMA: patrijarhalni moral Patrijarhalni oblik društvenog uređenja je onaj koji se oslanja na tradicionalnu prevlast starije muške glave u obitelji ili rodu. Tako se, bez obzira na broj djece, očeva prava prenose na najstarijeg sina. Ukoliko otac umre, brat daje djevojci privolu za udaju i dijeli miraz. Sin ima zadatak očuvati jedinstvo posjeda i predati ga dalje u naslijeđe. Pored toga muškarac se bavi gospodarskim pitanjima, donosi novac i ratuje, a žena vodi kuću i odgaja djecu, mušku samo do određene dobi (oko šeste godine). Patrijarhalno društveno uređenje prevladava u tradicionalnim, provincijskim, konzervativnim sredinama kakvih je u Hrvatskoj bilo posvuda. Pa čak i danas, u urbanim uvjetima bez zemljišnog posjeda postoje ostaci tog uređenja: sinovima se često dopuštaju veća prava nego kćerima. LIKOVI Lucija Lucija je zasigurno najznačajniji lik u romanu. Ne samo zbog svoje potresne sudbine, već i zato što je ona jedini lik koji se usuđuje suprotstaviti despotizmu zaslijepljenog oca, ona pokazuje majci u kakvu je mraku provela svoj vijek, ona prozire Jurjevo nepoštenje, ona se bori za ljubav, za mladost, za svoje pravo na život. Činjenica da u toj borbi podliježe njezin pothvat čini još humanijim, njezin lik još poetičnijim, njezin protest sadržajnijim. Lucijin lik vrijedan je i zato što je Novak tu 'pogazio' i vlastite obzire, usudio se obraditi tada neugodnu temu 'pale' i 'posrnule' djevojke, odvažno stati na njezinu stranu i tako svratiti pozornost na zaboravljeni smisao ljudskog života: ljubav u svim njenim oblicima i manifestacijama. Poslušavši glas emocija, Novak je odbacio društveno licemjerje svoga vremena i stvorio lik nježne, ustreptale djevojke koja prvi susret sa životom plaća - smrću. Ante Ante Stipančić je tipičan predstavnik sitnog hrvatskog plemstva, odnosno patricija, čije bogatstvo se temelji na trgovini. Po nazorima je konzervativan i patrijarhalan, sklon tradicionalizmu i svemu onome što potvrđuje na bilo koji način njegov društveni status. U procjenama stvarnog života posve je nerealan, kao da ne želi vidjeti pravu istinu kako se ne bi narušila njegova slika svijeta. Zbog toga, međutim, stradaju njegovi bližnji koji, po društvenom zakonu, ovise o njegovim odlukama. Juraj Juraj bi sigurno bio dobra i draga osoba da ga pogrešni odgoj nije napravio bezosjećajnom lijenčinom. Odrastao je u uvjerenju da je on budući gospodar kuće i da sve mora biti njemu podložno. Jednako tako se nije naučio boriti za život jer mu je sve bilo posluženo na pladnju, u prvom redu škola i novac za život. Nažalost, kad je već bilo kasno da se nešto mijenja, zaključio je da mu je licemjerje jedino preostalo oružje. Valpurga Žena koja stjecajem okolnosti i društvenih pravila nikad nije stekla dovoljno snage da stvori svoj vlastiti identitet. Poslušnost i pokornost su njezine glavne osobine od trenutka kad ju je otac dao za ženu Anti Stipančiću. Nikad nije vodila brigu o gospodarenju, nije se petljala u ono što je 'muški posao' i nikad nije proturječila ni sinu, a kamoli mužu. Umrla je kao nesretna i razočarana osoba, nemoćna da makar i mišlju pomogne sama sebi. BIOGRAFIJA VJENCESLAVA NOVAKA (Senj, 11. IX. 1859 - Zagreb, 20. IX. 1905). Pučku je školu i prva dva razreda gimnazije pohađao u Senju, gimnaziju je za vršio u Gospiću. Nakon što je u Zagrebu 1879. završio učiteljsku školu, radi kao pučki učitelj u Senju. O trošku vlade odlazi 1884. u Prag na glazbeni konzervatorij. Nakon tri godine vraća se u Zagreb gdje postaje učitelj glazbe u zagrebačkoj učiteljskoj školi, a poslije i profesor glazbenog odgoja. Svirao je orgulje, skladao i proučavao glazbenu teoriju i povijest. Objavio je i nekoliko školskih pomoćnih knjiga o glazbi, a 1892. uređivao je s Vjekoslavom Klaićem časopis Gusle, odn. 1893. godine časopis Glazba. U književnosti se Novak javlja novelom iz bosanskog života, 'Maca' (1881), i otada ne prestaje njegovo plodno književno stvaranje: osam romana ('Pavao Šegota', 1888; 'Pod Nehajem', 1892; 'Podgorka', 1894; 'Nikola Baretić', 1896; 'Posljednji Stipančići', 1899; 'Dva svijeta', 1901; 'Zapreke', 1905; 'Tito Dorčić', 1906), napisao je i oko stotinu novela (među kojima su najuspjelije 'Nezasitnost i bijeda', 1894; 'U glib', 1901; 'Pred svjetlom', 1903; 'Pripovijest o Marcelu Remeniću', 1905; 'Iz velegradskog podzemlja', 1905. i dr.). Po obilju građe i širini dotaknute tematike s Novakom se od hrvatskih realista jedino može mjeriti K. Š. Gjalski. |
02.06.2006., petak
Honore de Balzac: Otac Goriot
 Tema: ljubav oca Goriota prema kćerima koje ga iskorišavaju želja mladog čovjeka iz provincije da uspije u velikom gradu Problemi:očinska ljubav koja ne poznaje granice želja za uspjehom posesivna ljubav oca prema kćerima odana, slijepa ljubav oca prema kćerima amoralnost, moralni pad čovjeka Inspiracija: Shakespeareova tema iz “Kralja Leara” koji se lišava svega da bi njegove nezahvalne kćeri mogle ostvariti svoje ambicija. Struktura: Struktura je dramska što pisac i sam naglašava. Satoji se od šest poglavlja: Pansion, Dva posjeta, Ulazak u otmjeno društvo, Bježismrt, Dvije kćeri, Očeva smrt. Književna vrsta - Obiteljski roman. Vrijeme radnje: 1819. godine do 1820. godine, početak mjeseca studenog 1819. godina. Mjesto radnje: Paris Likovi: Goriot - bivši tvorničar tjestenine, bogat i sretan; stanovnik pansiona Vanquer. Gotovo do ludila voli svoje kćeri, i ništa ne može potisnuti njegovu ljubav prema njima. U svojoj ljubavi nema granica, dao bi im sve pa čak i svoij život. Ponosan je, ali ponos gubi pred kćerima. Kaže da ih voli više nego što Bog voli svijet, zato što svijet nije lijep kao Bog, a kćeri su ljepše od njega. Njegova ga neizmjerna ljubav vodi u propast i smrt i neimaštinu. Eugene de Rastignac - mladić iz provincije, željan bogatstva i uspjeha u velikom gradu. Častoljubiv i ponosan. Odstupa od morala i podređuje ga uspjehu. Goriotove kćeri - Delphibe i Anastasie - dvolične i pohlepne, bez morala, bez ljubavi prema ocu koji im je dao sve. Željne samo ljubavi mladih plemića i novca, te uspjeha u društvu. Bilješke o djelu:Prvi dio započinje opisom pansiona gospođe Vanquer, u kojem se vidi Balsacova privrženost realizmu. Citat: “Ukratko, tu caruje bijeda bez poezije, bijeda škrta, šutljiva, otrcana. Ako u njoj još i nema blata, ima mrlja, ako i nije poderana i prljava, zato će se ubrzo raspasti od trulosti”. Pisac opisuje Eugenea de Rastignaca i govori kako iako plemić, nema baš previše novca. Dalje piše kako je Eugene biomarljiv i rano je shvatio da će se u životu naraditi. Vantriu daje opise društva i parižanik, licemjerje i pokvarenost, te moralnu izopačenost. Citat: ”Ako imate smolu dda ukradete bilo što izložit će vas na trgu pred palačom pravde kao čudovište, ukradete li milijun u salonima će vas slaviti kao utjelovljenje kreposti”. Rastignac zna ponekad izgubiti samopouzdanje i vidjeti sebe u ulogama koje ga ne zadovoljavaju. Zamišlja se kao činovnik i boji se kako neće moći doći u vioko društvo zbog nedostatka novca. Vikontresa de Beauseant mu savjetuje da bude beskrupulozan prema svijetu, jer scvijet je hladan i ravnodušan prema slabićima, a boji se okrutnika. Citat:” Udarajte bez milosti, pa će vas se vsi bojati”. Rastignac saznaje istinu o Goriotu i uzima ba pod svoju protekciju, a kasnije se dvoji jeli dobro postupio kada je napisao pisma. Dio koji najbolje opisuje ljubav Goriotovu prema kćerima. Citat: “Čekam ih na mjestu kuda će proći, srce mi mahnito lupa, kada naiđu njihove kočije, ja se divim njihovim haljinama, one mi na prolasku dobace osmjeh, koji pozlati moj život kao da na nju padne zraka divnog sunca. Volim konj koji ih vuku, i htio bih bii psić što ga drže na koljenima .Živim od njihove radosti. ”. Sestre sa počinju optuživati međusobno kako bi okaljale jedna drugu. Delphine kazuje istinu o ¸ivotu sebbe i ostalih njoj sličnih žena. Eugene uspjeh želi više od ičega. Delphine Povjeava Eugeneo svoje želje. Anastsia čak i ljubav gleda kroz prizmu novca. Eugene shvaća kakve su uistinu parižanke. Goiriot samome sebi priznaje kakve su jnegove ljubljene kćeri, i postaje svjestan svoje pogreške. Goriot na kraju umire, a kćeri mu ne dolaze na sprovod, na što Eugene izaziva druuštvo. Citat:” Oči mu gotovo žudno za prostor među …tamo gdje je živio ovaj otmjeni svijet, u koji se želio probiti… A sada je na nama dvama red” I kao prvi čin svoga izazova društvu, Eugene pođe na večeru kod gospođe de Nuavgen. Lea  |
|
boooook ppg!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!kasnije vam stavim neš korisno ovo je samo proba.hehe |
01.06.2006., četvrtak
Moliere: "Škrtac"
|
Bilješka o piscu Molier, pravim imenom Jean-Baptiste Poquelin, rođen je u Parizu, u imućnoj trgovačkoj obitelji. Završio je gimnaziju kod isusovaca u Clermontu, a pravo je studirao u Orleansu. U Pariz se vraća kada je već imao trideset šest godina. 1643.utemeljuje s obitelji Bejart “ Illustre Theatre “ (“ Čuveno kazalište “).To kazalište dijeluje u glavnom u Lyonu, Avignonu, Grenobleu i Rouenu. Njegova kazališna družina 1658.ima deset članova i dolazi u Pariz. Pod zaštitom kraljevstve obitelji brzo je stjecala veliku slavu. U kraljevskoj palači družina ostaje sve do Moliereove smrti. Razbolio se za vrijeme izvedbe svoje komedije Umišljeni bolesnik. Nakon njegove smrti pravnicima je trebalo tjedan dana da popišu njegovo bogatstvo. Nasljedio je od oca dobar dio toga bogatstva, ali je svojim radom uvećao bogatstvo. U početku svog stvaralaštva pisao je farse. Prve su mu komedije u stihovima: Lakomislenik i Ljubavna srdžba. Ukupno je napisao trideset tri kazališna djela. Njegove komedije nasmijavale su i ismijavale, ali su izazivale i prusvjede. Nije se dao primiti i rijetko je činio ustupke. Gledateljstvo je štovao kao jednog suca. Zanimala ga je prirodnost, istinitost, psihološka raščlamba: slikao je “ ljudsku prirodu “. Ostvario je dramske sukobe s dobro razrađenom psihološkom motivacijom. Izvanredan je slikar karakteristika. Molier i Klasicizam Klasicizam je razdoblje od sredine 17 od pocetka 18 st. Glavna težnja čovjeka u tom razdoblju je uporaba razuma i zanemarenje osijećaja. Tadašnjim društvom vladala su mnoga pravila, koja uz razum nalazimo u Molierovom Škrtcu. Ta pravila su značila sve od odnosa u društvu do odnosa u obitelji. U to doba njegovala se tragedija kao uzvišena dramska forma, ali se Molier odabrao za komediju u kojoj dovodi svoje likove u smiješne situacije u kojima kritizira neke profesije, društvo i ljudske mane. U Molierovo doba glumci nisu bili poštovani ljudi sa crkvene strane jer su ( kako je tvrdila crkva ) kvarili mladež. Molierovo književno pravilo Suprostavljajući se svojim neprijateljima, Moliere je iznio razmišljenja o komediji u predgovorima “ Kaćiperki “, “ Tartuffa “ i još nekih djela. Iz tih polemičkih tekstova možemo izdvojiti jedno pravilo koje raznjašava Molijerovu umjetnost. “ Pravilo svih pravila “… Za njega, pravila nisu tajnoviti zakoni: to su jednostavna razmatranja zdravog razuma od kojih svatko može doći. Zapravo, “ pravilo svih pravila “ je svidjeti se. To je pravilo velikih pisaca klasicizma. Komika Moliere se u svojim djelima često koristi metodom quiproquo, bit u toj metodi je ta da se dva lika svađaju, ali svaki od njih misli da govori o njegovom problemu. Poznatija scena u kojoj se upotrebljava tehnika quiproquo, je ona u kojoj Valere moli Elisinu ruku a Harpagon ga optužuje da mu je ukrao zlato. Mnoge mu komične situacije služe da bi naglasio neku bitnu karakteristiku nekog lika, kao u ovom slučaju Harpagonovu škrtost. Harpagonovu škrtost je pokazato još nizom primjera kao npr. pregledava svakoga tko izlazi iz njegove kuće, govori djeci da se raskošno oblače, za hranu troši najmanje moguće tj. Žive sa minimalnim potrebama. Zaključak Molierov “ Škrtac “ nas upoznaje sa jednom opasnom ljudskom “ bolesti “ koja se zove škrtost. Ta škrtost koju molijer opisuje u dijelu može čovjeka dovesti u propast. Čitajući Škrtca mi se upoznajemo sa stvarnošći te “ bolesti “ koja je takoreći katastrofalna i radi tog razloga mi čemo se boriti protiv nje da nas ne dovede u propast. |
ANA KARENJINA
|
LAV NIKOLAJEVIČ TOLSTOJ: ANA KARENJINA Ruski pisac, jedan od najvećih pisaca u doba realizma. Rođen je 9. rujna 1828. u Jasnaja Poljana. Sa 16 godina Tolstoj je otišao studirati jezik, a onda pravo. Putovao je po zapadnim državama, vratio se vrlo razočaran gradskim društvom. Bavio se pedagoškim radom, uzdizanjem seljaka. posvećuje se svojoj obitelji i književnom radu. U publicističkim tekstovima zagovara preporod društva moralnim usavršavanjem pojedinaca. Prvi kratki roman izdao je 1863 a zvao se «Kozaks». Usljedili su mnogi romani. "Anu Karenjinu" je napisao izmedu 1875. i 1877. Nakon "Ane Karenjine" napisao je još nekoliko romana. Bio je jedan od najvećih mislilaca svog doba. Tolstojev bogati književni rad i ideologija značajno su utjecali na europsku misao i kniževnost u završnici 19 i na početku 20 stoljeća. Umro je 20 studenog 1910. Radnja romana je smještena u sedamdesete godine devetnaestog stoljeća, u bogate krugove petrogradskog društva. Paralelizam radnji: sretan brak Levina i Kiti te tragična veza Vronskog i Ane, pisac koristi kao komentar jedne drugoj. "Sve sretne obitelji nalik su jedna na drugu, svaka nesretna obitelj nesretna je na svoj način." Tom rečenicom Tolstoj započinje roman. Ana dolazi u kuću svoga brata Stive Oblomskog ne bi li pokušala spasiti njegov brak. Stivina žena Doli saznala je da ju muž vara s guvernantom. Ana uspjeva pomiriti strane. Ana je razumna žena, dobra majka i supruga, lijepa i šarmantna plijeni pažnju društva. Ana je u braku s Aleksejem Aleksandrovičem Karenjinom, službenikom državne službe, hladnim i uglađenim čovjekom. Njihov brak je korektan, pun razumijevanja ali nema ljubavi. Aninu strastvenost guši njegova racionalnost i odmjerenost. Radnja romana zapliće se plesom organiziranim za petrogradsko visoko društvo. Kiti, mlađa Dolina sestra, dolazi na ples očekujući pažnju grofa Vronskog i skore zaruke. "Ana nije bila u ljubičastoj, kako je to Kiti svakako htjela, nego u crnoj, duboko izrezanoj baršunskoj haljini koja je otkrivala njena kao u staroj slonovoj kosti izvajana ramena i grudi i punačke ruke s tankom sićušnom pesti. Čitava je haljina bila opšivena venecijanskom čipkom. Na glavi joj je, u crnoj posve prirodnoj kosi bio stručak maćuhica, a isto tako i na crnoj traci pojasa sred bijelih čipaka. Na izvajanom krepkom vratu bila je niska bisera." Ples je bio veliko razočaranje za Kiti i neslućeni ushit za Anu. Kiti se povukla razočarana jer je Vronski plesao s Anom i njegove su je oči slijedile. Kad je Ana uvidjela zaljubljenost u očima Vronskog žurno napušta ples prije večere i drugog dana putuje iz Moskve. Vronski, koji se prvi put zaljubljuje, slijedi je istim vlakom i otovreno joj iskazuje svoje namjere. U Ani je probuđena strast davno zatomljena njezinim racionalnim brakom i ona se neće moći suzdržati otkrivši ponovo u sebi ženu. Ana i Vronski često se viđaju. Glasine se šire. U početku se veza odobrava jer je prirodno da dame imaju nekog za flert, ali kad to postaje ozbiljno bivaju osuđeni. Karenjin moli Anu da prikrije vezu s Vronskim zbog skandala koji bi ocrnio njegov ugled. Ana ostaje u drugom stanju i to saopćava Vronskom, neposredno pred sudjelovanje u opasnoj konjičkoj utrci. Vronski nesmotreno pada s konja. Anina reakcija potpuno odaje njezine emocije pred licem javnosti. U kočiji, na putu kući ona priznaje mužu svoju vezu i brani svoju ljubav. Karenjin pristaje na formalni brak. Vronski ju nagovara na razvod. Ana razdirana moralnim dilemama rađa djevojčicu i u bunilu moli muža za oprost. Karenjin prihvaća djete kao svoje. Vronski se pokušava ustrijeliti. Ana nakon toga raskida s mužem i odlazi s Vronskim živjeti u Italiju. Muž joj ne dopušta uzeti sina sa sobom, kojeg sam osobito ne voli ali to čini iz pakosti. Vronski napušta karijeru u vojsci. Iz Italije će se vratiti u Rusiju jer Anu proganja čežnja i grižnja savjesti prema sinu. Upada u kuću muža i odlazi k dječaku. Otkriva da je sinu rečeno da je ona mrtva. Vronski će u Rusiji biti rado viđen u društvenim krugovima, no ona će doživljavati poniženja i gotovo javnu osudu kada se pojavila u operi. Na kraju se povlače na seosko imanje gdje vode ekstravagantan život. Međutim njihov odnos postaje sve mračniji, nesvjesno osuđuju jedno drugoga zbog propuštenih prilika. Vronski je zlovoljan što je žrtvovao karijeru. Nezadovoljan je i činjenicom da njegova kći nosi ime Karenjina i traži od Ane da se službeno razvede. karenjin, koji je u međuvremenu potpao pod utjecaj grofice Lidije Ivanove, ne pristaje na razvod. Ana čezne za sinom, ne može dobiti razvod, izopćena je iz društva u kojem je navikla biti.... postaje razdražljiva, sumnjičava, patološki ljubomorna osjećajući njegovo rastuće nezadovoljstvo. Podsvjesno kažnjava Vronskog zbog odvojenosti od svega na što je navikla. Vođena histerijom i teškim psihološkim stanjem baca se pod vlak. Vronski, užasnut tragičnim krajem svoje ljubavi, dobrovoljno se prijavljuje u srpsko-turski rat. Središnja tema romana je preljub Ane Karenjine zbog čega se ona preoblikuje iz izuzetne i ponosne žene u izopćenicu iz društva. Usporedo kao komentar ove veze pratimo u knjizi razvoj veze Kiti i Levina. Kiti koja je razočarana nakon plesa, nadajući se sve vrijeme bračnoj ponudi grofa Vronskog, razboljeva se. Odbila je prošnju Levina, a sad uviđa da ju Vronski ne namjerava oženiti. Liječnici njezinoj emotivno iscrpljenoj duši nalažu putovanje u inozemstvo. U lječilištu u Njemačkoj ona se sasvim oporavlja od ljubavnih boli i zaboravlja na Vronskog. Kad ju Levin ponovo prosi, ona prihvaća i oni se vjenčaju. Njihov je brak vrlo zreo, postojan i lijep. Ona rađa sina Dimitrija i to ima donosi ispunjenje, onu potpunu dimenziju za uživanje sreće. Kiti pokazuje svoju snagu i kvalitete njegujući umirućeg Levinovog brata Nikolaja. Levin je ideološki zamišljen Tolstojev pogled na svijet oko sebe. I kroz njega će Tolstoj najplastičnije iznijeti svoja shvaćanja i misli. Poslije vjenčanja on se traži, pokušava usmjeriti svoje etičke stavove, u duši skeptik on romanom doživljava probrazbu i izranja kao nadahnuti vjernik. Vjera u Boga je općenita nije određena pravoslavljem. Levin ovdje kroz vjeru doživljava pomirbu sa samim sobom, pronalazi smisao i značenje života. Slično otkrivenje imao je i Raskoljnikov u Zločinu i kazni. Iz ovog proizlazi obilježje ruske knjižebvnosti tog doba koja preoblike likova u smislu pronalaženja i shvaćanja života pronalazi u vjerskom elementu. Roman obiluje scenama koje bi se mogle oblikovati kao samostalne novele. Tolstoj osuđuje visoko društvo kao nesposobno i inertno, bez duha i dubokih emocija. Osuđuje i Anu, tip preljubnice koja ostavlja dijete i ruši brak u potrazi za zadovoljenjem strasti. Ana se može vrlo usko vezati uz još jedan lik europskog realizma, a to je Emma Bovary. Obje preljubnice, obje izopćene, zanemaruju obitlej i kreću se isključivo glasom srca, a imaju li pravo i koliko su same nesretne to nije pitanje racionalnog i razložnog realizma. LICA Ana Karenjina Na početku knjige Ana je preljepa i šarmantna, uzorna majka, žena državnog službenika. Svu svoju ljubav usmjerila je na svog sina. Slijedeći srce, Ana ostavlja muža, položaj, ugled i sina. Ona je željela dobiti ne samo što je htjela već i više od toga. Optužuje Vronskog za najveći moralni prekršaj-kršenje majčinske dužnosi. Postaje opsjednuta o Vronskovoj nevjeri te gubi ljubav. Na kraju spoznaje da je ljubav prolazna i odlučuje sve prekinuti. Bacanjem pod vlak Ana prekida svoj život i ostavlja svoje ljubljene u velikoj tuzi. Aleksej Vronski Pružao je svu svoju ljubav i potporu Ani, čak se zbog nje i odrekao vojničke karijere prije odlaska u Italiju. Bio je žrtva, podnio je gorčinu poraza. Njegova najveća krivica je u tome što je obećao ono što nitko ne može ostvariti-da će ljubav trajati vječno. “Silno je bogat, lijep, jakih veza, krilni ađutant i uza sve to - vrlo je drag, dobar momak. I još više nego naprosto dobar momak. Koliko sam ja ovdje o njemu doznao, on je obrazovan i vrlo pametan; to je čovjek koji će daleko dotjerati.” Aleksej Aleksandrovič Karenjin Vrlo neromantična i pomalo dosadna osoba. Stalno gleda na sat, i uvijek ima unaprijed izračunato što i kada treba učiniti, što ga čini vrlo predvidljivim. Njegov odnos prema Ani u braku čisto je formalan, i njihov je brak dosadan i monoton, što Anu čini željnom uzbuđenja, željnom prave i strastvene ljubavi. Pošto društvo ima veliki utjecaj na Karenjina, čini se da upravo društvo i upravlja njegovim postupcima. Njemu je važnije što će drugi govoriti o njegovu braku, nego njegova vlastita sreća. On je kontrastan lik Levinu što se tiče religije. Dok Levin na kraju pronalazi Boga u sebi, Karenjin čini upravo suprotno jer njegova vjera slabi, te postaje laki plijen Lidije Ivanovne, žene koja koristi svoju tzv. religiju kao sredstvo zadržavanja Karenjina blizu sebe, i dalje od Ane. Karenjin je na kraju željan osvete. Levin Levin je sušta suprotnost Vronskom i ima sasvim drugačiju životnu filozofiju. On se u potpunosti posvećuje svojim emocijama i čini ih dugotrajnim, a ne prihvaća kratkotrajne užitke. Čestit je stidljiv, ne ponaša se kao snob, a ipak je čvrsta osoba. Nakon prvog Kitinog odbijanja povlači se na selo u sebe, da prikupi snagu. U principu je on dobar čovjek i dobar muž i brine se za svoju okolinu, te je na neko način oličenje Tolstoja. “Levin je junak “Ane Karenjine”. U biti, neki čitatelji vjeruju da je lik Ane stvoren uglavnom radi isticanja Levinovog superioriteta. Gdje se Ana histerično mijenja da bi postigla savršenu ljubavnu vezu, Levin nastoji pronaći suvislost u životu i smrti, ljubavi i poslu; Ana je portret poremećenja uma; Levin pronalazi sklad s ljudima oko sebe. U Ani, vidimo moralni slom gradskog društva; u Levinu, vidimo Tolstojeve nade za buduću Rusiju.” Kiti Levinova žena, oličenje dražesne djevojčice, koketne naivke, koja je u stvari više djete nego žena. Poraz u Vronskom prima jako teško, ali preboljeva i odrasta u pravu ženu, kaja shvaća prave životne vrijednosti. “ Kad je mislio o njoj (Levin), mogao ju je svu sebi živo predočiti, posebice dražest one sitne plavokose glavice s izrazom dječje jasnoće i dobrote, tako slobodno smještene na visokim djevojačkim ramenima. Djetinjatost izraza njena lica u skladu s tananom ljepotom stasa sačinjavale su njenu posebnu divotu koju je on i te kako shvaćao; ali ono što je neočekivano vazda iznenađivalo na njoj, bijaše izraz njenih očiju, blagih, mirnih i iskrenih, a posebno njen smiješak koji je Levina stalno prenosio u čarobni svijet ... svoga ranog djetinjstva.” |
Barok
|
BAROK - književni pravac od 16.st do sredine 18.st - naziv dolazi od portugalske riječi barocco (vrsta bisera nevelike vrijednosti i nepravilna oblika), time se naglašavalo da je stil neobičan i bez posebnog značenja ZNAČAJKE BAROKA - kičenost, gomilanje stilskih figura (metafora, poredbi, pretjerivanje) - patetičnost, retoričnost, pobožni naglasci - prevladava uvjerenje da književna djela moraju biti opsežna - opsežni epovi, opsežni romani Ponovo prodiranje religiozne tematike u književnosti posljedica su Protureformacije ili Katoličke obnove, koju pokreće Martin Luther Najznačajniji predstavnici su: Lirika TALIJANSKA KNJIŽEVNOST: - Giambatista Marino – začetnik pjesničkog pravca manirizma, koji odlikuje naglašenom uporabomneobičnih motive, zvučnih figura, složenih i neobičnih metafora i zvučnih ponavljanja. U prvom su planu maštovitost i raskoš izraza, a zapostavljeno je izricanje osjećaja i unutarnjih proživljavanja - Pjesme: Pjevač, Ljudski život ŠPANJOLSKA KNJIŽEVNOST - Luis de Gongora - najveći španjolski barokni pjesnik, volio je stare španjolske pjesničke oblike. Njegovo pjesništvo, a osobito njegova metaforika imala je mnoštvo oponašatelja I sljedbenika, pa je prema njegovom imenu nastao naziv gongorizam - pjesme: Sat na zvoniku, Pješčani sat, Na grobu vojvotkinje od Lerme Epika TALIJANSKA KNJIŽEVNOST - Torquato Tasso – talijanski pijesnik, autor epa Oslobođeni Jeruzalem u kojem je u 20. pjevanju opjevao Prvi križarski rat. Ep je ispjevan u stancama – ottava rima – tipična strofa talijanskog epa 15. I 16. st, sastavljena je od jedanaesteraca s rasporedom rima abababcc. Tasso je utjecao ina hrvatsku književnost, Oslobođeni Jeruzalem služio je kao uzor Gunduliću pri pisanju Osmana Drama ŠPANJOLSKA KNJIŽEVNOST - Pedro Calderon de la Barca - najveći dramatičar španjolskog baroka i posljednji veliki pisac zlatnog vijeka španjolske književnosti. Njegove teme su moralne, stvara psihološki produbljene likove. Autor drama Život je san, u kojima poljski kralj Bazilije uplašen proročanstvom da će mu sin biti zlotvor i tiranin, dade kraljevića Sigizmunda odmah nakon rođenja zatvoriti u samotnu kulu, gdje djete odrasta u divljini i okovima. Prije konačne odluke o razbaštinjenju, Bazilije odluči da sina ipak jednom stavi na kušnju te ga uspavana prebacuje u svoj dvorac i predaje mu prividno vlast u ruke. No Sigizmund, navikao jedino na surovost i okrutnost, pokazuje stvarno tiransku čud, našto ga kralj, omamljena, vraća u njegovu tamnicu, gdje se maldić sutradan budi u nedoumici što je san a što java. MANIRIZAM – je jaka stilska tedencija u epohi baroka, često se smatra oznakom cijelog baroka. Književnik Marino začetnik je novog ukusa u poeziji ne samo u Italiji, nego i u drugim Europskim zemljama. Manirizam se smatra pokušajem da se naglasi neprirodan i prenaglašen način izražavanja. GONGORIZAM – u istom smislu kao manirizam, u španjolskoj književnosti se rabi naziv gongorizam, prema pjesniku Gongori, a u francuskoj književnosti PRECIOZNOST, prema likovima Molierovih komedija Precioze I Učene žene, u kojima se izruguje maniri neprirodnog I kićenog izražavanja. |
