Maturanti PPG
01.06.2006., četvrtak
Barok
|
BAROK - književni pravac od 16.st do sredine 18.st - naziv dolazi od portugalske riječi barocco (vrsta bisera nevelike vrijednosti i nepravilna oblika), time se naglašavalo da je stil neobičan i bez posebnog značenja ZNAČAJKE BAROKA - kičenost, gomilanje stilskih figura (metafora, poredbi, pretjerivanje) - patetičnost, retoričnost, pobožni naglasci - prevladava uvjerenje da književna djela moraju biti opsežna - opsežni epovi, opsežni romani Ponovo prodiranje religiozne tematike u književnosti posljedica su Protureformacije ili Katoličke obnove, koju pokreće Martin Luther Najznačajniji predstavnici su: Lirika TALIJANSKA KNJIŽEVNOST: - Giambatista Marino – začetnik pjesničkog pravca manirizma, koji odlikuje naglašenom uporabomneobičnih motive, zvučnih figura, složenih i neobičnih metafora i zvučnih ponavljanja. U prvom su planu maštovitost i raskoš izraza, a zapostavljeno je izricanje osjećaja i unutarnjih proživljavanja - Pjesme: Pjevač, Ljudski život ŠPANJOLSKA KNJIŽEVNOST - Luis de Gongora - najveći španjolski barokni pjesnik, volio je stare španjolske pjesničke oblike. Njegovo pjesništvo, a osobito njegova metaforika imala je mnoštvo oponašatelja I sljedbenika, pa je prema njegovom imenu nastao naziv gongorizam - pjesme: Sat na zvoniku, Pješčani sat, Na grobu vojvotkinje od Lerme Epika TALIJANSKA KNJIŽEVNOST - Torquato Tasso – talijanski pijesnik, autor epa Oslobođeni Jeruzalem u kojem je u 20. pjevanju opjevao Prvi križarski rat. Ep je ispjevan u stancama – ottava rima – tipična strofa talijanskog epa 15. I 16. st, sastavljena je od jedanaesteraca s rasporedom rima abababcc. Tasso je utjecao ina hrvatsku književnost, Oslobođeni Jeruzalem služio je kao uzor Gunduliću pri pisanju Osmana Drama ŠPANJOLSKA KNJIŽEVNOST - Pedro Calderon de la Barca - najveći dramatičar španjolskog baroka i posljednji veliki pisac zlatnog vijeka španjolske književnosti. Njegove teme su moralne, stvara psihološki produbljene likove. Autor drama Život je san, u kojima poljski kralj Bazilije uplašen proročanstvom da će mu sin biti zlotvor i tiranin, dade kraljevića Sigizmunda odmah nakon rođenja zatvoriti u samotnu kulu, gdje djete odrasta u divljini i okovima. Prije konačne odluke o razbaštinjenju, Bazilije odluči da sina ipak jednom stavi na kušnju te ga uspavana prebacuje u svoj dvorac i predaje mu prividno vlast u ruke. No Sigizmund, navikao jedino na surovost i okrutnost, pokazuje stvarno tiransku čud, našto ga kralj, omamljena, vraća u njegovu tamnicu, gdje se maldić sutradan budi u nedoumici što je san a što java. MANIRIZAM – je jaka stilska tedencija u epohi baroka, često se smatra oznakom cijelog baroka. Književnik Marino začetnik je novog ukusa u poeziji ne samo u Italiji, nego i u drugim Europskim zemljama. Manirizam se smatra pokušajem da se naglasi neprirodan i prenaglašen način izražavanja. GONGORIZAM – u istom smislu kao manirizam, u španjolskoj književnosti se rabi naziv gongorizam, prema pjesniku Gongori, a u francuskoj književnosti PRECIOZNOST, prema likovima Molierovih komedija Precioze I Učene žene, u kojima se izruguje maniri neprirodnog I kićenog izražavanja. |
