Pripadan tebi

petak, 08.11.2013.

OTOČKI ĐIR, NASTAVAK




Putovanje iz Trogira do Drvenika brzo prođe. Napraviš đir priko salona i uvik nađeš nekog poznatog, u pravilu, nekog koga nisi vidija sto godina. I dok razmjeniš nekoliko di si, šta radiš, kako je, već si do punte Tekete.
Rampa se pomalo spušta i nastaje šušur, nose se bagaji. Prva stanica nam je groblje. Lagano krečemo uz brdo. Sa svom prtljagom i cvićem i nije baš lako, ali sva srića ni tako daleko.








Vrlo brzo dolazimo do crkve. Kad sam bila dite uvik mi je bilo neobično uć u crkvu. I pitala sam se kako to... jedan ulaz, pa opet ulaz?
Pa onda godine prolaze, dođem, prođem, slikam.
A ovaj put sam se potrudila malo prokopat po povijesti, internetu, slikama. Naravno, produžilo se to moje čitanje jer bi mi pažnju uvik privuklo nešto sasvim stoto.
Recimo, da je Drvenik prodan na dražbi na Rialtu za 6000 dukata zadarskim plemićima: Battisti Soppe, Zvane Lantana, Giacomo Califfi i Girolamo Borgo. Iste godine Soppe je kupio i otok Silbu. O školi, broju učenika, knjižnici, gladi, lovu i preradi ribe, maslinama, rogačima, brodskim vezama..
E,da, usput triba povirit na blog, fejs, sto čuda i nikad kraja.





I nakon čitanja, ono šta mi je bilo neobično dobilo je objašnjenje.
Dakle, kad dođete do crkve dočeka vas pročelje sa tri portala koja se uzdižu svaki nad svojim stepeništem od kojih je srednji raskošnije ukrašen. Nad svakim portalom je rozeta od kojih je također ona središnja najveća i najbogatije dekorirana.











Prođete priko tih nekoliko skalini, uđete i.... to je kao nekakav dvor i opet morate kroz vrata za uć u crkvu.








A župne knjige kažu:
Koncem XVIII. stoljeća, prema nacrtu trogirskoga majstora Ignacija (II.) Macanovića, podignuto je pročelje nedovršene župne crkve koje se i danas uzdiže ispred starije župne crkve koja je trebala biti porušena.

Gradnja crkve u Drveniku bila je prekinuta zbog nestašice novca i zbog teških političkih prilika. Godine 1817. bila su se skupila neka sredstva i nastavljen je rad pod vodstvom članova švicarske obitelji Somazzi (braća Klement i Jakov). Nažalost, nakon dvije godine i taj nastavak rada morao je biti prekinut. Ostala je tako samo Macanovićeva fasada.










- 15:46 - Ostavi trag (2) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< studeni, 2013 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  

Siječanj 2020 (3)
Prosinac 2019 (3)
Siječanj 2019 (1)
Kolovoz 2018 (1)
Srpanj 2018 (3)
Travanj 2018 (1)
Siječanj 2018 (1)
Prosinac 2017 (1)
Ožujak 2017 (2)
Svibanj 2016 (1)
Siječanj 2016 (1)
Prosinac 2015 (2)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Srpanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Travanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljača 2015 (2)
Siječanj 2015 (1)
Prosinac 2014 (3)
Studeni 2014 (2)
Listopad 2014 (2)
Rujan 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (2)
Svibanj 2014 (2)
Travanj 2014 (2)
Ožujak 2014 (7)
Veljača 2014 (4)
Siječanj 2014 (2)
Prosinac 2013 (7)
Studeni 2013 (3)
Listopad 2013 (5)
Rujan 2013 (6)
Kolovoz 2013 (7)
Srpanj 2013 (5)
Lipanj 2013 (6)
Svibanj 2013 (8)
Travanj 2013 (3)
Ožujak 2013 (11)
Veljača 2013 (8)
Siječanj 2013 (5)
Prosinac 2012 (7)
Studeni 2012 (9)
Listopad 2012 (9)
Rujan 2012 (8)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

  • Malo priče o meni, malo o Gradu, moru, povremeno grintanje, radost i smijanje i sve uglavnom popračeno fotografijom.

    mojeciovo@net.hr

Moja lista

Sličice

  • "Fotografija je jedini medij koji svojim samim nastajanjem ima status autorskog djela.
    U momentu pritiska na okidač osoba koja je pritisnula okidač postaje autor fotografije i njegovo je djelo pod zaštitom Zakona o autorskom pravu.
    Osoba koja javno koristi autorsko djelo dužna je pri svakom korištenju naznačiti autora.
    Fotografija je uvijek autorsko djelo pa prema tome ne mora biti posebno označena da bi bila zaštićena, ona je uvijek zaštićena."







  • ŽELJA

    Želio sam te danima, želio godinama
    i želja je bivala sve veća, a nada sve manja
    i umirao sam pomalo od želje i beznađa
    i umro sam sasvim i više me nema,
    a želja je moja uvijek živa ostala
    i bez mene živi, u zraku izgubljena.

    Nikola Milićević



    LJUBAV

    Zgasnuli smo žutu lampu,

    Plavi plašt je pao oko tvoga tijela.
    Vani šume oblaci i stabla,
    vani lete teska bijela krila.

    Moje tijelo ispruženo podno tvojih nogu.

    Moje ruke svijaju se, žude, mole.

    Draga, neka tvoje teške kose
    Kroz noć zavijore, zavijore

    kroz noć
    Kose moje drage duboko šumore
    kao more.

    A. B. Šimić



    ZVIJEZDE U VISINI

    Ne ljubi manje koji mnogo ćuti
    on mnogo traži, i on mnogo sluti,
    i svoju ljubav (kao parče kruva
    za gladne zube) on brižljivo čuva
    za zvijezde u visini
    za srca u daljini.

    Ćutanje kaže: u tuđem svijetu
    ja sanjam još o cvijetu i sonetu,
    i o pitaru povrh trošne grede,
    i o ljepoti naše svijetle bijede,
    i u zar dana i u plavet noći
    snim: ja ću doći, ja ću doći.

    Tin Ujević