Marketing
OTOČKI ĐIR, NASTAVAK
Putovanje iz Trogira do Drvenika brzo prođe. Napraviš đir priko salona i uvik nađeš nekog poznatog, u pravilu, nekog koga nisi vidija sto godina. I dok razmjeniš nekoliko di si, šta radiš, kako je, već si do punte Tekete.
Rampa se pomalo spušta i nastaje šušur, nose se bagaji. Prva stanica nam je groblje. Lagano krečemo uz brdo. Sa svom prtljagom i cvićem i nije baš lako, ali sva srića ni tako daleko.
Vrlo brzo dolazimo do crkve. Kad sam bila dite uvik mi je bilo neobično uć u crkvu. I pitala sam se kako to... jedan ulaz, pa opet ulaz?
Pa onda godine prolaze, dođem, prođem, slikam.
A ovaj put sam se potrudila malo prokopat po povijesti, internetu, slikama. Naravno, produžilo se to moje čitanje jer bi mi pažnju uvik privuklo nešto sasvim stoto.
Recimo, da je Drvenik prodan na dražbi na Rialtu za 6000 dukata zadarskim plemićima: Battisti Soppe, Zvane Lantana, Giacomo Califfi i Girolamo Borgo. Iste godine Soppe je kupio i otok Silbu. O školi, broju učenika, knjižnici, gladi, lovu i preradi ribe, maslinama, rogačima, brodskim vezama..
E,da, usput triba povirit na blog, fejs, sto čuda i nikad kraja.
I nakon čitanja, ono šta mi je bilo neobično dobilo je objašnjenje.
Dakle, kad dođete do crkve dočeka vas pročelje sa tri portala koja se uzdižu svaki nad svojim stepeništem od kojih je srednji raskošnije ukrašen. Nad svakim portalom je rozeta od kojih je također ona središnja najveća i najbogatije dekorirana.
Prođete priko tih nekoliko skalini, uđete i.... to je kao nekakav dvor i opet morate kroz vrata za uć u crkvu.
A župne knjige kažu:
Koncem XVIII. stoljeća, prema nacrtu trogirskoga majstora Ignacija (II.) Macanovića, podignuto je pročelje nedovršene župne crkve koje se i danas uzdiže ispred starije župne crkve koja je trebala biti porušena.
Gradnja crkve u Drveniku bila je prekinuta zbog nestašice novca i zbog teških političkih prilika. Godine 1817. bila su se skupila neka sredstva i nastavljen je rad pod vodstvom članova švicarske obitelji Somazzi (braća Klement i Jakov). Nažalost, nakon dvije godine i taj nastavak rada morao je biti prekinut. Ostala je tako samo Macanovićeva fasada.
Post je objavljen 08.11.2013. u 15:46 sati.