LJUBAV
LJUBAV
Tiha i prastara je ljubav, skrovito srce bilja,
treptavo more i mekan srh na vlatu.
Ljubav je blagoslov zemlje, zamišljena ptica
večernji jablan, kudjelja na kolovratu.
Ona je njihala borce i vozila sanjare
uzbibala je ljude, njivu suncokreta.
Dala je zelen lišću i škrge ribama da dišu;
ljubav je čelo djetinje, bajka ljepšega svijeta.
A bol je dio njen, posječena lastavica
suza što glinu mekša, vrutak tajni.
Bol cvate klasom gorkim, čudesni kvasac vida
osvrtaj za suncem i gutljaj oproštajni.
Vesna Parun
|