Kupe se tako ponekad sitnice, pa ih vješto zaobilazim, preskačem. Mahnem rukom. A onda tako uleti neki šugavi dan kad sve to pukne.
Šta pomaže u stanju nikakvom?
Učinkovite recapture sigurno nema. Uglavnom zavisi sve o nama samima.
Raznorazne stvari mogu pomoć.
Lipa rič.
Osmijeh.
Telefonski poziv.
Mail.
Terapija bojama.
Vaši komentari.
Kad ti dite ispriča jednu tešku priču.
Kad se sitiš da jedno dite vodi bitku za zdravlje.
I pošalješ sve kvragu i kažeš: Odlično mi je!
I počelo je baš tako.
Osmijeh u gradu.
Pa telefonski poziv i lipa rič.
- Baš si ono dobro napisala!
- A neznan…. Možda sam mogla i bolje!
I onda telefonski poziv koji me baš iznenadija.
Baš san nešto kužinavala kad zvoni telefon.
- Maaaammmmmaaaaa!
Viče moje dite ka da san na kraj svita.
- Ko je?
- Zavod za zapošljavanje!
- ?????????????
Šta je sad? Još me nikad doma nisu zvali?
- Molim!
- Nedavno ste izrazili želju za dodatnim obrazovanjem pa evo imamo desetsatni tečaj u Trogiru. To vam je napredniji tečaj iz……
- Šta točno od svega toga šta ste nabrojili?
- Ne znam, ali mogu se interesirat pa vas obavjestit.
- Ma ne triba…. Upišite me.
Žena mi je nabrojila dosta toga a ja sam od svega zapamtila, dizajn, blog, fotografija!
Paa…. Možda naučim i štogod novo.
Kaže Big Blue da pomažu slike sa vedrim bojama.
I baš taj dan bila sam u svoj uobičajeni splitski đir. I začarala me ova bugenvilija.
Pa sam došla kući dosta kasno, otvorila blog i pročitala komentare. I opet se nasmijala.
Otvorila mail.
Fala! Baš mi je bilo potribno!
A najviše od svega tužna priča o jednom dječaku.
Nemam se ja našto žalit. Ali, dođu ponekad tako neki bezvezni dani.
"Fotografija je jedini medij koji svojim samim nastajanjem ima status autorskog djela.
U momentu pritiska na okidač osoba koja je pritisnula okidač postaje autor fotografije i njegovo je djelo pod zaštitom Zakona o autorskom pravu.
Osoba koja javno koristi autorsko djelo dužna je pri svakom korištenju naznačiti autora.
Fotografija je uvijek autorsko djelo pa prema tome ne mora biti posebno označena da bi bila zaštićena, ona je uvijek zaštićena."
ŽELJA
Želio sam te danima, želio godinama
i želja je bivala sve veća, a nada sve manja
i umirao sam pomalo od želje i beznađa
i umro sam sasvim i više me nema,
a želja je moja uvijek živa ostala
i bez mene živi, u zraku izgubljena.
Nikola Milićević
LJUBAV
Zgasnuli smo žutu lampu,
Plavi plašt je pao oko tvoga tijela.
Vani šume oblaci i stabla,
vani lete teska bijela krila.
Moje tijelo ispruženo podno tvojih nogu.
Moje ruke svijaju se, žude, mole.
Draga, neka tvoje teške kose
Kroz noć zavijore, zavijore
kroz noć
Kose moje drage duboko šumore
kao more.
A. B. Šimić
ZVIJEZDE U VISINI
Ne ljubi manje koji mnogo ćuti
on mnogo traži, i on mnogo sluti,
i svoju ljubav (kao parče kruva
za gladne zube) on brižljivo čuva
za zvijezde u visini
za srca u daljini.
Ćutanje kaže: u tuđem svijetu
ja sanjam još o cvijetu i sonetu,
i o pitaru povrh trošne grede,
i o ljepoti naše svijetle bijede,
i u zar dana i u plavet noći
snim: ja ću doći, ja ću doći.