Pripadan tebi

srijeda, 04.02.2009.

SRIDOM, PO OBIČAJU

Čiovka


Već je dosta kasna ura. Odgledala san Horacija i forenzičare, uputila se pomalo u krevet.
Nisan mislila ništa pisat. Ništa mi pametnoga nije padalo napamet.
I onda kad sam odgovarala na komentare vidin kraj prošlog posta.


Čiovka


Čiovka


Samo ću na brzinu prepričat vožnju busom.
Dakle, nekidan san tribala poć do Kaštili. A kako već i vrabci i galebi i golubi i svi ostali tići znaju…. ja ne vozin. I šta ću…. nema druge nego na triesedmu.
A moje cure su popodne išle u Split u šoping, stratit ono pinez šta je Mlaja dobila za rođendan.
I tako, vanka zima a ja cup, cup na stanicu.
Busa naravno, po dobrom starom običaju nema. U neko doba, nakon nekih desetak minuti, eto ga.
On na stanicu, a ja već kroz ponistru vidin one moje dvi.
Otvaraju se vrata a Mlaja već viče:
"Znaš, da nas nisi sramotila i švercala se…. kupi kartu… kontrolor je unutra!!
A ljudi moji…. headbang
Šta ću snjima!
"A jesi ti kupila kartu?
"Ha ha ha…. Jesan kad je uša unutra." lud
"Kako si uspila?"
"Rekla san mu da san oni tren ušla!" nut
Ovo je samo jedan od bisera. Ostalo nesmin ni govorit.


Čiovka


Ali zato mogu ispričat kako smo se mi švercali. Nadan se da ovo ne čita niko od Prometovaca. A ustvari, biće več išlo u zastaru.
Dakle, mi smo vam imali blokiće sa slikom. I kondukter bi s pečatom udrija kartu. A tih karat je bilo ono taman. A mi smo ponekad imali nastavu i u suprotnoj smjeni, ili tjelesni ili laboratorijske vježbe. I uvik nam je falilo karata.
I tako smo van mi lipo laboratorij koristili za eksperimente. Istraživali smo koja kemikalija najbolje skida one pečate sa karata. Naravno da smo i otkrili, ali to dubokoumno otkriće ću zadržat kao malu tajnu. Nije to baš bilo savršeno ali je u večini slučajeva palilo.


Čiovka


E, ovo je bila jedna pričica onako usput.

Tako san se ja ukrcala, kupila kartu. A kroz Kaštila ajmeee majko. Sve iskopano, izrovano, puno semafori. Nikad doć. Naravo, bus po dobrom starom običaju kasni. Staje na stanici, stojin na vrata čekan da vozač otvori.
Ništa!
Čekan… ništa.
Zatvara prednja… samo fali da moran cupkat cilu stanicu nanoge, a već kasnin!
Aloooo…. Vraaaatttttaaaaa! mad
Ovi sistem jedino pali. Sve isto ka i nekad.
Obavin šta iman i sad triba nazad. Iden pomalo put stanice i sve brojin sama na sebe kako san smantana i neću da vozin. Do stanice iman još a bus mi iza leđa lipo prođe i nema druge…. Trkkkkk!
Ka u dobra stara vrimena, lovaj bus. Uletila san ka lastavica.
Naravno, bus pun, stoj moja nanoge. I malo pomalo, gmiz, gmiz dodoma!


Čiovka


Čiovka


- 16:22 - Ostavi trag (26) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< veljača, 2009 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28  

Siječanj 2020 (3)
Prosinac 2019 (3)
Siječanj 2019 (1)
Kolovoz 2018 (1)
Srpanj 2018 (3)
Travanj 2018 (1)
Siječanj 2018 (1)
Prosinac 2017 (1)
Ožujak 2017 (2)
Svibanj 2016 (1)
Siječanj 2016 (1)
Prosinac 2015 (2)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Srpanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Travanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljača 2015 (2)
Siječanj 2015 (1)
Prosinac 2014 (3)
Studeni 2014 (2)
Listopad 2014 (2)
Rujan 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (2)
Svibanj 2014 (2)
Travanj 2014 (2)
Ožujak 2014 (7)
Veljača 2014 (4)
Siječanj 2014 (2)
Prosinac 2013 (7)
Studeni 2013 (3)
Listopad 2013 (5)
Rujan 2013 (6)
Kolovoz 2013 (7)
Srpanj 2013 (5)
Lipanj 2013 (6)
Svibanj 2013 (8)
Travanj 2013 (3)
Ožujak 2013 (11)
Veljača 2013 (8)
Siječanj 2013 (5)
Prosinac 2012 (7)
Studeni 2012 (9)
Listopad 2012 (9)
Rujan 2012 (8)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

  • Malo priče o meni, malo o Gradu, moru, povremeno grintanje, radost i smijanje i sve uglavnom popračeno fotografijom.

    mojeciovo@net.hr

Moja lista

Sličice

  • "Fotografija je jedini medij koji svojim samim nastajanjem ima status autorskog djela.
    U momentu pritiska na okidač osoba koja je pritisnula okidač postaje autor fotografije i njegovo je djelo pod zaštitom Zakona o autorskom pravu.
    Osoba koja javno koristi autorsko djelo dužna je pri svakom korištenju naznačiti autora.
    Fotografija je uvijek autorsko djelo pa prema tome ne mora biti posebno označena da bi bila zaštićena, ona je uvijek zaštićena."







  • ŽELJA

    Želio sam te danima, želio godinama
    i želja je bivala sve veća, a nada sve manja
    i umirao sam pomalo od želje i beznađa
    i umro sam sasvim i više me nema,
    a želja je moja uvijek živa ostala
    i bez mene živi, u zraku izgubljena.

    Nikola Milićević



    LJUBAV

    Zgasnuli smo žutu lampu,

    Plavi plašt je pao oko tvoga tijela.
    Vani šume oblaci i stabla,
    vani lete teska bijela krila.

    Moje tijelo ispruženo podno tvojih nogu.

    Moje ruke svijaju se, žude, mole.

    Draga, neka tvoje teške kose
    Kroz noć zavijore, zavijore

    kroz noć
    Kose moje drage duboko šumore
    kao more.

    A. B. Šimić



    ZVIJEZDE U VISINI

    Ne ljubi manje koji mnogo ćuti
    on mnogo traži, i on mnogo sluti,
    i svoju ljubav (kao parče kruva
    za gladne zube) on brižljivo čuva
    za zvijezde u visini
    za srca u daljini.

    Ćutanje kaže: u tuđem svijetu
    ja sanjam još o cvijetu i sonetu,
    i o pitaru povrh trošne grede,
    i o ljepoti naše svijetle bijede,
    i u zar dana i u plavet noći
    snim: ja ću doći, ja ću doći.

    Tin Ujević