Pripadan tebi

srijeda, 30.07.2008.

ZALJUBLJENE

Prije nekoliko dana kraj stare ribarnice I štandarca osvanile su dvi fotelje. Neobične, interesantne.
Malo mi je bilo čudno ali upalili su mi se klikeri I krenila san priko rive.
Čuju se udarci u kamen. Bila san u pravu.

Već četvrtu godinu zaredom kamenoklesar iz Solina prezentira svoje radove isprid crkve Sv. Dominika.
E, sad ću ponovit šta i lani….. od ovih pustih štandova ovaj izložbeni prostor se uopće ne vidi.

A one dvi fotelje…..
Nazvane su Zaljubljene fotelje!
Jedna predstavlja ženski rod

druga muški.

I privlače ….. neodoljivo.
I jako je teško uhvatit misto za sest u njih.
Jedno jutro san šetala sa nećakom I jedva smo nas dvoje uspili sist.
Bija je trk sa kolone: Teto, teto….. brzo… idemo sest!
A još veće oduševljenje je izazvalo to šta sam mu dala fotoaparat pa je uživa u slikavanju.
Tetino dite….. voli slikavat a ne voli da se njega slikaje.
Ispuca je dosta slika…. Uglavnom teta bez glave!
E, šta san ono tila reč?

A…. nisan znala za ovu podjelu fotelja na mušku I žensku ali zanimljivo je da u ovu žensku uglavnom sjedaju žene.
Valjda žene privlači to šta je glatka, elegantna.. Lipo obrađena, pa se ne triba bojat da će suknja zapet I isparat se.
Zaljubljene fotelje!
Baš lipi naziv!

- 10:17 - Ostavi trag (15) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 28.07.2008.

VINSKOM CESTOM

Vikend laganog odmora je iza mene.
I bija je to vikend lunjanja okolo naokolo.
Điravalo se svugdi.
Za početak napravit ćemo đir vinskom cestom.
Ne, ne…. nije u pitanju nikakva cesta ni vozikanje.
Riječ je o humanitarnoj akciji – Vinskom cestom do humanosti i dobrote – koja se već nekoliko godina zaredom održava u Trogiru, na rivi, isprid škole.
Do sad je bija običaj da se doniraju vina i prodaje u humanitarnu svrhu. Ovu godinu pripremljeno je nešto drugčije.
Počelo se naravno sa zabavnim programom. Ja sam, po običaju, zujala svugdi okolo. Ni mojima više nije čudno šta se ja izgubim bez glasa i traga.
Jer, na početne taktove Folklornog ansambla Kvadrilja ja nestanem. Kao začarana stojim isprid pozornice. Jer, ipak je to moja velika ljubav. I tako gledam, slušam, slikajem.

A iza mene se širi miris…. mmmm…. i svira mi mobitel…. brzooo…. oladit će ti se njoki!

Njoki sa plodovima mora!

Ovo je stvarno dobro!

Doduše za moj ukus malo žestoko. Cilo vrime san imala osjećaj da mi je drača u drobu.
Ali sve smo lipo zalili tako da nije bilo nikakvih problema.
Pa onda opet malo zujanja.
Triba pronać neke ljude, javit se, pročakulat.
Još malo pisme.

Klape!
E, to nisan slikala…. bila san zauzeta …..
I na kraju ovu veliku pršuru triba i oprat!

I to bi bilo to….. malo pisme, malo jića i pića, čakule i druženje i prođe još jedna večer.
I na kraju, moje umjetničko djelo.... neman pojma kako mi je ovo uspilo, pomaka se kotačić, di i kako pojma neman! zujo

Žvrljajući ovako po blogeditoru vidin da su nan preuredili komentare. Meni je onaj stari prikaz bija puno pregledniji i bolji.
Nakon duuugog izbivanja vratila nan se i statistika. I tražin ja poboljšanja…. kad ono ništa.
Statistika kakva je i bila. Zbleznuta! lud
Broj postova sa slikom – 0! headbang
I dalje pišem kratke postove!
Prosjek riječi po postu 51! thumbup
Živila statistika! kiss

- 07:39 - Ostavi trag (18) - Isprintaj - #

petak, 25.07.2008.

OSJEĆAM SE.......

U zadnje vrime sve se više pitam ima li ikakvog smisla ovo moje piskaranje. Vjerovatno nema.
Trenutno se nekako bezveze osjećam…. prazno .
Ka da neman šta reč…. a imam.
A riči ne izlaze.
Ne da mi se!

Trenutno imam osjećaj da mi fali jedan mali komadić, da je razbijen.
I ne mogu ga sastavit.
I ne želim!

Imam osjećaj da sam zalipljena na jedno misto ka prilipak.
I ne mogu se pomaknit.
A želim.

I ostavit trag!
Želim!

Imam osjećaj da bi nekog mogla ubost svojim bodljicama.
Ali, neću.
Ne želim!

Imam osjećaj da .......... neman pojjma šta!

Ponekad imam osjećaj da mi je glava puna mjehurića.

Ponekad se osjećam jako nikako.
Malo slomljeno!

Nekako nikako!

I tada mi je potrebna samo tišina!

- 10:37 - Ostavi trag (26) - Isprintaj - #

srijeda, 23.07.2008.

BURNO

Otvorin oči jutros..... nosi koltrinu na sve strane..... puše bura za poludit.
Sridina lita i u postelji se kupin i tirajen lancun.
Pa sad ti budi normalan na ovo vrime.
Iden ugrad.... tražin rebe i majicu sa rukavima.
E, samo majica mi je malo kratka pa me opet napuvalo.
Priko pijace i grada vidin da ima i gorih od mene. Zabunkerali se u jakete.
Čekaj.... nisan tila o ovome pisat.
Ovo je samo usputno vremensko izvješće.

Litnje je vrime, u Trogiru i okolici može se pronač raznoraznih zbivanja.
I svaki dan bi mogla stavljat nove sličice. Ali bilo bi to ipak malo predosadno.

Susreti klapa, planinarska večer u Kaštila, lovačka večer, pa zbivanja po Trogiru, Okruku. Najgore je kad se poklope dva događanja istovremeno.

A naša riva je čarobna noću.
Romantična u malo kasniju uru. Ili bolje rečeno u malo raniju. Kad gužva malo umine.
I ostane samo naš, poznat svit!
A kad se tek počne spuštat noć, riva je zanimljiva za dicu!

- 11:42 - Ostavi trag (23) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 21.07.2008.

NEŠTO BEZVEZE

Doša je nared opet red grintanja.
Evo svako jutro ili popodne moran proč kroz šatore oliti kroz štandove sa suvenirima.
I to kakvin!
Suvenirima…. navodno dalmatinskim…. made In Tajvan, Kina ili Crveno more.
Ajmeee….. šta me ovo dikod snerva.
A ne samo to…. Ovo je sve skupo nazlato!

Više puti u zadnje vrime prolazin priko drvenog mosta….. ali onda mi i to ide na živce jer je vruče…. a most puno visok…. pogotovo ako obučen bokunić takića…. pa se cila uspušen …. i noge su mi teške ka olovo…. biće mi palo željezo. Ovo da ne rečen da su godine počele činit svoje!

I onda iden kroz grad a ovi berlavi turisti letaju ka mušice…..
A najgore mi je vidit ih onako polugole kroz grad.
Ajme šta ne podnosin vidit kad kroz grad idu u mudantine.
Ili ženske kad idu u kupaći!
Ma je da smo mi turističko misto…. sve ja to razumin… ali minimum kulture bi nalaga nabacit štogod priko sebe.
A ni ja ne iden u grad zakopčana do grla…. ne nosin suknju do poda…. ali bogami ne iden ni u kostimu.
A i meni je vrućeeeee!
I sve se nešto mislin…. da se ja tako obučen negdi vanka rekli bi da san nekulturna balkanka.
A to kako se oni ponašaju je za svaku pohvalu!

Da ne govorin di se sve parkiraju.
Za doć do doma moran bit super snalažljiva i balansirat između auti, motori, pješaci…. a ne znaš ko je luđi.

Opalaaaa….. dostaaaaa!!!!!
Ajmoooo….. namoreeee!!!!!
A ja iden pronač prave suvenire!

- 09:48 - Ostavi trag (26) - Isprintaj - #

subota, 19.07.2008.

MISEČINA NA GUSTIRNI

Prvi put u malome mistu Žedno kraj Trogira održa se susret klapa.
Dio je to trogirskog lita.
Oživilo je večeras Žedno.Puno je našega, domaćega svita. Puno je dice.
Inače, sve se odvijalo na velikoj gustirni na kojoj su bile stavljene stolice.
A meni je baš bija gušt sist na zid. Ka kad san bila dite i kad smo sidili na zidu gustirne i čakulali.

I razlila se pisma.
I misečina je prosula svoje srebrene trake.

Nakon prilično stresne sedmice pomalo se opuštam, godi mi pisma.

Ne mislin na upise, dokumente.
Samo uživamo.
Inače, Starija je upisala fakultet I to onaj koji je želila!

Naravno, poslin je bilo dobre spize, riba, rižot, piće.
Lagana zafrkancija, smijanje.
Sreli smo puno ljudi koje odavno nismo vidili.
Sve u svemu, meni je bilo lipo!

- 10:28 - Ostavi trag (16) - Isprintaj - #

četvrtak, 17.07.2008.

MORE, VODA

Di su slikane one školjke?
Vrlo, vrlo blizu Trogiru. Nikakva ekskluzivna destinacija od koje zastaje dah. Ono, da se možeš pohvalit.
Samo jedma mala, mala močvara u blizini koje se nalazi borova šumica i pješčana plaža.
Pantan.

Na samom početku mog pisanja pisala sam o Pantanu.
Odavno nisan ovde bila. Ne volin se ovde kupat, plitko je i nije mi gušt. Ali lipo je leč u hladovinu.
A onaj tko voli – roni!

Drugi razlog zašto ne volim, su dosadni zujavci – bocavci!
Za divno čudo ovi put san prošla lišo bez punta, bez uboda. Samo zato šta je bila kalma bonaca, jer da je puhalo iz močvare izašla bi natočkana!
Dok san šetala kroz pijesak, slikavala one školjke, škljocnila san par puta u močvaru. Ne poznajen baš teren i nisan odila daleko. A šta se ptica tiče, triba bi mi malo bolji i jači aparat. Ustvari, ovo san slikala samo za svoju dušu.

Ali naša Greentea se pitala šta bi napravila da je oko mene voda i mulj.
Evo, nije baš Drava, samo jedna mala rječica u blizini moga grada.
Ništa spektakularno. Ali ovde se ljube rijeka i more.

I ima prizora od kojih zastaje dah.
Sunce je pržilo za poludit tako da nisam mogla dugo stat na suncu. I ovako san pocrvenila!
Ali vrlo skoro mislimo doć ponovno na Pantan. Ja ću ponovno guštat u izležavanju ispod bora i pokušat slikat koju pticu!

- 07:21 - Ostavi trag (25) - Isprintaj - #

utorak, 15.07.2008.

BRISANJE

Ležin ispod bora.
Nema bave. Pripeklo.
Teška, teška fjaka.
Mozak radi na najmanji mogući broj okretaja.
Skoro pa na rezervi!

Cvrčci pivadu.
Galebovi klikću.
Čujen još neke tice ali neman pojma koje. Uspila san vidit gnjurca.
Niz bor se cidi smola.

Ka žute suze. S tračkom sunca.
Sjaj oka!
Jantar!

Šetan po pijesku.
Ugodno je.
Okrenem se.
Ostaju stope.

Okrenem se.
More briše tragove.
Briše moje stope u pijesku.

More briše dodir pijeska.
Ostavlja kapljice soli.

Ostavlja svoj, slani trag!

- 07:31 - Ostavi trag (29) - Isprintaj - #

nedjelja, 13.07.2008.

NA SAJMU

Svakog desetog u misecu održava se benkovački sajam.
I mi smo van to lipo išli vidit. U početku je to bija samo sajam stoke a s vrimenon je to prireslo u prodaju svačega.
Lunjali smo okolo, gledali.
Atmosfera šušurasta, povremeno bučna, na nekin mistima čak na rubu verbalnog incidenta.
Svaku malo možete čut reklamiranje proizvoda:
- Ajmooo….. japanke samo 20 kuna!
Onda čuješ dobacivanje:
- Ima doli po deset!
- Gače trideset kuna!
- Skupo je!
Ima svačega….

Staroga

Novoga

Ovi stari romani su nas sitili na vrime kad smo ih poskrivečki čitali!

Robe

Alat

Spize

Igračke

kučanske potrepštine

Stoke

I onda ovako điravajuć najedanput zamiriše….. mmmmm….

Eeee, ovome je već malo teže odolit, ali još uvik je rano za jiće. Bar meni.
A od svega ovoga mi smo kupili samo jednu dinju!

I onda smo išli na jedno misto na spizu i sve je bilo super.
A kad smo tili poć ča jedan tupanjikos sa dojč registracijon nas je zatvorija.
I u Njemačkoj bi to bija napravija! lud
I izgubija se ko zna di!
A na autu piše da ima alarm.... opaučila san mu nogon u vrata, a od alarma ni A!
Ebate ni alarm nije u stanju stavit!

- 07:11 - Ostavi trag (21) - Isprintaj - #

petak, 11.07.2008.

ZAČARANI SVIJET

Lani, nekako baš u ovo vrijeme naša blogerica, naša trogirka More snova na svom je blogu objavila kako joj je upravo iz tiska na švedskom izašla knjiga i kako uskoro očekuje tiskanje knjige na hrvatskom jeziku.
@More snova je prva strankinja koja je na nekom stranom jeziku u prestižnoj izdavačkoj kući izdala knjigu.

Knjiga na hrvatskom je tiskana i ja sam ponosna vlasnica iste. I smjesta sam ostavila knjigu koju sam čitala, ostavila sam internet, blogove i komentare. I zalipila se za “ Začarani svijet mama “.
Prepričavat knjigu nema smisla. Na naslovnici knjige stoji – Iskustvo jedne sasvim obične mame -.

U knjizi nas Renata vodi kroz period prije trudnoće, trudnoću, porod i poslije poroda. Veliki dio njene i Karlove osobne borbe i straha sam znala.
Ali ovako, čitajuči, skupa s njom sam očekivala dvi crtice na testu za trudnoću, osjećala njeno razočaranje svaki put kad se pojavila jedna, pa radost kada se ta druga crtica pojavila.
Čitala sam i plakala.
Čitala i smijala se.
Čitala i imala osječaj da Renata leži kraj mene na postelji i da mi priča.
Jer, to je zapravo i bio njen cilj. Da knjiga bude napisana kao da sa nama ženama sidi na kavi i priča, čakula.

U knjizi se svaka žena može prepoznat jer sve smo mi prolazile kroz slične stvari, brige, strahove.
Ali, koliko god je knjiga namjenjena ženama toliko bi bilo dobro da je pročitaju i muškarci.
Da vide šta sve muči i brine žene i kako joj možda mogu pomoći.

Jedno poglavlje u knjizi nosi naslov “ Posebne mame i djeca “. Posvećeno je mamama čija su djeca umrla, mamama i djeci s posebnim potrebama, napuštenoj djeci i roditeljima koji usvoje dijecu i njeno – pismo sinu-.
Renata radi kao asistent u specijalnoj školi za djecu s posebnim potrebama i uživa u svakom danu provedenom na poslu. Jedno poglavlje o djeci s posebnim potrebama ušlo je u vježbenicu hrvatskog jezika “ Krila riječi “ autorice Anite Šojat za učenike šestog razreda.
Sav prihod od prodaje knjige namjenjen je zakladi - Kap za slap - i bit će upotrijebljena za kupnju lijekova i ortopedskih pomagala potrebitima.
Sritna sam šta je i moja mala kap dio tog slapa.
Ukoliko ima zainteresiranih za knjigu možete je kupiti preko ove udruge ili se javite na njen mail.

Misterija tajanstvenog ranojutarnjeg pivanja je otkrivena.
Renata je ranoranilac koji mi je najranije otpjevao pismu na mobitel.
Renata je vesela žena s kojom skoro svako jutro popijem kavu i bacim čakulu.

- 07:35 - Ostavi trag (21) - Isprintaj - #

srijeda, 09.07.2008.

LAGANO EROTSKO

Danas za mene počinje lito.
Danas počinje kupanje.
Počinju večernji izlasci…. noćarenje.
Ali nemojte mislit da ste me se rješili... ne, ne......

LAGANO

Lagani dodir.
Usnama.
U vrat!

Lagani dodir.
Rukama.
Niz leđa.

Lagani dodir.
Sunca.
Mora.

Lagani dodir.
Zagrljaj.
Sklopljene oči.
Ruka u kosi.

Lagano, lagano
Sklonjen pramen.
Tvoja ruka
U mojoj kosi.

Nježno, nježno.
Ruka u ruci.

Lagano, lagano.
Poljubac na obraz.

čiovka

Taman san tila pritisnit tipku delete i sve ovo pobrisat, eventualno ostavit samo slike i svira mobitel.
Ovaj moj mobitel svira i kad triba i kad ne triba!
Ali ovaj poziv je specijalan, jako važan.
Javlja mi se moja nova vozačica! kiss
Zato ostavljam sve napisano.... možda danas donese još sriće!

- 10:26 - Ostavi trag (27) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 07.07.2008.

LILA ŠEŠIRIĆ

Znate kakvo mi je jutros bilo buđenje?
Svira mobitel…..
Stisnem zeleno…..
- Zoraaaa jeeee….. svanulaaaa……
- Hahaha….. budna san!
-Prije par dana poruka i poziv….. i to kakav…. neodoljiv……
Ali ne, nećemo o tome…….
Opet nešto tajanstveno?
Ma čisto da vas držin u fermi!
Pa ja van ionako sve ispričan.

Imate li običaj nosit šeširić, kapicu?
Ja ne, šta po ovoj vručini i ovako jakom suncu i nije baš pametno.
Čak i kad sam na moru rijetko stavim šeširić.
Jednu godinu koštalo me to sunčanice.
Ali kakve…. danima mi se mantalo, danima nisam mogla ništa jest i bila sam na infuziji.

Ma kriv je bija jedan brod, bokunić meštrala….
Lipo lagano pušika, ne osjećaš kako sunce grije.
Pa se lipo lagano uljuljaš i zaboraviš na sve oko sebe.
I osjećaš samo ruke koje te drže…. da ne upadneš umore, naravno, jer ljulja!
Dobra škuža a i nisan se baš puno bunila!

Ali otad više volim hladovinu, ležanje ispod bora ili ispod tende od broda.
A na sunce izlazin posli pet uri.
Iman sriću da mi koža nije baš osjetljiva. Malo pocrvenim i sutradan ka da nisan bila na suncu, šta je ponekad jako zgodna stvar.
Ali ovo je opet neka druga, posebna priča.

I popodne bi stvarno mogla poć kupit mali lila šeširić!
I počet ga nosit.

Još uvik se pitate ko mi je piva?
Odgovor slijedi u nekom od idučih postova!

- 11:40 - Ostavi trag (24) - Isprintaj - #

subota, 05.07.2008.

KAO NEKAD

Fjaka i vručina uzela je danak i u blogosferi. Sve nas je manje, svaki dan netko nestaje, objavi odmor ili skroz ugasi blog, nestane.
Morat ću malo napravit pospremanje po boksu.
Uglavnom, vikend je….pisat nešto dubokoumno sigurno neću.

Vruće je, sparno.
Gužva u gradu je neopisiva…. To se jednostavno mora doživit, pogotovo petkom kad je riva puna jedrenjaci, kad je smjena gostiju, marina prepuna a jahte koje se ne mogu vezat za rivu stoje usidrene isprid Kule.
Ujutro je grad pun autobusnih gostiju i svako jutro dio san neke nove grupe. I nema druge nego strpljivo hodat skupa s njima i pratit njihovog vodiča. Nekad ih zaobiđem i skoknem kroz kalete, ali naslušala sam se ja jezika i jezika. Ma da je bar engleski pa da bokunić štogod i razumin. A ovako …. češki, francuski, japanski…..

Znan da će sad neki reč kako smo mi doli uvik nezadovoljni, kako smo izvicijani. Grintamo kad je prazno, grintamo kad je gužva, kad je zima, jugo, bura, vruče, ladno.
Ali, morate nas malo i razumit, kad upeče sunce u ovi kamen mi svi pošenpjamo.
E, a to nan je i dio imiđa.
A šta bi ja sad pisala da bokunić ne grintan.
A da nan je to stvarno urođeno uvjerila san se i popodne.

Uglavnom, triban popodne skoknit do Čiova. Ovo skoknit je otprilike 20 minuti nanoge u normalnim uvjetima. A kad san u fjaka – fazi oko po ure.
Grad krcat…. i opet se mislin…. šta se ovi svit ne kupa. Pa još svi vuku sa sobon kamere, digitalce, I još bi se tribala svima sklanjat da kome ne uletin na sliku.
Više se nikome ne mičen…. baš me briga….nek me slikaju!

I onda se triban nać sa Starijon, tražimo nekakve sandale, japanke.
Idemo kroz grad…. a ona grinta gore od mene!
Di vas đava nosi?
Šta se ne kupate?
Motaju mi se podnoge!
Lipo ja kažen…… jednostavno smo takvi!

I onda mi padne napamet kako je prije sve bilo puno jednostavnije, mirnije.
Kroz kalete su težaci imali konobe, prodavalo se vino.
Kad bi se otvorila konoba na vrata bi se obisila grana šta je bija znak da je konoba otvorena.
Stavilo bi se nekoliko stoli, veliki banci.
Vino bi se točilo iz bačve!
Sićan se kad san bila dite, konoba mi je bila ispod kuće, puno vrimena provela san oko te konobe.
Točila vino u žmule.
Izgubija se lipi stari običaj.
Na mistu starih konobi otvoreni su poslovni prostori, dućani, kafići, restorani, suvenirnice.
Važno je samo za koliko eurića ćete iznajmit prostor, koliko su van popunjene sobe i apartmani.

I ne, nije mi se pokvarija digitalac. Samo se malo igran s njim.
Istražujem mogućnosti. A kako su crno bijele fotografije teško dostupne, pokušala sam nalo dočarat na ovakav način!

- 07:40 - Ostavi trag (24) - Isprintaj - #

četvrtak, 03.07.2008.

TAJNE SU SKRIVENE

Kad san slikavala ove crvene ruže odma mi je pala napamet pisma:

Ruže su crvene
Tajne su skrivene
Slatka je muzika
Al nije kao ti.

Mislim da su je pivali Crveni Koralji.
I sad mi se uz ove slike cilo vrime vrti ova pisma po glavi.
A ne mogu se sitit početka pisme.
Sitit ću se…..
Sitit ću se……

Čuvala sam ove ruže za posebnu priliku.
Ali koja bi to posebna prilika bila?
Rođendan?
Godišnjica?
Je, posebni su to dani.
Ali…. zar svaki novi dan nije posebna prilika?
Zašto u ovaj poseban, vruči, litnji dan ne bi uživali u ovim lipim crvenim ružama….. zamislili njihov miris, miris kiše u zraku, nešto opojno, vatreno, strasno?

Ustvari, već sam pomalo bila zaboravila na ove sličice.
Ali, jučer popodne sam bila u gradu, lunjala okolo po dućanima, grintala na turiste koji umisto da se kupaju, motaju se meni pod noge.
Nisam imala ništa konkretno u planu za kupit.
Ali onda sam vidila lipu, bilu veštu sa velikim crvenim ružama.

Dužina – malo poviše kolina. Taman dužina koja mi odgovara.
A čini mi se da mi dobro stoji.
Aj, dobro, ovo će morat provjerit neko drugi!
Ali, najvažnije je da je meni zapela zaoko isprve!
Samo kako je veštica bile boje triban pod hitno malo pocrnit!
E, da, sitila san se početka one pisme!

Još u prvom razredu
Ja sam zapisao
Tebi u spomenar
Na prvi list!

Ruže su crvene…….

Tajne su skrivene.....

- 07:16 - Ostavi trag (30) - Isprintaj - #

utorak, 01.07.2008.

GUŠTA KAKO KO

Kao šta sam i napisala u prošlom postu, dok sam slagala slike palo mi je nešto napamet.
A vidin i večina vas se zabrinila za bidnu gazdaricu!
Kako će bidna sve ovo ofregat i oglancat!
A od gazdarice ni šuć, ni buć!

Obično ujutro kad iden ugrad napravim đir priko rive.
U zadnje vrime sve manje jer je vruče, prevruče a na rivi ujutro kalma bonaca. Upali sunce najranije, ne da je 30° nego 40.
Ali evo uspila san nešto sklopit.
Sićate se onih lipih brodićih iz prošlih postova?
Jeste vidili kako se bliješte, sjaje?

Nema trunčice prašine na njima.
I tako dok ja ujutro prođen svoj obavezni đir po rivi i guštan, dok su mi misli ko zna di, a najčešće svugdinigdi po jahtama je vrlo užurbano.
Čisti se, pere!

Glanca, briše prašina, usisaje!

Pere i polije!

Peru skale!

I ne samo ujutro. Nekoliko puta san se zatekla i popodne na rivi.
I popodne ista stvar.
Na jahtu se naravno ne može u cipelama.

I znate šta….. baš se nešto mislin….. ma više vridi jedna mala batelica pa poć s njon dikod usakrito nego cili ovi šminkeraj.
Mora se priznat da su lipe….. I ja se svaki put okrenen za njima. Skoro svaku i slikan. I svaki put poželin napravit đir.

Ali nije to gušt. Gušt je skroz nešto drugo….. bar meni.
Jer probala san ja i ovo…. da se ne misliš za spizu, kuvanje, spremanje, čišćenje…. da me se poslužuje…. Godi to, lipo je….. ali iskreno…. nakon nekog vrimena i to dosadi!

Gušt je uživat u moru, brodu, u društvu.
Gušt je leć na provu skočit s bande u more i ne moć se popet nabrod.
Pa se uspet onako mokar, sunce prži, more se cidi nizame, obavezno štrukat kosu.
Gušt je poć namore s nekin ko ti je drag i guštat!
A ja se još nisan okupala! headbang

- 07:40 - Ostavi trag (28) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

<	srpanj, 2008					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31

Siječanj 2020 (3)
Prosinac 2019 (3)
Siječanj 2019 (1)
Kolovoz 2018 (1)
Srpanj 2018 (3)
Travanj 2018 (1)
Siječanj 2018 (1)
Prosinac 2017 (1)
Ožujak 2017 (2)
Svibanj 2016 (1)
Siječanj 2016 (1)
Prosinac 2015 (2)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Srpanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Travanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljača 2015 (2)
Siječanj 2015 (1)
Prosinac 2014 (3)
Studeni 2014 (2)
Listopad 2014 (2)
Rujan 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (2)
Svibanj 2014 (2)
Travanj 2014 (2)
Ožujak 2014 (7)
Veljača 2014 (4)
Siječanj 2014 (2)
Prosinac 2013 (7)
Studeni 2013 (3)
Listopad 2013 (5)
Rujan 2013 (6)
Kolovoz 2013 (7)
Srpanj 2013 (5)
Lipanj 2013 (6)
Svibanj 2013 (8)
Travanj 2013 (3)
Ožujak 2013 (11)
Veljača 2013 (8)
Siječanj 2013 (5)
Prosinac 2012 (7)
Studeni 2012 (9)
Listopad 2012 (9)
Rujan 2012 (8)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga

Malo priče o meni, malo o Gradu, moru, povremeno grintanje, radost i smijanje i sve uglavnom popračeno fotografijom.

mojeciovo@net.hr

Moja lista

Galerija - Morski prizori

Trogirski portal
Sućurački Portal
split-online.info
Sarkazam

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr

Free Site Counter

Volin povirit kod:

Brod u boci
Big Blue
nitko nije otok
promatram,razmišljam
pupak svijeta
grintavac
more snova
umorno oko
MiniMaxine
zuzayok
guštanje
decembar
slatkogrko
ljelja
obadzo
koraljna
mare
kvadar
emanuele
pjesma
Sanja
zvrk
carla bruni
kašeta
suncokreta2
vinci
alkion
gustirna
angie
Filipinka
Katja
šetemana
žubor
dome
dalmacija
zvijezda
Tixi
tražeći sebe
ježica
salvetna
borut
Peška
londra
dordora
more moje
Marčelina
catcher
suncokretica
loby
neni
elyca
Anita
podloga
Dorina
katalona
galeb
dalmata
aquaria
Dream
Zoki
romantičar
Šima
fulvus
Helix
gavun
claire
modri odsjaj
Bugenvilija
neverin
Vitae
bekrija
Danica
Secret Dalmatia
kamena kućica
Nisa
katrida
Žena pomorca
Zapisi ljutih baba
Luki
Šašava mamica
geomir
Bookeraj
ali
Trogirski gastronom
mulatkinja
Splićo
palamud
putGradine
pjaceta
Marionetta
Sredovječni
Twirl
Ericca
Yulunga
Sapunerija
Gorski vjetar
Blogdogg
Zvonka
Unca fibre

Sličice

"Fotografija je jedini medij koji svojim samim nastajanjem ima status autorskog djela.
U momentu pritiska na okidač osoba koja je pritisnula okidač postaje autor fotografije i njegovo je djelo pod zaštitom Zakona o autorskom pravu.
Osoba koja javno koristi autorsko djelo dužna je pri svakom korištenju naznačiti autora.
Fotografija je uvijek autorsko djelo pa prema tome ne mora biti posebno označena da bi bila zaštićena, ona je uvijek zaštićena."

ŽELJA

Želio sam te danima, želio godinama
i želja je bivala sve veća, a nada sve manja
i umirao sam pomalo od želje i beznađa
i umro sam sasvim i više me nema,
a želja je moja uvijek živa ostala
i bez mene živi, u zraku izgubljena.

Nikola Milićević

LJUBAV

Zgasnuli smo žutu lampu,

Plavi plašt je pao oko tvoga tijela.
Vani šume oblaci i stabla,
vani lete teska bijela krila.

Moje tijelo ispruženo podno tvojih nogu.

Moje ruke svijaju se, žude, mole.

Draga, neka tvoje teške kose
Kroz noć zavijore, zavijore

kroz noć
Kose moje drage duboko šumore
kao more.

A. B. Šimić

ZVIJEZDE U VISINI

Ne ljubi manje koji mnogo ćuti
on mnogo traži, i on mnogo sluti,
i svoju ljubav (kao parče kruva
za gladne zube) on brižljivo čuva
za zvijezde u visini
za srca u daljini.

Ćutanje kaže: u tuđem svijetu
ja sanjam još o cvijetu i sonetu,
i o pitaru povrh trošne grede,
i o ljepoti naše svijetle bijede,
i u zar dana i u plavet noći
snim: ja ću doći, ja ću doći.

Tin Ujević