Prije nekoliko dana kraj stare ribarnice I štandarca osvanile su dvi fotelje. Neobične, interesantne.
Malo mi je bilo čudno ali upalili su mi se klikeri I krenila san priko rive.
Čuju se udarci u kamen. Bila san u pravu.
Već četvrtu godinu zaredom kamenoklesar iz Solina prezentira svoje radove isprid crkve Sv. Dominika.
E, sad ću ponovit šta i lani….. od ovih pustih štandova ovaj izložbeni prostor se uopće ne vidi.
A one dvi fotelje…..
Nazvane su Zaljubljene fotelje!
Jedna predstavlja ženski rod
druga muški.
I privlače ….. neodoljivo.
I jako je teško uhvatit misto za sest u njih.
Jedno jutro san šetala sa nećakom I jedva smo nas dvoje uspili sist.
Bija je trk sa kolone: Teto, teto….. brzo… idemo sest!
A još veće oduševljenje je izazvalo to šta sam mu dala fotoaparat pa je uživa u slikavanju.
Tetino dite….. voli slikavat a ne voli da se njega slikaje.
Ispuca je dosta slika…. Uglavnom teta bez glave!
E, šta san ono tila reč?
A…. nisan znala za ovu podjelu fotelja na mušku I žensku ali zanimljivo je da u ovu žensku uglavnom sjedaju žene.
Valjda žene privlači to šta je glatka, elegantna.. Lipo obrađena, pa se ne triba bojat da će suknja zapet I isparat se.
Zaljubljene fotelje!
Baš lipi naziv!
Post je objavljen 30.07.2008. u 10:17 sati.