Priznajem. Bojim se ovoga sto se mi se dogada. Problemi. Tuga. Ocaj. Strah. Fobija. Osjecaj. Sram.
Sve te stvari povezane cine jednu cijelinu koja nema imena ali se lako raspoznaje, bojim je se. To je onaj grozan osjecaj dok PATITE! sada sam sigurna. Sada sam sasvim sigurna. JA PATIM !
Hrana. Necu pisati o tome. Prekrsila sam svaku mjeru i "Ana" bi me trebala razapeti jer sam presla granice onako kako sam mislila da nije moguce. Muka mi je od svega. DOSTA MI JE SVEGA! Mrzim ovo sto mi se desava. Mrziv ovo sto trenutno prolazim. Ovo je pakao. Zivaca jos jedva imam. U ovako malo vremena uspijeli su isjediti cijelu mene i jednostavno vise nemam snage da se ustanem. Nemam snage da krenem dalje. Stojim na mjestu dok ne cujem jedno njegovo: VOLIM TE! u koje zapravo niti ne vjerujem. Ne vjerujem u ljubav ali ocajnicki zelim cuti njegovo VOLIM TE da mogu krenuti dalje i da pocnem skupljati snagu i energiju. Zasto mi to toliko treba? Ne razumijem. Ta jedna mala stvar? Zasto mi to toliko znaci? Mislim da sam pobacila, spontani. Ocito nesto ne valja s njegovom spermom pa se i beba izgubila, odnosno zametak. Ne znam sta cinim. Ne pitajte sta to radim jer ne znam. Javljam da sam ziva. Ali...... NE ZNAM DO KADA JOS! NIJE MI DOBRO! BOJIM SE......

Ne znam sto se dogodalo u poslijednjih tjedan dana PONOVNO!
Bivsi decko mi je uspio sjebat(ispricavam se na izrazu) vezu sa junkiem, iskreno uopce nisam vjerovala da je to moguce ali ispostavilo se da je.
Cak smo i prekinuli u proslu nedjelju tako da sam dosla doma placuci i stara me natrpala tabletama za smirenje tako da sam spavala cijeli dan.
Junkie me nazvao i rekao da ne zeli da prekinemo ali da u buduce budemo oprezni jer su stvari koje moj bivsi zna o njemu stvarno delikatne(on je jos uvijek diler i narkoman,stan mu je pun koke a policija ga nadzire pred stanom).
"Ne znas u sta si se ti uvalila samnom!" rekao mi je prije tjedan i pol.
Sinoc sam prespavala kod njega i prije nego smo zaspali gledajuci film pokrenuli smo kratku temu o ljubavi: "Ljubav je samo bezvezna rijec!" , "Ja ne volim nikog zivog!" i slicne izjave izasle su iz njegovih ustiju. Da, naravno da sam okrenula glavu na drugu stranu da ne vidi suze koje su mi klizile niz lice ali sada kada razmisljam o tome mozda je i imao pravo. Sto je to ljubav zapravo? Pa ja ne volim niti sebe a kamoli nekoga drugoga. Mislim da ljubav nije rijec kojom bi se trebala zamarati. Zapravo mozda ljubav stvarno niti ne postoji ali sto je onda ovo sto osjecam prema njemu? Hmmmm.... cesto razmisljam o njemu, pali me u svakom trenutku, svida mi se jako, imam povjerenja u njega, nemam interesa za druge decke, i uzivam u njegovim zagrljajima(topim se). Kako se zove osjecaj koji objedinjuje sve ove "simptome" ? Ako ljubav ne postoji voljela bih znati sto postoji.

Nije ovo jedina stvar o kojoj sam razmisljala. Pocela sam intenzivno razmisljati od kada sam pocela sa izgladnjivanjem. Zapravo mislim da to traje od prije 5-6 godina. Vec sam tada izmisljala razne dijete i gledala "tete" u casopisima kako se zadovoljno smjese u svojim predivnim mrsavim tijelima i kako na televiziji ponosno secu po pisti svojim mrsavim nogama. Vec sam tada zeljela biti jedna od njih te sam u 1. srednje krenula s djetama ali nisam imala dovoljno samokontrole i podrske da izdrzim te sam samokontrolu stekla tek na ljeto 2008. I ponovno ju izgubila u zadnjih par dana. Nadam se da ce se vratiti jer jednostavno ne mogu ovo izdrzati. Svaku vecer kada legnem punim zelucom jednostavno se osjecam kao zadnja svinja, pocinje mi se povracati ali ne mogu, ne znam zasto, zatim me pocne gadno boljeti trbuh iako nisam mjesala namirnice koje ne idu skupa, jednostavno jer mi se zeludac stisnuo od malo hrane koju sam unosila prije i sada kada jedem ZBOG DOSADE (to je ono najgore) imam neizdrzive bolove i upravo u tim trenucima pomislim: pa k vragu, zasto jedem ako me boli trbuh, to bi mi trebao biti dodatni poticaj da stanem ponovno i vratim samokontrolu.

Sutra se idem sisati, skratit cu kosu skroz do brade jer mi je pocela gadno opadati i nokti su mi poceli jako pucati, mama kaze da je to od premalo hrane i da mi tijelo zeli reci da ga mucim. Doduse od kada sam pocela jesti ispod 800 kcal osjecam svakodnevno neopisiv umor i kao da stvarno nemam energije, Cak mi se par puta u tramvaju desilo da mi je djevojka ili bakica zeljela ustupiti mjesto jer "da ne padnem u nesvjest". Da, priznajem zna mi se cesto vrtiti u glavi ali vec dugo se nisam onesvjestila, pa zaboga, ako stojim trosim vise kalorija nego kada sjedim, prestanite mi govoriti da sjednem!

Sta cu ja dalje? Eto, krenut od sutra ispocetka, popuniti svoju pro-ana biljeznicu i obnoviti svoj pano na zidu, ponovno isplesti novu red bracelet i vratiti svoju samokontrolu. Idem sutra po ELLE jer dobivam placu, a kod frizerke kad sam ga imala priliku prolistat vidjela sam hrpu thinspo manekenki, stvarno sam do sada tamo vidjela najvise mrsavih djevojaka i taman za ispuniti svoju biljeznicu.

Jedino mi je jako zao sto sam se navikla na reductil pa sam stvorila otpornost na njega tako da mi vise ne pomaze, sada kada zelim da djeluje moram ga popiti na prazan zeludac i onda mi je toliko slabo i povraca mi se da uopce nemam volje za jesti ali se rusim u nesvjest pa uvijek pojedem barem sendvic jedan da mi smiri zeludac ali onda naravno ide drugi pa treci pa cetvrti i pretvorim se u debelu svinju.

Nema koristi od ovakvog tempa od sutra si stvaram ROK! Odredit cu datum do kojeg moram smrsavit i koliko.

Nadam se da vama ide bolje! Idem vas citati i kommati jer nisam dugo....

Pussssssse veeeelike! Mrsavite uspijesno!

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.