Prva i vazna lekcija koju cu zapoceti na ovome mome, sada novome, blogu, te koju cu svim silama pokusati savladati jest NE PLAKATI ! Smatram da jos uvijek imamo nesto zajednicko iako se ja vise ne izgladnjujem, a to je trud da odrzimo SAMOKONTROLU ...
Tako je, samo sto ja svoju samokontrolu vjezbam na malo drugaciji nacin.

Ljudi su tu da nas povrijede, neki da nas usrece, a neki da nas plase i gledaju nas kako drhtimo ociju uronjenih u suze. Promatrala sam ovih dana svijet oko sebe i uocila mnogo stvari: ljudi vole nasmijane ljude, ne vole depresivne i tzv: "emo" osobe, cak iako duboko u sebi imamo zelju zaplakati od nas se ocekuje da stisnemo svoje misice i ne dopustimo osjecajima da izadu van. Bilo sretna, bilo tuzna, bilo ljuta i bjesna moje suze ce ostati u meni, veceras se zaklinjem da im necu dopustiti da me prevare i pokazu svoje lice. Evo prosao je jedan citav dan, a da ja nisam zaplakala, iako mi je, moram priznati, stvarno najmanje 3 puta doslo da pokleknem.

Osjecam se savrseno,mislim da sam na dobrom putu da savladam tu tehniku. Mozda neke od vas vec i znaju, ali za vas koje jos niste pronasli/le nacin: svaki put kada osjetite da vam fali ono malo da ispustite suzu samo se nasmijesite, siroko ... hajde probajte, odmah sada dok citate ovo ... jos ... jos siri osmjeh .. preko cijeloga lica ... tako taj govor tijela odasilje mozgu signal da je sretan i automatski nakon jednog osmjeha laznjaka pretvori se u pravi iskreni osmjeh .. djeluje ... probajte to i dok ste tuzni ... samo rasirite osmjeh od uha do uha ... veeeeliki ... pomaze ... meni je danas uspijelo ... i ponosna sam ....

Pisite mi u komentarima o svojim pokusajima svladavanja osmjeha, kako ste sprijecili suze, te kako ste uspijeli zadiviti samo sebe svojom samokontrolom ....

Ljubi vas sve vasa Acid Burn (bivsa princess0anna)

come on, let me see that big smile of yours

Vratila sam se pisanju svog bloga ... Neki dan sam ga promatrala i shvatila koliko je zapusten, zapusten gotovo kao sto sam i ja ... Vrijeme je ... Vrijeme je da ovaj put neke stvari dovedem u red ... Napustila me "Ana" i priznajem pocela sam jesti, jedem normalno, nekada previse, nekada opet premalo, a nekada samo normalno ... Odlucila sam ne opterecivati se kilazom jer sam i ovako i onako mrsava i vitka, dovoljno za svoje godine ... Nekako me ta pojava nalik depresiji povukla sa sobom u duboku rupu od kad je moja baka umrla(prije dva mjeseca) i nisam vise imala volje za zivotom i srecom, ali ... pocela sam osjecati kako se doslovno gubim ... Pocela sam zaboravljati, plakati svakodnevno i raditi scene koje mi zbilja nisu potrebne ... Ne zelim to ... ne zelim tude sazaljenje, jer sam odlucila nikoga vise sazaljevati stoga ne zelim niti da mene netko ... Trebam biti jaka, a ne da se hranim tudim rijecima kako sam jadna, njezna, i sl ... Odluka je pala i nastojim je ovaj put pretvoriti u djelo ... Ja sam djevojka koja ima puno potencijala, lijepa, bistra, dobra i razumna, zelim to i ostati, ne zelim izgubiti ove kvalitete, a kako sam krenula to je moglo za cas postati stvarnost, mogla sam ih izgubiti za cas ... Sada zelim da to napravite i vi, da sagledate svoje kvalitete i da vam one prevladaju ... Truditi cu se redovito pisati postove i podjeliti svoja iskustva s vama ... Pocela sam se boriti protiv crne sile koja je pocela prevladavati, a zelim da se borite i vi ... MI SMO HRABRE ! MORAMO TO POKAZATI ... !
A sada zelim da mi u komentarima napisete svoje kvalitete ... Zelim da se pohvalite, tu na mome blogu, kliknite komentiraj i zelim cuti vase kvalitete ... Znam da ih sve vi imate ...
P.S. To sto me napustila "Ana" ne znaci da ja napustam vas, zato sam se i vratila, citam vas i dalje ...
MWWWAA !!!

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.