| < | kolovoz, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Listopad 2025 (1)
Rujan 2025 (1)
Siječanj 2025 (1)
Prosinac 2024 (1)
Listopad 2024 (1)
Rujan 2024 (2)
Siječanj 2024 (1)
Prosinac 2023 (1)
Listopad 2023 (1)
Rujan 2023 (2)
Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Siječanj 2022 (1)
Studeni 2021 (1)
Rujan 2021 (1)
Kolovoz 2021 (1)
Lipanj 2021 (2)
Svibanj 2021 (3)
Travanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (4)
Veljača 2021 (13)
Siječanj 2021 (16)
Prosinac 2020 (1)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (1)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2020 (1)
Srpanj 2020 (8)
Lipanj 2020 (4)
Travanj 2020 (1)
Ožujak 2020 (1)
Veljača 2020 (1)
Siječanj 2020 (3)
Lipanj 2019 (1)
Ožujak 2019 (1)
Siječanj 2019 (1)
Listopad 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Travanj 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (2)
Travanj 2016 (1)
Siječanj 2016 (1)
Srpanj 2015 (2)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Rujan 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
O autoru bloga:
Mladen Smud
Mjesto stanovanja Velika Gorica
Starost 70 godina
Otac četvero djece i djed pet unučica i dva unučića
Hobby - Go, drevna kineska igra
Duhom mlad, kao da se još ni rodio nije i često se pita: 'Jesam li uopće?'
Životna filozofija - jedinstvo svijeta po Gospodu
Životna snaga - ljubav (tako on to misli)
Godine su da se broje, a život nama je darovan
Ovaj blog otvorio je za dušu. Život mu je darovan i on ga s ljubavlju daruje djelima Gospodnjima po Gospodu.
Religiozan nije, ali vjeruje iskreno do viđenja uz hvalu za postojanje
U životu on ništa ne posjeduje, mada se ponešto i piše svijetom na njega
Zahvalan za život i darove po Njemu.
Na putu iz vječnosti u vječnost
Sve vas voli i one koji razumijete, a i one koji ne.
e-mail: mladen.smud@gmail.com
Čuka
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
javascript:%20void(0);
annaboni
Auroraisa
Bugenvilija-foto
Bugenvilija-text
danila1
deni(daniel
Dordora2
duliba
EuM
fra_gavun
Go-misaona igra
gogoo u prirodi
gustirna
hajjnezir
ima jedan svijet
kapi sreće
maslačkove zbirke
(Norra
OTISAK srca
preživjeti
promatram, razmišljam
rijeke žive vode, potecite, neka Duh se razlije...
sewen
Smotani
sven adam ewin - superfaca
... šok ...
Trill
Vatrene vijesti
Voljela sam umjetnika
Zagora
alba-istriana
anaris
kicker
mamablogerica
modrinaneba
novipocetak50
nutrina
proziran svijet
soba za utjehu
sv
tayana
tvrtkodolić
zlatnazitnapolja
Zanimljivo
Na rubu znanosti
|
Dva mjeseca su prošla i ja sam došel Krenuo je pravi ljetni dan. Sunce je već uzelo zamah i juri svodom, da dnevnu normu odradi. Tako to izgleda, mada znam da se ustvari Zemljica vrti. Kao da je tom spoznajom izgubljena ona neka ljepota viđenja kretanja Sunca. Doštakao sam do stanice autobusa. Sada već poprilično upotrebljavam i lijevu nogu u hodanju. Štake su mi pomagalo. Nekako sam s njima sigurniji, a i navikao sam. Stiže bus i ulazim. Jedna mlada žena oslobađa mi mjesto za invalide, prvo do prednjeg ulaza. Bus kreće i čujem vozača kako me vozeći pita: 'Kako je?' Krenula je priča. On je ranije imao lom i nosio metalnu šipku izvana. Priča je trajala sve dok nije ušlo, nakon nekoliko stanica, toliko putnika da se više nije moglo razgovarati, jedino ako bi vozač došao do mene ili ja do njega. Hm, obadvije mogućnosti baš 'ne piju vodu'. Prođem pothodnik, pa čekam četvorku. Evo me i kod Traume u Draškovičevoj. Prilazim ulazu i pripremam se vidjeti ogroman red za šalter. Samo troje pred šalterom. Odmah mi prostruji mislima: 'Da nisam promašio dan? Nedjelja nije, blagdan neki možda, nešto izvanredno ...?' Stanem kao četvrti i brzo sam na redu. 'Dobar dan; doktor mi je rekel da dojdem za dva meseca, a to je danas i ja sam došel.' 'Doktor je na godišnjem.' 'A kaj bum ja sad?' 'Al doktora vam nema.' Znam ja da žena nema vremena puno pripovedati samnom. Meni bi valjda normalno bilo da me pita jel sam za kavicu. Pa, vidim da ionak nema gužve. 'Čujte ja morem čekati, al noga? Njoj morti nekaj treba. A i bolovanje mi ide.' 'Odite u ambulantu i pitajte doktora ak bu vas htel primiti mesto vašeg doktora.' 'Fala lepo!', i odštakam ja do ambulante i pravo 'kuc, kuc' na vrata. Bilo je tu i onih koji su čekali na red, ali njihovi papiri su već zaprimljeni. Otvara sestra vrata i ja uđem. Ne vidim baš dobro i krenem s pričom i čujem kako mi netko odgovara: 'Ja vas mogu primiti, ali šta će reči administracija?' Oni koji rade sa papirima red rade. Mladi doktor je razmel situaciju, ali zna i svoje kompetencije. To se zove organizacija, ma kakova bila. Vraćam se na šalter i važno: 'Doktor je rekel da bu me primil.', ja o tome kao o gotovoj stvari. Ženskica, kao da priznaje poraz: ' Dajte onda uputnicu.' Ja dam: 'Evo tu je.' 'I povjest bolesti.' 'Evo, sve vam je tu na otpusnom pismu.' Čekam šta još treba i čujem: 'To je sve i sad idite pred ambulantu čekati da vas prozovu. Nisam dugo čekal i prozovu me. 'Da li vas što noga boli?', pita me doktor. 'Ne, niš. Mi doktor prije dva meseca rekel da mogu 30 kila. Ja već pomalo idem i sa jenom štakom.', kaj da se hvalim. 'To moramo prvo na rengen. Odite na rengen i tam čekajte da vas pozovu.' Ide to meni. Već sam i do rengena dogural. Doktor neka se kupa, a ovo ovde bum ja nekak zgural i ovi dobro ljudi koji su ovdje. Zvoni mi mobitel. Prijatelj sa bloga se javlja. Već nekoliko dana komuniciramo mailovima i mobitelima. Nameračili smo se danas vidjeti. Kaže mi da će doći u traumu za oko sat vremena. Super. Slikicu 'in face' sam mu vidio, ali tko zna kak zgleda komplet. Oteglo se čekanje na rengen, pa je čak i on prije došao. Zvoni opet mobitel. 'Ja sam došel. Tu sam pred ulazom.' 'Ja još čekam rengen. Uđi unutra, pa na desno do kraja. Tu je rengen. Znaš da ja slabije vidim, al ti buš mene prepoznal. Imam plavu košulju.' Nisam mu htio reči, da sam onaj sa štakama. Skor svi ih ovdje imaju. Prolaze ljudi, a ja sve gledam koji bi on bio. Došao je tako jedan i čita na vratima ordinacije nekaj. Pita nekaj ljude kao:'Kak ovo radi?' Ja odmah počnem, kak dela i da ide nekak sporo. Okrene se on k meni i veli: 'Da ako ste vi Mladen.' Imali smo toga za pričati. Nekako je brzo došao moj red, pa onda i čekanje u ambulanti. Imao sam osjećaj da se nismo stigli ništa ni ispričati. Ulazim kod doktora u ambulantu na poziv. Dočekala me sestra i odmah mi veli: 'Doktor kaže da je sve u redu. Možete i više opterećivati nogu, a kontrola je u devetom mjesecu.' 'Super. J aveć pomalo tak i delam. Poglečte ovo.', maknem štake i napravim pred njom nekolko slobodnih korakov. Kad čujem tak lepe vesti ja bi skor i poletel. Dobio sam otpusno pismo s novodopisanim nalazom. Ipak sam sve zrihtal. V mislima pozdravljam doktora. Neka se kupa, al sunca nek se čuva. Ma zna on to. Prijatelj me čeka. Razgovor nam je tek počel. Odlazimo u obližnji kafić i tema se razvija. On je kavice platil. Izlazimo iz kafića i on me pita: 'Kam ti moraš? Imaš kakove obaveze?' 'Ne.' 'Ajmo onda na ovu stranu.', i pričajući odradimo pješice jednu tramvajsku stanicu i on stane: Nastavljamo priču. 'Ti buš sad doma?' 'Pa si rekel da nikam ne moraš. Idemo skup.' Ide tramvaj put istoka. Izašli smo na periferiji, pa autom i evo nas kod njega doma. Tema cijelo vrijme radi. Upoznajem se sa njegovima. Njegov unučić je tek nešto malo stariji od moga. Sjedamo za internet, ali tema ide dalje. Tako je to kada se nađu blogeri koji vole istu temu. Poziva nas njegova žena. Ručak je na stolu Nekako se jedva odvajamo od interneta. Na kraju ručka sam čak popio čašu malo jače bevande. Mislio sam kako će mi sa šečerom biti. Opet odlazimo na internet. Obveze nas ipak dovode kraju ovoga dijela teme. Rastajemo se, ali znamo da je to tek tako oku vidljivo. Tema ide dalje. Raditi ćemo o njoj na postovima. A ja sam danas shvatio da sam več skoro skros ok sa nogom. A, šečer, doma, 2,5 sata nakon bevande, je bio samo 7,6. Prijateljice i prijatelji dragi pozdravlja vas i voli vaš Mladen ... :) |