| < | srpanj, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Listopad 2025 (1)
Rujan 2025 (1)
Siječanj 2025 (1)
Prosinac 2024 (1)
Listopad 2024 (1)
Rujan 2024 (2)
Siječanj 2024 (1)
Prosinac 2023 (1)
Listopad 2023 (1)
Rujan 2023 (2)
Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Siječanj 2022 (1)
Studeni 2021 (1)
Rujan 2021 (1)
Kolovoz 2021 (1)
Lipanj 2021 (2)
Svibanj 2021 (3)
Travanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (4)
Veljača 2021 (13)
Siječanj 2021 (16)
Prosinac 2020 (1)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (1)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2020 (1)
Srpanj 2020 (8)
Lipanj 2020 (4)
Travanj 2020 (1)
Ožujak 2020 (1)
Veljača 2020 (1)
Siječanj 2020 (3)
Lipanj 2019 (1)
Ožujak 2019 (1)
Siječanj 2019 (1)
Listopad 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Travanj 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (2)
Travanj 2016 (1)
Siječanj 2016 (1)
Srpanj 2015 (2)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Rujan 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
O autoru bloga:
Mladen Smud
Mjesto stanovanja Velika Gorica
Starost 70 godina
Otac četvero djece i djed pet unučica i dva unučića
Hobby - Go, drevna kineska igra
Duhom mlad, kao da se još ni rodio nije i često se pita: 'Jesam li uopće?'
Životna filozofija - jedinstvo svijeta po Gospodu
Životna snaga - ljubav (tako on to misli)
Godine su da se broje, a život nama je darovan
Ovaj blog otvorio je za dušu. Život mu je darovan i on ga s ljubavlju daruje djelima Gospodnjima po Gospodu.
Religiozan nije, ali vjeruje iskreno do viđenja uz hvalu za postojanje
U životu on ništa ne posjeduje, mada se ponešto i piše svijetom na njega
Zahvalan za život i darove po Njemu.
Na putu iz vječnosti u vječnost
Sve vas voli i one koji razumijete, a i one koji ne.
e-mail: mladen.smud@gmail.com
Čuka
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
javascript:%20void(0);
annaboni
Auroraisa
Bugenvilija-foto
Bugenvilija-text
danila1
deni(daniel
Dordora2
duliba
EuM
fra_gavun
Go-misaona igra
gogoo u prirodi
gustirna
hajjnezir
ima jedan svijet
kapi sreće
maslačkove zbirke
(Norra
OTISAK srca
preživjeti
promatram, razmišljam
rijeke žive vode, potecite, neka Duh se razlije...
sewen
Smotani
sven adam ewin - superfaca
... šok ...
Trill
Vatrene vijesti
Voljela sam umjetnika
Zagora
alba-istriana
anaris
kicker
mamablogerica
modrinaneba
novipocetak50
nutrina
proziran svijet
soba za utjehu
sv
tayana
tvrtkodolić
zlatnazitnapolja
Zanimljivo
Na rubu znanosti
Posjetili ovaj blog od 06. 01. 2020.
A misli, kao da same leteOdštakao sam toga već podosta. Misle neki da je vrijeme već i napuštati štake, a ja se navikao. Vrijeme njihovo, razlikovnošću prema uobičajenostima prethodnih vremena, donijelo je mnogo viđenja novih. Vrijeme štaka; svijet sa štaka. Vidjeh što promjena radi u nastojanju vraćanja stanja prethodnoga. Postoje sile što funkciju dokazuju, a kada funkcije te oštećenjem zataje, nastaje prostor neki. U prostoru tome mnogo toga se dešava. što nestaloj funkciji treba, a nje nema. Nastaju tako neke radnje što nestalo dokazuju kao potrebno. Prilagođeno je tijelo mogućem povratku cjeline. Tko ili što jest taj što vraća cjelinu? Zar cjelina traži sebe samu? Kosti se, kako mi izgleda, stalno obnavljaju, pa i organizam cijeli. Nije li to to? Zar time nije data obnovljivost? Hm? Ne baš uvijek. Kost može srasti, ali nova narasti neće. Tu su i prilagodljivosti potrebama. Kada se određeni dio tjela više upotrebljava, on se razvija. To se posebno vidi u sportu. Čemu konačno služe treninzi? No, i to ima ograničenja. Mogao bi pokušavati i htjeti letjeti, ali krila mi narasti neće. Možda i bi, ali je izgleda ljudski vijek za to prekratak. Prsti bi se vjerojatno stanjili , a dlan povećao, ali vrlo malo, s obzirom na potrebno vrijeme. Konačno, pogledajmo evoluciju. Za moj slučaj loma, to bitne važnosti nema, ali možda se i varam. Zar to nisu te iste sile? Vremena je samo nekako premalo. Ustvari, kvaka je izgleda baš u vremenu. Kada bi živa bića bila besmrtna, život bi nestao. Zanimljivo, zar ne? Pokušavao sam razmišljati i o tome i vidjeh to vrlo jasno. Recimo da nas ima milion i da smo biološki besmrtni, što bi bilo? Da rađanje ostane, zagušili bi se brojnošću. Tu zato u pomoć dolaza kvaka s vremenom. Kroz vrijeme života nekome padne cigla na glavu, netko izgori, nekoga bomba raznese, a nekoga pojedu zvijeri, a nekoga bakterije ili virusi... Bez rađanja onaj milion bi vrlo brzo tako nestao. Prvi životi su tako nestajali, sve do obnovljivosti novim jedinkama. Time se broj povećavao. Istovremeno spomenuta kvaka je činila svoje. Sve na kraju završava u nekoj ravnoteži, ali opstoji uz prilagodbene promjene. Koliko li je pokušaja stvaranja individualnih jedinkis počecima životnih funkcija bilo bez uspjeha nastavka, sve do prvih rađanja novih jedinki od prethodnih. Počelo se jedostavnim dijeljenjem. Kasnije se po malo to usložnjavalo, ali sve po osnovnom principu jednakosti i očuvanja funkcija života. Sve ostalo nije imalo šanse i ma kako izgledalo, evo, ne postoji. I eto mene, jedinke, sada ovdje na štakama. Oslonjen rukama o štake i stojeći na nogama i to lijevom ovlaš, gledam nekuda nikuda u čudu: 'Tako nekako je vjerojatno bilo.' I eto danas nebrojeno misli i vizija prolazi što ih registriram. Svijet izmišljen cijeli, vremena prošlih, zagledan u išta ... Smisliti sve to mogu, ali zašto? Je li to tek slučaj bio ili slučajevi nebrojeni? Je li to bijahu slučajevi neminovni? Sve konačno s razlogom biva po uvjetima baš takovima. Mislim li ja to možda samo? Gledam? Mogu li uzeti, a ruke da ne ispružim? Hm, možda. Mogu li, mogu li, mogu li ....? Stvaram li ja ili sam tek stvoren, da mislio bi tako? Ja! Ja? Tko li sam? Jesam li? I jure misli. Ne opterećuju me. Navikao sam na njih. One su kao prijatelji moji. Kao da su one netko, a ja? Jesam li uopće? I tako sve ide po svome ... noga zacjeljuje ... misli se roje ... ruke štakama idu ... vrabac prolijeće ... kos svoju melodiju fičuka ...a ja? Ja vas volim dragi moji. Po tome znam da jesam. Vaš Mladen ... :) |