| < | svibanj, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Listopad 2025 (1)
Rujan 2025 (1)
Siječanj 2025 (1)
Prosinac 2024 (1)
Listopad 2024 (1)
Rujan 2024 (2)
Siječanj 2024 (1)
Prosinac 2023 (1)
Listopad 2023 (1)
Rujan 2023 (2)
Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Siječanj 2022 (1)
Studeni 2021 (1)
Rujan 2021 (1)
Kolovoz 2021 (1)
Lipanj 2021 (2)
Svibanj 2021 (3)
Travanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (4)
Veljača 2021 (13)
Siječanj 2021 (16)
Prosinac 2020 (1)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (1)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2020 (1)
Srpanj 2020 (8)
Lipanj 2020 (4)
Travanj 2020 (1)
Ožujak 2020 (1)
Veljača 2020 (1)
Siječanj 2020 (3)
Lipanj 2019 (1)
Ožujak 2019 (1)
Siječanj 2019 (1)
Listopad 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Travanj 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (2)
Travanj 2016 (1)
Siječanj 2016 (1)
Srpanj 2015 (2)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Rujan 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
O autoru bloga:
Mladen Smud
Mjesto stanovanja Velika Gorica
Starost 70 godina
Otac četvero djece i djed pet unučica i dva unučića
Hobby - Go, drevna kineska igra
Duhom mlad, kao da se još ni rodio nije i često se pita: 'Jesam li uopće?'
Životna filozofija - jedinstvo svijeta po Gospodu
Životna snaga - ljubav (tako on to misli)
Godine su da se broje, a život nama je darovan
Ovaj blog otvorio je za dušu. Život mu je darovan i on ga s ljubavlju daruje djelima Gospodnjima po Gospodu.
Religiozan nije, ali vjeruje iskreno do viđenja uz hvalu za postojanje
U životu on ništa ne posjeduje, mada se ponešto i piše svijetom na njega
Zahvalan za život i darove po Njemu.
Na putu iz vječnosti u vječnost
Sve vas voli i one koji razumijete, a i one koji ne.
e-mail: mladen.smud@gmail.com
Čuka
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
javascript:%20void(0);
annaboni
Auroraisa
Bugenvilija-foto
Bugenvilija-text
danila1
deni(daniel
Dordora2
duliba
EuM
fra_gavun
Go-misaona igra
gogoo u prirodi
gustirna
hajjnezir
ima jedan svijet
kapi sreće
maslačkove zbirke
(Norra
OTISAK srca
preživjeti
promatram, razmišljam
rijeke žive vode, potecite, neka Duh se razlije...
sewen
Smotani
sven adam ewin - superfaca
... šok ...
Trill
Vatrene vijesti
Voljela sam umjetnika
Zagora
alba-istriana
anaris
kicker
mamablogerica
modrinaneba
novipocetak50
nutrina
proziran svijet
soba za utjehu
sv
tayana
tvrtkodolić
zlatnazitnapolja
Zanimljivo
Na rubu znanosti
Posjetili ovaj blog od 06. 01. 2020.
|
Vrijeme kišno Filip i ja skratili smo odmor na klupi u parku. Nešto se kišno namjerio oblak i osjeća se kako kiša samo što nije. Dobro je krenuti sa mjesta gdje zaklona nema. Krenuo sam u Goricu lagano štakama, a putem me sreo Filip i pridružio mi se. Pričamo o go-turnirima i situaciji s igranjem u klubu 100. Njega ja nazivam radilica. Tako marljiva mlada čovjeka još nisam sreo. Na svaki turnir on dolazi prvi i priprema garniture i sve što je potrebno za održavanje turnira. Zanima ga sve oko 100-tke. Tek što smo uradili nekoliko koraka sustižu nas prve kišne kapi. Pogledam put oblaka i, koliko mogu vidjeti, utisak je da će se pojaćati. Vrlo brzo je tako i bilo. Vidim jedan manji balkon uz put, pa se sklanjamo. Filip si je stavio kapuljaču. Meni ostaje samo balkon. Imam kišobran u torbi, što je nosim oko vrata, ali kako da ga držim? Mogao bi jedino u zubima. Za mene u ovakovoj situaciji vrijedi pravilo: 'Strpljen – spašen.'. Bio je to pljusak. Kada je jenjavao Filip se odlučio krenuti, jer je morao stići na aitobus. Ostadoh odmarajući 'u trokut'. Nedugo nakon njegovog odlaska spustio se jak pljusak. Sve se pitah: 'Je li stigao prije njega?' Ovakovi trenuci samoće meni su ugodni. Kao da nisam sam. Ta kako da budem sam uz toliko kapljica kiše i oblake što prolaze. Nastale su lokve po cesti na kojima poput brodova putuju mjehuri, što nastaju od nešto večih kišnih kapi. Ustvari, nikuda ne žurim. Uživam. Kako se malo smanjilo prolaze ljudi s kišobranima. Žure, jer i pored kišobrana budu poprskani po nogama. Razmišljam o ljudima i njihovu kretanju. Uvijek se nekuda ide. Rijetko tko ide nikuda. Imaju neka određena ili očekivana vremena stizanja na odredišta. Uvijek se nešto mora ili treba. Prilagodili se tome; netko više, a netko manje. Ja ovdje pod balkonom sam neprilagođen kretanju. Uslijed štaka ništa u rukama držati ne mogu, pa mi kišobran nije opcija. Mnogi se koriste autima. E, tu sam 'zadnja ovca'. Ne samo ja, nego i skoro cijela obitelj, mi nisu vozaći. Trenutno mi je i mobitel u kvaru. Hm, kako bi bilo da ovaj pljusak nastavi cijeli dan? Pravo iskušenje za moje životno opredjeljenje. Nisam se pošteno niti ufurao u taj osjećaj i kiša prestaje. Bilo je ugodno nastaviti štakama poslije kiše. Svježina mi je godila. Pokoja kapljica kiše, što je zaostala, zaigrana negdje vjetrom, bila mi je dodatno osvježenje. Nije kiša neki bauk. Predvečer sam, po rasporedu, obavljao terapije s nogom u domu zdravlja. Kroz prozor vidim, pljusak.Ne mogu procjeniti situaciju ovako iz zatvorena prostora. Pitam se: 'Dokle će?' Jedina varijanta su mi štake, a imam oko 45 minuta do obitavališta. Odradio sam struju kao poslijednju i napuštam prostore doma zdravlja. Stajem pod strehom na izlazu. Pada nemilice. Slijedi odmor 'u trokut'.Nemam mobitela, nemam auta, nemam treće ruke za kišobran. Ama, stati će. Malo se smanjila kiša i krećem. Kako sam krenuo kiša se smanjivala. Uskoro je stala potpuno. Noga, štake, noga, štake ... Zaobilazim lokve. Udišem sviježi zrak. Zalazeće sunce prodire kroz oblake. Koja divna slika. Slabiji vid kao da mi je pojačao ugođaj. Detalji me manje ometaju. Uslijed slaboga vida nekako cjelovitije doživljavam okolinu. Možda mnogima to ne izgleda logično, ali dobivaju značaj neka ranije zapostavljena osjetila. Nije život ono što mislimo, mada, to da mislimo, sastavni je dio naših života. I opet, kao i često, igra je to dijelova i cjeline. Izmjenih putem po nekoliko misli s ljudima u prolazu i stižem na odredište. Bio je ovo lijep dan, mada su mnogi poksnuli, žurili, nervirali se. Kiša je morala pasti. Kada sam bio maleni rekli su mi, sada pokojni, mama i tata: 'Braco, zakaj kiša pada? Zamislio bi se i počeo o vodenoj pari i kondenzaciji. Samom bi mi se pritom otvaralo nebrojeno novih pitanja. U tome me ptrekine kratak odgovor: 'Ma, ne, nego zato kaj nema lojtre da ide dol.' Tak je to voljeni moji, a život je lijep i fala Bogeku za to. Vama želim životne radosti i najte puno juriti okolo. Bute stigli. Valjda. I ja sam se često žuril i kaj da ni vremena dost bilo. Jel to dobro? Zapraf neznam, al pazite da ne stanete v rupu kak sam i ja. Veselo i dobro vam bilo, vaš Mladen ... :) |