| < | siječanj, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Listopad 2025 (1)
Rujan 2025 (1)
Siječanj 2025 (1)
Prosinac 2024 (1)
Listopad 2024 (1)
Rujan 2024 (2)
Siječanj 2024 (1)
Prosinac 2023 (1)
Listopad 2023 (1)
Rujan 2023 (2)
Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Siječanj 2022 (1)
Studeni 2021 (1)
Rujan 2021 (1)
Kolovoz 2021 (1)
Lipanj 2021 (2)
Svibanj 2021 (3)
Travanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (4)
Veljača 2021 (13)
Siječanj 2021 (16)
Prosinac 2020 (1)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (1)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2020 (1)
Srpanj 2020 (8)
Lipanj 2020 (4)
Travanj 2020 (1)
Ožujak 2020 (1)
Veljača 2020 (1)
Siječanj 2020 (3)
Lipanj 2019 (1)
Ožujak 2019 (1)
Siječanj 2019 (1)
Listopad 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Travanj 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (2)
Travanj 2016 (1)
Siječanj 2016 (1)
Srpanj 2015 (2)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Rujan 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
O autoru bloga:
Mladen Smud
Mjesto stanovanja Velika Gorica
Starost 70 godina
Otac četvero djece i djed pet unučica i dva unučića
Hobby - Go, drevna kineska igra
Duhom mlad, kao da se još ni rodio nije i često se pita: 'Jesam li uopće?'
Životna filozofija - jedinstvo svijeta po Gospodu
Životna snaga - ljubav (tako on to misli)
Godine su da se broje, a život nama je darovan
Ovaj blog otvorio je za dušu. Život mu je darovan i on ga s ljubavlju daruje djelima Gospodnjima po Gospodu.
Religiozan nije, ali vjeruje iskreno do viđenja uz hvalu za postojanje
U životu on ništa ne posjeduje, mada se ponešto i piše svijetom na njega
Zahvalan za život i darove po Njemu.
Na putu iz vječnosti u vječnost
Sve vas voli i one koji razumijete, a i one koji ne.
e-mail: mladen.smud@gmail.com
Čuka
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
javascript:%20void(0);
annaboni
Auroraisa
Bugenvilija-foto
Bugenvilija-text
danila1
deni(daniel
Dordora2
duliba
EuM
fra_gavun
Go-misaona igra
gogoo u prirodi
gustirna
hajjnezir
ima jedan svijet
kapi sreće
maslačkove zbirke
(Norra
OTISAK srca
preživjeti
promatram, razmišljam
rijeke žive vode, potecite, neka Duh se razlije...
sewen
Smotani
sven adam ewin - superfaca
... šok ...
Trill
Vatrene vijesti
Voljela sam umjetnika
Zagora
alba-istriana
anaris
kicker
mamablogerica
modrinaneba
novipocetak50
nutrina
proziran svijet
soba za utjehu
sv
tayana
tvrtkodolić
zlatnazitnapolja
Zanimljivo
Na rubu znanosti
Posjetili ovaj blog od 06. 01. 2020.
Baš ovdje i baš sada kao očica u ispletenom beskraju. Neraskidivo tako. A misao, kao da promjenjljivost pokazuje. Ona stvori ono 'ne'. 'Ne' po sebi, namjerom njenom da bude i više od sebe same, misli. I slažu se misli, slike kao izmaglica neka. 'Ne nije tako.' Prostruji misao, što razara misao prethodnu. Šetnjom zabavih tijelo. Dadoh smisao radni tijelu, a mislima da krenu. Put tijelu, put mislima. Hodam i mislim. Put. Tražim. Tražim ono ispred. Vremenom jesam. Živ u svijeta. Tražeći tako se pitam: 'Što?'. Ima nešto što me vodi; put pokazuje; određuje. Osjet postoji. Nešto čime slijed se čuva po točci u kojoj jesam. Ja. Točka. Što u čemu? Nit je točka, nit to u čemu jest. Misao? Noga pred nogu; slike što stvarnošću ih nazivamo, mada obojene osjećajima mojim. Pitanje? Pitanje kao molitva za korak naredni, za viđenje novo. Stvarnost? Ta otkud mi to? Zar postoji išta drugo? Zar postoji nepostojeće, izmišljeno, lažno ... ? Što je postojanje? Zar postoji nepostojanje? Kao bujica neka pitanja pljušte. Nedam se i nije mi prvi puta. Noga pred nogu ide, lagano, smirujuće. Bujice nema. Tek noga pred nogu, laki povjetarac, a u mislima tražeć snene ptice u krošnjama mraka. Cvrkut će jutrom pozdrav novom danu biti. Kao da blagoslivljam svijet taj sneni, dječurliju ptičju. Prošao je dan, dva, nekoliko. Obilazim gradilište. Vidjeti bi htio gdje će nova cesta. Izlazim iz gradskog središta put juga. Dolazim go kraja asvaltne trake ceste. Nakupine šljunka već isplaniranog novog puta me vode do željezničke pruge. Impozantni kostur nadvožnjaka; beton i željezo još u zraku dostupni tek radnicima, kojih sada ovdje nema. Blagdani su. Prelazim prugu. Šljunka svuda naokolo, a ja uspijevam nači nakupinu blata i uprljati se. Blato, pa i to je u svijeta. Otežale noge blatom vode me ponovo na šljunak. Uglavnom puštam da taj teret pomalo sam otpadne, a većina ubrzo i napušta moje cipele. Stižem do kraja navezenoga šljunka. Nema dalje. Sa šljunka vidim tek oranice. Vraćam se do nadvožnjaka. Vidim pseću trojku. Jedan šepa povezanom nogom. Prilazim im, a i ono meni. Osjetim odmah neko zadovoljstvo i osjet uzvraćam. Veseli me susret taj. Došli do mene i njuše me sva trojica. Pružam im ruke. Znam već kako to ide. Omirišu i poliznu. Ja ih potom s osjećajem zadovoljstva pomilujem po glavama. Pogledam svakoga u oči i oni mene. Dušu im osjetim. Kao da pričamo. Pitam riječima onoga što šepa, što mu je. Tužno me gleda. Poskakuje na jednu. Nama četvorici prilazi čovjek s biciklom. Kreće priča među nama. Kazuje nam kako je išao biciklom na onu drugu stranu i kako tamo ima ceste s prvim slojem asvalta i da se vozio njime. Ide tamo prema Sisku. Iz kontejnera izlazi i prilazi nam čuvar gradilišta. Kreće priča o cesti, o obilaznici, o autocesti Zagreb – Sisak, o priljučcima za Veliku Goricu, pa o psima i ovom jadnom što ranjenu nogu ima. Čuvari su ovdje po 24 sata i on mu je kaže nogu previo, ali morati će to još malo sanirati. Mali crnko stalno zubima nastoji skunuti povez i još malo, pa će uspjeti. Stalno pomalo liže mjesto rane, pa i kroz povez. Brine čovjeka, da će si pas još veću štetu uraditi na toj nozi. Dok ljudi tako pričaju, povukoše se psi na druga mjesta. Onaj ranjeni odlazi u betonsku cijev, ispruši prednju šapu i liže. Sunce je u zalazu. Treba polako krenuti, jer u mraku bi ja mogao i većega blata naći. Pozdravljamo se uz želje za sve dobro. Psi otišli svak na svoju stranu, a onaj nešto zubima čupka i stalno me pogledava. Osjećam kako mi želi nešto reči. Ja mu mahnem, a on me gleda. Prešao sam preko pruge i put Gorice. Blato s cipela nestalo je, a ostane blatni trag. Mene to ne smeta. Nikada mi to ni nije bilo važno. Neki kažu da sam neuredan, ali sve je to u svijeta. Nekako ne želim raditi veći red od ovoga što Gospodom mi je podaren. Kažu mi da sam lijen. Neznam da li tako jest. Njih ne vidim na šetnajma, a ima se što prehodati. Ljenčine to ne rade. Ulična svijetla, ljudi, izlozi ... svakodnevica. Prijatelji moji dragi, sjetim se ja na šetnajma i bloga i vas koje volim ... Mladen ... :) |