| < | listopad, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
Listopad 2025 (1)
Rujan 2025 (1)
Siječanj 2025 (1)
Prosinac 2024 (1)
Listopad 2024 (1)
Rujan 2024 (2)
Siječanj 2024 (1)
Prosinac 2023 (1)
Listopad 2023 (1)
Rujan 2023 (2)
Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Siječanj 2022 (1)
Studeni 2021 (1)
Rujan 2021 (1)
Kolovoz 2021 (1)
Lipanj 2021 (2)
Svibanj 2021 (3)
Travanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (4)
Veljača 2021 (13)
Siječanj 2021 (16)
Prosinac 2020 (1)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (1)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2020 (1)
Srpanj 2020 (8)
Lipanj 2020 (4)
Travanj 2020 (1)
Ožujak 2020 (1)
Veljača 2020 (1)
Siječanj 2020 (3)
Lipanj 2019 (1)
Ožujak 2019 (1)
Siječanj 2019 (1)
Listopad 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Travanj 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (2)
Travanj 2016 (1)
Siječanj 2016 (1)
Srpanj 2015 (2)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Rujan 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
O autoru bloga:
Mladen Smud
Mjesto stanovanja Velika Gorica
Starost 70 godina
Otac četvero djece i djed pet unučica i dva unučića
Hobby - Go, drevna kineska igra
Duhom mlad, kao da se još ni rodio nije i često se pita: 'Jesam li uopće?'
Životna filozofija - jedinstvo svijeta po Gospodu
Životna snaga - ljubav (tako on to misli)
Godine su da se broje, a život nama je darovan
Ovaj blog otvorio je za dušu. Život mu je darovan i on ga s ljubavlju daruje djelima Gospodnjima po Gospodu.
Religiozan nije, ali vjeruje iskreno do viđenja uz hvalu za postojanje
U životu on ništa ne posjeduje, mada se ponešto i piše svijetom na njega
Zahvalan za život i darove po Njemu.
Na putu iz vječnosti u vječnost
Sve vas voli i one koji razumijete, a i one koji ne.
e-mail: mladen.smud@gmail.com
Čuka
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
javascript:%20void(0);
annaboni
Auroraisa
Bugenvilija-foto
Bugenvilija-text
danila1
deni(daniel
Dordora2
duliba
EuM
fra_gavun
Go-misaona igra
gogoo u prirodi
gustirna
hajjnezir
ima jedan svijet
kapi sreće
maslačkove zbirke
(Norra
OTISAK srca
preživjeti
promatram, razmišljam
rijeke žive vode, potecite, neka Duh se razlije...
sewen
Smotani
sven adam ewin - superfaca
... šok ...
Trill
Vatrene vijesti
Voljela sam umjetnika
Zagora
alba-istriana
anaris
kicker
mamablogerica
modrinaneba
novipocetak50
nutrina
proziran svijet
soba za utjehu
sv
tayana
tvrtkodolić
zlatnazitnapolja
Zanimljivo
Na rubu znanosti
Posjetili ovaj blog od 06. 01. 2020.
pri_Mladenu
Upoznajemo svijet
- 15:24 -
Komentari (9) -
Isprintaj -
#
Nikada i nigdje, van vremena i prostora, gdje jest da nije, zar desiti se može išta? Nigdje, gdje išta se desiti ne može, desilo se čudo, ipak. U trenu što jest u vječnosti, bez vremena i prostora, što pripada svijetu ovom u neznatnosti svojoj, prvi osjet. Kao da nastavlja se vječna igra uvijek novih stanja i odnosa. Nešto se našlo nečim dato, što nastoji svojnost održati. Postade netko, tko slijedove postojanja ustrajno čuva datošću svojom. I sve to po svijetu u kojega se desi, kao nitko od nikuda. I ne bje prije toga osjet, i ne bije prije toga opstojnost, i ne bije prije toga netko. Kao da postade netko, što u svijetu samo vjećnim slijedom održava ustrajnost promjene. Ništa se desilo nije, što postade netko. I kao da je sve pripremljeno bilo, da bilo bi. I uvijek tako u pogledu svakom. Svijet je po svijetu, dok nama na čuda liči.I nastavlja se slijed što označen je procesima koji smisao nalaze i onome nekome što opstaje njima. Sve pripremljeno bijaše. Taj netko je mogućnosti imao, zacrtanjem stvaranja po svijetu, da opstati bi mogao u uvjetima što nalik su vjekovima. I sve opstaje u slijedu zacrtanjima. Tko to crta? Kako tako? Zar ima netko što sve to sprema? Zar netko složio je sustav takav? Milioni godina svoj 'glas' nalaze u dijeliću svijeta svakom. Sve je po razlogu nekom i sve će trag ostaviti neki. I slični se oblici, u uvjetima sličnim, slično ponašaju. Tako ujedno se stvore uvjeti za opstojnost po sličnosti u uvjetima sličnim, što karakteristika je prostora opstojnih. Sve nekako razumno i razložno izgleda i umovima našim dostupno. I reklo bi se da ono što bilo je drugačije opstati nebi moglo, pa i nije ni opstalo ni nastalo. Ništa iz ničega nastati ne može. Sve je tako jednostavno, da rijetko tko i pomišlja na to. O jednostavnim stvarima i procesima se kao ne razmišlja. Meni baš to zanimljivo je. Postadoh tako i ja. Od trena toga prvoga stanja, prvoga osjeta, još u meni postoji ono čudo, po kojem kao da postadoh od ničega. To je valjda stoga što nema ranijih sjećanja. Svijest o sebi kao da tu počinje. Vrijeme predrođenja, u jedinstvu s majkom, sigurnost u život stvarana je njenom iskonskom ljubavlju. Pobuđivani su i jačani životni procesi i osjećaji svakoga od nas. Rođenjem dolazimo u izravan dotik sa svijetom nama vanjskim, mada po svijetu tome jesmo. Sigurnost u majke očvrsnula je našu svojnost i takovi dolazimo na svijet. Prva hladnoća, prvo blještavilo, prvi udah na nos i usta i plač istiskom zraka, prva hrana na usta. Kaže se da kreće život u samostalnosti tijelom. Do rođenja stvarane su promjene priridnim slijedom datošću njome. Rođenjem ulazimo u svijet iz početka nov i nepoznat, al spremni za susrete i događaje nove. Naši nas uče. Razvijamo način gledanja, slušanja, govora, hodanja, za što smo pripremljeni. Već ranije nastala je svijst o sebi, a sada suoćeni s puno drugih pojedinku postajemo netko u mnoštvu. Ranije smo bili samo mi i nije bilo potrebe spoznaje sebe već samo postojanja. Novim stanje aktivira se moć zaključivanja tj. stvaranja slike po odnosima stvari u okruženju. Radimo s dijelovima i odnosima među njima. Zanemaruje se većina odnosa prema nama nevažnim stvarima i procesima. Cjelovitost i zajedništvo sve manje ima značaj, mada je to osnova postojanja. Tim zanemarivanjem zanemarujemo i veliki dio procesa i značaja njihovih na naš život. Pojavljuju se brojevi i time i naš značaj kao jedinke u mnoštvu. Pojavljuje se sve više pitanja. Često i bez odgovora. Zanemarujemo većinu od njih smatrajući ih nevažnima. Nemamo vremana sve obuhvatiti i život ima sve više nepoznanica. Puno je zanemarenih činjenica koje nas neugodno iznenađuju. Zanemareno ipak postoji. Stariji nas uče i prenose svoja viđenja i zaključke. Sustavno se prenose znanja. Često ne i načini nalaženja i gledanja stvarnih vrijednosti. Sve više u velikom broju novih činjenica i spoznaja bivamo izgubljeni. Pretvaramo se u sakupljaće nećega što nazivamo znanjem. Nestaje nam kreativnost i slobodna misao. Kao neki arhivari sve više preslagujemo ono što neki su kazivali da je tako, a autoritetima ih prihvatismo. I tako svijet stvaran sve dalje bude od nas dok kao neki arhivari tonemo u dubine naših arhiva. Neki se i izgube u njihovim katakombama. Kako izaći na svijetlost dana? Kako se vratiti životu stvarnom? Vrijedi pogledati gdje i kada smo krenuli putem krivim. Gdje izgubismo mnogi misao našu slobodnu? Gdje odustadosmo sami od sebe? Kada napustismo slobodu što nam je Gospod darovao? Onu istu slobodu kojom bi Njega prihvatili. Onu istu slobodu kojom bi svijesno darivali životom u svijetu koji bi stvarno i slobodno sagledavali. Onu istu slobodu kojom bi voljeli život. Onu istu slobodu na koju bi nam Gospod mogao podariti mudrost života. Učili me stariji kako nešto jest, a nešto nije. Učili što je netko rekao. Učili me što je uspjeh, a što neuspjeh. Učili me što znači sretan biti. Slušao sam i razmišljao. Nisam prihvačao samo zato što tako rekoše. Tražio sam razumjevanjem na sliku što bila bi poput stvarnosti. Odrastao sam i ja godinama. I dolazi vrijeme da mlađima tu i tamo kazujem, a pitam se što ću time postići i kako kazivati. Mladi su ko prazna knjiga koja se piše. Zar da im pišem knjigu. Ne, oni će je sami pisati. Ja tek da im kaže što se to zbiva. Da im kažem kako ja to vidim. Neću kazivatio da je tako, nego da to ja tako vidim. Pokušati ću primjerom svojim, jer to je istina moja. Neću proslijeđivati misli nečije. Misao bez osnove, na kojoj postade, jest kao otrgnuta noga. Za upotrebnost kazivati ću i razloge. Biti ću put kojim će oni ići. I tako se sjetim kazivanja o sebi gdje kazivanje Isusovo jest . ... jer ja sam put.' Velika misao, velika poruka. Isus je kazivao da on je put, jer živio je život po istini jedinoj sviješću po ocu svome Gospodu. Slobodnom mišlju dođoh tome. Da, ja vidim; Gospode ti si život i istina i onaj koji tebi svijesno živi, živi život vječni. No nije do tih riječi. Za razumjeti se spreman treba biti slobodnom mišlju i životnom ljubavlju. Za kraj tek slikica jedna. Nazovem jučer kčer telefonom. 'Šta ima, Sanjice?', upitam. 'Leona čiči na tuti i trudi se', kaže ona. 'A, krenulo je. Uče je u vrtiću?', onako usput pitam. 'Vježbamo mi to već par dana.', i dmah potom prekida samnom i govori. 'Leonči, čiči još. Ne dirati to, bekino je.' 'Ah, kojeg li veselja.', odmah konstatiram ja. 'Ma, evo je opet. Ne dirati to.', pričekam malo i javi se Sanjić opet. Morali smo prekinuti, da se sredi situacija. U mislima mojima vidim Leonicu. Kojeg li otkrića. Kaka je u tuti! Osjet je onaj iz pelena, ali vidjeti kaku, to je već otkriće. Mislim si. 'Stvarno veliko je to otkriće.' Prijatelji moji dragi sve vas srdačno pozdravlja i nadasve voli vaš Mladen |