| < | siječanj, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
Listopad 2025 (1)
Rujan 2025 (1)
Siječanj 2025 (1)
Prosinac 2024 (1)
Listopad 2024 (1)
Rujan 2024 (2)
Siječanj 2024 (1)
Prosinac 2023 (1)
Listopad 2023 (1)
Rujan 2023 (2)
Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Siječanj 2022 (1)
Studeni 2021 (1)
Rujan 2021 (1)
Kolovoz 2021 (1)
Lipanj 2021 (2)
Svibanj 2021 (3)
Travanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (4)
Veljača 2021 (13)
Siječanj 2021 (16)
Prosinac 2020 (1)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (1)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2020 (1)
Srpanj 2020 (8)
Lipanj 2020 (4)
Travanj 2020 (1)
Ožujak 2020 (1)
Veljača 2020 (1)
Siječanj 2020 (3)
Lipanj 2019 (1)
Ožujak 2019 (1)
Siječanj 2019 (1)
Listopad 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Travanj 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (2)
Travanj 2016 (1)
Siječanj 2016 (1)
Srpanj 2015 (2)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Rujan 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
O autoru bloga:
Mladen Smud
Mjesto stanovanja Velika Gorica
Starost 70 godina
Otac četvero djece i djed pet unučica i dva unučića
Hobby - Go, drevna kineska igra
Duhom mlad, kao da se još ni rodio nije i često se pita: 'Jesam li uopće?'
Životna filozofija - jedinstvo svijeta po Gospodu
Životna snaga - ljubav (tako on to misli)
Godine su da se broje, a život nama je darovan
Ovaj blog otvorio je za dušu. Život mu je darovan i on ga s ljubavlju daruje djelima Gospodnjima po Gospodu.
Religiozan nije, ali vjeruje iskreno do viđenja uz hvalu za postojanje
U životu on ništa ne posjeduje, mada se ponešto i piše svijetom na njega
Zahvalan za život i darove po Njemu.
Na putu iz vječnosti u vječnost
Sve vas voli i one koji razumijete, a i one koji ne.
e-mail: mladen.smud@gmail.com
Čuka
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
javascript:%20void(0);
annaboni
Auroraisa
Bugenvilija-foto
Bugenvilija-text
danila1
deni(daniel
Dordora2
duliba
EuM
fra_gavun
Go-misaona igra
gogoo u prirodi
gustirna
hajjnezir
ima jedan svijet
kapi sreće
maslačkove zbirke
(Norra
OTISAK srca
preživjeti
promatram, razmišljam
rijeke žive vode, potecite, neka Duh se razlije...
sewen
Smotani
sven adam ewin - superfaca
... šok ...
Trill
Vatrene vijesti
Voljela sam umjetnika
Zagora
alba-istriana
anaris
kicker
mamablogerica
modrinaneba
novipocetak50
nutrina
proziran svijet
soba za utjehu
sv
tayana
tvrtkodolić
zlatnazitnapolja
Zanimljivo
Na rubu znanosti
Posjetili ovaj blog od 06. 01. 2020.
Lipanjski je dan 2004. Prije izlaska iz grada posjećujemo prvenstvo mladih u gou. Došli smo taman po završetku jednoga od kola natjecanja i većina natjecateljki i natjecatelja su slobodni. Yasuda san mi preporuča da igram s jednom djevojkom koja je 5. dan. Kaže da igramo ravnopravno. Izgradila ona veći teritorij, pa ja upadam u nastojanju zaživljavanja ili izlaska van svojim kamenovima. Zamalo uspijeh, ali mala greška i partija je njena. Kanije mi Yasuda pokazuje što sam trebao igrati. Napustamo Kumamoto. Nastavljamo prema planinama Takamorija. Prolazimo pored zračne luke i nastavljamo put planina. Uočavam puno zelenila koje se ovdje čuva i povremeno nailazimo na toliko gusto rastinje kao da čovjek ovdje ne zalazi. Dolazimo do mjesta s kojega se lijepo vidi gradić Takamori s okolnim planinama. U ekipi smo Yasuda-san, Kawamoto-san, prevoditeljica Yoko Moriyama, vozač, kojemu nisam upamtio ime i ja. Pokazuju mi planine na drugoj strani od planina na koje smo mi krenuli. Gradić je smješten u kotlini. Pričaju mi kako je ovo vrlo trusno područje i ne prođe par dana od potresa do potresa. Planine kao da se kreću, mjenjajući polako svoj polažaj. Prije stotinjak godina cijela ploča u kotlini je propala. Na suprotnim planinama je vulkan iz kojega stalno izlazi dim. Čitav taj niz planina vrhovima kao da ocrtava čovjeka koji spava na leđima. Posebno je interesantan dio koji predstavlja glavu zbog svojih oštrih vrhova. Vulkansko tlo je izrazito podobno za zelenilo kojega je u izobilju. U proljeće, a sada je već vrijeme prošlo, čitava planina sa one druge strane poprimi ljubičastu boju, zbog cvijetova kojih je tamo u izobilju. Povjetarac kao da me omamljuje i osjećam se vrlo ugodno. Stižemo do hotela 'Matiss' nazvanom po istoimenom francuskom slikaru. Ovdje je preferiran europski stil. Domaćin i domaćica su prijatelji Yasude i Kawamotoa. Smjestili smo se u tom hotelu, a do kraja dana predviđeno je vrijeme za odmor. Pitaju me da li znam što je 'hotspring', a kako ja neznam, tumače mi da je to nešto gdje topla voda izlazi iz zemlje. Rekoh toplice i odluka je da idemo tamo. Odlazimo kombijem. Malo mi je bilo nezgodno, jer nisam od kuće ponio kupače gačice, ali pomislih, biti ću u običnima. Na veliko iznenađenje doznajem u razgovoru s njima, da mi to nije potrebno. Malo mi je neugodnjak, ali sa svojih šest banki i nemam što brinuti. Što sve čovjeku prođe preko grbače i sada da se kao sramim toga. Ipak su žene bile odvojene u drugom bazenu uz čak i vizuelnu pregradu. Začas sam sve to zaboravio i eto me ko čovjek među ljudima na kupancu. Puno stvari je samo u našim glavama po ćemu i stvaramo barijere. U hotel se vraćamo pješice. Dan se bliži kraju. Slijedi večera i razgovori tijekom jela. To je trajalo skoro tri sata. Malo po malo stizalo je različito jelo, a prema kraju tu je i piva, a i standardni sake. Što se tiče sakea i pive, prvi puta sam kazao: 'Ne, hvala.', ali oni su već vidjeli, da ja to kažem samo prvi puta, pa smo se na taj račun i našalili. Razgovaramo o radu s djecom. Iako podosta već znaju kako radimo u Hrvatskoj u Velikoj Gorici, interesiraju ih još poneke stvari, a u toj temi sam pravi plivač. Pričamo i o parskom gou i upoznajem ih s činjenicom, da je par iz našeg kluba već dvije godine prvak Hrvatske i da smo sedmi na europskoj kvalifikacijskoj listi za svjetsko prvenstvo. Doznajem da se ove godine to igra u Tokyu. Zainteresirani su da, najesen poslije svjetskog prvenstva, naš par posjeti Kumamoto i Takamori. No, ja ipak dodajem onaj ako, a oni rekoše da će razgovarati s Nihon-Ki-Inom o tome. Sve to se kasnije, krajem 2004. i ostvarilo, ali posjet je bio Osaki i Kyotu. Odlazimo na počinak. Drugi dan ujutro krećemo dalje u planine. Gradić Takamori proteže se velikim područjem po planinama i mi stižemo u njegov istočni dio, koji je prilično udaljen od centra. Posjećujemo tamo osnovnu i srednju školu, a o tome posjetu pisati ću u drugom postu. U povratku prema centru grada posjetili smo najstariji hram u Japanu. Slika ulaza u područje hrama nalazi se uz ovaj post. Smješten je u šumskom dijelu u brdima. To je svetište staro oko dvije tisuće godina, a najstariji dio je od drveta i čuva se ograđen novijim zdanjem, koje datira unazad oko tristo godina. Uz hram je i ogromno drvo kojem je starost, kazivanjem, oko 750 godina i ono se štuje kao božanstvo. Stižemo u centar Takamoria. Posjećujemo osnovnu školu, a potom i gradsku upravu. Primljeni smo od gradonačelnika uz kraći razgovor i čaj. Slijedi odlazak do zračne luke. Provjeravam imam li kontakt adrese od svih koji su tu. Skrećem im pozornost na blog. Za Tokio idu samnom Yasuda-san i Kawamoto-san. Let traje oko dva sata. U zraku nam stiže noć. Posebno impozantan je bio pogled na Yokohamu, Kawasaki i Tokio pri slijetanju, jer bila je već noć i efekat gradskog osvjetljenja iz zraka ostavlja nezaboravan doživljaj. . U slijedećem postu opisati ću posjete školama Takamoria. Prijatelji moji uz ova ljepa sjećanja pozdravlja Vas i voli Vaš Mladen |