| < | prosinac, 2005 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Listopad 2025 (1)
Rujan 2025 (1)
Siječanj 2025 (1)
Prosinac 2024 (1)
Listopad 2024 (1)
Rujan 2024 (2)
Siječanj 2024 (1)
Prosinac 2023 (1)
Listopad 2023 (1)
Rujan 2023 (2)
Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Siječanj 2022 (1)
Studeni 2021 (1)
Rujan 2021 (1)
Kolovoz 2021 (1)
Lipanj 2021 (2)
Svibanj 2021 (3)
Travanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (4)
Veljača 2021 (13)
Siječanj 2021 (16)
Prosinac 2020 (1)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (1)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2020 (1)
Srpanj 2020 (8)
Lipanj 2020 (4)
Travanj 2020 (1)
Ožujak 2020 (1)
Veljača 2020 (1)
Siječanj 2020 (3)
Lipanj 2019 (1)
Ožujak 2019 (1)
Siječanj 2019 (1)
Listopad 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Travanj 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (2)
Travanj 2016 (1)
Siječanj 2016 (1)
Srpanj 2015 (2)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Rujan 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
O autoru bloga:
Mladen Smud
Mjesto stanovanja Velika Gorica
Starost 70 godina
Otac četvero djece i djed pet unučica i dva unučića
Hobby - Go, drevna kineska igra
Duhom mlad, kao da se još ni rodio nije i često se pita: 'Jesam li uopće?'
Životna filozofija - jedinstvo svijeta po Gospodu
Životna snaga - ljubav (tako on to misli)
Godine su da se broje, a život nama je darovan
Ovaj blog otvorio je za dušu. Život mu je darovan i on ga s ljubavlju daruje djelima Gospodnjima po Gospodu.
Religiozan nije, ali vjeruje iskreno do viđenja uz hvalu za postojanje
U životu on ništa ne posjeduje, mada se ponešto i piše svijetom na njega
Zahvalan za život i darove po Njemu.
Na putu iz vječnosti u vječnost
Sve vas voli i one koji razumijete, a i one koji ne.
e-mail: mladen.smud@gmail.com
Čuka
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
javascript:%20void(0);
annaboni
Auroraisa
Bugenvilija-foto
Bugenvilija-text
danila1
deni(daniel
Dordora2
duliba
EuM
fra_gavun
Go-misaona igra
gogoo u prirodi
gustirna
hajjnezir
ima jedan svijet
kapi sreće
maslačkove zbirke
(Norra
OTISAK srca
preživjeti
promatram, razmišljam
rijeke žive vode, potecite, neka Duh se razlije...
sewen
Smotani
sven adam ewin - superfaca
... šok ...
Trill
Vatrene vijesti
Voljela sam umjetnika
Zagora
alba-istriana
anaris
kicker
mamablogerica
modrinaneba
novipocetak50
nutrina
proziran svijet
soba za utjehu
sv
tayana
tvrtkodolić
zlatnazitnapolja
Zanimljivo
Na rubu znanosti
Posjetili ovaj blog od 06. 01. 2020.
pri_Mladenu
Tebe tražim
- 12:46 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
|
Sjećanja. Sustav svijeta viđen sustavom, što mijenjanjem odnosa u meni, sažima vrijeme i stanja mijenjana njime. Vrijeme? I nekako kao da postoji usporednost promjenjenih stanja i nećega što odredismo pojmom vremena. Govorim o vremenu kao bezmaterijalnom pojmu, a ipak o nećem značajnom. A vrijeme i nije kao nešto. Ne može niti biti, jer po ćemu bi i bilo. Za postojanje, već i po smislu postojanja, jest nešto u vremenu. Bez vremena ničega nema. Ono kao da je osnova postojanja. Ta zar bi moglo biti nešto samo po sebi. A po ćemu bi bilo, ako se tek sobom dokazuje, a takovo nedokućeno i nedokazano, da se takovim nedokazanim i nedokućenim dokazuje. To čak ni apsurd nije. Vrijeme ne postoji! Čujem povremeno želju ponekoga izrečenu: 'Da barem vrijeme stane.' Pa da i stane bilo bi nepostojanje. I tako gledajući uranjam u nešto što je dato odnosom čestica u tijelu mome. Ti odnosi asociraju, i po nekim pravilima daju, moj odnos, u tom trenu, prema nečemu po čemu je i stvaran taj odnos tih čestica u meni. Kako je sve povezano! Oduševljava me spoznaja jedinstva u kojem postoji smisao. I sav taj sustav nama daje već normalne načine gledanja i međusobnih odnosa. Tako i nije vrijeme ono što pamtimo, već je asocijacija na ono u nama što pamćenjem nazvasmo na vrijeme. Ta kako bi drugačije vrijeme pamtili. A kada mislimo o vremenu prizivamo pamćenje što je na osnovu odnosa u nama i stvaramo viđenje vremena kao osnove prolaznosti. Ta prolaznost je tako osnova postojanja. Ulazim tako među te čestice i ključem obrnutrim od onaga kojim sjećanja zapisivah, sada ih čitam. I ono što vrijeme zovemo, sada je na djelu, jer jedino uz moć tih promjena sjećanja naviru u svijest. I govorim:'Bilo je tako....' A bilo je, sjećam se. Ta zar bi vam govorio. Tko? Ja? I spomenuh ključ po kojem se sjećanja izčitavaju. Tko to ključem radi. Ima nešto što isto odnosom čestica u meni tvori. To su svi oni sustavi rada sa sjećanjima, a i poticajima novih djelovanja. To su djelovi koji su povezani s motorikom tijela. I opet jest nešto u odnosima u meni što tvori način djelovanja moga. Iz toga proizlazi moj karakter i prepoznatljivost. Čiji karakter i čija prepoznatljivost? Moja? Da bi nešto bilo moje, ja bi trebao postojati. Vidljivo je ono čime me se definira u ovome svijetu. To je tijelo moje i karakter moj. A tko sam ja? Je li to uopće suvislo pitanje? Ja, što bi to ustvari trebalo biti? Je li to ishodište djelovanja i posjedovanja po imenu označeno. Ishodište? Čega? U postojanju postoji promjena, a ona jest data premještanjem dijelova koji je čine. Dijelovi njeni kreću se unutar stvarnosti koju zajedništvom čine. I sve tako gledam načinom koji je u meni. Svijestan toga i dalje radim time. Zasada kao da mi je to jedino čime mogu. Ostalo su kao iluzije, kao izmišljene priče, kao želje bez osnova u stvarnom svijetu. Ja jesam središte promjena po sebi. Sve te promjene su po sustavu svijeta u kojem postojim i djelujem. Na taj način to nije moje već u svijeta. I sve što se zbiva u nećem što kao vrijeme doživljavamo jest po pravilima svijeta, a ne po mojim. I moja stanja, po kojima odlučujem o postupcima svojim, su po pravila svijeta u kojem postojim. A što taj svijet jest? Dozvoljavam si postaviti pitanje to. Dozvoljavam si malo podići 'glavu očima' put svijetla. Ne bojim se, već u namjeri učvršćenja spoznaje koju nazirem. Čitav svijet je u odnosima međusobno povezanim. Svaka promjena nastaje uslijed promjena drugih. Kada jedna čestica promjeni svoje mjesto, druga će na njeno mjesto doći. Kao da neka sila je povlaći, a ona prva bila je povućena uslijed nećega što stvori joj uvjete za pokret. Postoji jedinstvo svijeta što odražava se u promjenama stanja materije, atime i svega što proizlazi iz toga. Tu su i sva naša sjećanja i sve naše odluke. Pa tko sam onda ja? Ja koji jesam! I sve ovo što se čini kao moje jest po jedinome što postoji. To je, koliko moja malenkost načinom opisanim može vidjeti, jest u jedinstvu svega što u svijetu postoji. Čitav svemir je u tome. Tako ustvari moje odluke jesu po nekom što je svime ovime dat. A osjećam da jesam. Ako jesam, a osjećam to, a djelujem po svemu što jest, što jest moj iskren odnos i poštovanje. Prema onome po kome jesam i kome jesam. Vidim li Te? Ti stvorio si moje postojanje. Ti darovao si mi osjet mene. Tebi se okrenuti mogu, jer u meni imaš mjesto u daru tvome mojim postojanjem. Dao si mi moć da kažem:'Jesam.' Vidim tu savršenu harmoniju u kojoj sve promjene sadrže u sebi cjelovitost tvoju. I to što vidim i što mogu Tebi zahvalnost izraziti životom darivanim, Tvoj je dar meni. Koje li radosti dokućiti cjelovitost Tvoju, životom. Idem polako 'mrakom' i Tebe tražim. Da, Tebe. Osjećam kako me ne odbijaš, kako mi dozvoljavaš da mirno priđem, jer taj mir je kao uvjet. Uvjet, ali prema meni. Krećem se povremeno putem viđenja, jer to je način nas živih. Misao i djelovanje sve više nalazi čvrst oslonac. Ti si vječno ovdje i moji će postupci određivati koliko Te priznajem njima. I to je vječno. I kada me drugima u ovom svijetu biti neće i dalje će ta ista istina biti. Njoj se i sada povremeno predajem. Zasada kao živ, u svijetu ovome, vidim dobrotu u ljubavi, kada sa lakoćom priznajem svijet Tvoj po Tebi. Hvala. Prijatelji dragi, bilo je ovo još jedno moje poniranje u svrhovitost moga postojanja. Sistemi su i Vama dostupni, pa se nadam da ćete me, ukoliko prohtijete, razumjeti. Išao sam putem kojim s ljubavlju idem i mišljah da bi moglo i Vama to poticaja dati. Stjepane, ispade nekako, da sam upotrijebio naziv tvoga bloga kao naslov postu ovome. Ne nađoh drugo do te riječi, da iskažem namjere puta svoga. Kod tebe nalazim poticaje i potvrde. Oduvijek po sjećanjima svojim tražio sam. I riječi te u svijetu su Gospodnjem oca nam zajedničkog. Hvala Pozdravljam Vas koji dođoste i s ljubavlju ispraćam Vaš Mladen |