| < | prosinac, 2005 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Listopad 2025 (1)
Rujan 2025 (1)
Siječanj 2025 (1)
Prosinac 2024 (1)
Listopad 2024 (1)
Rujan 2024 (2)
Siječanj 2024 (1)
Prosinac 2023 (1)
Listopad 2023 (1)
Rujan 2023 (2)
Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Siječanj 2022 (1)
Studeni 2021 (1)
Rujan 2021 (1)
Kolovoz 2021 (1)
Lipanj 2021 (2)
Svibanj 2021 (3)
Travanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (4)
Veljača 2021 (13)
Siječanj 2021 (16)
Prosinac 2020 (1)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (1)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2020 (1)
Srpanj 2020 (8)
Lipanj 2020 (4)
Travanj 2020 (1)
Ožujak 2020 (1)
Veljača 2020 (1)
Siječanj 2020 (3)
Lipanj 2019 (1)
Ožujak 2019 (1)
Siječanj 2019 (1)
Listopad 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Travanj 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (2)
Travanj 2016 (1)
Siječanj 2016 (1)
Srpanj 2015 (2)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Rujan 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
O autoru bloga:
Mladen Smud
Mjesto stanovanja Velika Gorica
Starost 70 godina
Otac četvero djece i djed pet unučica i dva unučića
Hobby - Go, drevna kineska igra
Duhom mlad, kao da se još ni rodio nije i često se pita: 'Jesam li uopće?'
Životna filozofija - jedinstvo svijeta po Gospodu
Životna snaga - ljubav (tako on to misli)
Godine su da se broje, a život nama je darovan
Ovaj blog otvorio je za dušu. Život mu je darovan i on ga s ljubavlju daruje djelima Gospodnjima po Gospodu.
Religiozan nije, ali vjeruje iskreno do viđenja uz hvalu za postojanje
U životu on ništa ne posjeduje, mada se ponešto i piše svijetom na njega
Zahvalan za život i darove po Njemu.
Na putu iz vječnosti u vječnost
Sve vas voli i one koji razumijete, a i one koji ne.
e-mail: mladen.smud@gmail.com
Čuka
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
javascript:%20void(0);
annaboni
Auroraisa
Bugenvilija-foto
Bugenvilija-text
danila1
deni(daniel
Dordora2
duliba
EuM
fra_gavun
Go-misaona igra
gogoo u prirodi
gustirna
hajjnezir
ima jedan svijet
kapi sreće
maslačkove zbirke
(Norra
OTISAK srca
preživjeti
promatram, razmišljam
rijeke žive vode, potecite, neka Duh se razlije...
sewen
Smotani
sven adam ewin - superfaca
... šok ...
Trill
Vatrene vijesti
Voljela sam umjetnika
Zagora
alba-istriana
anaris
kicker
mamablogerica
modrinaneba
novipocetak50
nutrina
proziran svijet
soba za utjehu
sv
tayana
tvrtkodolić
zlatnazitnapolja
Zanimljivo
Na rubu znanosti
Posjetili ovaj blog od 06. 01. 2020.
|
Lijep i topao ljetni dan. Poslijepodne je. Red je moga dežurstva. Čato sam, a to je onaj vojnik, kojega komandir čete odabire po svom izboru, da mu vodi dokumentaciju čete. Čato često ima i ovlasti određivanja redarstava i dežurstva. Sebe nisam izuzeo iz dužnosti, pa sam čak bio sklon sebe i više koristiti. Grije makedosko sunce. Užeglo, a vojnici traže hladovinu. Čista fjaka. Stavio sam sebe za dežurnoga. Dužnost mi je pratiti izvršenje zadataka redara, a i osigurati im sve potrebno da svoje zadatke obave kako treba. Krug je uglavnom u redu, ali najveći problem je WC. Od tri čučavca jedan je već danima zaštopan. Nitko ne proziva dežurne zbog toga. Kapetan kao da niti nezna za taj problem. Nisam nikada primjetio, da on ili bilo tko od oficira odlazi na te čučavce. To je za nas, običnu vojsku. Odlučio sam riješiti taj goruči problem. Da Smud preda dežurstvo s takovim rasplivanim WC-om plutajućih fekalija, jok. Redar u WC-u je bio Čazim. Nije to bila nikakva namjera, nego po tablicama, koje sam vodio za redarstva, došao je red na njega. Obilazio sam mjesta radova drugih dežurnih, a WC ostavih za kraj. Sve ide dobro, ali u WC-u nema redara, a kakice i dalje plivaju. Krenem tražiti Čazima. Našao sam ga u hladovini u samom kutu kasarne. Očito je tražio najudaljenije mjesto na koje se još smije. 'Čazime, redar si u WC-u, a tamo poplava.' 'Znam drug desetar uraditi ću to.', onnodgovara i nekako kao da nema namjeru krenuti. Što i bi, jer rekao mi je da će to uraditi. 'Ali, Čazime, nema vremena toliko, a biti će tamo puno posla.', ja njemu i nekako mi ga i pomalo žao. Drugi zaštopali i zasrali, a on sada mora sve to rasčistiti. I kreće nekako nevoljko samnom put zgrade i WC-a. Bio je on poznat po netoleranciji. Sistem mu je bio, pusti me i ja ću pustiti tebe. Jednom se zakačio s jednim od vojnika iz Beograda, pa su bile i otvorene Čazimove prijetnje nožem, a ovaj drugi je počeo najavljivati i vatreno ubojstvo. Zakuhalo se prijetnjama, pa lokalni vojni sud spremi Beograđana u pržun. Mi sve mislismo kako su ga maknuli, da ga ovaj ne dohvati čakijom. Sve ja to znam, ali dužnost je dužnost, a Čazim je redar u WC-u. Nabavio sam alat za odštopavanje WC-a među kojim je glavna bila jaka sajla s tvrdim metalnim vrhom. Došavši tamo meni Čazim kratko kaže: 'Drug desetar ja neću to raditi.' 'Ali to moramo uraditi', ja njemu. Često sam u životu upotrebljavao ono: 'Mi moramo.' Vidim ja da Čazim neće tog posla uraditi, a WC sam odlučio predati urednim pri predaji dežurstva. 'Gledaj sada Čazime ovo', kažem mu kako bi ga udvratio od odbojnosti prema tom zadatku. Skidam gornji dio uniforme dežurnoga i zasukam rukave. Uzimam sajlu i prilazim otvoru čučavca. Stajem na mjesta gdje se stavljaju noge dok se sere. Guram sajlu u otvor. Ide sajla neko vrijeme. Osjećam da se već i savila u sifon, ali tada stop. Ne ide dalje. Probam na udarce nebi li probio taj neki čep u sifonu, ali opet jadac. Ne ide, pa ne ide. Izgleda da su do ovdje došli i redari prethodnih dežurstava, pa to ostaviše. Ne predajem se ja tako lako. Rješavanje problema mi je uvijek bio izazov. Skidam i košulju. Znam da sajla ne izvlači govna, već samo probija put, ali tamo je nešto što ne može proči dalje. Treba to otkloniti. I krenuo ja. Čazimu tek kažem da bude ovdje, nadajući se da će mi početi pomagati. Konačno on je redar, a ja bi kao trebao njega nadzirati i prisiliti da obavi svoje zaduženje. Za mene nije cilj ratovanje s ljudima, već poučiti ga. Mislio sam kako će on osjetiti nešto i prihvatiti se samnom toga posla. On nažalost nije imao načina to postići. Teški je tradicionalac. Očito je primjer kod njega u porodici muški koji kao glava kuće samo zapovjeda. Ovime kao da bi mu sva čast propala. Golim rukama vadim i slažem brdo govana sa strane. Nakupilo se sranja! Pazim da se ne ozljedim na nešto oštro, pa guram prste oprezno kroz govna. Okrećem prste u sifon. Kako vadim govna s doljnjeg dijela sifona, tako ono ostalo može sići niže. Kada sam izvadio hrpetinu, probam ponovo sajlom i prođe. Ode voda. Puštam više puta vodu iz kotlića i sve funkcionira. Govna pomalo pustim u rupu puštajući vodu, a tvrđe dijelove dam za smeće. Potom uredim WC. Čazim cijelo vrijeme gleda. On je bio ovdje kao komandir, a ja kao u nekoj kazni odštopavanja WC-a. Kada sve bude gotovo ja Čazimu: 'Jesi li vidio? Je li mi se što desilo? Ništa mi ne nedostaje, a WC je konačno uredan.' Otpustim ga i on ode, a meni tek kao neki osjećaj, da on misli kako sam ja obična budala. Oprao sam ruke više puta i posebno ono pod noktima. I nije me smetalo u slast pojesti večeru uz spoznaju da je WC konačno u redu. Ja znam da su govna sastavni dio života. Često se bavim tuđim govnima, pa i navikao sam na to. Iza voljenih ću to s ljubavlju, a iza oni drugih što se treba i tako će nam ipak svima biti ljepše. Dragi prijatelji, nadam se da nisam bio suviše degutantan. Nije bila namjera, već da malo neuobičajenije pokažem i onu stranu života koja nam je odostraga, pa je nekako ni neželimo vidjeti. Pogled nam je obično unaprijed, ali vrijedi glavu koji puta okrenuti unazad, da bi vidjeli što ostaje iza nas, a po nama činjeno. Sve Vas pozdravlja i voli Vaš Mladen |