| < | listopad, 2024 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Listopad 2024 (1)
Rujan 2024 (2)
Siječanj 2024 (1)
Prosinac 2023 (1)
Listopad 2023 (1)
Rujan 2023 (2)
Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Siječanj 2022 (1)
Studeni 2021 (1)
Rujan 2021 (1)
Kolovoz 2021 (1)
Lipanj 2021 (2)
Svibanj 2021 (3)
Travanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (4)
Veljača 2021 (13)
Siječanj 2021 (16)
Prosinac 2020 (1)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (1)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2020 (1)
Srpanj 2020 (8)
Lipanj 2020 (4)
Travanj 2020 (1)
Ožujak 2020 (1)
Veljača 2020 (1)
Siječanj 2020 (3)
Lipanj 2019 (1)
Ožujak 2019 (1)
Siječanj 2019 (1)
Listopad 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Travanj 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (2)
Travanj 2016 (1)
Siječanj 2016 (1)
Srpanj 2015 (2)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Rujan 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (1)
Travanj 2014 (2)
Ožujak 2014 (1)
Veljača 2014 (2)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
O autoru bloga:
Mladen Smud
Mjesto stanovanja Velika Gorica
Starost 70 godina
Otac četvero djece i djed pet unučica i dva unučića
Hobby - Go, drevna kineska igra
Duhom mlad, kao da se još ni rodio nije i često se pita: 'Jesam li uopće?'
Životna filozofija - jedinstvo svijeta po Gospodu
Životna snaga - ljubav (tako on to misli)
Godine su da se broje, a život nama je darovan
Ovaj blog otvorio je za dušu. Život mu je darovan i on ga s ljubavlju daruje djelima Gospodnjima po Gospodu.
Religiozan nije, ali vjeruje iskreno do viđenja uz hvalu za postojanje
U životu on ništa ne posjeduje, mada se ponešto i piše svijetom na njega
Zahvalan za život i darove po Njemu.
Na putu iz vječnosti u vječnost
Sve vas voli i one koji razumijete, a i one koji ne.
e-mail: mladen.smud@gmail.com
Čuka
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
javascript:%20void(0);
annaboni
Auroraisa
Bugenvilija-foto
Bugenvilija-text
danila1
deni(daniel
Dordora2
duliba
EuM
fra_gavun
Go-misaona igra
gogoo u prirodi
gustirna
hajjnezir
ima jedan svijet
kapi sreće
maslačkove zbirke
(Norra
OTISAK srca
preživjeti
promatram, razmišljam
rijeke žive vode, potecite, neka Duh se razlije...
sewen
Smotani
sven adam ewin - superfaca
... šok ...
Trill
Vatrene vijesti
Voljela sam umjetnika
Zagora
alba-istriana
anaris
kicker
mamablogerica
modrinaneba
novipocetak50
nutrina
proziran svijet
soba za utjehu
sv
tayana
tvrtkodolić
zlatnazitnapolja
Zanimljivo
Na rubu znanosti
Posjetili ovaj blog od 06. 01. 2020.
pri_Mladenu
Imati ili ne ; imaginacija ili Istina
- 21:44 -
Komentari (49) -
Isprintaj -
#
|
Prolaze godine, a ja još uvijek zagledan u ono osnovno. Gdje sam to? Tko sam da bi uopće bio? Naprosto ne mogu imati svoj mir grabljenjem nečega što ne vidim što je. Nekako sam uočio, nadan se ispravno, da sve što je, od nekuda je. Život me navodio na zaključke da sve nekome ili nečemu pripada. To je u stvari odnos dijelova i cjeline. Dinamička slika imaginacije me vodi spoznaji vremena i prostora; spoznaji života. Drže to spone slike koje smo prihvatili kao istinu. Ustvari je to njena slika u nama. Bitna razlika Istine i njene slike u nama je u tome što Istina je, a sliku njenu možemo prilagođavati, a time i iskrivljavati njenu vjerodostojnost; ma koliko tvrdili da je to istina. Takova tvrdnja je samo još jedna spona kojom nastojimo prilagoditi imaginacije u nekom željenom pravcu. Česte su takove zlorabe. U početku nije bilo tako. Sve se jednostavno tako događalo. Pripadanje nije postojalo, jer je bilo samo jedno. Jest da se nekako mijenjalo. Predstavljala se tako početna dvojnost. Bio sam ja i ono što ja nisam, a postoji; djeluje. I krenulo je... :'Aha, to je ono...'... Prve crtice imaginacije; prve pretpostavke; prva znanja. Vremenom smo proširili i obogatili imaginacije u kojima su stvarani i razni 'džepovi znanja'. Te džepove ugrađujemo u ono što nazivamo 'svojim znanjem'. Pomalo zaboravljamo tko smo i odakle smo. Izgradili smo svoje imaginarne svijetove; milijarde svijetova u kojima se tvrdi kako su oni jedina i jednaa Istina. 'Što se babi htilo, to se babi snilo.' Ako vidimo razlike između Istine i nebrojivih imaginacija, a pri čemu tvorci imaginacija ustraju na 'svojim istinama', pitanje je što raditi. Obuzeti imaginacijama, kroz njih i djelujemo. To djelovanje je u Istini. Pa zar tako nismo slijepi u Istini djelujući imaginarno u Istini? Istina nam po tome vraća rezultate. Uznapredovala imaginacija je poput uznapredovala mrena sve do sljepoće. Spoznati i upoznati razliku Istine i naše imaginacije postaje nam potrebna za bolji i kvalitetniji život. No, tu postoje mnoge zamke. Imaginaciju sami sebi predstavljamo kao istinu. Već samo predstavljanje je otklon. Pa, što onda ustvari možemo? Ma što god, nešto Istinom je. Da, ali ne mora to biti po našim željama. Potpuni otklon od naših imaginacija učinio bi nas bezsvijesnima po vijednostima koje nam život znače. Reči bi se moglo: 'Nije dobro grlom u jagode.', pa i ono: ' 'Ne ide znanje velikom žlicom.' Polako. Brzinom se često griješi. Naš sistem doživljavanja, nadzora, a po tom i djelovanja, je stvaran dugim vremenom kao izdvojen iz cjeline postojanja. Time su stvarane osobnosti. Tako stvarane osobnosti su nositelji razlika, a ipak u cjelovitosti postojanja. Svaki takav 'ja' sklon je sebe smatrati centrom i smislom postojanja. Česti neuspjesi po malo nagrizaju i iscrpljuju takovu svijest. Izvor razlika lako je uočiti. Istini je temelj stvarnost, a imaginaciji pokušaji predstavljanja stvarnosti. Izgleda mi da se u ranijoj fazi imaginacijom stvarala memorija kojom su se prepoznavale opasnosti. Kasnije se njome grade načini stvaranja moći i posjedovanja. Posjedovanja su predstavljala veće mogućnosti. U stvarnosti toga nema. Ona je cjelina u kojoj je sve povezano i tako sve u svemu ima sebe. Nije lako to vidjeti sviješću obuzetom sustavom predstavljanja stvarnosti. U toj bi predstavi trebalo pored neizmjenih djelova prenijeti i njihova međusobna djelovanja. Kada tako kažem, da imam nešto, nedostaju veze koje određuju i pokreću procese po njima. Obično ih nismo ni svijesni. One u Istini jesu. Pojam posjedovanja nam tako zamagljuje Istinu. Istinom posjed ne postoji. Sve je; sve. Kada nešto nastojimo mijenjati, kada djelujemo namjerama, tražimo i nastojimo Istinu podrediti našoj volji. Nastojimo Istinu podrediti nama. To je neke vrste sukob naših imaginacija i Istine. Pri tome se Istina ne sukobljava, već to tako, obuzeti imaginiranjem, mi vidimo. Istina je, i sve u Njoj. Mi pokušavamo to dokućiti, a mnogi čak i ovladati time. Zastanimo malo i pogledajmo što to radimo. Pokušavamo ovladati onime što i ns čini. Vizualizirajmo si to. Stvaramo li time uvjete za neke nove procese koji će djelovati na našu opstojnost. Vratiti će nam se. Pitanje je hoćemo li to prepoznati i shvatiti pogreške. Toliko smo se, kao čovječanstvo, razmahali, da bi vrijedilo vidjeti što to radimo. Što radimo u cjelini? U cjelini koja je bliže Istini od naših parcijalnih nastojanja i gledanja. Vidimo li sebe u tome? Istina je; mi sa svojim imaginacijama postojimo. Imaginiranju treba vrijeme; vrijeme koje samo za sebe ne postoji. Kada vrijeme nestane ostaje Istina, jer Istina jest. Pa što u svemu znači 'imati'? Pa valjda odgovornost i zahvalnost. prema Istini. Po Njoj jesmo. Ne i nasilnost, već put razumijevanja i prihvata. Istinom jesmo svi i sve. To pak znači rad na sebi; na svojoj svijesti. Možda dolazi vrijeme promjena svijesti, mada je bilo već mnogih koji su osviješćeni napustili prostore imaginacija i stopili se sa Istinom. Ima pri tome još puno toga što nas udaljuje od Istine kao: nepoštivanje života pretjeranim hranjenjem, neodgovornim bogaćenjem, omalovažavanjem i tlačenjem drugih, ohološću i bahatošću, laganjima... Pogledajmo primjer koji je upravo pred nama. Upravo pišem ovaj tekst. Recimo, stvaram ga. Da li je to 'moj tekst'? Što bi to značilo? Ako je to moje što to znači za mene, Vas, udrugu itd.? Tekst je tu. Čitate ga ili slušate. Potiču se vaše misli, sudovi, a možda i rad. Tekst djeluje nakon što je napisan, više ili manje. U tome vidim svoju odgovornost. Pisao sam ga u dobroj vjeri i namjeri i time dobivam poticaj i energiju kojom je tekst stvaran. Taj pogled je sačinjen odnosima koji čine naša gledanja koja čine naše imaginacije. No, što jest stvarno po Istini? 'Tekst' jest ovdje sada nama neizmjernim uvjetima. Jedan od njih sam i 'ja'. Sve je to u cjelovitosti Istine; Njome. Baš kao i sve što jest. Je li, tako gledano, to moj tekst? Osobno osjećam i mogu reči: 'Bogu hvala.'. Osjećao sam dobru volju i nastojanje kao pruženu ruku Istine. Tko li sam, da bi ovo bilo moje? Istinom jesam, ka i svi Vi, meni dragi. Pa zar onda i ovo nije tekst Istinom dat. Ovo što nazivamo 'ja' je kao biološki uređaj koji piše ili čita, pa i na svoj način razumijeva. Nadam se Istino, da sam bio dovoljno dobar. Čini mi se, da jesam osjećajem da jesam; l'art pour l'art. A smisao? Pa nije li smisao dio imaginarnoga pogleda? Kada postoje dva ili više pogleda često dolazi do efekta 'brkanja lončića'. No, to je isključivo u imaginarnim svijetovima. Po Istini je samo to što je. Kako do toga doći? Kako? Pa Istina je uvijek sada i ovdje. Pogledajmo je. Otpustimo, bar na kratko, imaginiranje mislima. Pogledajmo svijet i sebe u njemu. . Kako? Molbom i zahvalom, jer time je misao uglavnom isključena. Put će nam polako biti sve jasniji. Ovo o čemu sam pisao mijenjati će nam red vrijednosti. Mi smo oni koji jesmo. Progleajmo. Svaki kamenčić, travka, kišna kap, cvijet, mrav, slon, pa i ti smo svjedoci Istine. S ljubavlju ... Mladen ... :-) --------- Objavljeno u glasilu Udruge slijepih Zagreba 'Vidici' za svibanj 2022. |
O dobru i zlu
- 23:18 -
Komentari (18) -
Isprintaj -
#
|
Koliko mi memorija dosiže, a posebno onaj njen dio koji predstavlja skup elemenata gradnje svijesti, nalazim težnju nalaženja puta koji predstavlja smislenost života. Pri tome, u toj smislenosti, tražim mjesto čovjeka; čovjeka kao misaonoga bića. Da bi nas, a time i seve, vidio, dolazim do potrebe da dokučim istinu nas; sebe. Misaona smo bića. Naše nas misli vode i predstavljaju. One pokreću naša djelovanja. Kako god bilo, naša misao nam sve amenuje. U tome je i ono što vidimo, dokučimo osjetilima, pa i izmislimo. Izgleda kao da smo mi naša misao; kao da nas bez nje nema. Nekako se spontano i grčevito držimo nje. Znači li to da smo misao, ili od nje sačinjeni? Pa, baš i nismo. Na to nas upućuju stalni utjecaji nečega što nismo mi stvorili, a često niti željeli. Nismo sami na svijetu. Sve na svijetu je rezultat mnogih procesa; mnogih promjena. Kada bi išta bilo samo po sebi, bilo bi nepromjenjivo. Ustvari nebi ni postojalo. Postojanje uključuje vrijeme. Vrijeme znači osnovu promjene. Promjena nastaje interakcijom. Interakcija nastaje između više činbenika. Znači da za postojane mora biti više činbenika. Za nas ljude to izgleda bar dva ili više. Tako radimo, jer nas vodi ograničena misao u nama dokučivim dimenzijama. Činbenika i dimenzija je neizmjerno. Ustvari i ne neizmjerno, već upravo toliko koliko ih je. Djelimo i brojimo mi, misaona bića. Jest samo cjelina. No, ona ne postoji, jer je sama. Da bi postojala treba joj vrijeme, a njemu trebaju činbenici. Razlikujem 'biti' i 'postojati'. Prikazao sam način razmišljanja i 'gledanja' koji će mi pomoći pri viđenju puta u temi 'dobra i zla'. Bitna mi je razlika između 'biti' i 'postojati'. Ako to ne vidimo često 'brkamo lončiće', a tako i griješimo. Upravo u tome prepoznavanju vidim put dobrote i opasnost od zla. Živimo, a time imamo moć razlikovanja 'ponuđenoga'. Tema dobra i zla je sveprisutna u životu. Dobro i zlo često brkamo. U misaonom svijetu sve je relativno, pa u mislima možemo brkati dobro i zlo. To može biti plodno tlo 'misaonim mešetarima'. Moguće je pod krinkom dobra okrenuti mnoge u svrhu svoje zamišljene koristi. Takova se namjera uglavnom prikriva. Nažalost, puno je takovih primjera. Mnogi su ratovi tako pokretani, a stradavali su često zavedeni narodi, pa i mnogi drugi kao kolateralne ili čak i namjerne žrtve. Postaviti ću nekoliko upečatljivih suprotnosti. Bogatstvo i siromaštvo; bol i ugoda; rat i mir; bolest i zdravlje; bahatost i skromnost; nesreća i sreća; zlo i dobro..... Te suprotnosti potiću misaone sudove, potom i sile koje energijama nastoje pokretati procese promjena. Mnogo je tu mogućnosti. Mnogo je mogućih žrtava. Ima tu i mnogo zamki i pogrešnih sudova. Da se, kao misaono biće, ne izgubim u 'izobilju' usredotočiti ću se na danqšnju temu dobra i zla. Doživljavam taj odnos kao osnovu ispunjenja života; njegove smislenosti i svrhe. Život jest cjelina u kojoj postojimo kao njen sitni dio. Postoje mnogi poput nas. Naveo sam relativnost kao osnovu mogućih djelovanja. Što se nekome čini kao dobro, nekome može činiti zlo. Kaže se čak: 'Svako zla za neko dobro.' Liči mi to na neko opravdanje zla. Ono 'dobro' koje nekome nanosi zlo, nije dobro. Mnogi bi se trebali zateći na mjestu onih kojima se zlo nanosi, da to shvate. Postoje svjedočenja kako su neki kao katarzu tako doživjeli prosvjetljenje. Oni postaju duhovni učitelji. Učitelji dobrote i mira. Kako je moguće činiti dobro bez zla?  Je, moguće je. Rođenjem smo došli na ovaj svijet prolaznosti. Doživljavamo ga sviješću o sebi u njemu. Postojimo mi i ono što mi nismo. Često nismo svijesni da nas čini ono što mi nismo. To djeluje na nas, oblikuje nas, uči nas, prosvjetljava nas. Pa tko smo onda mi; ja; ti; on; ona, ono, pa i sve živo, pa i 'neživo'? Zastanimo malo. Pogledajmo ovaj svijet. Da to ste Vi. To sam Ja, koji zaista jesam. Eto, tu je početak dobrote. Dobrote koja priznaje svako dijete, svakog izgubljenog u izobilju zabluda, svako biće, predmet i pojavu. Ta zar nam Bog to nije podario? Darovano nam je sve što nam treba, da budemo to što zaista jesmo. Nemojmo tražiti više od toga. Darujmo Svijetu radost. Time 'obogaćujemo' Svijet po kojem jesmo . Za to nisu neophodne riječi. Vaša radost i srce će širiti energije dobra. U procesima koji pokreću Svemir, u njihovj cjelovitoj povezanosti, je i proces po kojem i mi postojimo. Po njima smo takovi. Gledajući tako čini se kao da je sve određeno van naše volje. Da, tako to izgleda, nama, misaonim bićima. Nama koji mislima gledamo. Zanimljivo mi je tu, kada već mislim, vidjeti što je to što je stvorilo misao. Koji su to pokqretaći naše misli? Ujedno se i pitam: 'Zašto me to zanima?'. Zašto, kada i misli nastaju slijedom procesa svemira? Vidim nešto, ali ne želim bubnuti na prečac. Tko zna što bi vi u tome vidjeli? U verbalnim, a i drugim komunikacijama, postoji kazivatelj, a i onaj koji to prima. To je kao i kod svih procesa. Obje strane nisu na istom stanju. Zato govorimo o razumijevanju. Što su veće razlike, potiču se burniji procesi. Razvijamo se kao misaona bića. Pokreće nas grčevita potreba održanja. To mi izgleda kao evolucijski proces. Osnovom ovdje iskazanoga moguće je primjetiti dva nivoa. Jedan je izravno operativan. On nas vodi racionalnom djelovanju. Kada osjetimo ugroženost, nastojimo se obraniti. Ujedno nastojimo iskoristiti prilike da nam bude 'bolje'. No, racio nije nepogriješiv. Radeći u vremenskim okvirima polučuje se procese koji su vremenski određeni. Često tako nismo svijesni posljedica po završetku takovih procesa. Često se pravda onim: 'Tja, pa nismo savršeni.'. Da, ali posljedice budu stvarne. Racio je ipak ograničen. Moglo bi se reči da je to ograničenje na nivou naših svijesti. Pogledom na našu svijest dolazimo do mogućnosti spoznaje o njenoj promjeni; o njenoj evoluciji. Drugi pristup je širi. Njime prihvaćamo seve kao sastavnicu širih procesa, procesa koji pokreću i svemir. Racio ne uništavamo, ali ga stavljamo u širi kontekst. To izgleda dobar odabir. Ali, kako vidjeti šire? Kako vidjeti te šire procese? Stvoreni smo procesima svemirske cjeline na ovome mjestu i vremenu. Kroz nas i Svemir živi. Kroz nas i u nama djeluje. Prepoznajemo li ga? Osvješćivanjem toga stvaramo temelje širega svijesnoga postojanja, a postepeno i djelovanja. Pitanje dobra i zla time također evoluira. Evoluira promjenm naše svijesti. Pretvara se u dobro i nedobro. Nedobro je odlučivanje o nesagledivim posljedicama, pogotovo u ime drugih i na njihov račun. To obično čine racionalni karijeristi. Čine to već i time što neskromno grabe ne poštujući djela Onoga po kojem i naš Svemir jest. Učinio sam malu svijesnu pogrešku sa onim 'naš Svemir'. On jest, a mi puninom sebe po Njemu jesmo. Svemirom se predstavlja Stvoritelj neizmjerom procesa koji nas čine. Hvala Njemu . Put dobra je u razvoju svijesti. Svi smo ista cjelina. Kada uzimamo više od onoga što nam je dato, narušavamo ravnotežu i pokrećemo procese koji teže prirodnom balansu. Mnogi globalni procesi svjedoče o tome. Dobro je osvjestiti našu istinu. Skromnost i zahvalnost su vrline koje pomažu na putu širenja svijesti. S ljubavlju ... Mladen ... :-) --------- Objavljeno u glasilu Udruge slijepih Zagreba 'Vidici' za ožujak 2022. |