< ožujak, 2020  
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Ožujak 2020 (1)
Veljača 2020 (1)
Siječanj 2020 (3)
Lipanj 2019 (1)
Ožujak 2019 (1)
Siječanj 2019 (1)
Listopad 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Travanj 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (2)
Travanj 2016 (1)
Siječanj 2016 (1)
Srpanj 2015 (2)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Rujan 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (1)
Travanj 2014 (2)
Ožujak 2014 (1)
Veljača 2014 (2)
Siječanj 2014 (1)
Rujan 2013 (2)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (2)
Listopad 2012 (1)
Lipanj 2012 (2)
Svibanj 2012 (1)
Travanj 2012 (2)
Ožujak 2012 (1)
Veljača 2012 (1)
Siječanj 2012 (2)
Prosinac 2011 (4)
Studeni 2011 (4)
Listopad 2011 (3)
Rujan 2011 (4)
Kolovoz 2011 (5)
Srpanj 2011 (4)
Lipanj 2011 (3)
Svibanj 2011 (3)
Travanj 2011 (3)
Ožujak 2011 (4)
Veljača 2011 (1)
Siječanj 2011 (2)
Prosinac 2010 (1)
Studeni 2010 (2)
Listopad 2010 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
O autoru bloga:
Mladen Smud

Mjesto stanovanja Velika Gorica
Starost 70 godina
Otac četvero djece i djed pet unučica i dva unučića
Hobby - Go, drevna kineska igra
Duhom mlad, kao da se još ni rodio nije i često se pita: 'Jesam li uopće?'
Životna filozofija - jedinstvo svijeta po Gospodu
Životna snaga - ljubav (tako on to misli)
Godine su da se broje, a život nama je darovan
Ovaj blog otvorio je za dušu. Život mu je darovan i on ga s ljubavlju daruje djelima Gospodnjima po Gospodu.
Religiozan nije, ali vjeruje iskreno do viđenja uz hvalu za postojanje
U životu on ništa ne posjeduje, mada se ponešto i piše svijetom na njega
Zahvalan za život i darove po Njemu.
Na putu iz vječnosti u vječnost
Sve vas voli i one koji razumijete, a i one koji ne.
e-mail: mladen.smud@gmail.com

Čuka

Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
“Xportal.hr“/


javascript:%20void(0);

annaboni
Auroraisa
Bugenvilija-foto
Bugenvilija-text
danila1
deni(daniel
Dordora2
duliba
EuM
fra_gavun
Go-misaona igra
gogoo u prirodi
gustirna
hajjnezir
ima jedan svijet
kapi sreće
maslačkove zbirke
(Norra
OTISAK srca
preživjeti
promatram, razmišljam
rijeke žive vode, potecite, neka Duh se razlije...
sewen
Smotani
sven adam ewin - superfaca
... šok ...
Trill
Vatrene vijesti
Voljela sam umjetnika
Zagora

alba-istriana
anaris
kicker
mamablogerica
modrinaneba
novipocetak50
nutrina
proziran svijet
soba za utjehu
sv
tayana
tvrtkodolić
zlatnazitnapolja


Zanimljivo

Na rubu znanosti



Posjetili ovaj blog od 06. 01. 2020.

Flag Counter

pri_Mladenu
19.03.2020., četvrtak
Tko sam

Pogledam naprijed; pogledam otraga; pogledam lijevo; pogledam desno; pogledam gore; pogledam dole. Sada, kao znam, gdje sam. Tu sam, između svega pogledanoga. Kod mene to, na prvu, baš i nije tako.Vidim vrlo slabo. Da bi bolje doznao gdje sam, služim se sluhom, opipom, njuhom, razmišljanjem, osjetom strujanja zraka, osjetom topline ... Htio, ne htio, morao sam širiti kriterije procjenjivanja. Mogao sam to i ranije, kada sam dobro vidio, pa sam već tada povremeno o tome razmišljao.
Sve je to tako u zatećenom stanju; u stanju koje čine prethodni procesi i prethodna iskustva. Ukazuje mi to na ovisnost tih 'viđenja' o načinima i procesima prosuđivanja.
A zašto mi to treba?
Pa bez toga ne mogu svijesno učiniti ni jedan korak. Kuda i zašto ići? Što i kako raditi? Ipak, većinu toga ne činimo svijesno. Kuda bi došli da o svakom pokretu noge ili ruke svijesno odlučujemo?
Da bi nam se bilo što događalo, trebaju nam sredstva događanja, a i onaj koji sa njima radi, i što vidim kao važno, da sve to doživljava.
Tko sam? Tko si? Tko smo?
Gledajući kako sam navikao, i taj 'ja' je promjenjiv; ovisan o prethodnim stanjima i procesima koji traju.
Sbe je to promjenjivo i nestalno. I ne samo to, već i ovisno o načinu gledanja. Ima li bilo što, što je baš takovo; neka čvrsta točka? Ima!
Gledam svu tu promjenjljivost i pitam se što je to što stalno remeti stanje? Sve što pogledam, već se promjenilo za tren. I ne samo to, nego i ja, koji gledam, sam se promjenio. Vrijeme! Vidim kako je ta pojava vezana uz sve što postoji. Jest nešto, što kao palačinku razvlači sve što postoji; nešto šro 'sve' mijenja. Ne, nije to vrijeme. Ono je činbenik postojanja; života. Pa što je to onda?
Oslobodio sam vrijeme sumnji i gledam što ostaje.
Sve je stalo. Gledam u to i osjećam kako mi misao kao psić poigeava oko toga. Ne vidi on to, ali osjeća. Tren, van vremena. On jest, ali ne postoji! U njemu su sve namjere sa smjerovima djelovanja i potencijalima. U životnim dimenzijama tren je ishodište višedimenzionalnih sustava sa novim ishodištima u svakom trenu. Ruža bezbroja pupoljaka. Naše misli, u kojima je dom naše svijesti, stvorile su pojam vremena kao potrebu rada sa dijelovima životnog sustava.
Pa tko sam onda? Jesam. Ono sam što u trenu jest namjerama, usmjerenjima i potencijalima, te određuje moj život postojanjem u vremenu. To što jest je vanvremeno i određuje životne puteve. Ti putevi su u vremenu i određuju život. Ono što jesam, kao i svaki od nas, vječno je i nepromjenjivo i biva ishodištima životnih sustava u svim trenucima života. Naš odnos prema tome određuje naše živote.
Pa kako naći sebe? Ovdje si u svakom trenu ishodištem i nositeljstvom Istine i Života. Pronađi me u svakom djeliću što postojanjem ti se predstavlja. Svaki taj djelić radošću će ti uzvratiti. Tada češ prepoznati sebe Istinom kojom jesi, kao i svi što jesu na putu spoznaje Istine po kojoj i kojoj jesmo.
Neka te radost prati na putu spoznaje.
Volim Vas ... svi smo isti cvijet sa bezbroj pupoljaka .... Mladen ... J

- 16:41 - Komentari (7) - Isprintaj - #
09.02.2020., nedjelja
Dobar, glup, lud

U ovoj točci Svemira, u ovom trenu Vječnosti; jesam. Neizmjer u mjeri čini apsurd. Apsurd? Što je to apsurd?
Vidim, načinom svojim, da se sve oko misli vrti. Velika je vjerojatnost da apsurde one stvaraju, a i imenuju. Čak sam i siguran u to. Vidim.
I evo nas u tom lepršavom svijetu misli. Ustvari smo stalno u njemu, ali nismo svijesni toga. Tražimo čvrstu točku. Dokazujemo, uvjeravamo, zaključujemo.
Pa da pokušam nači neku čvrstu točku; nešto što je stvarno to.
Kao prvo, sve imenujemo i svatko to vidi na svoj način. No dobro, ali to što svatko vidi na svoj način je tu! Nešto valjda je. Okom registriramo svijetlost koja dolazi od toga. Dodirom ispitujemo oblik, pa i toplinu. Čujemo zvukove. I mnogo toga još.
Pa tu ipak nešto je. Ima još puno toga što ne percipiramo. Mnogo je raznih energetskih uobličenja koje ne 'vidimo'. Svijet je puno širi od naše percepcije njega. Čulima tek malen dio informacija primamo, a od toga tek dio prepoznajemo. Kada to gledam nameće mi se potreba skromnosti, potreba poniznosti, jer time sam nekako bliže Istini.
U Istini 'stvoren' život, 'istinom sebe' sebe traži; sebe spoznaje. U tome stanju sretan se podajem Istini po kojoj jesam. I čitav svemir, vidljiv i nevidljiv me stvarao, kao i sve vas dreagi moji. Svaki dio svemira je takav. Svi smo jedno; svi smo isto; ista Istina.
Promatram svijet; ljude, životinje, biljke, zemlju, vodu, zrak ... Vidim radosti i tuge. Ljubav i gubitke. Tok stvaranja i nestajanja. Mnoga polja posjećene mladosti; mnoge majčine suze. U svijetu radosti i ljubavi, tuga i smrt.
Još od ranog djetinjstva svjedočim mnoge suze za otetim dragima, za otetim ljubavima. Rat, svijetski. Mašina koja melje ljude.
Ljudi često rade bez svijesti o posljedicama. Gledajući unazad možemo donekle vidjeti razloge. Pri tome je važno biti objektivan. Da bi došli do valjanih uzroka često treba gledati poprilično unazad, jer i razlozi imaju svoje razloge. Tako bi se moglo i u nedogled. Pa što onda činiti, da ne činimo jednake pogreške. Tako sam za rana tražio razloge majčinih i bakinih suza za nestalim ujacima. Jednoga je raznijela avionska granata. Pokopano je tijelo njegovo i zna se gdje počiva. Drugi je mobiliziran kao student i odveden sa postrojbom negdje na Kozaru. Nikada se vratio nije, a nikada se ni doznati nije moglo gdje počivaju kosti njegove. Baka je tražila, ali je dolazila do barijere preko koje se nije moglo. Ostale su samo mamine i bakine suze i nada koja je vremenom kopnila, da je možda negdje živ.
Sjećam se i tatine tuge za tetom koju su početkom rata odveli u logor u Gradiškoj, a tetka u Lepoglavu. I njima se izgubio svaki trag. Kao mali sam mislio da postoji nešto mračno što jede ljude. O tome se nije pričalo, pogotovo ne djeci. Nije, ali suze sam vidio. Mama je po tiho znala pjevati 'Na Kordunu grob do groba'. Kraj te pjesme uvijek su bile suze.
Odrastao sam u zanosu obnove i izgradnje. Govorilo se da gradimo budućnost; za sretan svijet noih pokoljenja. Ali ostao je trag maminih i bakinih suza i tatine tihe tuge i sjećanje na neka opasna vremena.
Kao i o svemu i o tome sam razmišljao i na svoj način tražio.
Često sam čuo kako je nešto dobro, a nešto nije. Razmišljao sam što znači to dobro?
Uočio sam da je dobro relativno, bar što se tiče svakoga po na osob. Ovisi o cilju ili namjeri, ali i o osobnoj svijesti. Nije rijedak slučaj, da onaj koji ostvaruje namjeru shvati da to nije to. Znači li to da ono što mislimo da je dobro ne mora i stvarno biti dobro. Treba vremena da bi se vidjelo.
Puno je primjera zabluda vezanih uz zdrav život. Ono što nam je trenutno ugodno i lijepo ( 'fino' ), ne mora biti i dobro. Primjer toga je: alkohol, pušenje, droga ... Kada se to uoči, obično bude prekasno. Tako učimo. Naučimo uz cijenu zdravlja.
Postoje i puno složeniji i dugotrajniji procesi koji nadmašuju ljudski život, pa i nekoliko generacija. Primjeri su: ratovi, klimatske promjene, genetske deformacije..... Kako u tim uvjetima učiti?
Svijet i životu njemu su neraskidivo vezani. Da bi proniknuli u tu vezu izmišljavamo pravila i zakonitosti te veze. Sve to činimo unutar svojih ograničenosti. Cjelina i Istina su nemjerljivo šire. Što takovi možemo?
Čovjek sam, sviješću ograničen. Molim za moć činjenja dobra. Zašto dobra i što dobro je?
Meni dostupni Svijet, Istina i Život, ukazuju mi na vrijednosti po kojima opstoje i po kojima i ja jesam, a i svi mi dragi moji. Poštivanjem vrijednosti, po kojima jesmo, poštujem i priznajem i sebe. To je moj temelj, osnova i izvor. To je ono po čemu i čemu jesam. To je Dobrota i Ljubav.
Nije to rezultat samo moga razmišljanja. U tome su i moji osjećaji i dubina postojanja.
Ljudi često mislima traže put. Traže što će sada. Misao na tome radi sa elementima koji su joj za to dati, a oni najčešće dolaze od čovjekove svijesti; od njegovih želja. A što će biti posljedica, o tome se često ne misli. Mnogi 'plaćaju cijenu' ishitrenih odluka. Da ne govorim o globalnom učinku. Ljudski vid i misao imaju ograničen doseg, a djelovanje činjenja dosiže puno dalje. Od pamtivjeka čovjek gradi prilagođen sustav opstojnosti, ali misao i ego u pravilu to ne poštuju. Oni nas često dovedu u neželjene situacije ili u procese urušavanja. Ti procesi u globalu nastoje vratiti prirodnost i predstavljaju uravnotežen put u ravnotežu. Neuravnoteženost ega i misli priroda vraća ravnoteži. Ego i misao to nazivaju bolešću, jer nisu vješti okriviti sebe. Koja li je to odgovornost kada radiš greške, a za njih optužuješ druge. Nedostaju molitva, zahvala i poniznost. Njih treba živjeti, a ne pusto izgovarati.
A što je sa onima koji misle da je svijet stvoren za njih, da mogu što požele, pa uveliko za to upotrebljavaju druge? Kako kod njih djelovati dobrotom i poniznošću?
Ponizan čovjek u tišini svojim putem ide i svojim prisustvom daruje blagoslov i ljubav.
Život je velika škola puna dobrote, gluposti i ludila za nas ljude.
Sve vs voli Mladen ...wave
- 14:36 - Komentari (13) - Isprintaj - #
30.01.2020., četvrtak
Mislima gledam

Sjećam se dana rane mladosti; dana kada još nisam ni u školu išao. Sjedim tati na koljenu i ispitujem ga. I zunem ko iz topa: 'Tata, a kak sam ja postal?'
I krene tata po malo uvijeno, da ću o tome u školi učiti. Naravno da to nisam smatrao odgovorom i bio sam spreman pitati dalje. Bila je tu i mama. Odlučila je prekinuti tu neizvjesnost i rekla tati: 'Kaj to pripovedaš detetu. Roda ga je donesla!'
Eto i tako sam još nešto naučio.
Odgovor sam dobio. Tata se ustručavao, ali kao da nešto zna, ali ne smije reči, a mama zna da se to tak mora djeci reči, ako pitaju.
Ostao sam zbunjen, jer ne misle jednako. Nešto skrivaju ili možda ne znaju.


Bilo je inače još mojih raznih pitanja razne vrste, pa mi je tata jednom rekao: 'Braco, nije dobro puno razmišljati. Može štetiti za zdravlje.' Ni to nije bilo konačno izrečeno mišljenje.
A ja, kako nisam dobio zadovoljavajuć3 odgovore, tražim sam. Tražim sam i nastojim vidjeti odgovore. Mislima gledam.
Htio sam proniknuti u ta neka nedozvoljena područja, ali kako? Odustao sam od pitanja, jer sam znao kakav će odgovor biti. Već sam uočio da se sve događa sa nekim razlogom. Razlozi su prije događanja, pa ih treba nekako vidjeti. Mogu do nečega doći razmišljanjem, ali sam uvidio, da je tako moguće pogriješiti. Počeo sam razdvajati misao od viđenja.
Dosta kasnije sam shvatio, da i ono što vidim bude servirano nadzorom misli. I tako mi je 'misao' zaokupila pažnju. Ušao sam u 'sklisko područje' razmišljanja o mislima. U tome se lako uđe u petlju. Naučio sam se prepoznavati i preskakivati takove petlje. Za to je značajno prepoznavati misao i razlikovati je od stvarnosti. Posebno je zanimljivo spomenuto nadziranje viđenoga mislima. Važno je znati što je što, a ako se životno gleda, 'tko je tko'. Životnim pristupom to se svodi na unutarnju komunikaciju. Nevješti se u tome mogu posvaditi unutar sebe, a to nije dobro. Valjda je na to mislio, danas već pokojni, tata. 'Ne brini čale, kužim i pazim'.
A ono, kqko sam postao, još mi zaokuplja pažnju.
Nisam sklon krajnjim zaključivanjima, pa tako ni prihvaćanju 'zdravo za gotovo'. Za mene aksiomi ne postoje. Oni su iskazi ljudske nemoći. Isto tako ono što je nekima 'čudo', meni je moguće.
Da bi dokučio svoj postanak, trebam vidjeti 'tko sam'. Hvala na dokumentima, imenima, brojevima. To mi ovdje ne treba.
U životu je sve povezano. Zanimljivo gledanje. Ako tom pogledu dodam vrijeme, a ono je uvjet postojanja, dobiva se promjena. Tu su razlike iz kojih dolaze odnosi. Na prvi pogled je to statično. Enigma vremena unosi promjene; unosi energije. Kako naći poveznicu vremena i statičnih različitosti? Gledao, tražio i sinulo mi. Bljesal! Što je to materija? Može li ona biti u statičnosti? Enigma trenutka i vanvremenosti.
Kao da sam doša do stvaranja Svemira.
Zamislimo gitaru; gitaru van vremena. Ona ustvari ne postoji, jer nema vremena. Iz nekih 'drugih prostora' dolazi prst i zatitra žicu. I krene vrijeme i zvuk koji rađa novi svemir. A bilo je tu još nešto, oku nevidljivo. Moć i volja. Energija!
Ustvari sam tako nekako to i doživio. Doduše nije bilo gitare. No, bili su kao neki zvukovi, ugodna toplina. Tek kasnije je došlo svijetlo, poput lampe koja mi je blještila, a nisam se je mogao riješiti. Tek glasnim izražavanjem nezadovoljstva znalo je doći do promjene. Stvarao se moj svemir. Kada sam porastao, drugi su mi pričali kako je bilo takovih sličnih stvari i prije dok 'mene nije bilo'. Dosta kasnije sam shvatio da je to
kazivanje bilo iz njihova svemira. Tako oni vide, misle, razumiju i govore. Čak nije ni nužno da baš takav svemir postoji.
Pa dobro, tko sam, tko smo, što je sve ovo?
Kada pokušavam dokučiti energetsku osnovu postojanja, a energija i moć postojanja ( vrijeme ) su usko vezani i ovisni. Materija je tek oblik energije. Svijetlo je tek njen djelić, na kojem smo izgradili gledanja okom. Tu vizuelnost čak zovemo 'stvarnost'. Kolikog li zanemarivanja!
Promatramo li energiju u njenim raznim pojavnostima, krenuti ćemo putem čuda; čuda za one koje je zarobila vizuelnost, ili bolje rečeno 'one koji su joj se predali'. Nauka, i svijet baziran na njoj, danas se dokazuju samo vidljivim rezultatima. Možda je tako i bolje, jer da ovladamo i nevidljivim dijelom svijeta, mogli bi činiti veću štetu životu. Djelomična znanja mogu biti opasna. Imamo puno aktuelnih takovih procesa.
Procesi koji su na Zemlji uobličili život i čovjeka povezani su iz vječnosti u vječnost. Tim su vezama uvjetovani. Ljudska je svijest stvorila početke i krajeve. Tako se omogućuje određivanje, imenovanje, posjedovanje ... Istina to nadilazi. Ona je vječna. A ja? Gdje sam tu ja?
U slijedu vječne Istine jest i ova svijest mene. Jest kao limes nuli, ali realna u našem svijetu. Stvoren sam i nošen Istinom. Moja duboka zahvalnost i Ljubav Istini.
Nekako mi stran način života posjedovanjem. Ta sve je Istinom dato. Radujem se svakom od vas i molim za vašu sreću, razum i radost, jer jedino Istinom tako biti može.
Još jednom hvala Istino tebi, a vas voli ... Mladen ... wave
- 00:26 - Komentari (7) - Isprintaj - #
06.01.2020., ponedjeljak
O posetami

Gda sem ovoga bloga otpiral, tam još 18.09.2005., sam uredil ovi tu desni stupec. Nekaj je same po sebi se v njem zrihtalo ( veliju da je to po difoltu ). Okej, al sem dost toga i ja tam del, a z vremenom i dodal.
Tam pri dnu, sem videl, kak drugi mečeju nekakve brojače. Tak vidiju kolko im gostih dolazi.
Dalo mi to gruntati, zakaj.
Videl sem kak se deca utrkivaju gdo bu imel većega broja posetih. Čak su si sami načukavali vekše cifre. To pa nis štel.
Onda sam si mislil da je dobre videti jal te gdo gledi. Mam sem pomislil: 'A zakaj?'
Naj gledi gdo hoće, če hoće. Ni mi ni zabranit, ni natirat. I tak sem se tega pustel.
Tak su i leta minula. Sem pisal kak mi je došlo. Po komentarih bi videl da se, tu i tam, negdo javi. Ipak je nečemu to kaj pišem. Ni baš lepi osećaj gda vidiš, da delaš vu veter. No, ak treba, bu i tak.Če tak je se zabavlamo veter i ja. Poštivam. Smo valda obadva po voli Božjoj. Ne zaboravlam one kaj su mi komentara deli. Fala puce i dečki.
Zapraf vas morti ima još dosti, kaj čkomite. Morti nemate kaj za komentirati, a morti si mislite da nekak ni red. Fala i vami. Zakaj bi ja moral znati da ste tu?
A kaj ak nigdo ni? Samo ak veter piha.
Del sem dol mali brojač sa malim zastavicami.
Gledim ga. Je lepi. Već nekolko vur na njem naša lepa trobojka i lepi broj 1.
Dragi moji ja vas i dalše volim, ma gde bili ... Mladen ... wave

- 15:12 - Komentari (20) - Isprintaj - #
01.01.2020., srijeda
Jednost u mnoštvu ...

..... ili ..... mnoštvo u jednosti.
Gledanje ..... misao ..... viđenje.
Dogodilo mi se čudo ..... ili..... čudom sam se dogodio.
Život!
Svijest.
Vodi me 'nešto' spoznaji. Spoznaji sebe.
Ja jesam. Sada i ovdje.
Tko sam da bi bio? Gdje i kada?
Tražim trenutke spoznaje. Ono stanje prvoga osjeta. Tren stvaranja svijesti o sebi. Ono stanje na koje se gradio moj svijet. Moje viđenje svijeta; ma što to bilo.
Od one iskre 'početka' nastao je čitav sustav. Nastade i sada se pita u namjeri spoznaje sebe.
Mogao bi pitati se i tražiti odgovore. Odgovor po odgovor, kao zrno po zrno. Sve u nizu; slijedu. Tako to uobičajeno svijest radi. Takovo me djelovanje podsjeća na jednodimenzionalnost, na jedan smjer, put. Ipak postoje i još mnogi putovi, ali oni su drugim svijestima dati.
Putovi, naravno, nisu ravni, pa zajedno tako čine višedimenzionalnost. Gledam i pokušavam to pojmiti. Ako to pojednostavim na nebrojivo krivudavih crta, dalo bi se i logikom predstaviti.
Da, ali život nije crta.
Postajem svijestan širine života. Života koji nadilazi moju svijest. Života zajedništva; njegove jednosti. A kako biti svijestan sudionik života?
Iskrom života stvoreno je tijelo kao utočište nove svijesti. Život usadi dušu kojoj ta stvarajuća svijest bude spona tijelu. Tako bivaju to troje jedno, čineći život moj u Životu Istine.
Život nas je životima obdario. Od nas u mnoštvu putujemo spoznaji jedinstva i Životu Istine. Da, i dok smo još živi.
Sve Vas volim, jer svi smo Ista livada života.
..... wave

- 12:34 - Komentari (10) - Isprintaj - #
27.06.2019., četvrtak
svijest o sebi i o svijesti o sebi

Često sam, pa i još kao dječak, bio u čudu. Naučili me da je Zemlja
okrugla, pa da je Ona u Sunčevom sistemu. I nije tome bio kraj. U raznim
časopisima mojih mladih dana nalazim članke o Svemiru, galaksijama,
zvijezdama. Kasnije sam čuo i za 'crne rupe'. Nedavno me impresionirala
energetska osovina koja prolazi kroz centar naše galaksije okomito na
njenu rotaciju.
Od malih sam se nogu pitao gdje je svemu tome kraj, jer uvijek ima dalje.
Bio sam misaoni klinac. Nisam prihvaćao što mi se kaže, već provjeravao
svojim spoznajama.
Radeći tako shvatio sam da razmišljam i time stvaram svoju sliku
svijeta. Nije se to desilo 'preko noći'. Slagao sam mozaik 'Istine' po
sebi. Znam da mnogi tako rade.
Slažući taj mozaik uvidio sam da ni tome kraja nema.
U školsko doba sam volio razmišljati o strukturama materije. Vidio sam
veliki značaj energije koja je poput medija na kojem materija jest
takova; svemir jest takav.
Bilo je nešto što me stalno zvalo i vodilo novim viđenjima.
Baratao sam pojmom 'kraj', a da nisam svijestan bio koliko olako sam ga
prihvatio. A što je to kraj?
Kažu da sve ima kraj. Dan i noć imaju kraj, san ima kraj, put ima kraj,
livade, šume, rijeke, a kažu da i život ima kraj. Ne bi ja to, samo
tako, 'preko koljena' prihvatio.
Ako bi to samo tako prihvatio, potencirao bi u sebi mentalni konflikt.
Ako odustanem od traženja Istine, povrijedio bih sebe i onoga brižnika
koji me vodi putevima ljepota živora.
Pa što onda.? Nastavljam istraživati.
Što je to onda kraj? Dugo sam u svemu tome ispuštao jedan važan
činbenik. Vidio sam objekt u 'stvarnosti' i prosuđivao osnovom znanja i
razmišljanja. Ispuštao sam iz vida sebe; onoga što gleda svojim načinom,
ima neko 'znanje', a i svoj način razmišljanja. I sve se ruši ko kula
od karata. No, je li to baš tako?
Počeo sam gledati šire. Ne, ne ću se sada izgubiti. Uz mene je Onaj koji
me vodi ispruženom rukom Istine. Kako to znam? Ta On me vodio
odgovorima na sva ona dječačka pitanja o kraju i beskraju.On je taj
koji me drži i snage daje na tome putu. I ne da vjerujem da postoji,
nego ga na svoj način vidim. Osjećam njegovu blagost i dobrotu.
A što je sa svim onim dječačkim pitanjima i odgovorima? Sve je u
najboljem redu. Neke konačne odgovore tada i ne bi razumio. Ta konačni
odgovori, kao kraj i beskraj su stvar svijesti ili, da kažem, širine
gledanja. A dokle ta širina gledanja ide ? Vidite li; da se ne ponavljam.

Ha, radost i sreća neka Vas prate.

Voli Vas Mladen ...:)
- 20:55 - Komentari (39) - Isprintaj - #
11.03.2019., ponedjeljak
Svjedoci vremena

Žubor potoka
Kamenčići govore
Istina postojanja ....
- 09:39 - Komentari (13) - Isprintaj - #
01.01.2019., utorak
Negdje

Mnoge misli svijest mi ispunjavaju. Rezultat su odnosa ranijih rezultata procesa misaonih i novih viđenja. I opet nove misli mi svijet i život u njemu predstavljaju. Sva ta predstava tankim je nitima vezana s nečim što stvarnošću nazivam.
Čujem, vidim, dodirujem, mirišem ..... i ... tko zna što još. Slažem time misaone slike, a i misao da je to tako. Bogu hvala, da mi je darovana doza samokritičnosti kojom mogu stati i tražiti pravovaljanost. Krivi koraci su mi također ukazivali vrijednost te spoznaje. Da, postoje darovane spoznaje.
U sustavu, kojim svijest mi je određena, postoji potreba određivanja entiteta, personifikacije. Tako nam svijest pojednostavljuje obilježavajući čitave procese jednim nazivom, ali vrijedi sačuvati spoznaju čitavoga procesa. No, postoji i daljnji put razvoja svijesti u kojem ti nazivi nisu potrebni, osim u području rada s onima koji uče i razvijaju se.
Spomenuh područja iz kojih osjetilima dobivam elemente predstave svijeta i života. U toj predstavi ste vi, prostor sa materijalnim oblicima, vrijeme sa procesima ... ali i ja sa svojim mislima.Nekako sam tu predstavu prihvatio kao svoj život.
I još jednom Bogu hvala, Istini po kojoj postojim, da mi darova samokritičnost. U prvi mah poželjeh vidjeti ono stvarno tamo gdje je ono što čujem, vidim, dodirujem.... Brzo mi postade jasno da tako ponovo updam u zamku misli.
Pokušavam osjetiti put darova, put života. Ta njime mi je sve ovo darovano. Ne znam zašto i što me putem tim vodi. U svijetu u kojem je sve povezano razlog i tome postoji. I to nastojanje moje dio je svijeta i života u njemu. Tako to izgleda životom čovjeka; čovjeka u vremenu i prostoru.
Procesi, energijama nošeni daju osjet vremena, a tragovi njihovi prostorom su dati.
I jest put energija i tragova. Kako ih vidjeti i prepoznati? Svijet je to isti, ali gledan drugačije od uobičajenog svijesnoga gledanja. Put je uama; u onom što podsvjšću nazivamo. U njoj su putevi Istini. Njima smo povezani u jedinstven život. Svijest nam nema nadzor nad time. A kako i bi kad smo tamo svi povezani. Vrata nam nisu zatvorena. 'Kada je Alisa krenula u zemlju čudesa trebala se smanjiti'. Pa rekoh da živimo u svijetu svojih misli. Mijenjajmo to. To možemo; ta mogućnost nam je darovana. Stvar je to našeg izbora; ako nam je darovano.
U svijetu misli misao lutajući ili ciljano traži puteve. Oni mogu biti racionalni ili iracionalni. Ovdje puteve traži volja i namjera podržane srcem i vjerom. Srce radi ljubavlju, a vjera dobrotom. Ljubav i vjera u dobro su nositelji zdravlja, kako osobnog, tako i zdravih procesa općenito.
I eto, zavirili smo malo u život izravnije. Misao time nije odbačena, ali je jasnije možemo vidjeti, pa i razumijeti.
Time smo nekako bliže Istini i spoznaji sebe. Tko sam? Ne znam, ali sam si nekako bliže. A i Vama dragi moji.
Voli Vas Mladen ... wave

- 17:16 - Komentari (17) - Isprintaj - #
08.10.2018., ponedjeljak
Viđenja, misli, riječi

Riječi napisane misao slijede. Izgleda kao da jest tako. Ipak, sklon sam vidjeti što se pri tome stvarno zbiva.
Da, stvarno!
A ta sklonost moja i u namjeri toj zastane. Pa i ona u stvarnosti traži viđenje i razložnost. Sama sebe 'vidjeti nastoji.
Kada misao traži smisao sebe dođe do nemoći svoje.Mogao bi zanemariti puno misaonih alata i jednostavno prihvatiti da je ona sastavni dio životne evolucije. Pri tome odbaciti većinu kao zamke, kao misaone virove što sažimaju vrijeme, a time i prostor.
Nisam od onih što odbacuju, mada jako misaono oruđe je selekcija, a time i eliminacija. Stvaramo li pomoću njih svoj imaginarni svijet? Taj naš imaginarni svijet većinom doživljavamo kao stvaran. Svijet je to u kojem, mislimo, da postojimo. A kako da onda vidimo stvarnost; ono što stvarno je.
A kako to vidjeti? U tom nastojanju vidim sistemsku 'zabludu'. Gledam; tko to gleda i što gleda? Tu su neka prethodna stećena određenja. Ja i ono što ja nisam.
A što ako gledam sebe? Tko tada koga ili što gleda? Eeee, imaginacije! I sve to u dinamici promjena određenja.
Pa tko onda ja jesam kao i svatko od Vas?
Onaj koji gleda određenjima svojim.
Određenjem svojim?
Pa što nas to određuje?
Ono što smo stvorili ili prihvatili svijesno ili ne. U granicama toga određenja svega biti može. To opterećuje naše gledanje, našu objektivnost. Možemo li vidjeti ono što onda stvarno je?
Ispravnost, ili točnost, gledanja ovisi o čistoći sustava gledanja. Često je za čuti : 'U svijetlu toga ovo je ovako...'. Takovo svijetlo čak i namjerno mijenja sliku. Mnogi različito doživljavaju takovo svijetlo. Ona mogu biti razna i pogodna su za manipuliranje.
A tko sam ja i svatko od nas?
Ono što se nakitilo svime i svačime. Ne i ono čime je kičeno, mada mnogi misle kako su oni baš to. Kada bismo bili ono čime smo kićeni, krivo bi vidjeli. Mnogi postaju žrtve toga. To im može privremeno prividno i pogodovati, ali kada prođe, obično ne vide što se zbiva i zbivalo. Nevješte ih tada savladava bol i nemoć. Stoga vrijedi gledati jasno i čisto i biti to što stvarno jesi.
Krenuli smo od čistoće rođenjem, mada sa naznakama moći. Krenuli smo u svijet određenja što ih životi stvoriše. Postali smo netko u svijetu nekom. I kao da postadosmo u svijetu 'oko nas'. Ustvari se i dalje sve kretalo svojim putem u jedinstvu svega.
I tako krenusmo stvarati svoja carstva; carstva imaginacije.
A ja sada želim vidjeti stvarnost.
Znači čistoća. Ja gledam. A što to gledam? Što što? Gledam. A što? Pa to!
A što o tome mislim? Eee, to je već nešto drugo. Često takova razmišljanja naknadno promjene viđeno ili mu daju neko značenje. 'Brkaju se lončići' unutar nas samih.
Nije lako vladati procesima u sebi, a oni ostavljaju bitne posljedice na nas. Toga često nismo svijesni, ali ih osjećamo.
Viđenje, misao, riječi. U redoslijedu ovom podosta je posredovanja. Pomalo liči na onu dječju igru 'pokvareni telefon.
Možete li vidjeti cvijet, svoj bubreg, čovjeka, maloga mrava, život, ... Istinu....
Voli Vas Mladen ... wave

- 20:12 - Komentari (7) - Isprintaj - #
26.03.2018., ponedjeljak
Put kojim idem ...

Nalazim se osjetom da jesam.
Već prve topline, dodiri i svijetlo stvarali su prve dojmove i osjete promjena. Takovost mi je moćima praćenja i bilježenja obdarena bila. Stvarala se tako usporedna stvarnost. Stvarnost u meni; meni dostupna.
Životom sam tako stvarao svijet svoj. Pomalo mi postaje jasnije tko sam. Nekako sam si, u moru tih djelova života, najjasnije vidljiv u trenucima prvih dodira, topline; u nekoj težnji miru. Svaka promjena bilježena je spontano u ono što kasnije nazvao sam svijetom. Sjećam se da sam i svijetlu pružao otpor. Smetalo me to blještavilo, a o upišanim i punim krpama da i ne pričam. Komunikaciju sam brzo savladao. Alarm drečanjem je često bio potreban za promjenu na bolje.
I krenuo je čitav niz odnosa kojim se stvarao moj svijet, moj život.
Eto, i dan danas šećem tim životom svojim, a da se i ne sjetim tko sam. Onaj što u datoj takvosti je sve ovo stvarao i sebe time poistovjećivao.
Svijest o sebi se mijenjala. Očito je ona sastavnica svijeta kojega sam stvarao, a time sam sviješću u njemu.
U svemu tome nešto nedostaje. Oni prvi dodiri i topline; oni prvi osjeti; odakle su? Ugrađeni u osnovu mene postali su skoro neprimjetni. Zapažam ih tek promjenom, a promjena je bila ta što svijet mi je stvarala. Svijet vremenom dat. Život!
I kada gledam to dijete u sebi, pitam se što uradih, ali vidjeh i vidim mnogu djecu. Mnoga se osjetima izgube u svijetovima svojim.
Djeco Svemira cijelog, svi smo mi isto. Po datostima javilo nam se vrijeme promjenama, osjetima. Jest datost; jest dijete iskonsko. I uvijek je tako u svakome od nas. A kada nam svijest u svijetovima našim odluta, vratite se djetetu u sebi. Istom onom koje je u svakom od nas. Od njega smo krenuli. Sjetite se.
Učimo se gledati Istinu. Ona je u svakome i u svemu. I što to pokrene tren u vrijeme slažući nam svijet nečim što mislima smo nazvali? Da, tko i odakle? Tko me stvori promjenama od Iskona do Vječnosti u nizu nebrojenih dimenzija? Izgleda da mi nije dato to dokućiti takvošću mojom. Nećim i ona jest. Okrećem se Tebi ma tko bio, pa i ne bio tko. Po Tebi jesam djetetom u sebi. Ne riječima već dušom ljubavlju. Mi živi riječima i mislima, ali jest Istini bliže i nešto više.
Neka Život bude mjesto sreće i radosti. Ono dijete u vama to prepoznaje.
A put kojim idem?
Zahvalnošću i ljubavlju ... Mladen ... :)

- 00:20 - Komentari (17) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>