<body><div id="fb-root"></div><script type="text/javascript" src="//connect.facebook.net/hr_HR/all.js"></script><script type="text/javascript">FB.init({appId:'210555892318436',status:true,cookie:true,xfbml:true,oauth:true});</script>








"Sumnjati u vlastitu smrtnost, značilo je upoznati početak straha; neupitna spoznaja vlastite smrtnosti značila je upoznati kraj straha"

"Svi dokazi neizbježno vode do tvrdnji za koje ne postoje dokazi! Sve stvari su poznate zato jer želimo vjerovati u njih."

Frank Herbert


"Život nema nikakvu obavezu pružiti nam ono što čekujemo!".
Margaret Mitchell


"Između "jest" i "nije" razlika je u odluci da nešto bude ili ne bude."



"Veliki umovi raspravljaju o idejama.
Srednji umovi raspravljaju o događajima.
Sitni umovi raspravljaju o ljudima."

Eleanor Rooselvett

credits
Design: thousandone
Adjustment: murderscene
A kuda sad?
utorak, 09.11.2010.
Danas je bio taj dan u kojem je napokon sve i službeno razriješeno, nisam više pod stresom, barem ne nekim osjetnim, bitno da je gotovo i da je agonija završila.
Pitanje je što sada? Što da sada radim, ali mislim baš doslovno? Sutra ujutro ću se naspavati, ustati doručkovati, pospremiti kuću, oribati i očistiti sve što mi dođe pod ruku i što onda. Imam još neke knjige za pročitati na lageru, ali to je razonoda, a ne zanimanje. Čime si mogu ispuniti dan da polako ne počnem tonuti prema dosadi, sivilu i depresivnoj monotoniji? Pošto nemam nikakvih obaveza, a istina je da određena rutina čini čovjeka stabilnim i sretnim koliko god to neki ne bih htjeli priznati ta neka rutina znači sigurnost, trebam ih stvoriti ili izmisliti, ali one trebaju imati nekog smisla. Jer rutina dnevnog usisavanja definitivno nikoga ne može usrećiti.
Naravno tu je i svakodnevno pregledavanje net-a u potrazi za novim poslom uz jutarnji čaj, što na kraju prelazi u opsesiju i izvor nade i razočaranja.
Dnevno hodanje po kavama može biti zabavno 2 dana u tjednu i izlazak za vikend, ali ni to nije nešto što možeš prakticirati u nedogled jer stanje na računu se ne povećava.
Ni pitanje zaposlenja nije nimalo svijetlo pošto postoji jedna birokratska začkojica preimenovanja fakulteta koju nitko ne želi javno i pravno izjednačiti i samim time prilikom slanja molbi na natječaj sam u puno nepovoljnijem položajem iliti mogu se slikati kada me neće ni pozvati na razgovor.
Pokrenula sam još prije par mjeseci sve moguće korake da se to riješi na razini fakulteta, ali to se rasteže kao gumi-gumi u nedogled i ne znam kada će ugledati kraj.
Dok si apsolvent i nezaposlen imaš obavezu završiti fakultet pa ti je nekako to mentalna isprika ako ne radiš, ali kada je taj dio gotov što onda? Mlad si, sposoban, želiš raditi, imaš potrebno znanje, energiju, ali na kraju postaješ još samo jedan broj s burze kojeg redovito spominju u vijestima.
Počet ću se baviti sportom sada svaki dan u tjednu, pa ću barem biti zgodna do bola i tamo istresati frustracije učvršćujući gluteuse do stanje neprepoznatljivosti.


| 19:11 | Komentari (8) | On/Off | Print | # |