U što starimo?
29.11.2005., utorak
Nije poplava ali jest GUMA
Jednog dana ću nadam se prestat pisat o svojim nevoljama. Svako malo mene stigne neka neugodnost, onda se ja malo ispovjedim na ovom blogu i onda eto ga opet (možda da prestanem pisati)…Položila sam vozački točno prije tri godine (da ne zaboravim, točno 3.12.2002.) i otkad vozim svako malo imam neke probleme s autima. Do sad mi je otpao auspuh i to za Novu Godinu, puklo kvačilo i to dok sam išla na sprovod (to je sve bilo na jugiću), a sve ostalo na današnjem Fordu koji me je dosta put ostavio na cjedilu. I Mićun se sigurno sjeća zadnjeg razočarenja kad nije htio upaliti, a danas nova nevolja… Već danima mi je tata govorio da otiđem napumpat gumu na autu, i jučer sam ga napokon poslušala. Lijepo sam zamolila tipa s pumpe da mi napumpa desnu zadnju i on je to ljubazno i napravio. I tako sam danas bila na predavanju, čekam indeks da napokon i ja prijavim neki ispit kad eto kolegice Kristine s viješću da mi je pukla guma na autu. Pa nemoguće, mislim si, jučer sam ju pumpala, i odem pogledati, kad ono -baš zadnja desna. Nisam previše histerizirala, nije to moj stil, jednostavno sam se vratila na faks i sjela da malo razmislim. Pa moglo je biti i puno gore, mogla sam biti u vožnji, no ovako je auto stajalo na parkingu ispuhane gume i sredit će se nešto. Zamolila sam Kristinu da nazove svog dečka koji bi se možda mogao razumjeti u te stvari, kad eto ti vijesti da je on upravo ispred i da gleda u moju jadnu gumu. Ma nemoguće, ali istina…  I što sad? Tipična situacija, dečko me upita imam li rezervnu, imam li dizalicu, imam li ono nešto za odvrnut one neke matice? Ma nemam ti ja pojma, jedino što znam je sjest i vozit, a i to je upitno ako pitamo mog tatu. Ajde, otvorim ja prtljažnik, ima neka guma, no Dado odmah ustanovi da ne valja. I niš, dečko zasuka rukave, otvori svoj prtljažnik, uze svoje sprave za «operaciju» skinu gumu i hajmo vulkanizeru. Ljudi su prolazili i gledali u nas, smijali se naravno, ali kako dobrih ljudi ima svugdje nisam previše marila. Automehaničar je za minutu ustanovio da je guma probušena, pokazao mi je mali komadić željeza,zalijepio ju je, napumpao i to je to. Platila sam svega 30kn (srećom sam imala i toliko uza se), a moj spasitelj Dado (ne brinite, i Kristina je bila s nama?!) je tako sređenu gumu opet vratio na auto i sve super…Nisam znala kako bih se zahvalila Dadi i Kristini, najmanje što sam mogla je platiti piće, hehe, taman sam još toliko imala love i sve je opet super prošlo. Bila sam u drugom gradu, gdje ne poznam nikoga osim tih ljudi, vulkanizer nije uopće blizu, da njih nije bilo vjerojatno bih zvala brata, a to bi potrajalo cijeli dan. Ovako sam sve sredila u nekih pola sata, bez tatine nervoze, bez ičijeg prigovaranja. Na povratku doma je bila neka nesreća, i opet sam shvatila koliko sam imala sreće… P.S. još moram otići provjeriti koliko je to dobro zategnuto, tako me je macho savjetovao, a red bi bio da ga poslušam. |
26.11.2005., subota
Nek se zna
|
Alkemicharkina tetka MARA se u 35-oj godini udala dogovorenim brakom... Koje li ironije...  p.s. otkad se za njega udala ništa ne radi i udebljala se 20 kila, a on ju voli baš takvu kakva je. Koje li neironije... p.s.s. Svi vi koji niste udani ili se ne planirate udati uzmite štrik i objesite se, kaže jedna žena s bračnim iskustvom od preko 20 godina, a mi ćemo reči samo jedno-ŽJOKSGSS (MI-mićun i ja, a vjerujemo da se i alkemicharka pridružuje).  Pogledajte sami što brak radi od žene. Makar se kleo da će vam i noge prati nemojte posustati, velimo mi... Živi bili pa vidjeli... Aj ke bergvensa..., pobre nina riqa... U nedostatku inspiracije pokopašmo sami sebe...živio drug eminem i drug tito nikad nam zaboravljeni. I´m sorry mama...  Crvene su bile rinčice, crvene su starke moje, crveno volim ja...HVALA |
19.11.2005., subota
Prvo predavanje subotom u ovom semestru i odmah me dočekao i prvi snijeg. Valjda zato što je subota a ja odlučih ipak otići na predavanje. Baš je zapadao, no kratko je trajalo, a pri povratku doma ipak je izašlo Sunce…Baš lijepo, ali ljudi moji baš je zahladilo, hvata me drhtavica i nisam u stanju ništa pisati… Jedna vatrica dobro bi došla, ima li tko da mi donese drva?, a može i naložiti. PLEASE |
12.11.2005., subota
POPLAVA
VAMA OVO LIČI NA POpLAVU? E pa i meni također, ali svejedo je i moj post poplava... Prije nekih sat vremena bezbrižno sam sjedila i surfala, mijenjala dizajn na blogu i radila sve ostalo što inače radim na netu. Priključila sam se u 22.31, prije toga sam bila u wc-u i vidjela da su moji otišli spavat, a brat je bio još vani. Znači u 22.31 sam krenula na net i završila sam u 00.24 kad sam poželjela leći, no prije toga naravno u wc .Sjedeći za kompom čula sam šiktanje vode, bila sam uvjerena da je netko u wc-u. Vjerovala sam da je brat doma i da se kupa (nisam previše razmišljala, hej pa bila sam na netu). Iako je već bilo prekasno da bi se netko kupao ali hajde. I tako, krenem na wc, ugledam mokar hodnik, voda na ulasku u moju sobu. Otvorim vrata od wc-a i što drugo ugledam nego poplavu, doslovce poplavu. Voda je curila iz umivaonika, jednom nogom sam stala u vodu i nekako dohvatila pipu da je zatvorim. Bila sam totalno zbunjena ali nije mi dugo trebalo da skinem čarape, zasučem nogavice, i obučem stare tenisice da ipak nisam totalno bosa u toj lokvi. Pokupila sam neku tavu s kojom sam krenula u akciju, nisam uopće htjela buditi ikoga (vjerojatno zbog toga jer sam se sjetila svog prijašnjeg odlaska u wc, ma bilo je kasno). Uzela sam također ručnik pa sam se malo mijenjala, prvo tava pa kad ona dosadi onda namakanje ručnika i cijeđenje. Nije prošlo dugo vremena kad eto moga brata. A što mu je drugo preostalo nego da se smije. Objašnjavala sam mu kako nemam pojma tko je ostavio odvrnutu vodu (još mislim da je možda i tata ustajao). Nije mi pomogao, samo je otišao u boravak i odvrnuo tv, no kad je ušao u sobu mama nas je čula, tako da je izašla da vidi što se dobroga dešava. I hvala bogu da je izašla jer kad bi ja to sve sama sredila? Ona je uzela u ruku smetiljku s kojom je puno lakše bilo grabiti samo što se ja toga nisam sjetila. Malo pomalo smo izbacivale vodu u kadu i wc školjku i nekako smo uspjele. Mada je šteta već počinjena, svi tepisi su mokri, voda je ušla i u još jednu prostoriju otkud nismo mogle izvadit tepih tako da smo to ostavile za sutra.  Ma ne mogu opisat na što je sve to ličilo. Zamisli, umjesto da idem bezbrižno spavat morala sam spašavat stan. Jedino dobro na što sam pomislila jest kako je već kasno, i kako ću se sad naradit i zatim leći spavat, uz napomenu da neću jesti. Utrošit ću koju kaloriju jer vrijeme mi je da se malo pobrinem o tim stvarima, pa makar i prisilno. I zaista, nisam otišla jest (izgubila sam apetit), još sam se malo s mamom našalila tko je krivac za sve (ma to sad i tak nije važno!?) i opet sam sjela za komp. Napokon sam dobila inspiraciju, ali zaključak je taj da je ipak blog kriv za sve. Da se nisam zaokupila mijenjanjem fontova, boxova i čim god već, vjerojatno bih otvorila vrata da vidim što se događa. Ali ne, moja sva pažnja je bila usmjerena prema ekranu, ipak su to skoro 2 sata na netu, i možete zamisliti koliko vode iscuri u roku 2 sata, a nije curila već je tekla… I sad je već 1.55, više nisam ni za spavanje, a s vodom smo završile u 1.00. Nekih 35 minuta sam to čistila, digni se, sagni se, koliko sam mogla izgubiti kalorija? Sad sam tobože opsjednuta s tim, nisam, ali izvlačim dobre stvari iz sveg ovoga (osim što su mi noge led, ali čvrsta sam ja, sumnjam da ću se prehladiti)… Hm, i što još reći?, žao mi je što nisam imala kameru da snimim samu sebe, da bar uslikam na što je to ličilo. Tražila sam inspiraciju i dobila sam ju. Sad mi je jedino žao što mi se blog još teže otvara radi promjena, a ne da mi se vračat u prijašnje stanje. Neka stoji, ne mijenjala ga ja više, previše me sve to košta… |
04.11.2005., petak
KUDUZ
|
«Babo ja sam izgubila minđušu. Kupit će tebi babo drugu. Molim te kupi, molim te…»  Koji je prvi film koji ste gledali u kinu? Sjeća li se tko? Sve ove godine ja sam pamtila samo jedan film, vjerujem da je to moj prvi film koji sam pogledala u kinu. Bio je to Kuduz, bosanski film, prvi put prikazan 1989. godine kad sam ja imala 4 godine. Godinama sam tražila gdje bih mogla nabaviti taj film i napokon ga imam. Nevjerojatno koliko mi se taj film urezao u sjećanje, otprilike sam znala sadržaj, ali scena kad mala Amela izgubi naušnicu koju joj je očuh kupio nije mi izlazila iz glave. Točno sam znala sve u detalj. Ne znam kako bih to opisala, lice te djevojčice nisam nikad zaboravila. Glumica koja je tada glumila Amelu zove se Ivana Legin, ali osim što je glumila u tom filmu sjećam se da je pjevala zajedno sa Zdravkom Čolićem «Čaje šukarije», sigurna sam da je to ona. Sjeća li se tko te pjesme? Ide:» Ja se zovem Ivana, a tata me zove zlato, rekla sam mami kad porastem udat ću se za tebe i zato rastem i rastem i jedva čekam da porastem…» Jako simpatična pjesmica, baš kao i klinka koja ju je pjevala pa se pitam gdje je sad ta curica, djevojka ili žena? Zna li možda tko? A još jedna odlična stvar iz filma mi je pjesma «Žute dunje» koju je izveo Davorin Popović. ŽUTE DUNJE Voljelo se dvoje mladih šest mjeseci i godinu. I htjedoše da se uzmu, dušmani im ne dadoše. Razbolje se l'jepa Fatma, jedinica u majke, poželjela žute dunje, žute dunje iz Stambola. Ode dragi da donese žute dunje carigradske, al' ga nema tri godine, nit' se javlja, niti dolazi. Dođe dragi sa dunjama, nađe Fatmu na nosilima: "Dvjesto dajem, spustite je, tristo dajem, otkrite je, da još jednom Fatmu vidim ja!" Sevdah ili ne, pjesma mi je ušla u uši i pjevušim je cijeli dan, u svakoj vrsti glazbe nađe se nečeg lijepoga. Nadam se da znate tematiku filma, ali da vam ja ne pričam toplo vam preporučujem da dignete film i pogledate… Ipak ću staviti par rečenica koje možda nećete razumjeti ali za moj gušt neka ih ovdje: «Pogodi što je ljepše od jedne male djevojčice? –Dvije male djevojčice.» «Ženo draga razumi da je život jedna ozbiljna stvar. Nije u životu sve haj-huj, ti ko da nemaš ni mačeta ni kučeta.» «Ti si zaboravila kako braco mariše.» «Glave će te kurva doć.» «Do kad ćeš imat 3 godine? –Dok ne izađem iz voza.» «Ja to ne mogu sve upamtit, ja ću reć da si umro.» |
