U što starimo?
31.12.2005., subota
|
Prošao je još jedan Božić, za razliku od prošlogodišnjeg ovaj je bio puno ljepši, ugodniji… Bio je to Božić bili, uživala sam čak i u zimskim radostima, tome sam se najviše veselila. Vidjeti svoje saonice nakon 13 godina nije mala stvar, nisam ih zaboravila… Valjalo je očistiti rđu a onda ih lijepo namazati nečim mastim, ajme koji osjećaj nakon toliko godina. Spustiti se još jednom starom stazom, vratiti se u djetinjstvo, za mene ne postoji ništa ljepše u tom trenutku. A na tuđoj stazi bilo je i nezgoda, ali kao pravo dijete prešla sam hrabro preko toga, digla se i nastavila svoj put. Ostao mi je još samo jedan cilj, jedno malo brdašce ispred kuće. Start me nije dočekao, treba nešto ostaviti i za sljedeću godinu, samo da baka još jednom spremi saonice na sigurno… Ma gušt mi je bio sanjkati se s klincima, zaboraviš na sve one gluposti kojima si inače zaokupljen. Neki su me pitali zar mi nije dosadno ići s njima, ma jedva sam čekala. Sinoć je opet padalo, vrijedilo je to zabilježiti kojom fotkom, moje saonice su podnijele štošta, ELAN kvaliteta…   a ovima nema kraja, nekada su se na njima vozile moje sestrične koje danas imaju djecu. I one imaju posebnu vrijednost...  |
25.12.2005., nedjelja
SRETAN BOŽIĆ!!!
 U trenutku objave ovog posta daleko sam od neta, a samo mogu pretpostaviti gdje ću biti u tom trenutku. Budući da vjerojatno neću imati ni za poruke ovim putem ću čestitati svima SRETAN BOŽIĆ, svim blogerima i svim onim koji su eventualno očekivali da ću poslati poruku, a to ipak nisam učinila. Stoga dragi moji (i svi oni koji su manje dragi) želim vam sve najbolje, lijepo proslavite Božić (ako ga slavite, ako ne onda slavite ono što već sami želite proslaviti…) Nadam se da se neću ureknuti pišući ovo unaprijed, no ipak želim svima čestitati Božić pa makar i ovako. Nisam nešto posebno vješta u čestitanju, pozdravljanju, iskazivanju «silne» ljubavi prema svojim bližnjima stoga ću još samo jednom ponoviti SRETAN BOŽIĆ svima koliko vas ima, a jedan poseban pozdrav i čestitku šaljem tamo negdje gdje taj netko ne zna da ga šaljem…So, budite dobri, pametni i malo manje lijepi, nemojte previše jesti (rekla bih nemoj da jedem previše, ali naša gramatika je tu nešto zaštekala, ali uvijek mi vi možete poslati tu zapovijed preko poruke a moje je da vas poslušam, kao i vaše da vi mene., a sad hoće li tko koga poslušati?, sumnjam…) ČESTIT I BLAGOSLOVLJEN BOŽIĆ!!! 
|
21.12.2005., srijeda
Danas je teško bilo naći osnovne namirnice za kolače. Božićna groznica je na «vrhuncu». Gospić je lijepo okićen, pa čak i L.O. city, čak i previše za moj ukus, no gradske vlasti ove godine očito nisu šparale. Samo se nadam da će novce uložiti i u potrebnije stvari, ali eto Božić je pa neka grad sjaji punim sjajem.. Večeras se nekome isplatilo čekati kolica ispred Konzuma, a unutra su određene police bile prazne, nevjerojatno…Kokosa nije bilo, velikih oblatni također, srela sam profu, malo sam se skrivala jer općenito bježim od ljudi (a pravo sam mjesto našla za kupnju). Svega ponestalo, bit će kolača, a tamo negdje se suše pečenke, priprema tko zna što sve ne, huh, to je naš Božić, a možda okusim i puricu iako je ne volim… Bila i u Kerumu, ista slika, čak i ista profa, ovaj put pozdravljam, priča preko telefona i javlja kako nema oblatni, ja ponavljam isto mami… Pripreme počinju sutra, kupit ću oblatne, to mi je najlakše za napravit (da ne kažem jedino što znam). Pokušat ću i kuglice i dosta…Ne smijem i tak previše jesti, upravo me stišću hlače i jedva čekam da se presvučem… Jel tko od vas bio na ispovjedi?, moja mama naravno jest, sa mnom to ne ide tako lako. Po tome ne čekam Božić onako kako bih trebala. Čula sam da je svećenik pitao za mene, mama mu rekla da sam na faksu, ma moš mislit, a «zaboravila» je to ispovjediti…U tome me nitko ne može razuvjeriti, ali ok, nije sad vrijeme da iznosim svoje mišljenje oko toga. Na proljeće ću biti krizmana kuma što zahtjeva ispovijed, hm, nekome ću morati lagat, a ipak sam ovdje napisala dovoljno, tko im je kriv ako ne pročitaju? p.s.čuvajte se onih lažnih poruka da ste dobili 3500 tisuće kuna pa da okrenete određeni broj... |
15.12.2005., četvrtak
"Ni na nebu ni na zemlji"
Vrijeme nikad ne radi za mene. Onda kad ga želim zaustaviti, ono projuri, a kad ga želim ubrzati ono uspori.... |
11.12.2005., nedjelja
A kome treba naslov?
Ne mogu zaspati, kava je učinila svoje, neke čudne misli su mi se uvrtile u glavu. I sendvič je učinio svoje, a film nije ništa pomogao, a nakon što napišem određene stvari vjerujem da ću zaspati «mirne duše». Čudno je kako sam opet spoznala neke stvari, i ne samo ja. Dvije osobe, dva različita filma, isti zaključak-nakon ljeta spoznaje došla je jesen spoznaje. I opet bih rekla da sam znala neke stvari, pričala sam s određenom personom o tome još prije ljeta, a sad mogu uistinu reći da su neke maske pale… Neka čudna situacija, otkrivajući tuđu masku ujedno stavljam i svoju. Remi bi odrepala:" smješak dajem lažnom smješku…" Nevjerojatno koliko su mi se te riječi uvrtile u glavu, zapravo počela sam ih provoditi u djelo, ne znam koliko je to dobro ali neka se zna… Za sve treba vremena, stoga te molim da skineš tu šminku i pokažeš svoje lice i skini taj lažni smiješak, ne pali više. Misliš da su drugi cinični, možda i jesu, a jesi li ti? S nekim ti treba 5 godina, s nekim ti treba jedna godina, a s nekim ti treba 1 mjesec da bi shvatio kakav je…Pokušaj živjeti s nekim mjesec dana i vidjet ćeš, ne govorim iz iskustva, već iz pouzdanih izvora. Čini mi se da ovaj post nema smisla, uzalud sam trošila vrijeme na ovakve gluposti. Htjela sam nešto konkretno reći no nisam uspjela, očito sam ja ta koja je sad stavila masku, pa ipak je život maskenbal, odlazi još jedan cirkus… I nakon večernje potrage za sendvičem, čekam tko će ujutro prvi zvati na kavu, a sad laku noć, ćića mića gotova je priča… p.s. a ne mogu vjerovat, brat me zove da dođem po njega u grad u ovo doba, pitam se radi li još uvijek fast food? Žurim, ipak ništa od spavanja... |
05.12.2005., ponedjeljak
Makar 1 LEO
Eh kako je to davno bilo, ono jutro kad sam se probudila i shvatila da čarolije nema, nema Sv. Nikole. A baš sam morala uništiti taj doživljaj, a tako bih rado sad oprala čizmice i napisala jedno pisance. Nekad sam to činila, i što je najbolje uvijek se bar nešto našlo u čizmicama, a onda sam se napravila faca i sve upropastila. Uvijek to napravim. A sad gledam te svoje čizme, neoprane po običaju, isparale se po šavu, i nikako da otiđem postolaru. A joj, večeras će doći Sv. Nikola onima koji vjeruju i blaženi oni koji vjeruju, a ja? Šmrc, šmrc, ipak ja vjerujem u svoju mamu. Samo da izglancam čizmicu…Crtice s predavanja: -85% stanovništva Njemačke vjeruje svojoj policiji -11% stanovništva Hrvatske vjeruje svojoj policiji -6% žena je zaposleno u hrvatskoj policiji, službenik može primiti dar u vrijednosti do 500 kn. -I što kad žena dođe u birc nekom tam šumskom čoviku? Odgovor kolegice:»Zna se što dalje, -zna se gdje su muškarci najranjiviji.» -Uvijek treba sve u cjelini trebat i tražiti. Vi ste premlade da biste tako lako odustale. (od polovičnog rada radijatora naravno) -A oni umirovljenici ostadoše bez mesa, neki kriminalci provališe i pokradoše sve meso, a tamo maminom ujaku isto tako ukradoše sve kobasice… |
