Marketing
Nije poplava ali jest GUMA
Jednog dana ću nadam se prestat pisat o svojim nevoljama. Svako malo mene stigne neka neugodnost, onda se ja malo ispovjedim na ovom blogu i onda eto ga opet (možda da prestanem pisati)…
Položila sam vozački točno prije tri godine (da ne zaboravim, točno 3.12.2002.) i otkad vozim svako malo imam neke probleme s autima. Do sad mi je otpao auspuh i to za Novu Godinu, puklo kvačilo i to dok sam išla na sprovod (to je sve bilo na jugiću), a sve ostalo na današnjem Fordu koji me je dosta put ostavio na cjedilu. I Mićun se sigurno sjeća zadnjeg razočarenja kad nije htio upaliti, a danas nova nevolja…
Već danima mi je tata govorio da otiđem napumpat gumu na autu, i jučer sam ga napokon poslušala. Lijepo sam zamolila tipa s pumpe da mi napumpa desnu zadnju i on je to ljubazno i napravio. I tako sam danas bila na predavanju, čekam indeks da napokon i ja prijavim neki ispit kad eto kolegice Kristine s viješću da mi je pukla guma na autu. Pa nemoguće, mislim si, jučer sam ju pumpala, i odem pogledati, kad ono -baš zadnja desna. Nisam previše histerizirala, nije to moj stil, jednostavno sam se vratila na faks i sjela da malo razmislim. Pa moglo je biti i puno gore, mogla sam biti u vožnji, no ovako je auto stajalo na parkingu ispuhane gume i sredit će se nešto.
Zamolila sam Kristinu da nazove svog dečka koji bi se možda mogao razumjeti u te stvari, kad eto ti vijesti da je on upravo ispred i da gleda u moju jadnu gumu. Ma nemoguće, ali istina…
I što sad? Tipična situacija, dečko me upita imam li rezervnu, imam li dizalicu, imam li ono nešto za odvrnut one neke matice? Ma nemam ti ja pojma, jedino što znam je sjest i vozit, a i to je upitno ako pitamo mog tatu. Ajde, otvorim ja prtljažnik, ima neka guma, no Dado odmah ustanovi da ne valja. I niš, dečko zasuka rukave, otvori svoj prtljažnik, uze svoje sprave za «operaciju» skinu gumu i hajmo vulkanizeru. Ljudi su prolazili i gledali u nas, smijali se naravno, ali kako dobrih ljudi ima svugdje nisam previše marila. Automehaničar je za minutu ustanovio da je guma probušena, pokazao mi je mali komadić željeza,zalijepio ju je, napumpao i to je to. Platila sam svega 30kn (srećom sam imala i toliko uza se), a moj spasitelj Dado (ne brinite, i Kristina je bila s nama?!) je tako sređenu gumu opet vratio na auto i sve super…Nisam znala kako bih se zahvalila Dadi i Kristini, najmanje što sam mogla je platiti piće, hehe, taman sam još toliko imala love i sve je opet super prošlo. Bila sam u drugom gradu, gdje ne poznam nikoga osim tih ljudi, vulkanizer nije uopće blizu, da njih nije bilo vjerojatno bih zvala brata, a to bi potrajalo cijeli dan. Ovako sam sve sredila u nekih pola sata, bez tatine nervoze, bez ičijeg prigovaranja. Na povratku doma je bila neka nesreća, i opet sam shvatila koliko sam imala sreće…
P.S. još moram otići provjeriti koliko je to dobro zategnuto, tako me je macho savjetovao, a red bi bio da ga poslušam.
Post je objavljen 29.11.2005. u 16:51 sati.