U što starimo?

25.08.2005., četvrtak

...



…znaš, frizerka ti radi od 8-14 i od 17-20. Odi u pristojno vrijeme pa se ošišaj, a ne onda kad se ti sjetiš...
Nemoj mene špotat za tvoje stvari, ne troši moje dragocjeno vrijeme. Znam da ga ti imaš napretek, slobodno hodaj po ulici kao što već činiš, ali ne smetaj ljudima u vrijeme ručka, večere, spavanja, učenja…
Nemoj mi govoriti da me voliš ako to zbilja ne misliš. Čak i ako misliš zadrži to za sebe jer ne znaš što ja mislim. Napisat ću ti pusa i to je sve od mene. Tu riječ izrabljujem kao i svi drugi ali «volim te» nikad. Nemoj me grliti ako ja ne grlim tebe..
Da, tebi bih rekla nešto, ali pogodi, nemam hrabrosti..
Samo mi ti nemoj reči da glumim neshvačenu, jer da glumim, ti nebi ovo shvatila, ali znam da shvačaš, so..
Nemoj tražit od mene da ti pravim salatu, plače mi se od luka ili kapule, kako god hoćeš. Ne tjeraj me iz moje sobe da bi ti gledao tekmu, mrzim to…
Naći ću ja svoju sobu, uskoro, jednog dana…
Neću ti ja biti sluškinja, neću ti kuhati ručak, ne kuham ga ni sama sebi, jer ne znam, a još manje tebi….
Zašto da uopće živim s tobom? Ovisim o tebi, znam, ali ne zauvijek, možda jednom profunkcionira pravna država…
Rađe ću živjeti sama. Neka ti kuha ona mala, njoj je san snova udat se, imat djecu, imat tebe da joj opališ katkad šamarčinu kad ne pleše onako kako ti sviraš…
Meni nije, bolje sama nego s budalom. Znam da me kafenđije ogovaraju, slobodno izvolite. Neću pokleknuti, neću se uklopiti u vaš svijet, neću stavljat pivu u hladnjak…
Zašto? Kome?
Više ti ništa neću reči o svojoj obitelji, možda ćeš pročitati ovdje, ali nije me briga, samo daj, no ne spominji mi ništa..Ako mi se omakne pa ti ipak kažem, znaj da ću zažalit...
Neću biti ljubomorna na tuđu slobodu ni žaliti za propuštenim prstenom na ruci. Meni ne treba...
Neću ni tebi bolan praviti pitu, neću ni sebi, a možda ni tebi ne dođem na taj ručak...
Neću žaliti što sam ovo napisala, imam svoje razloge, pojedi se…
Možda da me ipak odvedeš psihijatru, hoćeš mi ga platiti? A možda jednostavno ne kužiš što ti hoću reći, možda još ne shvaćaš kad sam ozbiljna a kad se zezam…
Onda, hoćeš mi ga platiti?, moram mu reći samo jednu stvar…


Image Hosted by ImageShack.us

- 22:15 - Komentari (19) - Isprintaj - #

19.08.2005., petak

Malo reklame neće nikome škoditi

Image Hosted by ImageShack.us
U nedostatku inspiracije odlučih izreklamirati jedan novi, tek otvoreni blog, ovi naši blogeri bi ga vjerojatno nazvali fresh blog. Dakle, draga nacijo, imamo novi blog, kao da imamo Hrvatsku. Radi se o toliko spominjanoj PRISIONERI, da vas podsjetim, to vam je ista osoba koja je napisala slavnu Odu Andreju.. Istina, ne želi da je sad zovete Prisionera, no što je tu je. Ona je sebe prozvala ALKEMICHARKA, tako će i stajati na mojoj listi, no ne zaboravite-za mene je to Prisionera, baš kao što sam ja za nju El Vivora.
A sad da podrobnije pojasnim, vjerojatno ono što nećete pročitati kod mene možete pronaći kod nje. Što očekivati od jedne takve osobe?, sve osim pristojnosti, ta će vam ispričati tračeve ovog mjesta, reči sve ono što bih ja zataškala, ma tko to zna. I ja sad nagađam. Uglavnom, dođite i posjetite je, neka blog zaživi uz vašu pomoć, nećete se pokajati. Inače da se razumijemo, ne volim one komentare tipa dođi na blog i ostavi komentar. No ovo je reklama za moju susjedu, mislim da će i taj blog biti dio mene, sad je puno zanimljivije. Još čekam La Usurpadoru i La Gitanu da se oglase i imamo cijelu ekipu. Dakle ljudi, pogledajte novi blog, uđite u svakodnevnicu 4 lude, neozbiljne…Ups, evo mi došao mali nećak da igra igrica, moram prekinut ovu divnu reklamu, a možda i ja zaigram….
Daakle blog je: PRISIONERA

- 21:15 - Komentari (13) - Isprintaj - #

16.08.2005., utorak

REPORT

Jučer sam se vratila s puta, bilo je baš kratko ali izuzetno slatko. Bila su to četiri dana u kojima sam ispunila neke od mojih želja a druge će počekati još neko vrijeme jer ne stigneš sve od jedanput. Uspjela sam vidjeti rodbinu, naći se s frendicama i još otići na Vlašić, planinu iznad Travnika. Zadnji put sam bila na Vlašiću 1993., bila sam dijete i tad smo izašli iz Travnika preko Vlašića. Tu smo bili nekoliko dana pod vedrim nebom, a 12 godina kasnije sam uzela auto i odvezla se zajedno s mamom, tetkom i strinom na sadašnje turističko mjesto…Pokušale smo pronaći mjesto gdje smo boravile te davne godine, ali zašto se vračati u prošlost kad možeš jednostavno uživati u sadašnjosti. Vlašić danas spada u jednu od najposječenijih planina na području Bosne pa i šire, te zauzima vodeću ulogu u turizmu.


Bile smo na Babanovcu, 25km od Travnika, centru za različite zimske sportove koji raspolaže s 5 skijaških liftova, a nekada je tuda «jurišao» i Ćirohito. Bilo je zaista idilično, Babanovac obiluje brojnim privatnim vikendicama koje se odlično uklapaju u ambijent i nešto takvo vrijedi doći i vidjeti. Image Hosted by ImageShack.us

A mogu tek zamisliti kako sve to izgleda zimi pod snijegom. Stoga sam si morala skinuti koju slikicu a nadam se da će i moje fotke uspjeti… Imale smo i mali piknik, naravno uz ćevape i sve ostalo. Jednog dana ću morat doći i zimi, moj rođo redovito čeka Novu na Vlašiću,uh mogla bih se i ja utrpati…
Nedjelju navečer sam srela jednu curu s kojom sam išla u drugi i treći razred osnovne, sve se nekako posložilo. Ispalo je da pozna jednog blogera s moje liste i uz to smo obje na njegovoj listi. Svijet je zbilja mali, a sve četiri koje smo bile zajedno vanka smo na neki način povezane. Stoga pozdravljam cure iz Davida i nadam se da će se NeValjanka već javiti. A podrazumijeva se da sam sve ove dane gotovo «samo» ovo jela:
Image Hosted by ImageShack.us

A nastavak iz prošlog posta- Brat je gotovo svu plaću potrošio na popravak auta i srećo osvoji dvije tauzenke na kladionici i vrati dug ali bez kamate, nema veze, ali taj zbilja ima sreće. Ovo je već drugi put da izlazi iz teškog kolapsa preko kladionice, zbilja ima sreće.A dok me nije bilo pokušao je vidjeti rezultate preko mog kompa no uvijek mislim na te stvari pa sam net iskopčala a on i frend to nisu skužili, pih.


- 23:15 - Komentari (5) - Isprintaj - #

11.08.2005., četvrtak

Prozvaše me El vivora, a evo i zašto...

Hm,hm,hm-rekla bih, Prisionera zamisli što ovo znači….Ma nije važno, samo se šalim <
Počela sam sa šalom no zapravo prije ovoga sam počela pisati jedan tužan post, ali ipak bolje da se vratim veselijim stvarima.
Sutra idem na put, đir do Travnika i natrag za koji dan. Nije vrijeme za put jer se bliže rokovi ali više nisam mogla izdržati. Malo sam se dvoumila no onda se javila tetka i rekla da me vodi na ćevapčiće .
Nisu to bilo kakvi ćevapčići, to su travnički, jedini uz sarajevske i banjalučke koji su vrijedni spomena… Što sve neću napravit samo da bih kušala travničke. To sam vam ja, osoba koja ne voli puno toga, ali ono što voli umire za tim, jap.
Moje «vivore» su čule ovu priču no ne mogu a da je ne spomenem na blogu (i to sam vam ja ).
Dakle, prošli mjesec mi se brat smilovao prije mora i dao mi 500kn, ispalo je da nisam sve ni potrošila (i starci su udijelili štošta) a da bi na kraju brat bankrotirao (to je normalno za ovo doba, mislim početak mjeseca). I onda se ja kao prava sestrica sjetim da mu posudim koju kintu, ni manje ni više nego 200 kunića, uz određenu kamatu naravno. Dakle dogovor je da vrati 300 i u dva mjeseca El vivora zaradi 600 kn, opljačka doslovce brata koji radi cijeli dan da bi na kraju još posudio iste novce koje je tako milosrdno darovao. Hm, hm, hm, a što se može, bilo bi super kad bi sutra dobio plaču pa mi vratio «moj novac» jer ipak ja idem na put i valja kupiti koji novi Cd da se obnovi kolekcija ilegalnih Cd-a… Danas mi je imendan pa sam potaknuta s obzirom na «brojne» čestitke, dakle Prisionera hm,hm,hm...


- 23:55 - Komentari (10) - Isprintaj - #

10.08.2005., srijeda

COYOTE UGLY

Image Hosted by ImageShack.us

BUT I DO LOVE YOU (LeAnn Rimes)

I don't like to be alone in the night
And I don't like to hear I'm wrong when I'm right
And I don't like to have the rain on my shoe
But I do love you, but I do love you
I don't like to see the sky painted gray
And I don't like when nothing's going my way
And I don't like to be the one with the blues
But I do love you, but I do love you
Love everything about the way you're loving me
The way you lay your head
Upon my shoulder when you sleep
And I love to kiss you in the rain
I love everything you do, oh I do
I don't like to turn the radio on
Just to find I missed my favorite song
And I don't like to be the last with the news
But I do love you, but I do love you
Love everything about the way you're loving me
The way you lay your head
Upon my shoulder when you sleep
And I love to kiss you in the rain
I love everything you do, oh I do
And I don't like to be alone in the night
And I don't like to hear I'm wrong when I'm right
And I don't like to have the rain on my shoes
But I do love you but I do love you
But I do love you but I do love you





- 23:55 - Komentari (2) - Isprintaj - #

04.08.2005., četvrtak

ODA ANDREJU

Andreju, o Andreju
Ti koji bijaše naša zanimacija
naša tema razgovora, naša radost
naše misli, naš neostvareni razuzdani san
sada ostadeš sam.
Plačeš li o, Andreju
Plačeš li jer ti više nema tko wc papir trošiti,
noću te buditi i
8-satne razgovore tebi posvetiti.
O, Andreju, voljel te itko kao mi?
Budiš li se noću, i vrištiš li jer nitko
više ne spava u garaži u kojoj jedeš?
A napkinsi tvoji ostaju čitavi
O Andreju, brišeš li suze njima?
Crtaš li nam odraze lica?
Ali Andreju, o Andreju, ne reži žile
jer, voljesmo te
o, voljesmo te.

BY PRISIONERA

Odmah da se razumijemo, ograđujem se od ove ode, napisala ju je Prisionera, ona ista Prisionera koja se žalila da previše pričamo o Andreju, ali oda odaje sve, vratile smo se iz Rovinja i uhvati nas teška nostalgija za nečim. Aj ke bergvensa, ja jedino poželih napisati odu svom rođi Rogeru Sanchezu, dragom Dj-u koji gostovaše u Rovinju u Monviu, a ja ga ne vidjeh. Od sad znam kako tip izgleda, pogledajte ga, faca koju su tražili svi stranci po Rovinju, obično su zaustavljali nas četiri tržeći da im objasnimo put do Monvia dok smo mi "hrlile" doma. Prebolno da bih pisala, valjda vam je jasno da nisam bila na toj "večeri poroka", no rakijica rane liječi, ali nikad ne izliječi…

Image Hosted by ImageShack.us

Inače Rovinj je prekrasan, imalo se toga dosta za vidjeti, stara jezgra grada je prekrasna, čula sam priču o Sv. Eufemiji (aha, prvo o rođi Rogeru, a onda o svetici, tako treba). Išle smo svakodnevno na plažu, osim drugog dana kad od opeklina nismo mogle izaći iz «garaže», svako jutro jedno jaje organizmu snagu daje, a večer-šetnja i tako je prošao naš boravak u Rovinju. U famoznom Monviu smo bile svega jedanput (to neću još dugo prežalit), inače to vam je kompleks diskova s različitom vrstom glezbe, uglavnom za svakoga po nešto, a stranaca prepuno. Osim Monvia moram spomenuti Havana club, Havana vam je tik uz more, prekrasan ambijent, mjuza, sve 5…
A onda šećete gradom, srećete strance i onda na pokojeg Balkanca koji psuje ženu jer mora ta ući u svaku trgovinu pokraj koje prođe, bolje da ga ne citiram…



Već je kasno, neda mi se pisati, no moram spomenuti još samo svoje kazneno djelo koje počinih večeras. Majko mila, nisam vozila svega 11 dana da bih izašla na autoput, «prošišala» sam izlazište i napravila ono što viđate na Tv-u kad se pokazuje kakve sve gluposti ljudi rade na autoputu. Ma zapravo ne znam smijem li to napisati, što ak mi tata sazna, a i brat bi bome lako mogao čuti..
A joj, dakle kad sam "prošišala" izlazak sljedeći je bio tek za 32km, a na putu mi je stajao tunel SV. ROK, mjesto gdje se vrlo «lako» možete zaokrenuti ako nema gužve. Bojala sam se policije, kamera, no sa mnom je bila žena s malim djetetom i ohrabrivala me na nešto što znam da ne smijem napraviti, no bila je magla pa me kamere možda nisu ni uhvatile, možda ih i nema pa se ja zaokrenula i vratila drugim trakom, a tip gdje sam izlazila nije skužio s koje sam strane stigla, valjda… Rođak je rekao platit kaznu ako slučajno ispadne da sam uhvaćena na djelu, trebalo bi mi uzeti vozačku, znam. Počinila sam nešto što nisam mogla ni zamisliti, najveći prekršaj do sada, no srećom sve je prošlo bez posljedica, za sada.
Tako vam je to kad vas zovu EL VIVORA, a ja nakon svega još na večeri zasladih hranu, u nekom pristojnom restoranu s odličnom klopom…

Živjeli vi meni…

Image Hosted by ImageShack.us



- 01:20 - Komentari (14) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

< kolovoz, 2005 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off





Više od toga

Remi:
Mi smo mala zemlja s velikim talentima
Za sve imamo svoj pandan, to nas čini sretnima
Hrvatski Idol, ne Američki, šancamo zvijezde na traci
Na prvenstvu trasha, mi smo prvaci.
Ima nas 4 milijuna od Iloka do Brijuna
Imamo prirodno bogatstvo, al nemamo kuna.
Svaki do 4 milijuna voli stati pred mikrofon
Kolko teško mora biti pogoditi ton?
Ma dajte, pa to je laka lova bez dozvole radne
Kad nam neće dobro ići, mi ćemo svirati svadbe
Svi bi se slikali, lickali, oblačili i skidali
Pokazivali kolko su nezamjenjivi
Stari rokeri su mirni i rade u banci
Izdaju «Best of» izdanja i briju da su junaci.
Evo i šlager pjevača kad se lovica potroši
Obrađuju Indexe jer to se sada nosi.
Tekstopisci traže inspiraciju na dnu čaše
Ako pjesma nema smisla, plati tamburaše.
Kad presuše ideje i usmrde se refreni
Zaustavi se vjetre, a ti pjesmo kreni!

Uapapapaaa…

Shot:
Mi smo,
Mala zemlja na velikom ego-tripu, za
Dom bi dali život al iz džepa niti lipu, imamo
Velike zvijezde i male tiraže
Sviramo festivale i skupe playback gaže, imamo
Taj neki Jet-Set, o njima sve se sazna, al
Čim se bave ti ljudi – to nitko ne zna, kod
Nas ima svega, pjesmica na tri tona, a svi
Šute da je to maznuta talijanska kancona
Prodaja pušiona, al šta s tim ljude davit
Pokaži dekolte i Story će to objavit
Bitni su mediji, ko te pita jesi talentiran
Samo budi prisutan i uspjeh je garantiran, imaš
Nogometnu, Božičnu, pjesme za svaku prigodu
Mase plješću autoru a autor svome prihodu
Albumi po formuli za svakoga po nešto, par
Brzih, jedna spora, sve obrađeno vješto
Estrada ne voli da ju se zove tim imenom,
Dj-i su u svađi, a rokeri bore s vremenom
Reperi briju sad na pare i drolje
Lagano curimo prema dolje...

Refren:
Treba mi više od toga,
Svaka mi pjesma zvuči isto odoka
Treba mi više, treba više od toga
Možeš mi reći da sam lud, al znam, treba mi više od toga.

Trebam više od toga,
Dosta mi je i budnica i folkova
Treba mi više trebam više od toga
Možeš mi reći da sam lud, al znam, treba mi više od toga!

Uapapa parara raa…

Remi:
Kad ne razumiješ glazbu, samo reci «to je jazz»,
Karijera ti blijedi? Odi Glumičiću na rez
Pronađi svoga kuma, to očigledno pali
Ili pjevaj o domovini i što smo sve za nju dali
Ako ništa drugo, svirat ćeš bar u dijaspori
Udaraj na nostalgiju, to najjače zaboli
Pokušaj bar jednom upasti na Doru
Ili na neki festival što se održava na moru
Za nastup si obavezno moraš uzeti plesače,
Znaš da je bolja pjesma, ak' se uz nju više skače.
Ak' nemaš izdavače, financiraj album
Zašto da javnost uskratiš za svoj talent i um
Obavezno moraš snimit bar 2 spota
Da svi vide kako divan glas prati i ljepota
Ne zaboravi stilistu, to je važno jako
Uz estradu našu i kamen bi proplako!

Refren:
Uapapapaaa…

Treba mi više od toga,
Svaka mi pjesma zvuči isto odoka
Treba mi više, treba više od toga
Možeš mi reći da sam lud, al znam, treba mi više od toga.


Trebam više od toga,
Dosta mi je i budnica i folkova
Treba mi više trebam više od toga
Možeš mi reći da sam lud, al znam, treba mi više od toga!



Prsti jedne ruke

REMI:
Zdravo stranče, daj ti ispričam svoj život
dok sjedim na klupi u parku s tobom i pijem tvoje pivo
Fala na pljugi opet sam u kurcu s parama
i kad ih imam svrbe me takva sam još od malena.
Nisam jedino dijete al sam razmažena ko kraljica
pa ne cijenim darove što Bog ih pred me pobaca
I nisam stara, pa nisam mudra da prepoznam
dobre ljude što me vole, suviše sam neurozna.

Pažnju dajem poznanicima usputnim ulizicama
ego se osjeća bolji kad mu je sve po volji.
Teško podnosim kritiku, smješak dajem lažnom smješku
I samo kad liznem bocu možda mogu priznati grešku.
I volim pohvale od ljudi što mi podvale..hehe..
Moj je mobitel pun brojaka neznanih momaka.

Uhvatim se kako jaučem da sam usamljena duša
od šume ne vidim stabla i pravo uho što me sluša

Dragi stranče, već teško držim ravnotežu
sad će jutro, idem kući, glava puca, kapci stežu
I hvala bogu - što ću u novi dan uć trijezna
i reći frendovima ovo što niko još nezna:

SHOT i MERI:
REFREN:
Ko prsti jedne ruke, prijatelju ti poznaš me
Ko da se znamo oduvijek ti lako čitaš me
Ko prsti jedne ruke prijateljice - vjeruj mi
Makar ne kažem to često, hvala na potpori.

Ko prsti jedne ruke, prijatelju ti poznaš me
Ko da se znamo oduvijek ti lako čitaš me
Ko prsti jedne ruke prijateljice - vjeruj mi
Makar ne čuješ to često, hvala na ljubavi.

SHOT:
Zašto baš tebi sad se otvaram ni sam ne znam
valjda lakše to radim s tobom - kog nit ne poznam,
ti zaboravit ćeš lice a ime ti neću reć',
možda zato što pažljivo slušaš me riječ po riječ,
poslije razić' ćemo se - nikad se više vidjet,
nećeš se vratit, iskoristit sve protiv mene, neće boljet
zato tebi pričam stranče - dok cakle se oči,
dok tonem sve dublje u ovoj besanoj noći,
teško nosit je oklop što me štiti od drugih
i ispod oklopa dok cvilim ne ćuje se moj urlik
imam dojam da sam sâm makar svi su oko mene,
nikom ne dajem previše - lako se preokrene
pa to ispadne ko oružje od mene protiv mene
za mene povrijedit u mene uperit mene sredit
frendova je malo, onih pravih, stvarno malo
a i njima teško otvaram se , zbog tog mi je žao,
ti sad slušaš moju priću, možeš biti bilo tko,
noćas otvorio sam previše se, previše rekao




(What's So Funny 'Bout) Peace Love And Understanding

As I walk through
This wicked world
Searchin' for light in the darkness of insanity.
I ask myself
Is all hope lost?
Is there only pain and hatred, and misery?

And each time I feel like this inside,
There's one thing I wanna know:
What's so funny 'bout peace love & understanding?
What's so funny 'bout peace love & understanding?

And as I walked on
Through troubled times
My spirit gets so downhearted sometimes
So where are the strong
And who are the trusted?
And where is the harmony?
Sweet harmony.

'Cause each time I feel it slippin' away, just makes me wanna cry.
What's so funny 'bout peace love & understanding?
What's so funny 'bout peace love & understanding?

So where are the strong?
And who are the trusted?
And where is the harmony?
Sweet harmony.

'Cause each time I feel it slippin' away, just makes me wanna cry.
What's so funny 'bout peace love & understanding?
What's so funny 'bout peace love & understanding?
What's so funny 'bout peace love & understanding?


SAMA

REMI:
Kako bi bilo da za nekih dvaest godina
pogledam natrag i shvatim što sam propustila
Kak bi mi život izgledo da sve se svodi na
uzdisanje za snovima što sam popušila.

Dok su mi svi govorili ne budi blesava
Ziher je ziher kolotečina je sigurna
Nađi si poso, ko još živi sam od pjesama
Ipak sam zagrizla bez žaljenja

I ko zna da li bi imalo sebe voljela
da sam bar jednom po tuđoj želji zaplesala
I moje odluke, nisu uvijek razumne
al su najbolje – za mene ispravne.

REFREN:
Daj mi da sama probam
Ja znam što je najbolje
Daj mi da sama hodam
sama ću uspijet sve.

Daj mi da sama probam
Lako ću naučit se
Daj mi da sama hodam
spremna sam na najgore.

REMI:
Tvrdoglava sam pa ne pristajem na uvjete
Kad jednom pogneš glavu, drugi put te ucjene.

Ne trebam poduku, ni tuđe zlatne savjete,
ako su zlatni, što ih na sebe ne primjene.

Jučer mi pružaju ruku, ko fol, da pomognu
Danas mi ta ista pomoć dođe na naplatu

Jučer mi nude da za mene vezu potegnu
Danas podvaljuju, da zbog njih sam tu.

Sorry al nebi htjela da za dvaest godina
pogledam natrag i shvatim što sam propustila.
Pa slušam srce makar zvučalo otrcano
Jednostavno – za mene ispravno.

SHOT:
pusti me da pogriješim sam, čak da grešku ponavljam,
bitno da pokušam, sve isprobam jer nije me sram,
i kad griješim neka griješim, pa što se to tebe tiče,
mogu sam, samo znam da ne trebam tvoje priče,
neću bit ko ti, poslije si mislit što bi bilo,
mi smo drukčiji, meni se drukčije dogodilo,
posložilo da je kako je - bolje il lošije
pusti me, oću sam probat sve,
ne ne ne trebam savjete, ne trebam te da me vodiš,
ne ne ne trebam borca da za mene bitke vodiš,
imaš svoj život, sam po svome živi ga,
mene pusti da pokušam sam,
ak ne uspijem - a jebi ga!

IZ DANA U DAN

SHOT:
kolko nisko idemo, može li uopće niže
možda nam se dig'o zanos al standard nam se ne diže
dani ponosa i slave… i minusa na tekućem
mi ne živimo, mi preživljavamo
šta ostavljamo našem budućem naraštaju?
dugove, račune,
rate kredita nas guše a nemamo ni kune
kombiniramo kako odgodit plaćanje bar za desetak dana
jebo život kad na karticu se kupuje hrana
di smo sad
stara štednja se otopila
ošla na ono bitno: pojela se i popila
bez svega smo ostali, prenaglo nas je pogodilo
ko uopće zna što se to prek noći dogodilo

REMI:
koga da pitam brate ko će mi dat odgovore
reci bilo šta osim da je moglo biti gore

SHOT:
sve te tisuće, hiljadarke, konjanici i rudari
stavljani davno na stranu za neki san da se ostvari
nestali u brojkama
brojke ko snijeg okopnile
dok mi smo preživljavali životne stvari poskupile
i di smo sad?
napokon mirni,
napokon slobodni,
napokon u svojoj državi
al sad smo siromašni
dali smo svoje snove za ovu zemlju i nije nam žao
al usput se našao domoljub veći od nas pa pokrao sav višak
radili al nisu nas cijenili
mjesecima čekali da plate trud što smo uložili
di smo sad?
opet sve ispočetka
za kolko nisko idemo od ponedeljka do petka
kolko danas vrijedi naš rad
imali smo sad nemamo
di smo sad

Samo živimo iz dana u dan
i svaki san davno nestao je izbrisan…
Koga da pitam brate, tko će mi dat odgovore
reci bilo šta osim da je moglo biti gore

SHOT:
i di smo sad (di smo)
još čekamo bolje sutra
možda naivno se nadamo istim stvarima
dok iznutra cijeli sistem zakazuje
nema pravde da nas štiti,
nema poštene vlasti
sve sami konvertiti
obećanja su jeftina a život je tako skup
pa su uzor kriminalci
šta ćeš nije narod glup
hoće standard,
hoće lovu,
hoće živit,
hoće sve
a to čekaju
i čekaju
i čekaju
i popizde
jer nema smisla, režije su visoke, minus je preduboko
sve to traje predugo
narod puk'o
jedni kukaju što jučer bilo bolje je neg danas
drugi divljaju galame dok ih puca nacionalni zanos
i... pitam te... pitam te...
di smo sad
dalje radimo na crno ispod cijene al' do kad
ko će vratit dostojanstvo, ko će platit punu cijenu
dat nam tol'ko kol'ko vrijedimo da stvari jednom krenu
više gubimo strpljenje samo brojimo probleme
sve što imali smo nemamo i teško nam je breme
pa na kraju svatko zapita se «kolko nisko spao sam»
pa kako onda ostat ponosan....

BRIDGE:
REMI:
i reci mi sa smo mogli promijeniti svijet
reci mi molim te
i da će djeca što dolaze imat nasljeđe za ponijet
SHOT:
i reci mi da nismo sve dobro uništili
reci mi molim te
i da ću moći mirno spavati od savjesti
REMI:
reci mi da možemo izgraditi, da još nije prekasno
i ako zakažem daj mi snage stvorit nešto prekrasno

SHOT:
i već sutra volio bih otvoriti oći pa da budem zahvalan
al ne mogu pa stisnem zube i hodam iz dana u dan