Jučer sam se vratila s puta, bilo je baš kratko ali izuzetno slatko. Bila su to četiri dana u kojima sam ispunila neke od mojih želja a druge će počekati još neko vrijeme jer ne stigneš sve od jedanput. Uspjela sam vidjeti rodbinu, naći se s frendicama i još otići na Vlašić, planinu iznad Travnika. Zadnji put sam bila na Vlašiću 1993., bila sam dijete i tad smo izašli iz Travnika preko Vlašića. Tu smo bili nekoliko dana pod vedrim nebom, a 12 godina kasnije sam uzela auto i odvezla se zajedno s mamom, tetkom i strinom na sadašnje turističko mjesto…Pokušale smo pronaći mjesto gdje smo boravile te davne godine, ali zašto se vračati u prošlost kad možeš jednostavno uživati u sadašnjosti. Vlašić danas spada u jednu od najposječenijih planina na području Bosne pa i šire, te zauzima vodeću ulogu u turizmu.


Bile smo na Babanovcu, 25km od Travnika, centru za različite zimske sportove koji raspolaže s 5 skijaških liftova, a nekada je tuda «jurišao» i Ćirohito. Bilo je zaista idilično, Babanovac obiluje brojnim privatnim vikendicama koje se odlično uklapaju u ambijent i nešto takvo vrijedi doći i vidjeti.
A mogu tek zamisliti kako sve to izgleda zimi pod snijegom. Stoga sam si morala skinuti koju slikicu a nadam se da će i moje fotke uspjeti… Imale smo i mali piknik, naravno uz ćevape i sve ostalo. Jednog dana ću morat doći i zimi, moj rođo redovito čeka Novu na Vlašiću,uh mogla bih se i ja utrpati…
Nedjelju navečer sam srela jednu curu s kojom sam išla u drugi i treći razred osnovne, sve se nekako posložilo. Ispalo je da pozna jednog blogera s moje liste i uz to smo obje na njegovoj listi. Svijet je zbilja mali, a sve četiri koje smo bile zajedno vanka smo na neki način povezane. Stoga pozdravljam cure iz Davida i nadam se da će se NeValjanka već javiti. A podrazumijeva se da sam sve ove dane gotovo «samo» ovo jela:

A nastavak iz prošlog posta- Brat je gotovo svu plaću potrošio na popravak auta i srećo osvoji dvije tauzenke na kladionici i vrati dug ali bez kamate, nema veze, ali taj zbilja ima sreće. Ovo je već drugi put da izlazi iz teškog kolapsa preko kladionice, zbilja ima sreće.A dok me nije bilo pokušao je vidjeti rezultate preko mog kompa no uvijek mislim na te stvari pa sam net iskopčala a on i frend to nisu skužili, pih.
Post je objavljen 16.08.2005. u 23:15 sati.