|
|
| < | svibanj, 2010 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Moji sastavci i priče koje pišem svi će biti obljavjeni na ovome blogu.
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
Lea
Ovo je inaće moji blog na kojem će te naći svašta :3
ImE:Lea
GoD: 15
VoLiM: novac,
muziku, knjige, pisanje, mange i anime 
NeVoLiM: ljude bez osobnosti, grašak 
SlUšAm:pa pretežno metal
NaJdRaŽi aNiMe: Naruto 
ASARI
GAZADRIEL
KOICHI
GAVIK
KORI
GUABAREL
NIKITA
SIN
ARDI
ANSOQI
GARGATEL
GABRIEL
ZACHARIEL
LUCH
OCH
ASARIEL
Kori se hitro, poput malog miša uspela niz kameni blok stepenica, na kojim je svako jutro promatrala izlazak sunca. Mala bijela štalica djelovala je nekako zapušteno zbog krinke crnih oblaka. Izvadila je iz svojega džepa teški metalni ključ i prije nego li je otključala vrata oprezno se osvrnula da provjeri jeli doista sama. Zatim je naglo otvorila vrata i produžila do zadnje kobile. Bila je to Asarina Nala, predivan engleski konj prodornog pogleda. Kori ju je opremila i jednako oprezno izvela iz štalice.
Nikita je za to vrijeme nemirno stajala ispred Asarine sobe, zamrštenog pogleda. Rukom je nježno prolazila kroz svoju dugu crvenu kosu a katkad bi ispustila i prigušeni uzdah. Kada je u hodnik krupnim koracima zakoračio Gazadrijel preplašeno je skoćila.
"Kako joj je?" upitao je Gazadrijel i zabrinuto pogledao u vrata.
"Vjerujem da se smirila." odvratila je Nikita.
"Kada si već tu..." započeo je suhim glasom Gazadrijel,"..dali možda znaš gdje je Ardi?"
Uočio je Nikitin blijed i očajan pogled pa joj je polako prišao. "Gle znam da se nas dvoje najbolje neslažemo. I vjeruj mi bolje mi je kada nije uz mene ali Koichi me davi! Sada je poslala Sina po njega. Zar nebi bilo jednostavnije da se samo pojavi, da izbjegnemo te glupe scene?" mrmljao je nezadovoljno.
Spustio se uz zid i sjeo na pod. Nikita mu nije odgovorila samo se uznemireno počela prešetavati pred vratima. Ostali su tako u tišini sjediti dobrih dvadesetak minuta.
Nikita se nije usudila progovoriti jer sve što bi izašlo bio bi ogroman bijes koji je toliko dugo držala u sebi, a pogotovo ga nije htijela izbaciti na Gazadrijela. Jer od svih osoba bio je najbržniji. Imao je to veliko dobro srce , na koje čovjek nije mogao smoći snage da ga povrijedi.
Asari ih je neko vrijeme promatrala kroz malenu ključanicu, tak toliko iz nekog vlastitog hira. Morala je biti sigurna što se događa da njen plan proše po loju!
Dok je tako bila zanesena vlasitim emocijama nije mogla ni slutiti što će se dogoditi. Kako će Gazadrijel reagirati, hoće li ju Gavik zamrziti ili stati na njenu stranu? I povrh svega tu je Ansoquji koji ni u snu neplanira odustati od vjenčanja. Daljnje minute pretvarale su se u sate. U sobi je na krevetu ležala mala torba sa najosnovnijim stvarima. Obukla je kratku pamučnu haljinicu i uske tajice a na noge navukla stare ofucale tenisice koje čuva veljda dobre tri godine. Pogasila je svjetla u sobi zamišljeno stala uz prozor, čekavši Korin povratak.
Gazadrijel je već odavno otišao natrag Koichi. Za njega kao nasljednika njihove bezgriješne loze sve ovo trebalo je biti samo nešto na popisu što mora obaviti. Udati sestru za čovjeka kojeg nevoli, imati dovoljno snage da ovlada tvrdoglavim Adijem i postati novi vođa kojeg će svi poput Koichi čuvati i poštivati. No duboko u sebi prićeljkivao je sasvim drugašiju budućnost. On sa svojom ženom na svilenom brežuljku, dovoljna kuća za njih dvoje i možda kasnije pridruži im se njegov nasljednik.
Ipak mu snivanje nitko nemože oduzeti. Na ulazu u pšalaču zamijetio je Gavika kako nemirno promatra svjetlucavu kutijicu koju je tako čvrsto držao da ga nebi čudilo da pukne. Prišao mu je i pokuzšao kao i obično razvedriti ga svojim mekim osmjehom.
"Što radiš tu sasvim sam?" upitao je pomalo umiljato.
Gavik totalna suprotnost Gazadrijelu, uzvratio je tek mrkim pogledom i svojim ironičnim cerekom.
"Čekam nekoga!" odgovorio je naposljetku. Bio je prilično oprezan u biranju riječi, jer nije htio da mu oda bilošto više.
Gazadrijel ga je sumljićavo pogledao, ali ništa nije mopgao promjeniti. zato je samo produžio u palaču do Koichi.
Već na stubama začuo je glasnu dernjavu. Koichi bi bez problema mogla otiči u operne pjkevačice. Ispred vrata naletio je na Ansoquia koji se lukavo smješkao. Moglo bi se reči da se iza tog smješka krije jedan opaki um. Gazadrijel nikada nije previše simpatizirao Ansoquia ali se zbilja trudio biti korektan premanjemu,.
Pokucao je i polako otvorio vrata. Nije htio riskirati da mu nešto doleti u glavu sa Koichinog stola.
Sama atmosfera bila je napeta. Čovjek nije mogao ne planuti. Sin je mirno stajao u kutu, poniznog pogleda sa mal0o melankonije. Koichi je izbezumljeno ostala stajati na mjestu dok se ispred nje glupavo smješkao mladić Gazadrijevih godina. Imao je kao i svi C. D. obitelji crvenu kosu uvezanu u rep i pramen kojiu pokrfiva njihovo prokleto oko. Njegov stav bio je opušten i besramni, a taj dječji pogled mogao je samo pripadato Ardiju.
