Al vas je bilo sinoć, majku mu. Svi se zaželjeli socijalizacije i personalizacije nakon ljeta, pa ste navalili u Purgeraj, i to u srijedu ko da je ne znam šta. I mi smo se malo prepali. Dobro, ne može se reći da smo se prepali, jer smo mi neustrašivi, ali teško vas je nadglasavati samo sa gitarama. I tako je i počelo. Mi smo sebe jedva čuli, mi smo se pojačavali, vi ste to opet nadjačavali i tako je prošao prvi set, a mi mislili, jebote, doprijeli smo možda do 2 čovjeka. I kažu nam ljudi, pa neki ste danas tihi i mlaki, a mi kažemo, nismo mi tihi, nego ste vi glasni. Jasno je nama da ste se opustili malo, ipak, počela sezona, puno ljudi koje dugo niste vidjeli, tamo vamo. I tako nismo to uzeli previše srcu, već smo otvorili pivu i kucnuli se, te nabrijano odlučili, e sad ćemo da vam je.... sunce. Ima da vidite koliko mi glasni možemo biti kad hoćemo. I tako počeo drugi set, i mi krenuli malo jače, pa jače, pa jače, pa vidimo e sad već smo privukli malo vaše pažnje. Pa još brže, pa brže i dok si rekao keks, svira se Smoke on the water i svi se deru ..and fire in the sky. I čujemo jedan glas dopire jače od svih. Podsjetilo me to na jedan film koji sam gledao sa Marky Markom (on sebe voli zvati Mark Walberg, ali kog on zavarava) di on nadjačava iz prvog reda glavnog vokala benda. I tako mi se malo utišamo da se čuje taj glas. I piči on to majstorski, i kako mi volimo takve improvizacije više nego išta, pozovemo dečka gore na mikrofon. I polude svi, i Ozzie se ustane sa stolice i praši, i Huljev solira, ja se smijem s pljugom u ustima i sviram bas. I tako se zahuktao cijeli Purgeraj, vas toliko koliko vas je bilo. I bili ste super. Opet vam kapa dolje. I nakon toga je sve bilo onako kako mi volimo da bude. Vi pjevate, mi sviramo i svi pijemo. Osjećali smo se ko da smo osvojili Mount Everest. A na kraju smo spojili blues i rock u jedno. Hit the road Jack u izvedbi mladog vokala iz publike (gosp. Mislav) i naše blues malenkosti i umalo da nisu pucale čaše. Osjećao sam se ko da slušam duet Ray Charlesa i Sepulture. I zvučalo je prebolesno. Tako završi prva večer sezone i vas je bilo puno. Znamo da ćemo se vidjeti sljedeći put u manjem broju, ali dobro znate da to nama ne smeta. Žalimo jedino što je u "tihi i mlaki" dio svirke intepretirana nova pjesma Ozziea koja je stvarno bezobrazno dobra, pa je prošla nezamjećeno, ali ponavljat će se ona. I tko zna možda sustigne i sada već međugalaktičko poznatu skladbu Roseanne&PinkPanther u izvedbi najneuvježbanijeg benda u povijesti...Pričam ti blues...

Pričam ti blues traženiji nego ikad. Infiltrirali smo u sve pore društva. Pa ovako vam je to izgledalo otprilike. Huljev svira sve u 16, pa je tako na sto strana i stalno negdje jamma. I tako nabrijan je povukao i nas sa sobom da ponovno uzmemo gitare u ruke. Onda se Darac The Master of Sound iskazao opet, pa nas je predložio da sviramo utorkom u tvornici u pauzama naših jedinih komičara, "Sve pet". I kaže Darac bit će otprilike 36 utoraka sa svirkom ove sezone. 36! Majku mu. I tako smo vam mi izgleda postali komičari. Tada je pao i dogovor za Purgeraj, pa bi nadamo se barem tu jednu srijedu svaki mjesec odsvirali na našem najdražem mjestu. Nakon toga se otvorio novi Jazz klub u Gundulićevoj, pa mi otišli vidjeti kako to izgleda. I Huljev vam tamo sjeo i počeo svirati i šefu se svidjelo i dao nam cuge besple i dao Huljevu i Grgi gažu. Huljev je naime počeo opasno svirati Jazz, pa je u duetu sa Grgom (sax), počeo opasno da vježba. I tako se oni nazvali Minus1, barem mislim da su zadržali to ime. I onda se u Jazz klub spustio Ozzie i isto uzeo gitaru i počeo svirati blues. I šefu se opet svidjelo i dao nam cuge besple i dao nam gažu. I tako bi zadnji tjedan ovog mjeseca, ako sve ispadne kako treba, trebao biti pun Pričam ti bluesa...točnije Utorak 26.09. Tvornica, Srijeda 27.09. Purgeraj i Četvrtak 28.09. Klub Jazz.
I onda ja sinoć bio na svadbi svog bratića i Nine Badrić i tamo sto glazbenika i jet-seta i kojekakvih nebuloza i svirao Cubissmo, i ja sjeo s njima i popio butelju vina i tako rekli oni samo se javite, pa ćemo smisliti neku svirku. I kaže Neno iz bras sekcije, evo ti moj broj, pa zvrcni kad imate svirku da dodjem malo jammati. Eto ti ludog svijeta.
I tako smo vam mi svuda i svagdje, pa pazite na našem blogu raspored, jer ni mi ne znamo kad ćemo, koliko i gdje svirati.
I pratite naše prijatelje, jer i oni sviraju više nego prije.
E ludog svijeta.

Cijenjeni naši.
Iako, poljuljani kojekakvim životnim promjenama, obavezama, izmišljotinama, egotripovima i slično, odlučili smo ipak prazniti frustracije na način koji najviše volimo. Pa tako shodno tome obaviještavamo vas da Pričam ti blues... kreće ponovno sa svirkom. Mislim nismo mi nigdje ni otišli, ali evo sve nekako kako smo i počeli cijeli projekt oko toga da napravimo nešto izvan kalupa, nešto bez pritiska, shvaćamo da ne treba napustiti brod tako brzo. Zapravo, ja sam mišljenja i nadam se da se moje "kolege" slažu da će srijeda u Purgeraju možda biti jedini dan kada ćemo se moći skupiti sva trojica na jednom mjestu s jednim ciljem. Da se dobro napijemo i nasviramo, čujemo šta ima novog kod svakoga i popričamo s ljudima koji su se došli opustiti, zaplesati ili plakati. Život je kadkad više-manje sranje, pogotovo kad krene faza skupljanja muda za početak hrvanja sa "ozbiljnim" stvarima, zarađivanja za kruh, svađanje sa šefovima, buđenje u zoru, vijanjem diplome i tim sličnim gadarijama. I mislim si ja kako bi bile budale da odjebemo jedan dan u mjesecu, ma ni jedan dan, već 3 sata u jednom danu mjeseca da se nađemo i lupamo po gitarama. I jednom kad nas izbace iz Purgeraja, da nađemo neku garažu i opet da udaramo 3 sata jedan dan u mjesecu. I tako dok ne dobijemo artritis, pa ne možemo više podići gitare. Onda ćemo sjediti 3 sata jedan dan u mjesecu na klupici i igrati šah.
Šta ćemo svirati? Nemamo pojma. Znamo koliko i vi. S obzirom da se uvijek vodimo nekim svojim unutarnjim demonima, svirka može biti nešto sasvim novo. Zašto ne? Oni koji su nas slušali ionako znaju da je to manje bitno. Bitno je da smo mi veseli i vi veseli skupa s nama.
Jedno je sigurno. Atmosfera će biti ista. Mi ćemo biti isti. Gitare su još uvijek iste.
I stoga vas pozivamo da se pojavite u Purgeraju 27.09. i kažete nam što želite da vam pričamo...
Priče za laku noć, pecaroške priče, priče o malom Perici koji je sam zarobio 10 švaba, životne priče, izmišljene priče, nedovršene priče......