LoGo

utorak, 24.10.2006.

Tišina u glavi. Tobogan#3.









Jedan film na TV-u me noćas jako izbedirao.
Bezobrazno talentirani Joaquin Phoenix predobro glumi paniku pred smrt.
Ne želim vas daviti.
Ovaj tjedan vam puštam na dušu.
A samo jedna pjesma i jedan bend mogu to izvesti...
Dame i gospodo, ovaj tjedan...
Pink Floyd - The Great Gig In The Sky...

and I am not frightened of dying, any time will do, i
Dont mind. why should I be frightened of dying?
Theres no reason for it, youve gotta go sometime.
i never said I was frightened of dying.

(instrumental)


Da ubijem ovu depresiju...Ide Bono kuhinjom i prdne ko čovjek od 50 godina.




- 01:19 - Pričaj... (5) - Printaj... - #
četvrtak, 19.10.2006.

Prokletstvo 2. svirke sezone iliti baba Kletva...jam 18.10.2006.


Jebemti onog koji mi je bacio bubu u uhu sa teorijom "uvijek je prvi nastup dobar, drugi propast i treći erupcija" (by Žile). I tako je bilo prošle sezone. Prva svirka je prošla čist ok. Probili led, svirali, bili sretni što smo preživjeli i čekali drugu svirku. I onda je dotični bacio svoju teoriju, jer on naravno ima iskustva u kazalištu i već je skužio sistem kad stiže baba Kletva. I dođe druga svirka i mi nadobudni čak dofuramo kameru. I hvala bogu, smrdimo na kilometre, i niš ne ide kak spada, i počne Ozzie svirati Norahu Jones i nastane raspad sistema. Digresija na današnji Smoke on the water, mene je to noćas jako podsjetilo upravo na ovaj ispad. I tako imamo čak i video dokaz prošlog debakla druge svirke sezone. I danas smo zaboravili na prokletstvo. Potpuno smo bezbrižni krenuli u pohod. I svirali prvi set relativno pristojno. Matthew nam malo bio nezadovoljan, jer su mu zbog nekog nepoznatog razloga prsti bili ukočeni. Hm, opet baba Kletva. Bilo je naravno i ispada sa mikrofonijom, ali mislili, ma to je najmanji problem. I onda se baba Kletva srozala ko tsunami na stage. Prvo meni mikrofonija ušutkala cijelu gitaru. Onda mi se raštimala E žica, pa nakon toga se Ozzieu raštimala D žica, onda je Matthewu pukla G žica. I tada mali blistavi trenutak sreće, odsvirali Ozzie i ja jedan lijepi medley Keziah/Along Watchtower/Papa was a rollin' stone i Matthew se vratio sa novom žicom i raštimanom gitarom. I za boga miloga šta nam bi da krenemo svirati Deep Purple, i ode sve u šasiju. Jedan svira iz jednog tonaliteta, drugi iz trećeg, jedan se uopće ne čuje, a baba Kletva umire od smijeha i škrguće zubima. I onda opet mikrofonija, pa kao Pink Panther nas možda spasi, on je naš joker iz rukava, ali baba Kletva se pobrinula da nam gitare toliko odu u raštim da nema tog boga, ni Pink Panthera koji nas sad može izvući. I kaže Ozzie, hvala, laku noć. I ja se isto složim s njim, a bogami i Matthew. Eto, i tako smo odradili i tu 2. ukletu svirku sezone, ona je iza nas, a mi lakše dišemo. Znamo da je baba Kletva otišla sretna i da čeka drugu priliku, ali bojim se da nas više neće dočekati. Vi ste opet bili naravno tolerantni i divni i niš vam nije falilo, kao malo ste zeznuli, ali sve je ok. Kurac je ok. Il' smo mi gluhi ili vi. Pa kako vam je promakla baba Kletva pred nosom, da je niste ni pozdravili. Ma zeza je sve to, svako ima svoj crni dan i druženje sa babom Kletvom, ali evo obećajemo da ćemo sljedeći puta biti bolji, brži, viši i jači. A svi vi nevjerni Tome, pazite se, 2. nastup, u bilo kojem kontekstu i baba Kletva je s vama. Pozdravite je u naše ime i recite joj da sljedeći put bar ostane na jednoj pivi.
I sorry još jednom svima.

- 02:17 - Pričaj... (3) - Printaj... - #
ponedjeljak, 16.10.2006.

Slijepi putnik. Tobogan#2.


Bježim.
Kada? U petak.
Zašto? Zato jer mogu. (i zato što je slatko bježati pred nosom onima koji te nisu poslali tamo di su trebali.)
Gdje? E to je tajna, nitko to ne zna osim onih koji to smiju znati.
S kim? S onima koji će čuvati moju "tajnu velike moći".
Na koliko? Na dovoljno da se odmorim od prošlog tjedna.
Pobogu s čime? U prevoznom sredstvu koje plaća onaj pred kojim bježim.
Pa di ćeš spavati? U sobi koju plaća onaj pred kojim bježim.
Pa ti nisi normalan, kako ćeš se opravdati? Nisam siguran, ali mislim da baš vlada trbušna viroza.

Moji dragi prijatelji....On the road again by Willie Nelson samo za mene i moje suputnike ovaj tjedan.

Pa nećete dopustiti valjda da budem jedini koji će ovaj tjedan šmugnuti pred nekim. Slušajte Willievu pjesmu...
Ajde ne kenjajte, već stavite prtljagu na leđa i idemo....
Pravac prema.........???

P.S. Pjesma od prošlog tjedna No excuses od Alice In Chains neće biti u arhivi na stickcamu, jer je preveliki file, pa eto ko je čuo čuo, ko nije njemu dva.

On the road again - Willie Nelson

On the road again
Just can't wait to get on the road again
The life I love is makin' music with my friends
And I can't wait to get on the road again
On the road again
Goin' places that I've never been
Seein' things that I may never see again,
And I can't wait to get on the road again.

On the road again
Like a band of gypsies we go down the highway
We're the best of friends
Insisting that the world be turnin' our way
And our way
Is on the road again
Just can't wait to get on the road again
The life I love is makin' music with my friends
And I can't wait to get on the road again

On the road again
Like a band of gypsies we go down the highway
We're the best of friends
Insisting that the world be turnin' our way
And our way
Is on the road again

Just can't wait to get on the road again
The life I love is makin' music with my friends
And I can't wait to get on the road again
And I can't wait to get on the road again




- 02:16 - Pričaj... (6) - Printaj... - #
ponedjeljak, 09.10.2006.

Tjedan bez isprika. Tobogan#1.


Ovaj tjedan je kao stvoren za sve moguće isprike. Barem meni. Imam sto stvari za obaviti, sto obećanja za ispuniti i sve to se polako nakuplja i vrijeme je da ih riješim.


Ovim tjednom obećavam:
1)Status grupi da ću marljivo raditi i odguliti ovaj katastrofalan tjedan bez isprike.
2)Obećavam staroj da ću joj obaviti tu glupu transakciju za koju me davi danima bez isprike.
3)Paklenoj naranči Ivi obećajem bez isprike da ću je oprati. I to izvana i iznutra.
4)Ozzieu obećavam da ćemo razbaciti nogoš ovaj tjedan, nema isprike.
5)Svom dlakavom prostranstvu (moj stan), bez isprike, očistiti ću te i usisati.
6)Ženi svog života, bez isprike, neću te daviti da mi opereš suđe ovaj tjedan.

Dakle, ovaj tjedan u muzičkom toboganu Alice In Chains i No excuses, potičem sebe da obavim sve navedeno, i nadam se tjeram vas na razmišljanje i solidarnost....
ajde i vi prasci skupa samnom ruštiti obaveze.
Idemo obaviti ta sranja koja moramo, pa ćemo se veseliti malo više sljedeći tjedan.
Dogovoreno?

No excuses - Alice In Chains (unplugged)

Its alright
There comes a time
Got no patience to search
For peace of mind
Layin low
Want to take it slow
No more hiding or
Disguising truths Ive sold

Everyday its something
Hits me all so cold
Find me sittin by myself
No excuses, then I know

Its okay
Had a bad day
Hands are bruised from
Breaking rocks all day
Drained and blue
I bleed for you
You think its funny, well
Youre drowning in it too

Everyday its something
Hits me all so cold
Find me sittin by myself
No excuses, then I know

Yeah, its fine
Well walk down the line
Leave our rain, a cold
Trade for warm sunshine
You my friend
I will defend
And if we change, well i
Love you anyway

Everyday its something
Hits me all so cold
Find me sittin by myself
No excuses, then I know.

- 21:30 - Pričaj... (8) - Printaj... - #
subota, 07.10.2006.

Muzički tobogan


Alo gringosi. Malo sam jadan jer je petak i svi su vani, a ja sjedim tu za kompjuterom i neda mi se nikuda. Obukao sam se, otvorio pivo i razmišljao kada ću krenuti prema gradu, i evo 1 ujutro, ja još uvijek razmišljam kada ću krenuti. Jučer sam bio vani i ne mogu vjerovati da sam toliko omekšao da ne mogu izdržati dva dana zaredom. Nisam baš oduševljen s tom spoznajom, ali evo prčkam malo po blogu ak ništa drugo.
Zašto muzički tobogan?
Odlučio sam uvesti glazbeni tjedan. Svaki tjedan je tjedan jedne pjesme i tog raspoloženja. Želeći vas održati u tom raspoloženju kroz tjedan, ovisno o tome koliko puta posjetite blog, Pričam ti blues postavlja glazbenu podlogu svog bloga i stavlja veto na sve druge audio podražaje. Stoga ugasite winampe, playere i ostale gadgete kad dolazite na blog, jer obećavam vam da ćemo se potruditi izdvojiti rijetka, zanimljiva i genijalna tjedna raspoloženja. Danas sa iznimkom u petak, ali svaki ponedjeljak počnimo tjedan kroz audio perceptivnu zajebanciju. Otvaranje je počelo sa Keziah Jones i njegovom Million miles form home (btw odvirali smo je na svirci i opet ćemo), a vikend je rezerviran za Jack Blacka i Fuck her gently (za sve vas jebače koji planiraju hedonistički vikend).
Od ponedjeljka kreće prvi službeni tjedan Pričam ti blues raspoloženja, pa vi vidite kako vam paše. Ako vas ne pogodimo u ponedjeljak, tko zna možda vam sjedne do četvrtka. Svakako ćemo se potruditi pronaći nešto originalno i zanimljivo.
Sve pjesme kad završe svoj tjedan, odlaze u arhivu na StickCamu, pa tako si uvijek možete vratiti raspoloženje jednim klikom na onu ikonu u obliku note. Nije li to super? Ja mislim da je. Svaka pjesma će doći sa svojim najavnim postom o detaljima kako provesti uz nju tjedan, pa tamo ostavljajte komentare.
E sad da još nisam toliko jadan da ovo radim umjesto da sam vani s ljudima i cugam...no bar ću pogledati Warriorse po stoti puta.
Warriors...come out to play!!!

- 01:20 - Pričaj... (9) - Printaj... - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>