Al vas je bilo sinoć, majku mu. Svi se zaželjeli socijalizacije i personalizacije nakon ljeta, pa ste navalili u Purgeraj, i to u srijedu ko da je ne znam šta. I mi smo se malo prepali. Dobro, ne može se reći da smo se prepali, jer smo mi neustrašivi, ali teško vas je nadglasavati samo sa gitarama. I tako je i počelo. Mi smo sebe jedva čuli, mi smo se pojačavali, vi ste to opet nadjačavali i tako je prošao prvi set, a mi mislili, jebote, doprijeli smo možda do 2 čovjeka. I kažu nam ljudi, pa neki ste danas tihi i mlaki, a mi kažemo, nismo mi tihi, nego ste vi glasni. Jasno je nama da ste se opustili malo, ipak, počela sezona, puno ljudi koje dugo niste vidjeli, tamo vamo. I tako nismo to uzeli previše srcu, već smo otvorili pivu i kucnuli se, te nabrijano odlučili, e sad ćemo da vam je.... sunce. Ima da vidite koliko mi glasni možemo biti kad hoćemo. I tako počeo drugi set, i mi krenuli malo jače, pa jače, pa jače, pa vidimo e sad već smo privukli malo vaše pažnje. Pa još brže, pa brže i dok si rekao keks, svira se Smoke on the water i svi se deru ..and fire in the sky. I čujemo jedan glas dopire jače od svih. Podsjetilo me to na jedan film koji sam gledao sa Marky Markom (on sebe voli zvati Mark Walberg, ali kog on zavarava) di on nadjačava iz prvog reda glavnog vokala benda. I tako mi se malo utišamo da se čuje taj glas. I piči on to majstorski, i kako mi volimo takve improvizacije više nego išta, pozovemo dečka gore na mikrofon. I polude svi, i Ozzie se ustane sa stolice i praši, i Huljev solira, ja se smijem s pljugom u ustima i sviram bas. I tako se zahuktao cijeli Purgeraj, vas toliko koliko vas je bilo. I bili ste super. Opet vam kapa dolje. I nakon toga je sve bilo onako kako mi volimo da bude. Vi pjevate, mi sviramo i svi pijemo. Osjećali smo se ko da smo osvojili Mount Everest. A na kraju smo spojili blues i rock u jedno. Hit the road Jack u izvedbi mladog vokala iz publike (gosp. Mislav) i naše blues malenkosti i umalo da nisu pucale čaše. Osjećao sam se ko da slušam duet Ray Charlesa i Sepulture. I zvučalo je prebolesno. Tako završi prva večer sezone i vas je bilo puno. Znamo da ćemo se vidjeti sljedeći put u manjem broju, ali dobro znate da to nama ne smeta. Žalimo jedino što je u "tihi i mlaki" dio svirke intepretirana nova pjesma Ozziea koja je stvarno bezobrazno dobra, pa je prošla nezamjećeno, ali ponavljat će se ona. I tko zna možda sustigne i sada već međugalaktičko poznatu skladbu Roseanne&PinkPanther u izvedbi najneuvježbanijeg benda u povijesti...Pričam ti blues...