Sve je ostalo tišina ...

Ja još uvijek polako. Kao da SKAZ nije na vratima. Nosi me moja vizija gotovog proizvoda, ako se drznem nazvati jednu predstavu tako.
Naravno izbaci me iz takta Zoran, koji nad svojom,gotovom, predstavom kuka kako nemamo više vremena.... ali nakon što izpaničarim, razmislim - shvatim da je ona moja prvotna misao u redu.
Drago mi je da je njih par zagrizlo skupa samnom a žalosti me što neki nisu niti pročitali tekst.
Svako na svoj način, ali izgradit ćemo je.
Da, da, da.
Vremena je malo.
Ali nekako - taman.



USKORO!

četvrtak, 26.02.2009.

Čudo jedno čekamo, a neće nam se desiti ...

no.316

Osjećam da se sve manje i manje mogu izraziti.
I to me plaši.
Osjetim nalet neke inspiracije ali ne znam što ću sa njom.
Nedostaju mi dani mog crtanja. Ništa spekakularno ali sam uživala. Jedan crtež bi radila danima.
Poslije bi guštala, spremila ga u fascikl i krenula sa novim.
Ne crtam već dugo. Predugo. Doslovno godinama. Prije par mjeseci sjela sam za stol, uzela olovku u ruke i ništa.
Nisam nacrtala ništa.

Prije sam pisala. Priče. O svemu i svačemu. Ispunjavala sam bilježnice, papire ... nije tu bilo umjetničke vrijednosti.
Ali sam pisala. Ono iz nutra puštala van.
Ne moram niti reći da su od toga prošle godine.
Nisam napisala ništa.

Više je razloga.
Danas kad sam se probudila pogledala sam kutiju u kojoj stoje moje stvari.
KUTIJA.
Imala sam policu. Pisaći stol i stolicu. Moje stvari i knjige imale su mjesto, kazete, cedeji i one male sitnice u obliku raznih figurica.
Danas imam kutiju.
Mojom krivicom nemam stol i stolicu, policu i te stvari .... ali kutija je zaista deprimirajuća.

Moj san je veliki drveni radni stol.
Jedan od onih stolova koje vidimo u filmovima kada nam redatelj želi reći da je njegov lik vrlo renesansnoga duha, da radi na sebi, da čita, piše, crta, proučava, stvara. Sa hrpom olovaka, bojica, papira, sa jednom grčkom skulpturom u samom čošku, sa hrpom brošura, karata za razne muzeje, kazališta, događanja ... sa debelim mačkom koji spava preko svega toga.
Stol koji svjedči kako mu je vlasnik ispunjen.
Jedan takav stol.
I mogla bih ga imati da nisam tako prokleto lijena.

Nema oprosta u toj samospoznaji ,samo osuda. Trivijalna rečenica ... ''ništa me ne motivira'' je notorna laž.
Uopće ju ne izgovaram. Jer čim pogledam kroz prozor ja sam motivirana. Tisuću ideja mi jurne glavom.
Kroz prozor vidim Sljeme, aha, idem ovaj vikend gore.
Otvorim novine, aha, ovo i ovo događanje, idem.
Mogla bih ovo i ono i sve ... ali što?

Ja se bacim u krevet i gledam televiziju.
Puštam filmove koji mi pokazuju ono što se događa kada izađem iz stana i pitam se '' zašto i ja ne tako.''

Zato jer sam lijena.
Jer mislim da zbog neke kozmičke pravde imam na to pravo. Biti lijena.
Samo što sam se grdno prevarila.
I potrošila dragocijeno vrijeme na doslovno ništa.
Nema otkupljenja i promjene u ovim mojim riječima.

Samo jedna ružna konstatacija.

utorak, 24.02.2009.

Mark

no.315

( Imam kaj za reči. )

--->ONA GLEDA KAZETU<----

Ovo me neki dan toliko pobralo da sam sad već osušena.
Prvo iz same priče.
Zaljubljen si u nekoga u koga ne smiješ.
Koja glupost.
Ne smiješ?
Tko ti brani?

Tvoja savjest.

No ti se nisi odabrao zaljubiti u nekoga.
To ti se dogodi mimo tvoje odluke.

I onda si Mark.

--->NJEGOV ODLAZAK NAKON TOGA<---

Mark koji jadan napokon pukne, što je možda i dobro, jer bi se ubijao u nedogled sa svojom akumuliranom ljubavi, i kad ona u obliku boli sukne iz njega .... to je nešto ( odvratno za reći ali ... ) to je - divno.
Jer u tom trenu ljubav VRIŠTI iz njega.


Andrew Lincoln

Mene ta scena trese već danima.
Njegov pogled i odlazak.

24.02.2009. u 00:50 • 1 Komentara • Print • #

ponedjeljak, 23.02.2009.

Noć sa Oscarima

no.314

Ok, ta je večer. 2.07 je sati.
Moja najdraža večer u godini.

Nekad, kad smo bili mali to je bila svečanost. Ja Normy i Buby bi kupile kokice, čips i colu ( oh, how wery american ) i gledali od prve do zadnje sekunde.
Obožavala sam dodjele jer sam bila opčinjena filmovima i glumcima i sa cijelim tim čarobnim svijetom.
Drugi dan obavezno slijedio bi dugi zapis u dnevnik kako ću jednog dana i ja otići na Oscare.

I tako svake godine.

Nisam otišla na Oscare, ali sam otišla u Hollywood.






stepenice koje vode do ulaza u theatar ....


snimila sam svaki kamenčić ...




Počinje!!!!
81. dodjela Oscara.
Hugh Jackman je izletio na scenu fino osunčan i počeo .... Buzz Luhrman ga navodno režira.
Oooo, i vidi se ... sve je lijepo šljokičavo i raskošno. Scena je predivna.
I zaboga, on pjeva - divno!

DIIIVNO!!!!!!!



Koji spektakularni uvod ja ću poludit. Pojeo je Billy Crystala i Steve Martina u par minuta!!!!!!
Mislim da je izbor njega kao voditelja opravdan.
I moram se još malo diviti sceni koja je fantastično lijepa.

Ok, prva nominacija kreće ...
SPOREDNA ŽENICA



Penelopa Cruz!
Jako lijep govor draga :)

Jao, spomene li Korkut još jednom Kate Winslet ... zaista je naporan. Dodjela traje tek pola sata,ako ...a on je već tsuću puta izmucao Kate Winslet.

Reklame su, Penelopa je spomenula istu stvar koju sam ja malo prije. Kao mala gledala je Oscare duboko u noć i eto je sada tamo.
Ja igram na OSCAR.COM pogodi tkoće dobiti Oscara ... za sada pušim,hm.



Jao, totalno sam se navukla sad na onu stranicu, ekipa iz cijelog svijeta je gore.
No ja čekam svojeg favorita zbog kojeg i gledam ovo večeras.

Robert Downey Jr.

Nominiran je za sporednu mušku ulogu ... Kirka Lazarusa, o yeah.

Odjednomo je ponestalo Hugha sa scene.
Vratite ga :)

Kao što sam rekla gore kad smo bili mali ..... huh, sada eto me puno godina poslije. Nismo više mali.
Nijednu dodjelu nisam propustila. Sve sam ih gledala u živo, kojih desetak ih imam snimljeno.
Sestra spava, Buby spava najvjerojatnije jer ima djete i radna je žena.

Ja?
Evo me u mraku, na krevetu. Pratim i dalje i još mi je gušt. Još uvijek sanjam.

Aaaaaaaa, evo Bena. A on mora, mora bit smiješan! Ekipa mu se smije a Natalie jadna pokušava najaviti nominirane.
A samo je stavio bradicu i radi se mutav. Zato ga volim jako,jako,jako :)

Ne spava mi se za sada.



Uf, 406 sam na svjetskoj listi pogađanja dobitnika Oscara do sada. Wow, hm.
Evoga vratio se .....počinje pjesma .. i evo ove posvuduše .... Beyonce, ali sviđa mi se show, prividno vračanje korijenima.
Ekipica iz Highschool musicla ... Mama Mia ...... cijeli
medlay genijalan :)

THE MUSICAL IS BACK!!!!!!!!!!!

Sada sa sigurnošču potvrđujem magične prste Buzza u ovome. Sve je sparkling i iznimno estetski nabijeno.

Evo, sporedna, sporedna muška:uf.
Ajmo Robert!

Ma dajte nemojte se šaliti!!!!!
Pa čovjek je mrtav.
Koja pljuska ovim ŽIVIM glumcima.
Koja usrana patetika.

Volim Heatha jako.



Jockera je odglumio za Oscara zaista.
Ali Robert ga je zaslužio više.
Zaista jest!



(Od sada na dalje gledam samo Hugha.)

Naravno velikan i dio Hollywoodske povijesti - Jerry Lewis.
Njega sam obožavala dok sam bila malecna. Njega i Danny Kaya kao komičare.
Jesus, kad sam ja bila mala oni su bili jedini komičari za koje sam ja znala.
Uglavnom ,dobio je Oscara za svoj nesebičan humanitarni rad.

Oh, Korkut je spomenuo Kate Winslet po koji ... miliunti put?
Miliunti i jedan put - upravo sada!

Pet sati je i 16 minuta
Kraljica Latifa je odtugovala za umrlima a meni se eto spava.

Kate Winslet, Kate Winslet, Kate Winslet, Kate Winslet.
Ok Korkut da vidimo ...
Korkut je sretan.

Kralj govori.
Psssssst.
Najavljuje Penna.



Koji je pobrao svog drugog Oscara.

Slamdog je pobjedio.
Pet sati je i pedesetčetiri minute.

Rezime:
Razočaranje kaj Robert Downey nije osvojio nagradu.
VELIKO.
Definitivno premalo genijalnog Hugha.
DEFINITIVNO
Previše Kate Winslet .... iz usta Korkuta.
PREVIŠE.


I sad Guvernerov bal tamo u Los Angelesu.
Spavanje za mene ovdje u Zagrebu.

Laka mi noć.
Oscar and out.

23.02.2009. u 06:00 • 2 Komentara • Print • #

petak, 13.02.2009.

O yeah ....

no.313

13.02.2009. u 16:24 • 1 Komentara • Print • #

ponedjeljak, 09.02.2009.

Neprijatelj je u nama.

no.312

Gledala sam jučer u Trešnji novu predstavu Renea Medvešeka.
''Ne, prijatelj''
Igraju braća Anočić



Divni su jedan i drugi.

Predstava je topla i divna. Jedna od onih: eh, da nam se svima nasukati na neki krov
i upoznat se sa ljudima koje po defaultu moramo mrziti, koji mi nisu dragi i bilo koji drugi.
Ljudi za koje se otkrije da su isti mi i mi isti oni samo kaj ne pričamo istim jezikom.
A taj 'jezik' je alegorija da veća nemože biti.
Bojiš se onoga što ne znaš . Pa te je strah i ne želiš to upoznati.
I to je to.

A sa druge strane jedna ista bojažljiva osoba poput tebe misli istu stvar.

Kad isključim JA događaju se ljepše stvari.

Anđeoska kartica za danas: ( nevjerojatno da sam izvukla baš tu ali opet onda i nije, jer je anđeoska )

SPORAZUMIJEVANJE

Sporazumijevanje duša doprinosi usklađivanju naših života.
Kada se povežemo sa nečijim unutarnjim svjetlom, događa se predivno, pravo sporazumijevanje. Ono može teči riječima, gestama, osmijehom ili tišinom. Dopustimo dušama da se povežu svojim unutarnjim glasom.


Kada isključim JA događaju se ljepše stvari.

09.02.2009. u 13:26 • 2 Komentara • Print • #

subota, 07.02.2009.

Što mislimo, to jesmo.

no.311

Treba baciti sve sa sebe što ne trebamo.



Ponekad se držimo za nešto tako čvrsto da nismo niti primjetili da je to nestalo.
A nestalo je.
Na žalost.

Osjetiš da je vrijeme za neke druge stvari, ali i da je taj osjet nametnut. Jer ne želiš se mijenjati .
A ne želiš se mjenjati jer je to kao znak starenja, prolaska vremena i ne znam kakvih sve gluposti.
I onda jer je teško, neku stvar pustiš.
Krivo ti je samo po defaultu. Ustvari shvatiš da je sada, bez toga, dobro.

Živiš uvjeren da ti je netko prijatelj.
Sam si ga tako prozvao.
Znaš čovjeka već šestu godinu a nisi nijednom s njim bio na kavi. Trivijalna činjenica ... ali.
Svima se smiješi sa očima tebi nikad.
Nisu svi ljudi za sve ljude, to je razumljivo.
Nakon šest godina eto, napokon razumijem.
Nisam mu niti najmanje bitna u životu.
I to je užasna činjenica.



Kad se tijelo čisti od ljubavi to boli.
To je jedino što znam u životu.
Natrpati se ljubavi prema svemu i svakomu a ne osjetiti njen odbijanac od 'toga nekog ili nečeg' natrag prema meni.
Nikad se ne vrača.
Nikad. I to boli.

No boli je ponekad dosta.
Jer te napokon šupi da u tome nema ničeg romantičnog ni požrtvovnog. I da je patnja lažna i da si pretjerao.
Igrao si se sa sjenama.

I sad je gotovo.




RATNIK SVJETLOSTI JE NAUČIO DA JE NAJBOLJE SLIJEDITI SVJETLO.
( iz zbirke ''Priručnik za ratnika svjetlosti '' Paula Coelha )

I on je u životu izdao, slagao, skrenuo sa svoga puta, služio silama mraka. I opet mu je sve polazilo za rukom kao da nigdje nije pogriješio.

Međutim, ponor se otvori iznenada: možeš napraviti tisuću sigurnih koraka - i još jedan odvest će te u propast. Zato se ratnik zaustavlja, prije nego što uništi sam sebe.

Donijevši takvu odluku, suoči se sa četiri različita mišljenja:
- '' Uvijek postupiš krivo. ''
- '' Prestar si da bi se mijenjao.''
- '' Nisi dobar čovjek.''
-'' Ti ne zaslužuješ bolje. ''

On pogleda u nebo. I jedan glas mu kaže:
-'' Dragi moj, nema čovjeka koji nije pogriješio. Tebi je oprošteno, ali oprost ti ne mogu nametnuti. Odluči se.'' -

Onaj tko je doista Ratnik svjetlosti, objeručke će prihvatiti oprost.



Time to get up.

07.02.2009. u 17:15 • 0 Komentara • Print • #

nedjelja, 01.02.2009.

'oću griz

no.310

Molim,



Ostavite vrata svlačionice otvorena.

01.02.2009. u 00:33 • 2 Komentara • Print • #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>